REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Pp-3515/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Heleni Štuc, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Vrkić, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika PL, zbog prekršaja iz članka 13. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" broj: 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994., 114/2022. i 47/2023.), u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar, KLASA: 211- 07/24-5/17132, URBROJ: 511-18-07-24-1 od 4. srpnja 2024., nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 1. travnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, i nakon objave 2. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018.)

okrivljenik PL, OIB: [osobni identifikacijski broj], ime oca P, rođen **.**.1978. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], prekršajno neosuđivana, drugi podaci neutvrđeni,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da je dana 02.07.2024. godine, oko 12.30 sati, u Zadru, Obala Kneza Domagoja kbr.1, na terasi caffe bara „Yachting“, a potom i na parkingu navedenog caffe bara, dakle na javnom mjestu dostupnom većem broju građana, okrivljenik PL narušio je javni red i mir vikom i galamom, na način da je dok se nalazio na terasi caffe bara „Yachting“ zajedno s bivšim poslodavcem ĆL (1965), ničim izazvan verbalno napao ĆL glasno vičući na istoga riječima: „Daj mi lovu, kad ćeš mi dati lovu“, radi čega mu je ĆL odgovorio da će plaću dobiti kao i ostali zaposlenici odnosno petnaestoga u mjesecu, nakon čega je okrivljeni PL i dalje glasno vikao. Nakon toga su okrivljeni PL, kao i ĆL otišli na parking navedenog caffe bara, da bi okrivljeni PL nastavio glasno vikati na ĆL vrijeđajući ga pogrdnim riječima: „ Pičko jedna, kad ćeš mi dati novce, ne znaš ti ko sam ja, pokopat ću te pičko ne daš li mi novce, pizda ti materina“, a za cijelo to vrijeme se unosio ĆL u lice, nakon čega se okrivljeni PL udaljio, čime je prestalo daljnje narušavanje javnog reda i mira.

Okrivljenik je svojim ponašanjem kod ĆL, kao i kod gostiju navedenog bara i ostalih prolaznika prouzročio uznemirenost i nelagodu.

čime je počinjen prekršaj opisan i kažnjiv po članku 13. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

II. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. tog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Policijska uprava zadarska, Policijska postaja Zadar 4. srpnja 2024. podnijela protiv okrivljenika optužni prijedlog, gornjeg broja, zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude.

2. Okrivljenik se na glavnoj raspravi 27. kolovoza 2024., očitovao kako se ne smatra krivim za prekršaj za koji ga se tereti te u svojoj obrani naveo kako je u kritično vrijeme bio konobar u restoranu Orgulje u Zadru u vlasništvu ĆL, te je 2. srpnja 2024. u jutarnjim satima nazvao ĆL da ne želi više raditi kod njega i da daje otkaz jer je čuo neke stvari koje mu se nisu svidjele, te je ĆL od njega tražio da se nađu u caffe baru Yachting koji se nalazi u Ul. obala kneza Domagoja kbr. 1, da bi se za nekih 10- ak minuta našli u navedenom caffe baru i sjeli na terasu. ĆL se nije mirio s činjenicom da daje otkaz i pokušavao ga uvjeriti da nije točna informacija koju je čuo. Nisu uspjeli naći zajednički jezik, te za to vrijeme u navedenom caffe baru nije bilo gostiju i oni su bili sami na terasi jer su konobari bili u samom caffe baru. Nakon što su krenuli prema parkingu ĆL mu je rekao da se mora iseliti iz njegovog stana u roku od 10 minuta, na što mu je on rekao da se ne može iseliti u tako kratkom roku jer mu između ostalog nije platio te mu je ĆL rekao da se mora iseliti do 14 sati te je ĆL obavijestio policiju koja je i došla oko 17,00 sati. Navodi kako nije točno da je navedene prigode narušavao javni red i mir, jer uopće nije vikao, te ĆL nije uputio riječi koje su navedene u optužnom prijedlogu, kao ni proste riječi i ne smatra se krivim za ovaj prekršaj. Zaključno navodi kako je istog dana prestao raditi kod ĆL.

3. Na glavnu raspravu zakazanu za dan 11. srpnja 2025. nije pristupio uredno pozvani svjedok ĆL, koji se uredno pozvan, nije odazvao ni na glavnu raspravu od 3. veljače 2026., a niti je opravdao svoj izostanak s ročišta zakazanog za 1. travnja 2026.

4. Sud je u dokaznom postupku pročitao Obavijest PU zadarske, PP Zadar od 3. srpnja 2024. (l.s. 4), Izvješće PU zadarske, PP Zadar od 3. srpnja 2024.; Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (l.s.13), te pročitao izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa (list spisa 20-21).

5. S obzirom na obranu okrivljenika koji negira počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret kao i na činjenicu kako oštećenik koji je na ovaj sud uredno pozivan u svojstvu svjedoka na sud nije pristupio, te na taj način pokazao nedostatak dispozicije za nastavak postupka u smjeru kojem je isti započeo, te obzirom na nedostatak drugih dokaza, sud nije sa izvjesnom sigurnošću utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se optužnim aktom stavlja na teret.

6. Sukladno čl. 84. Prekršajnog zakona okrivljenik se smatra nedužnim, dok mu se pravomoćnom odlukom ne utvrdi krivnja, a teret dokazivanja je na tužitelju. Kako provedenim dokazma nije otklonjena sumnja u postojanje odlučnih činjenica, tu sumnju nije dopušteni tumačiti na štetu okrivljenika.

7. Stoga je sud cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti, nije mogao s potrebnim stupnjem izvjesnosti utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Njegova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i ne smije ostavljati nikakvu dvojbu. Kako okrivljenik u svojoj obrani poriče učin prekršaja kako mu se to optužnim prijedlogom stavlja na terete, a iz priložene dokumentacije se ne može nedvojbeno utvrditi počinjenje prekršaja, to je sud u nedostatku materijalnih i personalnih dokaza, primjenjujući načelo "in dubio pro reo", a na temelju čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona okrivljenika oslobodio od optužbe.

7.1. Naime, kada postoje proturječni dokazi, dakle i oni čiji sadržaj upućuje kao i oni čiji sadržaj ne upućuje na postojanje neke odlučne činjenice, tada sud mora ocijeniti koji je od tih dokaza vjerodostojan i na temelju te ocjene donijeti odluku. Takvo postupanje suda slijedi iz dužnosti svestranog raspravljanja predmeta i dužnosti savjesne ocjene dokaza „pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima“. Tek ako nakon takvog postupanja nije moguće otkloniti dvojbe oko (ne)postojanja neke odlučne činjenice, sud će primijeniti pravilo „in dubio pro reo“. Radi se, dakle, o pravnologičkom pomagalu koje se primjenjuje tek ako dvojbe oko postojanje neke odlučne činjenice nije moguće otkloniti i tada se (ne)postojanje takve činjenice uzima u korist okrivljenika (I Kž-us 94/13., III Kr 222/10.). Sumnja postoji tek kada iz dokaza nije moguće izvesti zaključak o (ne)postojanju neke pravno odlučne činjenice ili kada dokaz dopušta mogućnost zaključiti da neka činjenica postoji, ali i da ne postoji. Tek tada se radi o dvojbi koju rješava navedeno pravnologično pomagalo (Iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, I Kž-139/15-4 od 28. travnja 2015.). Presudu kojom se okrivljenik proglašava krivim Sud će izreći ako nedvojbeno utvrdi da je okrivljenik počinio prekršaj za koji je optužen. Prema stajalištu sudske prakse (VSRH, I Kž-406/1998-3 od 2. listopada 2002.g.) primjena "in dubio pro reo" znači da se postojanje jedne takve činjenice, koja je za okrivljenika povoljnija, utvrđuje već i onda, kada je vjerojatnost njenog postojanja samo osnovana, pa dakle takva činjenica ne mora biti izvjesna, za razliku od odlučne činjenice koja ide na teret optuženiku, koja mora biti utvrđena do takve izvjesne mjere da čak ne postoji ni mogućnost postojanja neke druge činjenice koja bi ovu prethodnu isključila.

8. Budući da je sud okrivljenika oslobodio optužbe, to je odlučeno da troškovi ovog prekršajnog postupka na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

9. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zadar, 2.travnja 2026.

Sutkinja

Helena Štuc

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom Sudu u dovoljnom broju primjeraka za prvostupanjski i drugostupanjski sud, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Presudu dostaviti:

1. Tužitelju

2. Okrivljeniku

3. U spis