REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
Ante Starčevića 23
21260 Imotski
Psp-7/2021-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom po sucu toga suda Mati Kukavici, kao sucu pojedincu, u pravnoj I-tužiteljice SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužitelja OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te III-tužitelja KD, iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] svi zastupani po punomoćnicima Ivanu Topiću i Bepu Marušiću, odvjetnicima u Splitu, protiv I-tuženika MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te II-tuženika Šanjić gradnja d.o.o., Runovići, Runovići 222, OIB: 63052029491 oboje zastupi po punomoćniku Predragu Trutinu, odvjetniku iz Makarske, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 02. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka te I-tužiteljice i I-tuženika, 17. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
I/ Utvrđuje se da je I-tuženik MD **.**.2021. sa zgrade anagrafske oznake [adresa] skinuo oluke iz nosača te iste bacio na sjevernu stranu zgrade, pa je time izvršio smetanje posjeda kapnice (oluka) te se I- tuženiku MD stoga nalaže da u roku od 15 dana uspostavi ranije stanje koje je bilo prije opisanog čina smetanja, odnosno da ponovno postavi oluk (kapnicu) na zgradi izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica], k. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Makar, anagrafske oznake [adresa], u skici mjerenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Zvonka Babića od 23. rujna 2024., prilog 1, označeno brojevima 1, 2 i 3 skice mjerenja, a koja skica mjerenja predstavlja sastavni dio izreke ovog rješenja, te se I-tuženiku zabranjuje ovakvo ili slično smetanje prava posjeda oluka (kapnice).
II/ Odbija se tužbeni zahtjev I-tužiteljice SD, II-tužitelja OD i III-tužitelja KD u cijelosti u odnosu na II-tuženika Šanjić gradnja d.o.o., a odbija se tužbeni zahtjev navedenih tužitelja u odnosu na sve tuženike u dijelu u kojem tužitelji traže posjedovnu zaštitu u pogledu navodnog onemogućavanja pristupa šahti izgrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Makar.
III/ Određuje se da I-tužiteljica SD, II-tužitelj OD, III-tužitelj KD i I-tuženik MD snose svaki svoje troškove postupka.
IV/ Nalaže se I-tužiteljici SD, II-tužitelju OD i III-tužitelju KD naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 300,00 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka navode da su suvlasnici stambene zgrade opisane u izreci ovog rješenja a da su ih I-tuženik kao investitor, te II-tuženik kao izvođač, smetalu u posjedu oluka i šahte i to tako da su oluk koji služi za odlijevanje oborinskih voda bacili u stranu i to na sjevernu stranu zgrade, kao i da su izgradnjom garaže onemogućili istima pristup šahti.
1.1. Slijedom navedenog, tužitelji se obraćaju tužbom sudu tražeći posjedovnu zaštitu na način da se utvrdi opisani čin smetanja od strane tuženika, da se uspostavi ranije stanje, kao i da se zabrani takvo ili slično smetanje njihovog posjeda ubuduće, a sve uz zahtjev za naknadom troška parničnog postupka.
2. Tuženici u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporavaju da bi oluk ili šahta mogli biti predmet zaštite u posjedovnoj parnici. Osim toga, osporavaju i navode iz tužbe ukazujući da se oborinska voda prije nego što je I-tuženik preusmjerio oluk na susjednu nekretninu slijevala na njegovu nekretninu pa da se stoga u tom smislu niti ne može naložiti uspostava ranijeg posjedovnog stanja. Naime, ukazuju da je I-tuženik upravo zbog toga jer se slijevala oborinska voda na njegovu nekretninu, oluk ispilao i pomjerio kako voda ne bi otjecala i dalje na njegovu nekretninu. Isto tako, tuženici ukazuju da II-tuženik nije bio izvođač radova već da su neki I-tuženikovi prijatelji ujedno radnici zaposleni kod II-tuženika, ali da su mu prijateljski pomagali u izvođenju građevinskih radova, pa stoga ističu prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na II-tuženika.
3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine, presliku Potvrde o prijavljenom događaju od 3. veljače 2021. izdane od strane Policijske postaje Makarska, presliku fotografija predmetnog lokaliteta te oluka i kanalizacijske šahte, presliku Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 24. ožujka 2015., a osim navedenog izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zvonku Babiću te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka ČD i ĆD kao i dokaz saslušanjem I-tužiteljice SD i I-tuženika MD.
4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; nadalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na I-tuženika djelomično osnovan, a u odnosu na II-tuženika u cijelosti neosnovan.
5. Između stranaka nije sporno da su tužitelji suvlasnici stambene zgrade na adresi u [adresa], da njihova nekretnina graniči s nekretninom I-tuženika MD, da je uz njihovu nekretninu bio postavljen oluk za odlijevanje oborinskih voda i da se voda izlijevala na nekretnini I-tuženika MD, da je isti kritične zgode ispilao oluk i "bacio" ga odnosno preusmjerio na susjednu nekretninu, a nije sporno da je navedeni tuženik u izgradio i garažu te da je tom izgradnjom zatvorio predmetni šaht u odnosu na kojeg se također traži posjedovna zaštita.
6. Između stranaka je sporno jesu li oluk i šahta podobni da bude predmet posjedovne zaštite, je li II-tuženik na bilo koji način sudjelovao u radovima koji bi mogli predstavljati čin smetanja posjeda pa je time sporna i pasivna legitimacija II-tuženika, a osim toga sporno je i jesu li tužitelji onemogućeni u posjedu predmetne šahte, pa da bi im i neovisno o ostalim uvjetima pripadalo pravo na zaštitu posjeda u tom smislu.
7. Prije daljnjeg obrazlaganja, a s obzirom da se navodi stranaka u ovom sporu u jednom dijelu odnose na tvrdnje vezane za to tko je vlasnik predmetnih nekretnina, potrebno je ukazati da pitanje vlasništva u parnici zbog smetanja posjeda nije odlučno. Naime, prema odredbi članka 441. ZPP-a, ali i odredbi članka 22. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV) u parnicama zbog smetanja posjeda raspravlja se samo o posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira o pravu na posjed, pravnoj osnovi ili temelju posjeda kao i poštenju posjeda, pa stoga pitanje prava vlasništva nije odlučno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
8. Iz iskaza I-tuženika MD utvrđeno je da je isti doista sam prepilao predmetni oluk te ga usmjerio na susjedno zemljište, a kako je iz iskaza I- tužiteljice SD utvrđeno da su suvlasnici zgrade imali posljednji miran posjed nad olukom, te kako se godinama (i za vrijeme ranijeg vlasnika susjedne nekretnine, dakle, prije kupnje zemljišta od strane I-tuženika) oluk koristio na takav način, razvidno je da su tužitelji opisanim činom smetani u dotadašnjem posjedu u pogledu predmetnog oluka sve u smislu odredbi čl. 22. ZV-a.
8.1. U pogledu tvrdnji da oluk ne može biti predmet zaštite posjeda, valja reći da kriteriji za prosuđivanje što može biti predmet zaštite posjeda nisu jednaki kao kriteriji prilikom prosudbe što može biti predmet prava vlasništva, upravo iz različite prirode prava vlasništva i prava posjeda kao i kriterija prema kojima se razmatraju takve vrste parnica upravo u smislu odredbi čl. 441. ZPP-a i čl. 22. st. 2. ZV-a, na koje je ukazano u točki 7. obrazloženja. Upravo zbog toga, iako oluk služi stambenoj zgradi, isti može biti predmet zaštite posjeda, te je u tom smislu prigovor tuženika neosnovan.
8.2. Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Zvonka Babića identificirane su predmetne nekretnine koje su predmet smetanja, a sud prihvaća njegov nalaz i mišljenje kao stručno i objektivno, te je za ukazati da niti stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.
8.3. Slijedom navedenog, sud u ovom dijelu u bitnome prihvaća kao vjerodostojne iskaze I-tužiteljice SD i I-tuženika MD, budući da su činjenično u bitnome sukladni, ali i životni, a razlike nastaju zbog različitog tumačenja činjenica odnosno postupanja u konkretnom slučaju.
8.4. S obzirom na tvrdnje I-tuženika tijekom postupka, za ukazati je da isti ima na raspolaganju tužbu iz odredbe čl. 167. ZV-a putem koje bi u slučaju ispunjenja pretpostavki (dakle, ako dokaže odlučne činjenice) mogao zaštiti svoje pravo glede istjecanja oborinske vode na njegovu nekretninu.
8.5. U pogledu dijela zahtjeva u odnosu na predmetni oluk, a koji se odnosi i na II-tuženika Šanjić gradnju d.o.o., valja reći da isti nije osnovan. Naime, iz iskaza samog I-tuženika, kojeg sud u tom dijelu prihvaća kao vjerodostojan, kao što je istaknuto, proizlazi da je sam počinio radnje glede predmetnog oluka, a jednako proizlazi i iz Potvrde o prijavljenom događaju od 03. veljače 2021. izdane od strane PP Makarska (list 9 spisa).
9. Slijedom navedenog, u pogledu predmetnog oluka, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na I-tuženika te im je pružena posjedovna zaštita, dok je odbijen zahtjev tužitelja u odnosu na II-tuženika, pa je u ovom dijelu i odlučeno kao u izreci pod točkom I.
10. Međutim, u odnosu na kanalizacijsku šahtu tužbeni zahtjev nije osnovan niti u odnosu na jednog od tuženika. Naime, tužitelji ničim u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a nisu dokazali da im je onemogućen pristup predmetnoj kanalizacijskoj šahti.
10.1. Naime, sama činjenica da je ista ranije bila stalno dostupna jer nije bila u zatvorenom prostoru, a da se sada nalazi u zatvorenom prostoru garaže I-tuženika ne znači da je tužiteljima onemogućen pristup.
10.2. To posebno stoga što je iz iskaza I-tužiteljice SD utvrđeno da prema vlastitom priznanju nije niti tražila pristup šahti, dok je iz iskaza I-tuženika MD utvrđeno da im ne brani pristup predmetnoj šahti i da je samo potrebno da ga prethodno kontaktiraju.
10.3. Uzimajući u obzir pored toga i općepoznatu činjenicu da upravo u kontekstu svrhe takvog otvora/šahte pristup istoj nije potreban učestalo, razvidno je da tužitelji nisu dokazali da su izgradnjom garaže smetani u posjedu predmetne šahte pa je zbog toga i odlučeno glede toga kao što je naznačeno u izreci pod točkom II.
11. Iako je tužbeni zahtjev u odnosu na II-tuženka Šanjić gradnju d.o.o. u cijelosti neosnovan iz drugih razloga (koji su navedeni u prethodnim točkama obrazloženja), valja reći da nije osnovana njihova tvrdnja da ni na koji način nisu sudjelovali kao trgovačko društvo u nekima od opisanih činova. Naime iz Potvrde o prijavljenom događaju od 03. veljače 2021. izdane od strane PP Makarska (list 9 spisa) utvrđeno je da su zatečeni na licu mjestu [adresa] S i ČD kao radnici trgovačkog društva Šanjić gradnja d.o.o. kao i da je sam I-tuženik naveo da građevinske radove izvodi trgovačko društvo Šanjić gradnja d.o.o. te da je on jedan od suvlasnika predmetnog trgovačkog društva.
11.1. Upravo zbog toga sud ne prihvaća tvrdnje tuženika tijekom postupka da navedeno trgovačko društvo nije imalo ništa s predmetnim radovima pa zbog toga sud niti ne prihvaća kao vjerodostojne iskaze I-tuženika te svjedoka ČD i ĆD u tom dijelu. Naime, da doista isti nisu bili na licu mjesta kao radnici trgovačkog društva Šanjić gradnja d.o.o. onda ne bi policiji niti spominjali da su zaposlenici tog trgovačkog društva pa niti I-tuženik ne bi izričito izjavio da upravo to trgovačko društvo izvodi građevinske radove. Zbog svega toga njihovi su iskazi u potpunosti nevjerodostojni u tom dijelu.
12. Slijedom svega navedenog, djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na I-tuženika, dok je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na II-tuženika, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom I i II.
13. Kako su, dakle, tužitelji uspjeli s polovocim svog zahtjeva u odnosu na I- tuženika, određeno je da s obzirom na podjednaki uspjeh svaki od njih snosi svoje troškove postupka u smislu odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom III.
14. S obzirom da je II-tuženik Šanjić gradnja d.o.o u cijelosti uspio u sporu, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a naloženo je tužiteljima da naknade ovom tuženiku trošpak parničnog postupka temeljem odredbe čl. 154 st.1. ZPP-a.Tako je temeljem Tbr. 7. – 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa) ovom tuženiku dosuđena polovica jednokratna nagrada u visini od 250,00 eura za prve 4 radnje, te 50,00 eura s naslova polovice nagrade za zastupanje na ročištu za zastupanje na ročištu od 02. srpnja 2026. što sveukupno s iznosi 300,00 eura, pa je i odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom IV.
U Imotskom, 17. kolovoza 2026.
Sudac
Mate Kukavica
Pouka o pravu na žalbu:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.
