Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-205/2026-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja VG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Matija Potočnjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Potočnjak & Partneri d.o.o., Zadarska 77, Zagreb, protiv ovršenika CHROMOS AGRO d.o.o., OIB: 82790074844, Radnička cesta 173n, Zagreb, kojeg zastupa odvjetnik Goran Božić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica baruna Trenka 5, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1469/2026-2 od 13. svibnja 2026., 17. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika CHROMOS AGRO d.o.o. kao djelomično neosnovana te potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 1469/2026-2 od 13. svibnja 2026. u točki I. izreke.

II. Uvažava se žalba ovršenika CHROMOS AGRO d.o.o., ukida rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1469/2026-2 od 13. svibnja 2026. u točki II., III. i IV. izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1832/2019 od 19. srpnja 2024., radi vraćanja zaposlenika na rad, određena je ovrha protiv ovršenika tako što je naloženo ovršeniku da u roku od osam dana od dana dostave tog rješenja vrati ovrhovoditelja na rad na poslove radnog mjesta - radnik u proizvodnji I, odnosno ako takvog radnog mjesta nema na drugo odgovarajuće mjesto (točka I. izreke). Nadalje, određeno je da ako ovršenik u naprijed određenom roku ne ispuni navedenu obvezu, sud ovršeniku zaprječuje novčanu kaznu u iznosu od 6.000,00 eura (točka II. izreke). Također, određeno je da ako ovršenik u roku koji mu je određen ne ispuni obvezu, sud će na prijedlog ovrhovoditelja izreći novčanu kaznu kojom mu je zaprijetio, te zaprijetiti novim kaznama i izricati ih sve dok ovršenik ne postupi po nalogu suda (točka III. izreke). Zaključno, naloženo je ovršeniku nadoknaditi ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 200,00 eura, u roku od 8 dana (točka IV. izreke).

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik zbog svih zakonom predviđenih razloga. Podnosi žalbu zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona, u bitnom navodeći da pobijano rješenje nije moglo biti doneseno niti se vraćanje na rad može provesti s obzirom na to da je nakon donošenja presude prestao ugovor o radu ovrhovoditelja po sili zakona, temeljem čl. 112. st. 1. toč. 6. Zakona o radu, jer je ovrhovoditelj navršio 65 godina života, uz ispunjenje uvjeta 15 godina mirovinskog staža, a da ne postoji sporazum između stranaka o nastavku radnog odnosa. Nadalje, navodi da je rok od osam dana kraći od paricijskog roka koji je određen u ovršnoj ispravi. Također, ukazuje i da je pobijanim rješenjem u točki III. izreke određeno da će sud na prijedlog ovrhovoditelja izreći novčanu kaznu kojom mu je zaprijetio te zaprijetiti novim kaznama i izricati ih sve dok ovršenik ne postupi po nalogu suda, iako takav prijedlog nije sadržan u prijedlogu za ovrhu, čime je sud prvog stupnja prekoračio ovršni prijedlog. Konačno, navodi i da u pobijanom rješenju nije obrazložena visina zapriječene novčane kazne od 6.000,00 eura, čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Potražuje trošak za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura te sudsku pristojbu po odluci suda koji iznos određeno ne naznačuje.

3. Žalba ovršenika je djelomično osnovana.

4. Donoseći pobijano rješenje o ovrsi pod točkom I. izreke, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 – dalje: OZ).

5. Rješenje o ovrsi doneseno je u skladu s ovršnom ispravom iz čl. 23. toč. 1. OZ-a – pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1832/2019 od 19. srpnja 2024. te sukladno odredbama čl. 267. do 269. OZ-a.

6. Naime, sukladno odredbama čl. 267. do 269. OZ-a, prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave kojom je poslodavcu naloženo da zaposlenika vrati na rad može se podnijeti u roku od šezdeset dana od dana kad je ovrhovoditelj stekao pravo da taj prijedlog podnese; a ovrha se provodi izricanjem novčanih kazni prema odredbama članka 16. stavka 2., 3., 4., 9., 11., 12. i 15. OZ-a koje se izriču prema odredbama OZ-a o ovrsi radi ostvarenja radnje koju može obaviti samo ovršenik.

7. Nadalje, neosnovan je žalbeni navod ovršenika da sud u rješenju o ovrsi nije mogao odrediti rok od osam dana za ispunjenje obveze vraćanja na rad, pozivom na rok od petnaest dana određen u ovršnoj ispravi. Rok od petnaest dana određen pravomoćnom presudom predstavlja rok za dobrovoljno ispunjenje obveze u smislu čl. 328. ZPP-a i ne predstavlja rok kojim je sud vezan prilikom određivanja načina i sredstava provedbe ovrhe. Naime, u konkretnom slučaju ovrha radi vraćanja zaposlenika na rad provodi se izricanjem novčanih kazni, sukladno čl. 269. st. 1. i 2. OZ-a, prema pravilima o ovrsi radi ostvarenja radnje koju može obaviti samo ovršenik. Prema čl. 262. st. 1. OZ-a, sud je dužan rješenjem o ovrsi odrediti ovršeniku primjereni rok za ispunjenje obveze, a stavkom 2. istoga članka propisana je istodobna prijetnja izricanjem novčane kazne ako obveza ne bude ispunjena u tako određenom roku.

7.1. Stoga rok od osam dana određen rješenjem o ovrsi ne predstavlja izmjenu niti skraćivanje roka od petnaest dana određenog ovršnom ispravom, već novi rok koji sud određuje u okviru provedbe ovrhe, radi omogućavanja ovršeniku da ispuni obvezu prije primjene sredstva prisile. Taj rok mora biti primjeren prirodi obveze i okolnostima konkretnog slučaja, a čl. 262. OZ-a nije propisano da mora iznositi petnaest dana.

8. U odnosu na žalbene navode ovršenika o nemogućnosti ispunjenja tražbine, treba reći da takvi navodi sadržajno predstavljaju žalbeni razlog propisan čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, o kojem sukladno čl. 50. OZ-a odlučuje sud prvog stupnja.

9. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu ovršenika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi suda prvog stupnja u točki I. izreke, kako je i odlučeno pod točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

10. Međutim, donoseći pobijano rješenje o ovrsi pod točkom II. i III. izreke sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a jer pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog kojeg nedostatka se ne može ispitati.

11. Ovrha radi vraćanja zaposlenika na rad propisana je odredbama čl. 267. do 270. OZ-a. Odredbom čl. 269. st. 1. OZ-a je propisano da se ovrha na temelju ovršne isprave kojom je ovršeniku naloženo da ovrhovoditelja vrati na rad odnosno u službu provodi izricanjem novčanih kazni prema odredbama čl. 16. st. 2., 3., 4., 9., 11., 12. i 15. OZ-a, dok se novčane kazne izriču prema odredbama OZ-a o ovrsi radi ostvarenja radnje koju može obaviti samo ovršenik.

12. Odredbom čl. 262. st. 4. OZ-a (koja regulira ovrhu radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti samo ovršenik) propisano je da će pri odmjeravanju visine novčane kazne u propisanim granicama, sud voditi računa o značenju radnje koju je ovršenik bio dužan obaviti te o drugim okolnostima slučaja.

13. Nadalje, odredbom čl. 16. st. 1. OZ-a je propisano da, kad je tim zakonom novčana kazna predviđena kao sredstvo ovrhe ili osiguranja, ta se kazna može izreći pravnim osobama u iznosu od 1.320,00 eura do 13.270,00 kuna.

14. Ovrhovoditelj je u prijedlogu za ovrhu predložio, a prvostupanjski sud takav prijedlog usvojio donošenjem rješenja o ovrsi, da se ovršeniku izrekne novčana kazna u iznosu od 6.000,00 eura, ako ovršenik ne ispuni svoju obvezu iz točke I. izreke tog rješenja. Međutim, prilikom odmjeravanja visine novčane kazne kojom je zaprijetio ovršeniku, sud nije naveo razloge prijetnje novčanom kaznom u navedenom iznosu, u odnosu prema mogućnostima i prihodima kažnjene osobe, na što osnovano u žalbi ukazuje ovršenik. Dakle, sud je trebao obrazložiti visinu izrečene i zapriječene novčane kazne, vodeći pritom računa o ekonomskim mogućnostima osobe kojoj izriče, odnosno kojoj prijeti novčanom kaznom, a kako je to propisano odredbom čl. 262. st. 4. OZ-a.

15. S obzirom na citiranu odredbu čl. 269. st. 1. OZ-a koja propisuje način provedbe ovrhe radi vraćanja zaposlenika na rad odnosno da se takva ovrha provodi izricanjem novčanih kazni prema ovršeniku, a da sud nije obrazložio visinu izrečene i zapriječene novčane kazne, razvidno je da u obrazloženju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te se pobijano rješenje o ovrsi ne može ispitati. Na takav način je počinjena gore navedena bitna povreda odredaba postupka te je stoga trebalo na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a uvažiti žalbu ovršenika kao osnovanu, ukinuti pobijano rješenje pod točkom II. i III. izreke te predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak (točka II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

16. S obzirom na to da je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari, trebalo je ukinuti i dio pobijanog rješenja kojim je naloženo ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak postupka u iznosu od 200,00 eura pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

17. U ponovnom postupku sud će ispraviti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem te uzimajući u obzir sve navedeno donijeti novu i na zakonu zasnovanu odluku.

18. Odluka pod točkom III. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a

U Velikoj Gorici 17. kolovoza 2026.

Sudac

Nikola Ramušćak