REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
STALNA SLUŽBA U PREGRADI
Pregrada, Stjepana Radića 6
Poslovni broj: Ovr-642/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Pregradi, po sutkinji tog suda Sanji Leskovar-Hostić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu mlt. VBO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po zakonskom zastupniku, majci VB, [adresa], protiv ovršenika FB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Kristina Krajačić, odvjetnica u Zaboku, povodom prijedloga ovršenika za odgodu ovrhe i proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, 17. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
I. Proglašava se nedopuštenom ovrha temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja podnesenog Financijskoj agenciji 18. lipnja 2026., na temelju rješenja o privremenoj mjeri Općinskog suda u Krapini, posl. br. P-41/12-6 od dana 16. ožujka 2012. godine, presude Općinskog suda u Krapini, posl. br. P-41/12-53 od dana 20. studenog 2013., presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, posl. br. P Ob-21/15-16 od dana 07. kolovoza 2015. godine, djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Splitu, posl. br, Gž Ob-169/2015 od dana 18. studenog 2015. i presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, posl. br. P Ob-70/17-10 od 4. siječnja 2018. godine, te se ukidaju sve provedene radnje.
II. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja.
Obrazloženje
1. Ovršenik je 10. srpnja 2026. podnio ovome sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. U prijedlogu navodi da je pred Financijskom agencijom u tijeku je postupak izravne naplate na novčanim sredstvima ovršenika FB kao dužnika po sljedećim ovršnim osnovama:
- privremenoj mjeri Općinskog suda u Krapini, posl. br. P-41/12-6 od dana 16. ožujka 2012. godine kojom je naloženo ovršeniku doprinositi za uzdržavanje mlt. ovrhovoditeljice VBO iznosom od 400,00 kn od 16.03.2012.,
- presudi Općinskog suda u Krapini, posl. br. P-41/12-53 od dana 20. studenog 2013. godine kojom je naloženo ovršeniku doprinositi za uzdržavanje mlt. ovrhovoditeljice VBO iznosom od 600,00 kn, a za mlt. FBO iznos od 600,00 kn sve od 01.12.2013.,
- presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, posl. br. P Ob-21/15-16 od dana 07. kolovoza 2015. godine, djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Splitu, posl. br, Gž Ob-169/2015 od dana 18. studenog 2015. godine kojom je naloženo je ovršeniku doprinositi za uzdržavanje mlt. ovrhovoditeljice VBO time da je iznos od 7.700,00 kn koji je dospio do pravomoćnosti presude bio dužan platiti odjednom, a od 18.11.2015. doprinositi iznosom od 700,00 kn, a za mlt. FBO iznos od 800,00 kn od 15.12.2014.
- presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, posl. br. P Ob-70/17-10 od dana 4. siječnja 2018. godine: naloženo je ovršeniku doprinositi za uzdržavanje mlt. ovrhovoditeljice VBO iznosom od 800,00 kn, a za mlt. FBO iznos od 850,00 kn sve od 15.05.2017.
1.1. Ovršenik, nadalje, tvrdi da je ovrha po naprijed navedenim ovršnim osnovama nedopuštena iz razloga što je tražbina u većem dijelu prestala plaćanjem, a koji razlog da nije mogao isticati u postupku u kojem je donesena ovršna isprava. Naime, tvrdi da mlt. ovrhovoditeljica nema novčanih potraživanja prema ovrhovoditelju u iznosu navedenom u zahtjevu za izravnu naplatu. Ovršenik ističe da je u razdoblju na kojem se odnosi zahtjev za izravnu naplatu plaćao uzdržavanje za dvoje djece, ovdje ovrhovoditeljicu i mlt. FBO, pa da je ovrhovoditeljica pogrešno utvrdila iznos nenamirenog potraživanja s osnove zakonskog uzdržavanja na način da iz svake uplate koju je u predmetnom razdoblju vršio ovršenik nije 1/2 dijela iste uvela u namirenje njegove obveze prema njoj, već je očito primila kao namirenje onaj dio uplate koji je ostao nakon što je u cijelosti podmireno potraživanje mlt. FBO. Naime, svaka uplata ovršenika da se odnosila na obje djece i to za svakog 1/2 dijela. Dakle, ovrhovoditeljica da je pogrešno provela uračunavanje izvršenih uplata, pa je iznos za koji je ovršenik ovršen pogrešan. Osim toga, iz specifikacije naplate za 2015. godinu da proizlazi da ovrhovoditeljica potražuje mjesečne doprinose za uzdržavanje u iznosu od 700,00 kn i još povrh toga iznos od 7.700,00 kn što je pogrešno budući je drugostupanjski sud kad je preinačavao prvostupanjsku presudu uglavničio iznos od 7.700,00 kn na ime doprinosa za uzdržavanje od vremena podnošenja tužbe do pravomoćnosti presude, pa ovrhovoditeljica ne može za isto vrijeme tražiti dvaput plaćanje istog. Zbog proteka vremena, ovršenik da ne raspolaže svim potvrdama o učinjenim uplatama, no da je uvijek je plaćao uzdržavanje u iznosu koji je mogao, te stoga da iznos za koji je ovršen ne odgovara iznosu njegova dugovanja. Također dio novaca zz ovrhovoditeljice da je primala na ruke o čemu su sačinjene potvrde.
1.2. Slijedom svega navedenog, ovršenik predlaže da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim.
2. Nadalje, ovršenik navodi da bi on provedbom predmetne ovrhe na novčanim sredstvima pretrpio nerazmjernu štetu, s obzirom da je ovršeniku mirovini s malim primanjima te da bi ovršeniku zapljenom novčanih sredstava s obzirom na niska mjesečna primanja, bila ugrožena egzistencija, slijedom čega predlaže odgoditi prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava s računa ovršenika do donošenja odluke o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.
3. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, te za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim dostavljen je mlt. ovrhovoditeljici na očitovanje, te je u svojem očitovanju od 27. kolovoza 2026., zakonska zastupnica mlt. ovrhovoditeljice navela da ne osporava uplate za koje je ovršenik dostavio potvrde o uplati, te da je prilikom sastavljanja specifikacije postupala prema podacima i evidencijama kojima je raspolagala, te je uračunala one uplate koje je imala evidentirane. Također je navela da ovršenik prilikom svojih uplata nije označavao odnose li se pojedine uplate na uzdržavanje mlt. ovrhovoditeljice ĆBO ili za drugo dijete za koje je također imao obvezu uzdržavanja, mlt. FBO, niti za koje razdoblje se uplata odnosi, te da je stoga uračunavanje vršila na način da je najprije uračunala podmirenje tražbine starijeg djeteta, mlt. FBO, a potom za mlađe dijete, tj. ovrhovoditeljicu. Također je navela da, s obzirom na veći broj uplata različitih iznosa tijekom dužeg razdoblja, moguće je da je prilikom sastavljanja specifikacije došlo do omaške u pojedinom obračunu, pri čemu je dodala da joj nije namjera potraživati iznos koji ne predstavlja stvarno dugovanje, već da se utvrdi stvarni dug uzimajući u obzir sve izvršene i dokazive uplate.
4. Sud je izvršio uvid u zahtjev za izravnu naplatu FINI i specifikaciju tražbine od 18. lipnja 2026., obavijest FINE ovršeniku, u presliku rješenja o privremenoj mjeri Općinskog suda u Krapini, posl. br. P-41/12-6 od dana 16. ožujka 2012., presude Općinskog suda u Krapini, posl. br. P-41/12-53 od dana 20. studenog 2013., presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, posl. br. P Ob-21/15-1 od dana 07. kolovoza 2015. godine, te Županijskog suda u Splitu, posl. br, Gž Ob-169/2015 od dana 18. studenog 2015. godine, te presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, posl. br. P Ob-70/17-10 od dana 4. siječnja 2018. godine, te u preslike potvrda o uplatama ovršenika priložene uz prigovor.
5. U smislu odredbe čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 94/14, 73/17, 131/20,114/22 i 6/24, dalje - OZ) na predmetni prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kojeg je ovršenik podnio u postupku izravne naplate, na odgovarajući način primjenjuju se odredbe čl. 52. i 53. OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi. Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je on u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 7. i t. 9. do 11. OZ-a, a odredbom čl. 52. st. 2. OZ-a propisano da ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, sud će ovrhu obustaviti.
6. Iz navoda prijedloga ovršenika, može se zaključiti da je ovršenik podnio žalbu zbog razloga iz članka 50. st.1. toč.9. OZ-a, tj. da je njegova tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad ju više nije mogao isticati u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava.
7. Ovrhovoditeljica u svojem očitovanju na prijedlog predlagatelja nije osporila navode iz prigovora ovršenika da prilikom sastavljanja specifikacije obračuna na temelju kojeg je podnijela predmetni zahtjev za izravnu naplatu FINI nije uzela u obzir sve uplate ovršenika, već samo one u svezi kojih je raspolagala potvrdama o uplati u vrijeme podnošenja zahtjeva FINI, te da ne osporava uplate ovršenika za koje je isti dostavio potvrde o uplati uz svoj prigovor. Također nije osporila navode ovršenika da je uračunavanje uplata ovršenika vršila na način da je je najprije uračunala podmirenje tražbine za starije dijete, mlt. FBO, a potom za mlađe dijete, tj. ovrhovoditeljicu, iako su se uplate ovršenika odnosile na obje djece, svakog u ½ dijela, te nije osporila niti navod ovršenika da iz specifikacije naplate za 2015. godinu da proizlazi da ovrhovoditeljica potražuje mjesečne doprinose za uzdržavanje u iznosu od 700,00 kn i još povrh toga iznos od 7.700,00 kn, iako je drugostupanjski sud kad je preinačavao prvostupanjsku presudu uglavničio iznos od 7.700,00 kn na ime doprinosa za uzdržavanje od vremena podnošenja vremena podnošenja tužbe do pravomoćnosti presude, na koji način ovrhovoditeljica za isto vrijeme zahtijeva dvaput plaćanje istog iznosa uzdržavanja.
8. Slijedom navedenog, ovrhovoditeljica je priznala razloge iz prigovora ovršenika, odnosno, priznala je žalbeni razlog na kojem ovršenik temelji svoj prigovor iz čl. 50. st. 1. toč.9. OZ-a, tj. da je njegova tražbina u većem dijelu prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad ju više nije mogao isticati u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava.
9. S obzirom na navedeno, primjenom odredbe čl. 52. st. 2. OZ-a, predmetnu ovrhu valjalo je obustaviti, sve kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pod točkom I.
10. U odnosu na odluku o prijedlogu ovršenika za odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, valja primijeniti odredbu čl. 210. stavka 2. OZ-a, u svezi s odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a, kojom je propisano da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako je kumulativno ispunjen koji od uvjeta iz čl. 65. st. 1. točke 1. -11. tog članka.
11. Sud je odbio prijedlog ovršenika da se donese rješenje kojim će se naložiti FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava jer je postupak izravne naplate pokrenut 18. lipnja 2026. pa sukladno članku 206. stavak 3. OZ-a, FINA nalaže prijenos nakon proteka roka od šezdeset dana. Rok istječe 18. kolovoza 2026., te stoga nije došlo do prijenosa sredstava na račun ovrhovoditelja pa ovršenik nije pretrpio nikakvu štetu.
12. Na osnovu navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom II.
U Pregradi, 17. kolovoza 2026.
S u t k i n j a
Sanja Leskovar-Hostić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 8 dana od primitka ovog rješenja.
DNA:
1. ovršenik, po punomoćnici
2. mlt. ovrhovoditeljica, po zakonskoj zastupnici
3. FINA
