Poslovni broj: Us I-2110/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić uz sudjelovanje Nataše Rogošić zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice IE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Dino Pivac odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB:95093210687, u predmetu izdavanja rješenja o izvedenom stanju, nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene 16. srpnja 2026., a objavljene 17. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništen je rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, KLASA:UP/II-361-05/24- 26/166, URBROJ: 531-03-25-4 od 11. srpnja 2025., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženog tijela Republike Hrvatske, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, u točci 1. izreke, odbacuje se dopuna žalbe žaliteljice od 24.09.2024., ovdje tužiteljice, zaprimljena u tijelu dana 04.10.2024.

Točkom 2. izreke, poništava se rješenje Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje, KLASA: UP/I-361-03/13-04/9532, URBROJ: 2181-1-10-3/25-24-7 od 11.03.2024. o odbijanju zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju.

Točkom 3. izreke, odbija se zahtjev žaliteljice, ovdje tužiteljice, za donošenje rješenja o izvedenom stanju radi ozakonjenja nezakonito izgrađene dvije zgrade, izgrađene na k. č. br: [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina].

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje, KLASA: UP/I-361-03/13-04/9532, URBROJ: 2181-1-10-3/25-24-7 od 11.03.2024. odbija se zahtjev IE iza izdavanje rješenja o izvedenom stanju nezakonito izgrađene stambeno-poslovne zgrade izgrađene na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3. Protiv osporavanog rješenja tužiteljica je pravodobno podnijela tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda postupka. Tužiteljica u tužbi opisuje kronologiju predmetne upravne stvari navodeći da je majka EE, njenog pok. supruga koji je podnio zahtjev za ozakonjenje, predmetno zemljište kupila 1950-tih godina, te da je nakon diobe unutar obitelji EE ovo zemljište pripalo braći EE i ĆE; da su zgrade današnje anagrafske oznake [adresa] i [adresa] izgrađene 1960-ih i 1970-ih godina te da u vrijeme izgradnje za predmetno zemljište nije određena javna/društvena namjena. Da je tek u razdoblju 2003. – 2006. Grad Split prostornim planovima (GUP i UPU kampusa Sveučilišta u Splitu) predmetno zemljište uključio u zonu „javne i društvene namjene D6 – visoko učilište, znanost, tehnološki parkovi“. Da je prvi zakon o ozakonjenju/postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama stupio na snagu 2011., te da je produljivan u više navrata narednih godina. Da je Zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju još 28.6.2013. podnio sada pok. EE, suprug tužiteljice, koji je umro 2022., temeljem odredaba Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (NN br. 86/12). Da je tijekom 2016. i 2017. godine bio donesen Konačni prijedlog izmjena i dopuna GUP-a kojim su na mnogim točkama na području Splita bila određena tzv. D9 područja - „Područja u kojima se omogućava ozakonjenje do privođenja planiranoj namjeni“, te da je određeno kako slijedi: „Unutar površina javne i društvene namjene sa zgradama pretežito stambene namjene (oznaka D9) i unutar površina zaštitnog i pejsažnog zelenila sa zgradama pretežito stambene namjene (oznaka Z9), u područjima označenim u kartografskom prikazu broj 2. ovog Plana, omogućava se ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada u postojećim gabaritima, uz mogućnost izvedbe krova bez nadozida. U postupcima donošenja rješenja o izvedenom stanju se na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.“; što da ukazuje na svjesnost gradskih službi o neriješenim pravnim situacijama. Međutim, da nakon gotovo 11 godina od podnošenja Zahtjeva, Grad Split kao prvostupanjsko upravno tijelo 2024. donosi rješenje o odbijanju prijedloga tužiteljice odnosno njenog pravnog prednika. Nadalje navodi da je po navedenoj prostornoplanskoj dokumentaciji koja je dan danas na snazi (bez da je više od 20 godina privedeno toj namjeni uz provođenje postupka izvlaštenja i plaćanja naknade), na predmetnom zemljištu predviđena sljedeća namjena: „građevine u funkciji sveučilišta i zaštitne zelene površine kampusa sveučilišta“.

3.1. Tužiteljica nadalje navodi da se opisana kronologija napominje zbog odgovornosti za trajno protupravno stanje uzrokovano opisanim (ne)djelovanjima Grada Splita u proteklih više od 20 godina, i to kako slijedi:

• s jedne strane, da je Grad Split prostornoplanskim dokumentima počevši od 2003. i 2006. izravno stvorio tzv. eliminacijski uvjet iz čl. 6. Zakona/2012, odnosno drugim riječima, da nije prostornim planovima obuhvaćeno zemljište na kojem su tužiteljica i njezin prednik izgradili zgradu više od 30 godina prije za istu bi bilo doneseno rješenje o izvedenom stanju sukladno zakonima o „ozakonjenju“ počevši od 2012.;

• s druge strane, da Grad Split preko 20 godina zemljište nije priveo namjeni iz vlastitih prostornih planova, uz provođenje postupka izvlaštenja i plaćanja naknade; zbog čega da tužiteljica, njezin prednik i njihovi sinovi trpe ograničenja vlasništva i štetu, o čemu da postoji ustaljena praksa Europskog suda za ljudska prava (Strasbourg) koja proizvodi učinke u postupcima pred nacionalnim sudovima. Stoga da je opisanim (ne)djelovanjima Grada Splita i same države, uslijed višegodišnje smanjene mogućnosti raspolaganja zemljištem i ozakonjenja izgrađenih zgrada u, narušena pravična ravnoteža između zahtjeva općeg interesa i zaštite prava na mirno uživanje imovine/vlasništva (čl.1. Protokola br.1. Konvencije) zbog toga što su tužiteljica i njen prednik, uslijed izostanka bilo kakve naknade, nesigurnosti svog položaja i nepostojanja djelotvornog pravnog sredstva trpjeli i trpe prekomjeran teret. Tužiteljica se poziva na odluke ESLJP u predmetima protiv [adresa]: I., broj 37710/97, odluka od 22.7.2004.;

• Terazzi S.R.L., broj 27265/95, odluka od 26.10.2004.; E, broj 7977/03, odluka od 26.5.2009.; Maioli, broj 18290/02, odluka od 12.7.2011. te na odluku Sporrong i Lönnroth protiv Švedske od 23.9.1982., br. 7151/75 i 7152/75 te ujedno navodi da citirane odluke i druge odluke ESLJP čine sastavni dio Konvencije i da su po svojoj pravnoj snazi iznad Zakona u RH, te

3.2. Tužiteljica nadalje navodi da u konkretnom predmetu, drugostupanjsko tijelo, pri samostalnom odlučivanju o meritumu s obzirom da je poništilo prvostupanjsko rješenje, nije utvrdilo namjenu predmetne dvije zgrade. Da je prvostupanjsko tijelo odbilo zahtjev za ozakonjenje jedne stambeno-poslovne zgrade, iako je na očevidu 2.11.2023., kako se navodi u prvostupanjskom rješenju, utvrdilo da u dijelu prizemlja više nije salon/poslovna namjena. S druge strane, drugostupanjsko tijelo utvrđujući da postoje dvije zgrade nije utvrdilo koja je njihova namjena te radi li se o namjeni koja je u skladu s predmetnim prostornim planovima Grada Splita, prema odredbama čl.6.st.1.t.3. Zakona. Dakle, da su niže stupanjska upravna tijela previdjela da je zgrada koja je predmet zahtjeva ozakonjiva i po kriteriju namjene budući da služi za smještaj studenata koja namjena jest u skladu s odredbom članka 12. Odluke o donošenju GUP Grada Splita jer takva namjena služi osnovnoj djelatnosti u zoni D6 jer je riječ o prostoru namjene za visoko obrazovanje-učilište i znanost. Dakle, da se radi o propustima niže stupanjskih upravnih tijela (kod pobijanog rješenja Ministarstva i o dva propusta) kojima nisu utvrđene odlučne činjenice za odluku u ovoj upravnoj stvari. Slijedom svega navedenog, predlaže Sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporavano rješenje tuženika i prihvatiti zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju radi ozakonjenja nezakonito izgrađene zgrade na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], podredno predmet vratiti na ponovni postupak tuženom tijelu, odnosno Gradu Splitu, te naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora.

4. Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 11. studenog 2025. u cijelosti je ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, predlažući da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Podneskom od 18. svibnja 2026. tužiteljica je elaborirala citiranu praksu ESLJP u predmetima protiv Italije o tzv. ograničenjima prava vlasništva / miješanja u pravo vlasništvo putem prostornoplanskih akata talijanskih javnih vlasti donesenih s ciljem izvlaštenja, koji priječe privatnopravnim subjektima gradnju na zemljištu u svom vlasništvu, na koju se pozvala u tužbi.

6. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 16. srpnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, opunomoćenik tužiteljice je ustrajao u navodima tužbe i podneska od 18. svibnja 2026.

7. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja te izvedenih dokaza, vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio prijedlog opunomoćenika tužiteljice za izvođenjem dokaza saslušanjem stranaka i svjedoka, te za izvođenjem dokaza očevidom na licu mjesta na okolnosti namjene predmetne zgrade u skladu s navodima iz tužbe, kao suvišne, ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza.

8. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu te svih isprava koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

9. Opunomoćenik tužiteljice popisao je i zatražio trošak zastupanja tužiteljice.

10. Tužba tužiteljice nije osnovana.

11. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženog tijela KLASA:UP/II- 361-05/24-26/166, URBROJ: 531-03-25-4 od 11. srpnja 2025.

12. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito odbijen zahtjev tužiteljice za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađene dvije zgrade, izgrađene na k. č. br: [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] u smislu odredbe čl. 6. st. 1. podstavka 3. u svezi s čl. 18. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.

13. Odredbom članka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj: 86/12, 143/13, 65/17, dalje Zakon o postupanju), koji se u konkretnoj upravnoj stvari primjenjuje, propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu tog Zakona smatra zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (u daljnjem tekstu: DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže te da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu tog Zakona smatra i zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivna tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011 ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.

14. Člankom 5. Zakona o postupanju propisani su osnovni uvjeti za ozakonjenje zgrada, pa je takao stavkom 1. Zakona o postupanju propisano da se pod uvjetima i u postupku propisanom ovim Zakonom ozakonjuje nezakonito izgrađena zgrada koja je izgrađena u skladu s prostornim planom koji važi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva te nezakonito izgrađena zgrada koja je izgrađena protivno tom planu, ako njezino ozakonjenje nije isključeno člankom 6. ovoga Zakona.

15. Odredbom čl. 6. stavkom 1. podstavkom 3. Zakona o postupanju propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom, koji važi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao: površine javne i društvene namjene unutar građevinskih područja naselja za sadržaje upravnih, socijalnih, zdravstvenih, predškolskih, obrazovnih (osnovno, srednjoškolsko, visoko obrazovanje), komunalnih, sportskih, kulturnih i vjerskih funkcija, osim nezakonito izgrađene zgrade na tim površinama koje su u skladu s tom namjenom.

16. Iz stanja i sadržaja spisa te spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, razvidno je i kao nesporno utvrđeno:

- da je upravni postupak koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja proveden na zahtjev prednika tužiteljice EE, sada pok. supruga tužiteljice, koji je Zahtjev podnio 28. lipnja 2013. za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu sagrađenu na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa];

- da je tužitelj uz zahtjev priložio dokumentaciju propisanu Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama i to:

- tri primjerka geodetske snimke izvedenog stanja br: 0476 od lipnja 2013. godine koju je izradio ovlašteni inženjer geodezije RE, mag.ing.geod. et geoinf. (GEO 1050) iz Radijan d.o.o., Karlovac,

- tri primjerka snimke izvedenog stanja, TD: 34/6/2013 od lipnja 2013. godine, koju je izradio ovlašteni inženjer arhitekture DE, dipl.ing.arh. (A 169) iz Nehr gradnja d.o.o., Zagreb,

- da je u svrhu utvrđivanja činjenica bitnih za donošenje rješenja o izvedenom stanju, prvostupanjsko upravno tijelo 12. veljače 2015. godine izvršilo uvid u digitalnu ortofoto kartu u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011 ., godine (dalje u tekstu: DOF5/2011) te utvrdilo da je predmetna građevina vidljiva na navedenoj karti u gabaritima koji su prikazani u snimci izvedenog stanja,

- da je uvidom u važeću prostorno plansku dokumentaciju utvrđeno da se predmetna građevina stambene namjene, nalazi u granicama obuhvata Generalnog urbanističkog plana Splita („Službeni glasnik Grada Splita" broj: 1/06, 15/07, 3/08, 3/12, 32/13, 52/13, 41/14 i 55/14 — pročišćeni tekst), u zoni javne i društvene namjene D6

- visoko učilište, znanost, tehnološki parkovi, za koju vrijede odredbe članka 12. Generalnog urbanističkog plana Splita,

- da je upravno tijelo provelo očevid studenog 2023. godine o čemu je sastavilo Zapisnik od 2. studenog 2023. u kojem je sadržano utvrđenje da je predmetna zgrada stambeno-poslovne namjene, da veličinom odgovara projektnoj dokumentaciji i da je završena; da je u dijelu prizemlja izvršena prenamjena iz poslovne namjene — salon u stambenu namjenu, a sve nakon 21. lipnja 2011. godine, kojem Zapisniku su priložene fotografije i čine njegov sastavni dio;

- da je slijedom naprijed navedenih utvrđenja prvostupanjsko upravno tijelo donijelo rješenje KLASA: UP/I-361-03/13-04/9532, UR.BROJ: 2181-1-10-3/25-24-7 Split, 11. ožujka 2024. kojim je odbijen zahtjev IE, ovdje tužiteljice, kao pravne slijednice pok. EE na temelju pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita posl. br. O-4316/22, UPP/OS- 138/22 od 26. siječnja 2023., koje je postalo pravomoćno s danom 16.02.2023., za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu sagrađenu na kat. čest. zem. [katastarska čestica] (sud.čest.335/420) k. o. [katastarska općina] u smislu odredbe čl. 6. st. 1. podstavka 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama,

- da je žaliteljica, ovdje tužiteljica, protiv citiranog rješenja izjavila žalbu te potom dopunu žalbe, podredno dopunu Zahtjeva za ozakonjenje, navodeći da ukoliko drugostupanjsko tijelo ne bi razmatralo dopunu žalbe, da tada žaliteljica predlaže da se dopuna žalbe smatra dopunom Zahtjeva za ozakonjenje zgrade u kojem slučaju bi, u roku koji joj ostavi nadležno tijelo, dostavila dokaze na okolnosti mogućnosti smještaja studenata, a sve s obzirom na kriterij namjene;

- da je odlučujući o podnesenoj žalbi te dopuni žalbe tuženo tijelo donijelo osporavano rješenje KLASA:UP/II-361-05/24-26/166, URBROJ: 531-03-25-4 od 11. srpnja 2025., a protiv kojeg rješenja je tužiteljica podnijela tužbu i pokrenula predmetni upravni spor.

17. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužiteljice, kako to ista neosnovano smatra već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primjenjeno materijalno pravo.

18. Ovo stoga što je u skladu s naprijed citiranom odredbom čl. 6. Zakona o postupanju, a na temelju naprijed navedenih nespornih utvrđenja, razdvidno i kao nesporno utvrđeno da tužiteljica u postupku nije dokazala da navedena utvrđenja nisu točna, niti iz spisa predmeta proizlazi da je činjenično stanje nepotpuno ili pogrešno utvrđeno, već upravo suprotno proizlazi da su naprijed navedne odlučne činjenice točno utvrđene, slijedom čega je tuženo tijelo pravilno postupilo kada je odbilo zahtjev tužiteljice za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za predmetnu zgradu obzirom da postoje odlučne činjenice koje koje isključuju mogućnost ozakonjenja predmetne zgrade u smislu odredbe čl. 6. st.1. podstavka 3. Zakona o postupanju.

19. Tužbeni navodi tužiteljice da tuženo tijelo u osporavanom rješenju kojim je meritorno odlučilo, nije navelo namjenu zgrade za koju je podnesen Zahtjev za ozakonjenje, pozivajući se pritom i na dopunu zahtjeva koja je podnesena podredno kao dopuna žalbe, a o kojoj da tuženo tijelo nije odlučilo, nisu osnovani, niti su od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.

20. Ovo stoga, što je dopuna žalbe, točkom 1. izreke osporavanog rješenja pravilno odbačena, čime je u cijelosti odlučeno o podnesenoj dopuni žalbe, podredno dopuni zahtjeva, uz obrazloženje koje kao valjano, argumentirano i na zakonu osnovano u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

20.1. U odnosu na Dopunu Zahtjeva koja je podnesena podredno uz dopunu žalbe, u kojoj je navedeno da ukoliko drugostupanjsko tijelo ne bi razmatralo dopunu žalbe, da tada žaliteljica predlaže da se dopuna žalbe smatra dopunom Zahtjeva za ozakonjenje zgrade u kojem slučaju bi, u roku koji joj ostavi nadležno tijelo, dostavila dokaze na okolnosti mogućnosti smještaja studenata, a sve s obzirom na kriterij namjene, valja istaći da podnošenje dopune zahtjeva u trenutku kada je prvostupanjsko rješenje već doneseno i zahtjev odbijen, pravno više nije moguće, budući da je odredbama ZUP-a jasno propisano da stranka može izmijeniti ili dopuniti svoj zahtjev samo do donošenja prvostupanjske odluke. Međutim, i pored navedenog, navedena podredna dopuna zahtjeva nije, niti može biti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, pored nesporne činjenice da je u konkretnom slučaju ispunjen eliminacijski uvjet iz naprijed citiranog čl. 6. st. 1. toč. 3. Zakona o postupanju budući da je odredbom čl. 12. GUP-a izričito zabranjena gradnja stambenih građevina u zoni oznake D6 (važeće po verzijama GUP-a na snazi (koji je važio na dan stupanja Zakona o postupanju iz 2012. g. (kolovoz 2012. g.), na dan podnošenja Zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju i na dan donošenja osporavanog rješenja, dakle na sva tri prethodno navedena relevantna datuma), obzirom da namjena zgrade (stambena i poslovna namjena - kako je navedeno u snimci izvedenog stanja i utvrđeno na očevidu) ne odgovara planiranoj namjen i. Slijedom navedenog nespornog utvrđenja, pravilno je osporavanim rješenjem riješeno da se temeljem čl. 6. u vezi s čl. 18. Zakona o postupanju, radi o zgradama koje se ne mogu ozakoniti temeljem tog zakona.

21. Naime, za ozakonjenje zgrada sukladno Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, koji uređuje uvjete, postupak i pravne posljedice uključivanja u pravni sustav nezakonito izgrađenih zgrada, odlučno je da nezakonito izgrađena zgrada u smislu odredbe članka 2. toga Zakona udovoljava uvjetima za ozakonjenje propisanim tim Zakonom, a koji uvjeti u konkretnom slučaju nisu ispunjeni u skladu s odredbom čl. 6. stavak 1. podstavak 3. Zakona.

22. Slijedom svega naprijed navedenog, pravilno je postupilo tuženo tijelo kada je osporavanim rješenjem odbilo zahtjev tužiteljice, a tužbeni navodi tužiteljice, nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost naprijed navedenih nespornih utvrđenja.

23. Pored navedenog, valja istaći kako se tužiteljica tužbenim navodima neosnovano poziva na Ustavom i Konvencijom zajamčeno pravo na dom budući da se na ova jamstva ne može osnovano pozivati vezano za nekretnine koje su, odnosno njen prednik, protupravno izgradili bez da su prethodno ishodili odobrenje nadležnog tijela, o čemu je recentna upravnosudska praksa već izrazila svoje pravno stajalište, tako primjerice u odluci Visokog upravnog suda RH posl. br. Usž-4536/2025-4 od 2. srpnja 2026.

24. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

25. Odredbom čl. 147. st. 1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

26. Kako tužiteljica nije uspjela u predmetnom upravnom sporu, to je valjalo na temelju odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odbiti zahtjev opunomoćenika tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan te riješiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 17. kolovoza 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

- tužiteljici po opunom.

- tužiteljicu pozvati na uplatu pristojbe za tužbu i pristojbe za presudu, po pravom.

- tuženiku

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti

- u spis

- kal. pravomoćnosti do 30.10.2026.