Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-1872/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Mirjani Rubić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ČM OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mari Ostojić, odvjetnici iz Zagreba protiv tuženika JM OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Renati Plešnar, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2455/2025-7 od dana 22. svibnja 2025. godine, dana 17. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužene te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2455/2025-7 od dana 22. svibnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1.Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor tužene JM o nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

2.Žali se tužena pobijajući to rješenje iz svih žalbenih razloga propisanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje:ZPP), posebno ističe prigovor bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, čl. 354. st. 2. toč. 3. te onaj iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 5. st. 3. i 4. ZPP-a s prijedlogom da se isto preinači i prigovor prihvati, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1.U odgovoru na žalbu predloženo je njezino odbijanje.

3.Žalba je osnovana.

4.Sporno je postupovnopravno pitanje je li za suđenje u ovom sporu nadležan sud u Republici Hrvatskoj s obzirom na istaknuti prigovor apsolutne nenadležnosti domaćeg suda za suđenje u ovoj pravnoj stvari.

5.Prema činjeničnim navodima tužbe, tužiteljica kao nasljednica sad pok. ZM, pozvane na nasljeđivanje iza smrti ŽM (kao majka) po rješenju o nasljeđivanju O-2306/08 UPP/OS-21/2024 od 5. svibnja 2008. javne bilježnice Obrenije Ribarić iz Zagreba kao povjerenika Općinskog suda u Zagrebu, dogovorila je razvrgnuće suvlasničke zajednice nasljedničkim sporazumom o diobi ostavinske imovine sa sunasljednikom IM (suprugom ostaviteljice ŽM a prednikom tužene) na način da mu je prepustila svoj nasljednički dio ¼ kuće u [adresa], a on se zauzvrat obvezao, izjavom javnoovjerovljenom u potpisu kod spomenute javne bilježnice 18. travnja 2008. isplatiti njezinim nasljednicima, kada kuću proda, vrijednost te imovine, koju obvezu za života nije izvršio, pa tužiteljica traži isplatu od tužene kao njegove nasljednice pozivom na odredbu čl. 139. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ 48/03,163/03, 35/05,127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN).

6.Tužena je pravovremeno, u odgovoru na tužbu, osporila nadležnost suda u Zagrebu navodeći kako se radi o sporu na koji se primjenjuju opće odredbe Zakona o obveznim odnosima pa budući prebiva u [adresa], da je za rješavanje predmeta nadležan sud opće mjesne nadležnosti, sukladno odredbi iz čl. 46. i 47. ZPP-a.

7.Rješavajući po prigovoru prvostupanjski je sud ocijenio da je riječ o sporu iz nasljeđivanja jer tužiteljica traži ispunjenje obveze koju je tuženičin prednik IM preuzeo prema njezinoj prednici SM kao sunasljednici na jednake dijelove iza smrti ŽM s kojom je uredio međusobne odnose diobom ostavinske imovine tako što se izjavom od 18. travnja 2008. obvezao naknaditi štetu njezinim nasljednicima za vrijednost ¼ kuće u [adresa] na osnovi čega je proglašen nasljednikom upravo te nekretnine, sve po odredbi čl. 142. ZN-a.

7.1.Slijedom toga da je u primjeni odredba čl. 54. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ 101/23 i 67/23) koji glede nadležnosti upućuje na Uredbu (EU) br.650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju (dalje Uredba br.650/2012) koja je poseban propis u odnosu na Uredbu (EU) br.1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, koja je opći propis.

7.2.Slijedom takvog utvrđenja, a primjenom odredbe čl. 4. Uredbe br.650/12 kojom je propisano da sudovi države članice u kojoj je umrli imao svoje uobičajeno boravište u trenutku smrti imaju nadležnost odlučivati o nasljeđivanju u cijelosti pa budući su prednik tužiteljice, prednik tužene i pok. ŽM imali prebivalište u [adresa], da je sukladno odredbi čl. 177. st. 1. ZN-a i mjesno nadležan sud kojemu je tužba podnesena, prvostupanjski sud je odbio prigovor apsolutne nenadležnosti.

8.Tužena u žalbi ponavlja navode istaknute u prigovoru nenadležnosti, navodi kako je utvrđenje suda o pravnoj osnovi tužbe proizvoljno i odstupa od teksta tužbe u kojemu je tužiteljica kao pravni osnov navela obvezu nasljednika da odgovaraju za dugove ostavitelja po čl. 139. st. 3. ZN-a pri tome navodeći da obveza nije zastarjela sukladno odredbi iz čl. 176. ZOO radi čega je pobijano rješenje temeljio na pravnoj osnovi bitno drugačijoj od one o kojoj se raspravljalo, čime je počinio povredu odredbe čl. 5. st. 4 ZPP-a kao i stavka 3. iste odredbe jer tuženoj nije omogućio da se izjasni kroz odgovor na tužbu o činjenicama i dokazima koji su u tužbi izneseni u roku koji joj je sam dodijelio jer iako se ne radi o hitnom predmetu odluku je donio prije isteka roka za davanje odgovora na tužbu, nije joj dostavio podnesak tužiteljice od 28.04.2025., čime je počinio i povredu iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, a činjenice na kojima temelji odluku uopće nije utvrdio čime je počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a. Smatra kako zaključke o tome da je prednik tužene kroz razvrgnuće suvlasničke zajednice u ostavinskom postupku O-2306/08 tog suda preuzeo obvezu čije se ispunjenje traži prvostupanjski sud nije mogao izvesti iz tužbe niti dostavljenih isprava jer to ne proizlazi iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŽM koje inače može pobijati samo onaj tko tim rješenjem nije vezan (čl. 174. i 232. ZN). Osim toga da sud nije utvrdio ni što je tužiteljica kao slijednica SM naslijedila u ostavinskom postupku iza njezine smrti (O-3596/16) pa tako i je li u ostavinsku masu ušlo obeštećenje koje bi naslijedila iza smrti majke. Također drži i kako je pogrešan stav o tome da se radi o sporu iz nasljeđivanja jer to iz izreke rješenja o nasljeđivanju iza smrti ŽM niti obrazloženja ne proizlazi budući nije u istom utvrđeno da je nasljedni dio pok IM bio opterećen bilo kakvom obvezom. Stoga da nije u primjeni Uredba na koju se sud pozvao a kojom se uređuje nadležnost odlučivanja o nasljeđivanju u cijelosti već se primjenjuje Uredba koju propisuje ZPP, a posebno se ne primjenjuje odredba čl. 58. ZMPP. Pored toga da ni tužiteljica ne živi u [adresa] već u Mariboru što je dodatni razlog za nenadležnost suda u RH.

9.Po ocjeni ovog suda, stav o nadležnosti suda u RH izražen u pobijanom rješenju za sada se ne može prihvatiti.

10.U prvom redu nije jasno na temelju čega prvostupanjski sud utvrđuje da se radi o razvrgnuću zajednice iz čl. 142. ZN-a te o nasljeđivanju na koje se primjenjuje Uredba 650/12, kada se to sa sigurnošću ne može zaključivati iz činjeničnih navoda tužbe niti su u postupku na te okolnosti izvedeni dokazi, slijedom čega je odluka opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju žaliteljica osnovano upućuje.

11.Uredba br. 650/2012 o nasljeđivanju sadrži odredbe o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju ili, ako je to slučaj, prihvaćanju, izvršivosti i izvršenju odluka, javnih isprava i sudskih nagodbi u nasljednim stvarima te o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju (u daljnjem tekstu: EPN; Potvrda). Cilj je Uredbe olakšati pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta uklanjanjem prepreka slobodnom kretanju osoba koje se susreću s poteškoćama u ostvarivanju svojih prava u kontekstu nasljeđivanja koje ima prekogranični element. Uz to, građani EU-a moraju moći unaprijed organizirati svoje nasljeđivanje te je potrebno učinkovito zaštititi prava nasljednika i legatara, drugih osoba bliskih ostavitelju i vjerovnika ostavine (t. 7., t. 80. Preambule Uredbe).

12.U Republici Hrvatskoj je donesen Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju (Narodne novine 152/14 u daljnjem tekstu: Zakon o provedbi Uredbe) kojim se određuje mjesna nadležnost za odlučivanje o ostavini, nadležna tijela za postupanje i donošenje odluka te postupci u području primjene Uredbe (EU) br. 650/2012 o nasljeđivanju.

13.Kao opće nadležne za odlučivanje o nasljeđivanju u cijelosti, Uredba određuje sudove države članice u kojoj je ostavitelj imao uobičajeno boravište u trenutku smrti (čl. 4. Uredbe), kako je valjano utvrdio i prvostupanjski sud. Poveznica za određivanje opće nadležnosti je dakle uobičajeno boravište ostavitelja u trenutku smrti.

14.Primjena ove Uredbe je vrlo izazovna.

15.To stoga što je područje primjene postavljeno vrlo široko jer obuhvaća sva građanskopravna pitanja koja se tiču nasljeđivanja ostavine nakon ostavitelja, dakle, sve oblike prijenosa imovine, prava i obveza zbog smrti, bilo da se radi o dobrovoljnom prijenosu na temelju raspolaganja imovinom za slučaj smrti ili o prijenosu zakonskim nasljeđivanjem (t. 9. Preambule Uredbe), primjenjuje se samo na nasljeđivanje a ne na ostala područja građanskog prava (t. 11. Preambule), a u čl. 1. navedena su pitanja kod kojih je primjena Uredbe isključena.

16.Pored toga, Uredba br. 650/2012. primjenjuje se na nasljeđivanje osoba koje su umrle **.**.2015. ili nakon toga datuma (čl. 83. st. 1. Uredbe), pa ako se primjena vezuje za nasljeđivanje iza pok. ŽM, kako bi se moglo zaključiti iz pobijanog rješenja, imati je u vidu kako je ostaviteljica prema stanju spisa, preminula prije toga, a o nasljeđivanju osoba umrlih prije 17. kolovoza 2015. godine i dalje se odlučuje uz primjenu nacionalnih pravila međunarodnog privatnog prava, kod nas konkretno, uz primjenu odredaba Zakona o međunarodnom privatnom pravu.

17.Nadalje, tužiteljica, prema činjeničnim navodima tužbe, svoj zahtjev temelji na javnoovjerovljenoj izjavi prednika tužene kojim se u bitnome obvezuje obeštetiti nasljednike prednice tužiteljice za ¼ kuće u [adresa] u [adresa] temeljem ostavinskog postupka iza pok. ŽM, pri čemu se tužiteljica poziva na odgovornost tužene za dugove ostavitelja osnovom čl. 139. ZN.

18.Dakle, radi se o izvanprocesnoj izjavi koja nije dana u okviru ostavinskog postupka iza pok. ŽM, pa ako je predmetna nekretnina predstavljala ostavinsku imovinu iza spomenute ostaviteljice i ako pravomoćno rješenje o nasljeđivanju definira tko je naslijedio imovinu umrle u kojemu nema spomena o ovoj obvezi, upitno je je li postala dio sudskog/javnobilježničkog nasljednog sporazuma koji veže nasljednike (čl. 232. ZN) a čije izvršenje se traži, radi čega se bezrezervno ne može prihvatiti stav izražen u pobijanom rješenju jer za sada nije sa sigurnošću utvrđeno radi li se o okolnostima koje se tiču nasljeđivanja i područja primjene Uredbe 650/212 ili i onima u kojima je spomenuta izjava ostala samostalan privatnopravni posao koji obvezu isplate ne pretvara u nasljedno pravo neovisno od toga što je eventualno dio kuće na koji se izjava odnosi bio predmet nasljeđivanja.

19.Iz naprijed navedenih razloga a na temelju odredbe čl. 380. st. 3. ZPP-a pobijano rješenje je valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu koji će u nastavku otkloniti uočenu bitnu povredu te imajući u vidu primjedbe i upute iz ove odluke raspraviti sve žalbene prigovore i o osnovanosti prigovora apsolutne nenadležnosti ponovo donijeti novu zakonitu odluku.

U Splitu, 17. kolovoza 2026.

SUTKINJA

Mirjana Rubić