Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-2560/2025-2

Split, Gundulićeva 29a

REPUBLIKA HRVATSKA

RJEŠENJE

Županijski sud u Splitu po sutkinji tog suda Mirjani Rubić, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ŠŽ, iz [adresa] i 2. GŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanih p.p. Ingrid Roce Hrastić, odvjetnici u Rovinju – Rovigno, protiv tuženice CŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane p.p. Miljenku Matiću, odvjetniku u Poreču-Parenzo, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužene protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Psp-43/2023-25 od 17. rujna 2025., dana 17. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužene i ukida se rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Psp-43/2023-25 od 17. rujna 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tužene za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenju zbog ogluhe Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Psp-43/2023-13 od 11. lipnja 2024.

2.Žali se tužena iz svih žalbenih razloga propisanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje:ZPP) predlažući pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1.Odgovor na žalbu nije dostavljen.

3.Žalba je osnovana.

4.Prvostupanjski je sud donio pobijano rješenje nakon što je utvrdio:

-kako su u ovom predmetu dana 31. kolovoza 2023. tužitelji podnijeli tužbu protiv uvodno označene tužene, radi smetanja posjeda;

-kako se tužena nalazi u Republici Srbiji te joj je sukladno čl. 136. st. 1. ZPP-a, dostavu trebalo obaviti diplomatskim putem;

-kako su tuženoj diplomatskim putem (list 29-30 i 23) upućeni tužba (list 1-2) i dopis s pozivom na podnošenje pisanog odgovora na tužbu u roku od 15 dana, s upozorenjem na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu (list 19), a sukladno čl. 146. st. 2. ZPP-a i rješenje (list 21), kojim je pozvana da si u roku od 15 dana postavi punomoćnika za primanje pismena u RH te da o imenu, prezimenu, adresi i zanimanju te osobe u istom roku obavijesti ovaj sud, uz upozorenje da će joj u suprotnom sud na njen trošak postaviti zastupnika za primanje pismena iz reda odvjetnika ili javnih bilježnika i preko tog zastupnika ju obavijestiti o tom postavljanju;

-kako Zakon o parničnom postupku Republike Srbije (Sl. glasnik RS, 72/11, 49/13, 74/13, 55/14, 87/18, 18/20 i 10/23, dalje: ZPPRS) u čl. 141. propisuje: "Tužba, rješenje o platnom nalogu, presuda, rješenje protiv kojeg je dozvoljena posebna žalba i pravni lek dostavit će se lično stranci, odnosno, zakonskom zastupniku ili punomoćniku. Ako se lice kome pismeno mora lično da se dostavi ne zatekne tamo gdje dostavljanje treba da se izvrši, pod uslovom da je adresa tačna, dostavljač će da ostavi obaveštenje da pismeno može da se preuzme u roku od 30 dana od dana pokušanog dostavljanja. U tom slučaju kopija pismena se ističe i na oglasnoj tabli suda. Po proteku roka iz stava 2. ovog člana, smatra se da je dostavljanje izvršeno,";

- kako iz dopisa Ministarstva pravosuđa i uprave RH (list 31) i isprava nadležnih tijela Republike Srbije (list 33-37) proizlazi da je dostavljač nadležnog tijela Republike Srbije prilikom dostave dana 13. veljače 2024., budući da nije zatekao tuženicu, ostavio tuženici obavijest da pismeno može preuzeti kod tog tijela u roku od 30 dana od dana pokušane dostave, da je pismeno istaknuto na oglasnu ploču tog suda i skinuto po proteku roka od 30 dana, čime se dostava smatra izvršenom;

- kako tužena nije postavila punomoćnika za primanje pismena u RH u određenom roku, pa joj je sukladno čl. 146. st. 2. ZPP-a, rješenjem poslovni broj Psp- 43/2023-12 od 17. lipnja 2024. (list 47) postavljen punomoćnik za primanje pismena u osobi Marije Hrvatin, javnog bilježnika u Poreču-Parenzo i preko tog zastupnika je obaviještena o tom postavljanju (dostavnica, list 52);

- kako su za to bile ispunjene zakonske pretpostavke te je dana 17. lipnja 2024. doneseno rješenje zbog ogluhe poslovni broj Psp-43/2023-13 (49-51), koje je tuženici dostavljeno po punomoćniku za primanje pismena dana 19. lipnja 2024. (dostavnica list 52);

-kako tužena u propisanom roku nije podnijela žalbu protiv predmetnog rješenja zbog ogluhe koje je postalo pravomoćno i dana 19. kolovoza 2024. izdana je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti (list 62);

-kako je 18. kolovoza 2025. tužena dostavila podnesak kojim obavještava sud kako je slučajno, na način pobliže u podnesku označen, saznala za postojanje predmetnog rješenja na temelju ogluhe jer nikada nije primila pismena iz tog predmeta upućena joj diplomatskim putem, a slijedom toga da joj je onemogućeno raspravljanje pred sudom u smislu odredbe iz čl. 354. st.2. t. 6. ZPP-a, da joj je neosnovano postavljen punomoćnik za primanje pismena te da je, sukladno odredbi čl. 136. ZPP, obzirom postoji dvostrani ugovor između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima od 15. rujna 1997. („Narodne novine“- Međunarodni ugovori broj 6/98) prema kojoj je dostavu trebalo izvršiti zamolnicom upućenom sudu ili drugom nadležnom tijelu (čl. 1. stavak 5. Ugovora), da je dostava putem oglasne ploče izvršena protivno odredbama čl. 142. i 143. ZPP te da nisu postojali uvjeti iz čl. 36. st. 2. i 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20,114/22, 06/24, dalje: OZ) za donošenje predmetnog rješenja upućujući na rješenje Županijskog suda u Karlovcu Gž-412/2021, radi čega je zatražila ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.

5.Slijedom naprijed navedenih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da je tuženoj uredno izvršena dostava rješenja zbog ogluhe, radi čega je prijedlog za ukidanje pravomoćnosti i ovršnosti odbio kao neosnovan.

6.U žalbi tužena u bitnome ponavlja navode iz podneska od 18. kolovoza 2025. ustrajući u tvrdnji da joj dostava nije iskazana, kako tužbe s pozivom na davanje odgovora na tužbu i rješenja kojim se poziva na imenovanje punomoćnika za primanje pismena, kao ni rješenja zbog ogluhe, da joj je uskraćeno pravo raspravljanja pred sudom čime je počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a kao i ona iz čl. 354. st. 2. toč. 5. ZPP-a zbog neispunjenja pretpostavki za donošenje rješenja zbog ogluhe pa tako pitanja posljednjeg stanja mirnog posjeda na strani tužitelja koje ne proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe u smislu čl. 331b ZPP-a, da je sud izgubio iz vida kako su tužitelji protiv tužene i njezinog supruga pokrenuli četiri postupka zbog smetanja posjeda od kojih niti jedan nije pravomoćno dovršen te da tužiteljica nije tražila ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja od 11. kolovoza 2024., već od 17. kolovoza 2024.

7.Ispitujući pobijano rješenje u okviru ovlaštenja iz čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi pri donošenju pobijanog rješenja sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP u svezi čl. 381. ZPP-a na koje se pazi po službenoj dužnosti kao ni onu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

8.Međutim, tužena osnovano tvrdi da nije bila uredno pozvana na davanje odgovora na tužbu, niti postavljanje punomoćnika za primanje pismena, a slijedom toga nije joj zakonito uručeno rješenje zbog ogluhe te joj je zbog navedenog onemogućeno raspravljanje pred sudom posljedično čemu je u donošenju pobijanog rješenja prvostupanjski sud počinio povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, kako će biti razvidno iz slijedećih obrazlaganja.

9.Nije sporno da tužena, do pravomoćnosti rješenja zbog ogluhe donesenog u navedenom parničnom predmetu, nije osobno sudjelovala u postupku i da joj je dostava, kako rješenja o postavljanju punomoćnika za primanje pismena, tako i rješenja zbog ogluhe obavljana putem punomoćnika za primanje pismena postavljenog po parničnom sudu.

10.Sporno je je li tuženoj dostava uredno iskazivana a slijedom toga jesu li bile ostvarene pretpostavke za izdavanje predmetne klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.

11.Inače nije od značaja što je u izreci pogrešno upisan datum odluke kada je iz iste jasno na koju se odnosi i u pitanju je očita omaška u pisanju koju pravostupanjski sud može u svako doba ispraviti (čl. 342. st.1. ZPP).

12.Jedna od aktivnosti suda u parničnom postupku je i dostava pismena kojom se omogućuje adresatu dostave saznati za sadržaj pismena koje mu se dostavlja, a sve zbog toga da bi u tom postupku zavisno od vlastitih prosudbi o svojim pravima i interesima mogao slobodno i pravovremeno poduzimati procesne radnje koje mu stoje na raspolaganju.

13.Imajući u vidu da je parnični postupak kontradiktoran postupak jer je sud dužan svakoj stranci omogućiti da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke, sud, stranke i drugi sudionici u postupku usmeno na raspravi ili podnescima, dakle pisanim putem, razmjenjuju stavove i argumente, predlažu dokaze i daju izjave volje.

14.Aktivnost dostave ne iscrpljuje se samo u uzajamnoj razmjeni podnesaka posredovanjem suda, već institut dostave koristi i sud da bi stranke upoznao sa svojim odlukama, ali i da bi strankama slao upite, pozive i odluke, naravno sve to kada to čini izvan ročišta za glavnu raspravu.

15.Ovdje se ne radi o dostavi pismena unutar zemalja članica EU za koju je pravno relevantna Uredba broj 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenog 2007. o dostavi u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim i trgovačkim obvezujuća i direktno se primjenjuje u državama članicama EU (osim Danske), već o dostavi pismena izvan kruga tih zemalja.

16.Konkretno, radi se o dostavi sudskih pismena u Republiku Srbiju, koja se, kako to osnovano navodi tužena, vrši na temelju dvostranog ugovora i to Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima od 15. rujna 1997.(„ Narodne novine" – Međunarodni ugovori, broj 6/98, dalje Ugovor). Istim je u bitnome ugovoreno pružanje pravne pomoći u građanskim i kaznenim stvarima temeljem zahtjeva za pružanje pravne pomoći, koji u obliku zamolnice podnosi sud ili drugo nadležno tijelo strane moliteljice kojoj je pravna pomoć potrebna i upućuje ju nadležnom sudu ili drugom nadležnom tijelu zamoljene strane koji je po zamolnici nadležan postupati pri čemu zemlje u pravilu međusobno komuniciraju na svom jeziku preko svojih nadležnih organa pa tako RH preko Ministarstva pravosuđa RH, a RSrbija preko svog nadležnog tijela. Postupanje po zamolnicama za pružanje pravne pomoći vrši se po propisima zamoljene države ugovornice a izuzetno, na zahtjev suda ili drugog organa od koga potječe zamolnica, može se postupiti na način koji je posebno označen u zamolnici ako to nije u suprotnosti sa javnim poretkom zamoljene države ugovornice (čl. 1.-6.Ugovora).

17.Prema sadržaju spisa postupljeno je sukladno Ugovoru (čl. 136. ZPP) i zamoljena država je dostavu tužbe, dopisa za davanje odgovora na tužbu s upozorenjem na pravne posljedice propuštanja i rješenja kojim je pozvana postaviti punomoćnika za primanje pismena u RH jer će joj u protivnom istog postaviti sud, obavila sukladno čl. 141. Zakona o parničnom postupku Republike Srbije na način da je ne zatekavši tuženu na označenoj adresi ostavljena obavijest da pismeno može preuzeti kod nadležnog tijela RS u roku od 30 dana od dana pokušane dostave te je pismeno istaknuto na oglasnu plaću i skinuto protekom tog roka čime je po tom propisu dostava obavljena.

18.Urednost same fizičke dostave tužbe u Srbiji ispituje se po srpskim pravilima (zakonu zamoljene države), dok hrvatski sud o procesnoj urednosti i pravnim posljedicama te dostave odlučuje po hrvatskim pravilima (zakonu države suda).

19.Dosljedno, kada se dostavnica ili potvrda o izvršenoj dostavi vrati hrvatskom sudu, hrvatski sudac ocjenjuje utječe li način na koji je dostava obavljena u Srbiji na daljnji tijek postupka u Hrvatskoj, pri čemu hrvatski sud provjerava jesu li ispunjene pretpostavke iz hrvatskog Zakona o parničnom postupku (ZPP), pa kako je odredbom čl. 142. st.1. ZPP-a propisano da se tužba s pozivom na davanje odgovora na tužbu fizičkoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost obavlja osobno, a poziv za postavljanje punomoćnika za primanje pismena u RH (čl. 146. st. 2. ZPP) dostavlja se uz dostavu prvog pismena, a u čl. 143. ZPP-a i dostava putem oglasne ploče, ali ne nakon samo jednog neuspjelog pokušaja osobne dostave kao što je to propisano u čl. 141. ZPP RS po kojemu je u konkretnom slučaju postupljeno, a što je cijeniti fingiranjem dostave, a ne propisanom osobnom dostavom u smislu čl. 142. st. 1. i 2. ZPP-a ili čl. 143. ZPP-a.

20.Stoga, po shvaćanju ovog suda zbog pogrešnog pravnog pristupa nije prihvatljiv stav prvostupanjskog suda o tome da je dostava obavljena na pravilan i zakonit način.

21.Pri tome je ukazati na pravno shvaćanje prihvaćeno na sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima Građanskih odjela Županijskih sudova Republike Hrvatske održanom 16. i 17. rujna 2015. u Šibeniku (broj Su-IV-246/2015 od 17. rujna 2015.) prema kojem "vraćanje dostave fizičkim osobama s naznakom ''obaviješteni nije podigao pošiljku'' nema nikakvog procesnog učinka. Takva dostava nije obavljena, te dostavu treba ponoviti." u smislu čl. 142. st.1. i 2. ZPP-a.

22.Također je imati u vidu kako prema međunarodnim ugovorima i praksi Europskog suda za ljudska prava (ESLJP), stranci izvan države mora se pokušati omogućiti stvarno (osobno) preuzimanje. Prema praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske i ESLJP, dostava putem oglasne ploče (ili e-Oglasne ploče) dopuštena je samo kao krajnja mjera i iznimka.

23.U smislu odredbe čl. 333a ZPP-a potvrdu pravomoćnosti za izdavanje koje nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti ukinut će rješenjem na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti sud koji je donio potvrdu pravomoćnosti a prema odredbi čl. 36. st.3. OZ-a potvrdu o ovršnosti za izdavanje koje nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti ukinut će rješenjem isti sud, odnosno tijelo, na prijedlog ili po službenoj dužnosti.

24.Slijedom iznijetog na temelju odredbe čl. 380. toč.3. ZPP-a valjalo je ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak kako bi otklonio bitnu povredu postupka i donio novu zakonitu odluku.

U Splitu, 17. kolovoza 2026.

SUTKINJA

Mirjana Rubić