REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1314/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza PONJO d.o.o. u stečaju Novigrad, Stancijeta 26, kojeg zastupa punomoćnica Ana Vičević Gračanin, odvjetnica iz Čavli, protiv tuženika ĆI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivo Pranjić, odvjetnik u Poreču, radi isplate iznosa od 1.327,23 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-124/2025-51 od 28. siječnja 2026., 17. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-124/2025-51 od 28. siječnja 2026. u pobijanim točkama I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom je presudom točkom I. izreke održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Đordana Pahovića iz Poreča poslovni broj Ovrv-50/2021-5 od 13. svibnja 2021. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.327,33 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 19. prosinca 2020. do isplate po stopi koja se određuje na ostale odnose u roku od 15 dana, a točkom II. izreke je tuženiku naloženo tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 1.418,69 EUR sa zateznom kamatom po istoj stopi od 28. siječnja 2026. također u roku od 15 dana.
2. Sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) utvrdivši da su se stranke našle u obveznopravnom odnosu iz ugovora o kupoprodaji za što je tužitelj tuženiku izdao račun broj 4/1/1 u utuženom iznosu. Tuženikov prigovor da mu tužitelj nije predao posjed pokretnih stvari, predmeta kupoprodaje, keramičkih pločica, otklonjen je po provedenom dokaznom postupku s utvrđenjem da je tuženik bio u posjedu predmeta kupoprodaje s obzirom na činjenicu da su se keramičke pločice koje je tužitelj prodao tuženiku nalazile u skladištu koje je u zakupu držao upravo tuženik koji je bio u ugovornom odnosu sa zakupodavcem MI. Sud je utvrdio da je stoga tužitelj ispunio svoju obvezu predaje stvari jer su se u trenutku prodaje pločice već nalazile u tuženikovu neposrednom posjedu, a otklonio je neosnovanim tuženikov prigovor da mu pločice nisu predane u posjed stoga što je zakupodavac prema tuženiku kao zakupniku koristio pravo zadržanja, jer se radi o odnosu između tuženika i zakupnika koji ne utječe na rješenje pravnog odnosa s tužiteljem. Odluka o trošku donijeta je uz primjenu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 ; u daljnjem tekstu: ZPP).
3. Tuženik je protiv presude u dijelu u kojem nije uspio podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka ističući da postoji bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a u pogledu odlučne činjenice je li tuženik imao posjed spornih keramičkih pločica i je li mogao u konkretnim okolnostima u trenutku kada je prihvatio ponudu za njihovu kupnju imati posjed predmetnih pokretnina. Naime, ukazuje na iskaze saslušanog svjedoka, vlasnika hale MI, koji je iskazao kako tuženik ne može pristupiti pločicama dok mu se ne plati zakupnina, a ističe i da tuženik nije zakupnik hale u kojoj se pločice nalaze već je to tužitelj pa je sud pogrešno zaključio da odnos između tuženika i MI kao vlasnika hale ne utječe na rješenje spora. Tvrdi da tuženiku nije predan posjed predmetnih keramičkih pločica niti je on u njihovu posjedu, a vlasnik hale ne dopušta pristup pločicama dok tuž itelj kao zakupnik ne plati dužnu zakupninu. Zbog navedenog predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. u svezi s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga protiv presude u sporu male vrijednosti. Presuda je pravilna i zakonita.
7. Žalitelj u bitnome ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja se po njegovu shvaćanju nalazi u proturječnosti razloga o odlučnoj činjenici, je li tužitelj tuženiku predao posjed spornih pokretnina, keramičkih pločica, pa da bi došlo do sklapanja ugovora o kupoprodaji između tužitelja i tuženika. Suprotno žalbenim navodima, o toj odlučnoj činjenici sud je dao jasne razloge koji ni u čemu ne proturječe sadržaju izvedenih dokaza.
8. Smatrajući da se utvrđenje te odlučne činjenice protivi iskazu saslušanog svjedoka MI žalitelj interpretira samo dio iskaza toga svjedoka saslušanog na ročištu za glavnu raspravu 26. rujna 2023. (list 103. – 106. spisa). Naime, iz iskaza navedenog svjedoka sud je pravilno zaključio da je tuženik bio i 2020. godine u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji u posjedu ključeva predmetne hale jer je tako iskazao saslušani svjedok na čiji iskaz nije bilo primjedaba, kada je na upit punomoćnice tuženika naveo da je EI i 2020. godine imao ključeve i da je roba i dalje bila tamo. Također iz iskaza tog svjedoka sud je pravilno zaključio da je upravo tuženik bio u ugovornom odnosu na temelju ugovora o zakupu predmetne hale sa saslušanim svjedokom MI, jer to proizlazi i iz ostalih izvedenih dokaza i iskaza stečajne upraviteljice, pa pogrešno žalitelj u žalbi interpretira da se radilo o ugovornom odnosu između tužitelja i zakupodavca FI, i da stoga tužitelj nije izvršio svoju ugovornu obvezu predaje u posjed spornih pločica.
9. K tome valja reći da kroz žalbene razloge tuženik zapravo osporava pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja kao što je i ovo glede odlučne činjenice tko je bio u ugovornom odnosu na temelju ugovora o zakupu sa zakupodavcem MI, a taj žalbeni razlog nije dopušten u sporu male vrijednosti.
10. U okviru dopuštenih žalbenih razloga valja reći da nije ostvarena bitna povreda postupka koja bi se sastojala u proturječnosti razloga presude sa sadržajem izvedenih dokaza, a slijedom toga je i materijalno pravo pravilno primijenjeno kad je sud ocijenio da je između tužitelja i tuženika sklopljen ugovor o kupoprodaji predmetnih pločica, da je u tom trenutku tuženik bio u posjedu predmetnih pločica i da nije platio cijenu, slijedom čega je pravilno tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim.
11. Zbog navedenog je presudu kao pravilnu i zakonitu valjalo potvrditi na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a te je presuđeno kao u izreci.
Zagreb, 17. kolovoza 2026.
Sutkinja
Jagoda Crnokrak
