REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj K-23/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola, po sucu Tomislavu Jurkiću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ines Tomić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĆE, zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11 … 114/22 - dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola broj: KO-DO-16/24 od 19. siječnja 2024., nakon javne rasprave održane i zaključene 8. srpnja 2026. u nazočnosti zastupnika optužbe - savjetnice Općinskog državnog odvjetništva u Puli- Pola Dore Tramišćak, okrivljenika ĆE i njegove braniteljice Marine Pibernik odvjetnice iz Pule te opunomoćenika oštećenika Mauricia Macana, istog dana 8. srpnja 2026. objavio i,
p r e s u d i o j e
I Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. 80/22, 36/24., 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP/08) stavlja se izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj K-23/24-2 od 24. siječnja 2024. u odnosu na okrivljenika ĆE.
II Na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08,
okrivljenik
ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca Ć i majke Ž, rođen **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, F, informatičar, sa završenom srednjom školom, zaposlen, s mjesečnim primanjima u iznosu od 1.650,00 eura, vlasnik automobila marke Kia Ceed, 2013. godište, bez druge vrijednije imovine, neoženjen, bez djece, vojsku nije služio, srednjeg imovinskog stanja, prekršajno i kazneno neosuđivan,
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
što da je dana 2. rujna 2023. oko 08,05 sati u Puli, upravljajući osobnim automobilom marke „Seat Ibiza“, registarskih oznaka [registarska oznaka], Ulicom Ljudevita Posavskog u smjeru raskrižja s Ulicom Veruda, pa prilikom skretanja ulijevo u promet južnim kolnikom Ulice Veruda u smjeru jugoistoka, približavajući se obilježenom pješačkom prijelazu na kojem se prometom ne upravlja prometnim svjetlima ili znacima ovlaštene osobe, svjestan da svojom vožnjom možete izazvati opasnost za druge sudionike u prometu ali olako držeći da istu neće izazvati, protivno članku 38. stavku 2. i članku 134. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 ), nije upravljao vozilom takvom brzinom da u slučaju potrebe može zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza, odnosno takvom sigurnosnom brzinom da može zaustaviti svoje vozilo da bi propustio pješaka koji je stupio na pješački prijelaz, pa kako je pješak ŽE prelazio označeni pješački prijelaz s desne na lijevu stranu u smjeru kretanja vozila, odnosno iz smjera juga u smjeru sjevera, to je došlo do naleta prednjeg kraja automobila na ovog pješaka, uslijed udarca kojeg je ŽE pao na tlo i zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu stabilnog kompresijskog prijeloma prvog slabinskog kralješka, dakle, da bi iz nehaja, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, pa je zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe,
time da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1. i 2. KZ/11.
III Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada braniteljice okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola (dalje u tekstu: ODO Pula-Pola), kao ovlašteni tužitelj, podnijelo je ovom sudu optužnicu broj: KO-DO-16/2024 od 19. siječnja 2024., kojom se okrivljenik ĆE (dalje u tekstu: okrivljenik) tereti za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1. i 2. KZ/11.
2. Optužnicom je ujedno predloženo da sud u odnosu na okrivljenika izda kazneni nalog, koji prijedlog je sud prihvatio te je presudom ovog suda poslovni broj K-23/24 od 24. siječnja 2024., protiv okrivljenika izdan kazneni nalog. Kako je okrivljenik protiv presude s kaznenim nalogom izjavio pravodoban prigovor, spis je dostavljen optužnom vijeću u rad. Rješenjem optužnog vijeća poslovni broj K-23/24, Kov-111/24 od 12. travnja 2024. (listovi 89-91 spisa) prethodno citirana optužnica protiv okrivljenika je u cijelosti potvrđena.
3. Okrivljenik je prilikom očitovanja o osnovanosti optužnice pred sudom, na raspravi 11. prosinca 2025. (list 116 spisa) izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje djela koje mu se stavlja na teret optužnicom.
4. Tijekom dokaznog postupka, na temelju čl. 431. st. 1. t. 8. i st.2. ZKP/08, pročitan je iskaz svjedoka ŽE koji je iznesen na dokaznom ročištu održanom pred ODO Pula 8. siječnja 2024. (listovi 66-67 spisa), nadalje pročitani su dokazi i to ispis dojave (12-13), zapisnik o očevidu (14-15), skica (16), fotodokumentacija (17-22), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (23, 24), medicinska dokumentacija (25, 26, 50 - 59), nalaz i mišljenje vještaka (62), zapisnik o ispitivanju okrivljenog ĆE temeljem članka 208. a ZKP/08 sa snimkom (28-29, 42), iskaz oštećenika FE dan na zapisniku ovog suda 27. siječnja 2026 (124-126), iskaz vještaka Ilije Kučinara dan na zapisniku ovog suda 19. veljače 2026 (127- 129) i iskaz svjedokinje CE dan na zapisniku ovog suda 22. svibnja 2026 (139- 140) te uvidom u prekršajnu i kaznenu evidenciju.
5. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka žrtve ŽE koji je iznesen na dokaznom ročištu pred ODO Pula održanom 8. siječnja 2024., vidljivo je gdje navodi u bitnom da je na pješačkom prijelazu pogledao lijevo i desno ali automobila nije bilo te je počeo prelaziti pješački prijelaz. Prijelaz da je širok 6 metara a dugačak 12 metara i ima po sredini otok koji je širok 3 metra. Kada je skoro stigao do otoka u jednom trenutku vozilo kojeg uopće nije vidio već ga samo osjetio udarilo ga je i stoga je pao na pod. Vozač se zaustavio na mjestu gdje ga je udario a stao je bez kočenja jer da ga je vidio bio bi kočio. Potom da je očevidac događaja zajedno sa okrivljenikom da su ga digli protivno njegovoj volji a tada je došla susjeda CE koja je pozvala hitnu pomoć. Navodio je kako je zadobio ozlijede u tom događaju i to da mu je puknuo pršljen. Nije postavljao imovinsko pravni zahtjev jer će naknadu štete tražiti od okrivljenikovog osiguranja. Navodi kako je bio udaljen jedan korak od pješačkog otoka kada je udaren. Napominje da se vozač kretao drugom trakom ne bi ga udario jer bi mu prošao iza leđa.
5.1. Svjedok oštećeni ŽE navodi da kada ga se pita u kojem trenutku je vidio vozilo, navodi da ga uopće nije vidio već da ga je osjetio. Kada kaže da ga je osjetio, auto ga je udario u lijevi bok, osjetio je veliku bol i pao je na cestu. Vozilo se zaustavilo na mjestu gdje ga je i udarilo, a to je bilo na sredini pješačkog prijelaza, preciznije falio mu je još jedan korak da zakorači na pješački otok. Na pitanje s kojim djelom vozila ga je okrivljenik udario navodi sa prednjim, jer kao što je naveo vozilo nije vidio, a pretpostavlja ako je vozio u tom pravcu da ga je udario prednjim djelom. Na pitanje da li je imao drugih ozljeda osim spomenute frakture, navodi da se sada ne sjeća, samo se sjeća da je nakon udarca bio u velikim bolovima i da su mu se štapovi za hodanje oštetili. Štapovi za hodanje imaju trake koje učvršćuju ruku za štapove i prilikom udarca iako su štapovi imali trake i bili pričvršćeni za njegove ruke, od siline udarca su mu izletjeli iz ruke. Na pitanje kojom silom ga je vozilo udarilo da bi ga odbacilo, može reći da brzinu ne može procijeniti, ali dok je ležao na cesti vozilo je bilo udaljeno cca 1 metar, vozilo je bilo na cesti, koliko se sjeća njemu sa lijeve strane. Kada ga se pita kojom brzinom je hodao sa nordijskim štapovima, navodi da se inače sa štapovima hoda nešto brže nego prosječni hod, ali ima 81 g., tada je imao 3 godine manje i može reći da se stoga kretao brzinom, koja je u prosjeku sa nekim prosječnim hodom. Prije nego što je stupio na pješački prijelaz, pogledao je lijevo i desno, zaustavio se i kada je vidio da nema vozila sa niti jedne strane, započeo je prijelaz preko ceste, a tada sa niti jedne strane nije dolazilo niti jedno vozilo. Prilikom udarca, to jest kada ga je vozilo udarilo pao je na desnu bočnu stranu, a točnog položaja se točno ne sjeća. Osim nordijskih štapova, nije imao nikakve vrećice ili torbe, osim manje torbice koju je držao preko ramena, a torbica je bila cca 20 cm sa 15 cm. Nije ranije navodio, ali kada ga je vozilo udarilo, tada mu je torbica pala sa ramena, iz nje je izletio mobitel koji se oštetio. Na pitanje da li se pokušao ustati nakon udarca, navodi da je okrivljenik odmah nakon događaja bio jako pristojan, i fer se ponašao. Jedna nepoznata osoba koja se našla na mjestu događaja i vozač su ga pokušali dignuti, da ga dignu je bio prijedlog od te nepoznate osobe i rekao je "daj digni ga, doći će policija i oderati će vas, dogovorite se", kada su ga dizali, jako je vrisnuo od bolova, a tada CE koja je bila na prozoru u zgradi neposredno uz cestu je rekla ne dirajte ga, da ga spuste i ona je pozvala hitnu pomoć. Hitna pomoć je došla prije policije i ne zna da li se vozilo micalo ili nije. Nakon udara vozila, boljela su ga leđa u predjelu donjeg pršljena. Ime ME je vidio na policijskom izvješću. Oporavak mu je trajao 2 mjeseca koliko je nosio ortozu, a kasnije je išao i na kontrolne preglede i na terapije.
6. Svjedok vještak dr. Ilija Kučinar izlaže nalaz i mišljenje usmeno kao što je u spisu na listu 61. Navodi kako ga je državni odvjetnik u konkretnom slučaju tražio da kvalificira tjelesnu ozljedu što je i učinio. U konkretnom slučaju, da se radi o teškoj tjelesnoj ozljedi, stabilni kompresijski prijelom stabilnog kralježaka. Na upit da li takva ozljeda može nastati padom bez djelovanja značajne vanjske sile, navodi kako stabilni kompresijski prijelom kralješka u pravilu nastaje širenjem sile uzduž kralježničkog stuba i to u konkretnom slučaju od pravca zadnjice prema glavi, a to onda navodi na zaključak kako je do ovakvog prijeloma u prvom redu moglo doći padom na stražnjicu. Do pada općenito govoreći dolazi gubitkom ravnoteže, a gubitak ravnoteže može biti posljedica mnogih čimbenika, pa tako i posljedica djelovanja neke sile na tijelo, ali može nastati kao posljedica spontanog spoticanja ili kao rezultat nekog bolesnog stanja. Na upit da li je takva ozljeda mogla nastati ukoliko je oštećenik pao na desnu bočnu stranu, navodi kako direktni pad na desnu bočnu stranu tijela do ovakve ozljede ne bi došlo, moguće jedino u okolnostima pada na stražnjicu sa naknadnim prevrtanjem tijela na desnu bočnu stranu. Na daljnji upit koja je sila potrebna da bi do takvog prijeloma došlo, navodi kako nije moguće dati precizan odgovor na postavljen upit, već se isključivo može govoriti o djelovanju sile nekog slabijeg, srednje jakog ili jakog intenziteta, dok izjašnjavanje u jedinicama tog intenziteta nije moguće. Uopćeno iskazujući u okolnostima kada osoba pada sa stojeće visine na stražnjicu, a pritom ima utvrđene osteoporotične promjene koštanih struktura, tada je za očekivati, da bi za ovakav prijelom bilo dostatno djelovanje sile nekog slabijeg do srednje jakog intenziteta, a ako se radi o osobi bez spomenutog narušenja zdravlja u danom okolnostima za ovakav prijelom bilo bi potrebno djelovanje sile, nekog srednje jakog, a vjerojatno i jakog intenziteta. Na daljnje pitanje da li je prijelom kod oštećenika nastao uslijed vertikalnog opterećenja pri padu na stražnjicu ili horizontalne sile udarca vozila navodi, kao što je naveo u početnom djelu vještačenja, kako je osnovni mehanizam nastanka kompresijskog prijeloma jednog od slabinskih kralježaka djelovanje sile paralelno sa kralježničkim stubom, u konkretnom slučaju smjera sile od stražnjice prema glavi, dok djelovanje neke horizontalne sile na tijelo može imati utjecaja na nastanak ovakvog prijeloma jedino u okolnostima odbačaja ili rušenja tijela oštećenika na način da on u konačnici pada na stražnjicu. Na daljnji upit s obzirom da je oštećenik u svom iskazu naveo da ga je vozilo udarilo bez kočenja, da li bi se moglo očekivati druge vidljive ozljede na tijelu, osim zadobivene, navodi kako u okolnostima naleta vozila na pješaka naravno uopćena i teoretski iskazujući ne može se isključiti mogućnost nastanka i drugih ozljeda osim navedene, ali to uvelike ovisi o mnogim drugim parametrima prometne nesreće kao što su brzina kretanja vozila koje nalijeće na pješaka, vrsta naleta vozilom na pješaka, ovisi i o čeonom obliku vozila koje nalijeće na vještaka, o reakciji i eventualnoj pripremljenosti pješaka na nalet vozilom na njega. Iz priložene medicinske dokumentacije osim navedene ozljede, druge ozljede nisu objektivno opisane i prikazane. Iz priložene medicinske dokumentacije da nisu vidljive ozljede koje bi bile posljedica direktnog kontakta karoserije vozila i tijela oštećenika. Na daljnji upit kada vozilo udari pješaka, gdje se obično nalaze primarne ozljede, navodi kako je uobičajeno da ako do ozljeda dođe, da se te ozljede nalaze primarnog kontakta automobila sa tijelom.
7. Svjedokinja CE, iskazuje kako se i nakon proteka vremena sjeća događaja iz rujna 2023. godine. Bila je u svojoj kuhinji, bilo je jutro i svi prozori su joj bili otvoreni te je u jednom trenutku čula udarac pa kočenje automobila. Prvo je pomislila da je neki auto vjerojatno udario psa, pogledala je kroz prozor i vidjela je jednog čovjeka kako leži na cesti, točnije već je prešao pješački prijelaz trebao mu je jedan korak da bi prešao cestu i na tom mjestu je i ležao. Poslije je vidjela da joj je taj čovjek poznat, to je bio susjed iz donje zgrade ŽE. Njezin balkon je od pješačkog prijelaza udaljen nekih cca 50 metara. Nakon što je čula udarac i kočenje sa terase je pogledala na cestu i vidjela čovjeka gdje leži te je uzela bocu vode i izašla. Vidjela je da je ŽE bio dosta uzrujan, neki ljudi su ga već dignuli što smatra da je bilo loše čak je netko i rekao da se ne treba zvati hitna jer je ŽE bio pri svijesti. Uzela je mobitel od Marina i s njegovog mobitela nazvala hitnu. Na oštećeniku nije vidjela da ima neke vidljive ozlijede. Pokazivao joj je s koje strane je udaren. Bilo je jutro i bila je tišina tako da je čula udarac, taj udarac ju je uzrujao, jer je pretpostavila da je auto u nešto udario, kao što je rekla mislila je da je udario u psa. Sjeća se da su štapovi za hodanje bili na podu, na nogostupu. Ona ih je pokupila i odnijela ih doma i kasnije vratila Marinu. Bila je na mjestu događaja u trenutku kad je došla policija. Policija je pričala sa vozačem automobila, on je spominjao da ga je zabljesnulo sunce, policija je nešto rekla kao da nema sunca da je trebao stati. Nju nisu pitali da li je očevidac događaja i policija nije pričala sa njom. Kada je došla na mjesto događaja vozilo je bilo na cesti. Vozilo nisu pomicali dok je ona bila tamo, ali to ne može sto posto potvrditi, ne sjeća se, bila je usmjerena na Marina. Dakle u trenutku kad je došla na cestu ŽE je bio sa strane ceste, na nogostupu, a tamo je bio i okrivljenik. Nije vidjela da bi oštećenik ležao na način da je držao glavu u krilu okrivljeniku. Kada je došla rekla je Marinu da opet legne i on je legao i onda je dobila uputu od hitne pomoći koju je nazvala, da se ne pomiče.
8. Iz zapisnik o očevidu prometne nesreće je vidljivo da je mjesto događaja skicirano i fotografirano ali nisu pronađeni nikakvi tragovi iz prometne nesreće. Na osobnom vozili sa kojim je upravljao okrivljenik [registarska oznaka] nisu pronađeni kontaktni tragovi oštećenja samo tragovi obrisa prašine pronađeni na poklopcu motora i prednjem desnom blatobranu. Mjesto događaja je zatečeno u izmijenjenom stanju jer je okrivljenik pomjerio vozilo van kolnika i to radi nesmetanog odvijanja prometa a ŽE je odvezen na hitnu pomoć.
9. Opća bolnica Pula je dopisom od 18. rujna 2023 obavijestila PP Pula da je ŽE postavljena dijagnoza prijelom trupa L1 kralješka, a iz nalaza i mišljenja vještaka Ilije Kučinara je vidljivo da se radi o teškoj tjelesnoj ozlijedi.
10. Okrivljenik u svojoj obrani navodi da nije kriv, upravljao je vozilom kako to stoji u optužnici u odnosu na mjesto. Provjerio je da nitko ne prelazi pješački prijelaz i kad je došao do pješačkog prijelaza vidio je pješaka koji je krenuo na pješački prijelaz bez gledanja. Kad je bio pored vozila digao je ruke, napravio korak nazad i pao na stražnjicu. Tada je upravljao lijevom trakom, a pješak je bio u desnoj traci, nikad nije prešao sredinu ceste, a tada je bio udaljen od auta otprilike 1 metar. Odmah je zaustavio vozilo i izašao te se tom prilikom desnom rukom naslonio na svoje vozilo i tada vidim tog pješaka kako leži na leđima. Pitao sam ga kako je, a on je na to rekao da je 100 postotni invalid. Opet ga je pitao kako je i da li treba pozvati hitnu pomoć a tad se taj pješak počeo ustajati. Kad je već stajao stavio mu je ruke ispod pazuha te ga na taj način pokušao zaštitit da ne padne. Opet ga pitao da zovem hitnu na što je on rekao da ne bi. Tada dolazi neka nepoznata osoba te je rekla da bi bilo dobro da se maknu sa ceste te ga je opet pitao da zove hitnu na što je rekao da ga kući žena čeka s doručkom. U jednom trenutku se pojavila svjedokinja CE te je pješak opet rekao da ne želi hitnu ali je CE istu pozvala koja je došla dosta brzo a uskoro i policijska ophodnja. Policija ga je alkotestirala i napravili su očevid. Navodi kako je se sa vozilom nalazio u lijevoj traci, zaustavljen baš na pješačkom prijelazu, a pješak kad je pao na stražnjicu nalazio se na polovini između prednjih i zadnjih vrata sa suvozačeve strane. Kontakta između vozila s kojim je upravljao i dotičnog pješaka nije bilo. Pješak mu je između ostalog kad mu je pristupio govorio da se samo odnekud pojavio i stvorio sa vozilom ispred njega. Tada mu nije izgledao da bi pješak bio ljut. Dok je stajao na nogama požalio se samo da ga bole leđa po sredini, a već je naveo da ga je u više navrata bar tri četiri puta ako ne i više pitao da li je potrebno zvati hitnu pomoć. U jednom trenutku mu je ponudio ako želi da uslika osobnu iskaznicu ukoliko to želi, ali on je nije uslikao. Navodi da je tog jutra vrijeme bilo sunčano i suho, a na pitanje da li je svjedokinji CE rekao da nije vidio oštećenika jer ga je zabljesnulo sunce, ne sjeća se da bi to rekao, sve je bilo pregledno. Dok je upravljao vozilom imao je namjeru skretanja na istok, sunce je bilo na takvoj poziciji da je otežavalo preglednost, ali nije onemogućavalo. Oštećenik je imao u rukama štapove kad je zakoračio na pješački prijelaz, gledao je u pod kao da gleda u štapove. Kad je zakoračio nazad u rukama je imao štapove koje je kasnije vidio kada je izašao iz vozila da su kraj njega. Kad ga se pita da pojasni kako se sjeća da se s desnom rukom naslonio na svoje vozilo prilikom izlaska iz njega to je iz razloga jer ima problema s desnim koljenom i uvijek se desnom rukom naslanja na stvari dok mijenja smjer kretanja. Bio je zaustavljen baš na pješačkom prijelazu tako da mu je možda prednji kraj bio 30 cm udaljen od kraja pješačkog prijelaza iz njegovog smjera kretanja a zaustavio se jer je vidio da pješak kreće prelaziti cestu na pješačkom prijelazu bez gledanja i zaustavljanja. Kad ga se pita da objasni zašto oštećenik i svjedokinja navode da je oštećenik ležao kraj pješačkog otoka, ne može ništa drugo reći osim da nisu u pravu. Napominje da je svjedokinja CE na mjesto događaja došla nakon 10 minuta, oštećenik se već bio dignuo i otišli su na travnatu površinu s desne strane. Koliko se sjeća svjedokinja CE nije bila na mjestu događaja u trenutku kad je policija došla.
11. U ovom kaznenom postupku nije sporno da je okrivljenik upravljao osobnim automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka], u vrijeme i u mjestu koje se navodi u činjeničnom opisu djela i da je ŽE tada zadobio teške tjelesne ozlijede dok je sporno da li je došlo do naleta prednjeg kraja automobila sa kojim je upravljao okrivljenik na pješaka ŽE uslijed kojeg udarca da bi pješak pao na tlo, odnosno je li između vozila i oštećenika uopće došlo do kontakta.
12. Sud nije proveo prometno vještačenje iz razloga jer nije bilo nikakvih parametara podobnih za vještačenje na temelju kojih bi se mogle utvrđivati činjenice, bez egzaktnih i fiksnih pokazatelja (tragovi kočenja, tragova na vozilu, odbačaj tijela pješaka, tragovi krvi, udubljeni ili otpali dijelovi vozila i sl.) ne bi bilo moguće izvesti zaključak o dinamici kontakta odnosno nije moguće utvrditi brzinu kretanja vozila te bi prometno vještačenje bilo svedeno na puko hipotetsko nagađanje i pretpostavke. Iz očevida prometne nesreće, fotoelaborata i skice mjesta događaja utvrđeno je da takvi tragovi ne postoje. Također ozlijede na pješaku nisu specifične naravi da bi se preko njih i oštećenja na vozilu mogla utvrditi točna točka kontakta i mehanizam nastanka nesreće. Slijedom navedenog provođenje ovog dokaza sud je ocijenio suvišnim i nesvrhovitim s obzirom da nema podloge za matematičku tehničku analizu i provođenje vještačenja bi dovelo samo do neopravdanog odugovlačenja postupka.
13. Na temelju provedenog dokaznog postupka, usporedbom i analizom provedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, sud zaključuje da tužitelj nije s izvjesnošću dokazao da je okrivljenik i to upravo na način opisan u optužnici počinio kazneno djelo koje mu se u ovom predmetu stavlja na teret, što se sve pobliže obrazlaže u daljnjem tekstu presude.
14. Okrivljenik u cijelosti osporava počinjenje kaznenog djela, a jedini dokazi koji ga terete jesu iskazi svjedoka žrtve ŽE i svjedokinje CE koja nije neposredno vidjela događaja već je čula udarac i nakon toga je vidjela oštećenog gdje leži na kolniku. Nadalje, nije dokazano da je okrivljenik upravljao vozilom neprilagođenom ili nesigurnom brzinom, odnosno da nije mogao zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza, a navedeno je već obrazloženo pod točkom 12 Obrazloženja, i to da nije bilo parametara podobnih za vještačenje na temelju kojih bi se mogle utvrđivati činjenice.
14.1 Okrivljenik navodi kako je vidio pješaka koji je krenuo na pješački prijelaz bez gledanja i kada je bio pored vozila digao je ruke, napravio korak nazad i pao na stražnjicu i da kontakta između vozila s kojim je upravljao i dotičnog pješaka nije bilo što je u skladu sa iskazom svjedoka vještaka dr. Ilije Kučinara koji navodi kako je do teške tjelesne ozlijede (stabilni kompresijski prijelom prvog slabinskog kralješka), kod oštećenog u prvom redu moglo doći padom na stražnjicu, (navedeno može nastati i bez djelovanja značajne vanjske sile), dok kod direktnog pada na desnu bočnu stranu tijela, kako oštećenik navodi da je pao, do takve ozljede ne bi došlo, te da iz priložene medicinske dokumentacije nisu vidljive ozljede koje bi bile posljedica direktnog kontakta karoserije vozila i tijela oštećenika koje se uobičajeno očekuju kod naleta vozila na pješaka.
14.2. Iskaz svjedoka oštećenika ŽE nije vjerodostojan i uvjerljiv jer sam navodi kako ga je okrivljenik sa svojim vozilom udario u lijevi bok te je stoga pao na cestu na desnu bočnu stranu, dok je iz iskaza vještaka vidljivo da u takvoj situaciji ne bi moglo doći do takve tjelesne ozlijede koju je pretrpio oštećenik. Nadalje u potpunosti je neuvjerljiv iskazi svjedoka oštećenika da su mu od siline udarca štapovi za šetanje koji su trakama bili pričvršćeni za ruke izletjeli iz ruke jer iako spominje silinu udarca od takvog udarca nema nikakvih tjelesnih ozljeda pa tako niti neke udubine ili ogrebotine na vozilu okrivljenika, a i sam navodi kako vozilo koje ga je udarilo stalo bez kočenja što je u skladu sa očevidom prometne nesreće te fotoelaboratom i skicom mjesta događaja gdje nisu vidljivi tragovi kočenja, te stoga ne stoji tvrdnja oštećenika da je vozilo na njega naletilo sa silom. Također nije životno da oštećenik vozilo sa kojim je upravljao okrivljenik uopće nije vidio, već da je samo osjetio udarac, i neuvjerljivo je da je neposredno prije stupanja na pješački prijelaz pogledao lijevo i desno i da nije uočio vozilo ni s jedne strane i tada da dolazi do naleta vozila na njega.
14.3. Također je neuvjerljiv i iskaz svjedokinje CE, koja iskazuje kako je kroz otvoreni prozor sa daljine od 50 m čula udarac pa kočenje automobila, već je navedeno kako tragova kočenja nije bilo, a da je doista sa te daljine čula udarac bili bi evidentni neki drugi tragovi, npr. minorni tragovi na vozilu okrivljenika ili nekakve ozlijede od udarca na tijelu oštećenika, a i sama navodi kako na oštećeniku nije vidjela vidljive ozlijede iako joj je pokazivao s koje strane je udaren.
15. Članak 9. st. 3. ZKP/08 propisuje kako je pravo suda da ocjenjuje postojanje ili nepostojanje činjenica i da to nije vezano ni ograničeno formalnim dokaznim pravilima te su tako iskazi svjedoka ŽE i CE ocijenjeni kao nevjerodostojni, jer sud između izvedenih dokaza nije utvrdio da bi vozilo okrivljenika udarilo u oštećenika kako to tvrdi oštećenik i kako svjedokinja navodi da je čula. Nije sporno da svjedokinja nije neposredno vidjela događaj već samo da je čula.
16. Slijedom svega obrazloženog, zaključak je suda kako ovlašteni tužitelj nije, dokazao da bi okrivljenik u inkriminiranom događaju upravljajući vozilom na način opisan u optužnici, naletio prednjim krajem automobila na pješaka oštećenika, uslijed kojeg udarca bi oštećenik ŽE pao na tlo i zadobio tešku tjelesnu ozljedu, odnosno da je počinio inkriminirano kazneno djelo iz čl. 227. st. 1 i 2. KZ/11 na način koji mu se stavlja na teret uvodno citiranom optužnicom.
17. Stoga kako iz provedenih dokaza nije s izvjesnošću utvrđeno da bi okrivljenik sa vozilom kojim je upravljao naletio na oštećenika i tom ga prilikom udario da bi oštećenik radi udarca pao na tlo i zadobio tešku tjelesnu ozljedu, sud je okrivljenika u ovom predmetu primjenom čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe.
18. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08 nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava.
U Puli, 8. srpnja 2026.
Sudac:
Tomislav Jurkić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste mogu podnijeti Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola i okrivljenik, a u korist okrivljenika i osobe taksativno navedene u čl. 464. st. 2. ZKP/08, s tim da u tom slučaju žalbeni rok teče od dana kad je okrivljeniku dostavljen prijepis presude.
Oštećeni može žalbom pobijati odluku suda o imovinskopravnom zahtjevu. Žalba se podnosi Općinskom sud u Puli-Pola u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a odluku o žalbi donosi Županijski sud kao sud drugog stupnja.
Dna:
1. Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, na broj KO-DO-16/2024
2. Okrivljeniku ĆE
3. Branitelju okr. Marini Pibernik odvj. iz Pule
4. Oštećeniku ŽE putem opunomoćenika oštećenika Mauricia Macana odvj. iz Pule