REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

P-34/2026-155

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tijani Licul, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Puli, protiv tužene 1/ OPĆINE VRSAR, Vrsar, Trg Degrassi 1, OIB: 03592077573, zastupane po punomoćnici Ingrid Roce Hrastić, odvjetnici u Rovinju, i 2/ MAISTRA d.d. Rovinj, Obala Vladimira Nazora 6, OIB: 25190869349, radi ispravka upisa u zemljišnim knjigama, dana 17. kolovoza 2026. godine,

r i j e š i o  j e

I. Ovaj sud se proglašava apsolutno nenadležnim za postupanje po tužbi od 20. travnja 2012. godine, ukidaju se sve provedene radnje te se tužba odbacuje.

II. Nalaže se tužiteljici da tuženoj OPĆINI VRSAR na ime troškova ovog postupka plati iznos od 8.750,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica Republika Hrvatska je 20. travnja 2012. godine podnijela tužbu protiv tužene OPĆINE VRSAR i trgovačkog društva MAISTRA radi ispravka upisa u zemljišnoj knjizi.

2. U tužbi navodi da je u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina], koji se pred Općinskim sudom u Poreču vodio pod posl. brojem: Z- 5050/2004/2095, osnovana nova katastarska čestica broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi pomoćna zgrada – WC Koversada, a u zemljišnim knjigama je upisana kao vlasništvo trgovačkog društva MAISTRA u 1/3 dijela, OPĆINE VRSAR u 1/3 dijela, te fizičke osobe u 1/3 dijela. Navedena čestica nastala je od dijela čestica stare izmjere i to k. č. [katastarska čestica], upisane kao vlasništvo fizičke osobe, te k. č. [katastarska čestica], upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja ROUT " A" [adresa].

3. Protiv tog upisa tužiteljica je podnijela prigovor broj: Ip-DO-427/11 od 06. prosinca 2011. godine, koji je raspravnim rješenjem tog suda posl. broj: Z-6338/11 od 23. ožujka 2012. godine odbijen radi čega podnaša ovu tužbu.

4. U tužbi navodi da je nekretnina stare oznake i to k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja ROUT " [adresa] u 1/1 dijela. Navedena nekretnina se na dan 23. srpnja 1991. godine nalazila unutar granica građevinskog područja, nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala prilikom pretvorbe DP Anita kao ni objekt izgrađenoj na istoj, a prostorno planskom dokumentacijom joj je određena ugostiteljsko turistička namjena, i to hotel, kamp, turističko naselje.

5. Navodi da prostorno planskom dokumentacijom OPĆINE VRSAR nije izvršeno razgraničenje između kampova, turističkih naselja i hotela, odnosno prostorno planskom dokumentacijom nije određena granica kampova, hotela niti turističkih naselja, međutim ističe da je to u postupku preoblikovanja učinio sud i to na temelju Sporazuma o razgraničenju između turističkog zemljišta u kampovima i turističkog zemljišta na kojima su izgrađeni hoteli i turistička naselja, koji sporazum je sklopljen između Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu i OPĆINE VRSAR dana 28. travnja 2011. godine. Tužiteljica smatra da je predmetni sporazum, s obzirom da je u suprotnosti s pozitivnim pravnim propisima i potpisan od strane neovlaštene osobe, ništetan pa stoga ne proizvodi ni pravni učinak. Na temelju tog sporazuma sud nije mogao izvršiti razgraničenje spornog zemljišta, pa stoga sporazum nije mogao biti temelj utvrđenja prava vlasništva sukladno Zakonu o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (Narodne novine broj 92/10).

6. Iz tužbe proizlazi da se predmetna čestica nalazi unutar kampa, a tužiteljica ističe kako utvrđivanje granice kampa, s obzirom da kamp čini jedinstvenu građevnu cjelinu, u slučaju kad to nije određeno prostorno planskom dokumentacijom spada u nadležnost upravnih tijela, kao i utvrđenje vlasništva, sve sukladno Zakonu o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (Narodne novine broj 92/10).

7. No u tom postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] sud je utvrdio namjenu zemljišta (kamp, turističko zemljište) temeljem ništetnog sporazuma te je na gore navedenoj novoformiranoj čestici uknjižio pravo vlasništva tuženika protivno odredbama Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (Narodne novine broj 92/10).

8. Naime, tim zakonom je regulirano pitanje vlasništva glede zemljišta i objekata na tim zemljištima ovisno o tome da li se radi o kampu, turističkom naselju ili hotelu, kao i ovisno o tome što je procijenjeno u temeljni kapital prilikom pretvorbe odnosno privatizacije, te je propisano da se o tom pitanju odlučuje u upravnom postupku, također uređenom tim zakonom, kojeg su u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu tog zakona dužni pokrenuti ili trgovačko društvo ili jedinica lokalne samouprave jer će u protivnom takvo zemljište postati vlasništvo Republike Hrvatske (čl. 6., čl. 18., 19., 24. i 25. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (Narodne novine broj 92/10)).

9. Dakle, trgovačko društvo i jedinica lokalne samouprave ne stječu pravo vlasništva na turističkom zemljištu temeljem samog zakona već se njihovo pravo utvrđuje u upravnom postupku, pa tužiteljica smatra da zemljišnoknjižni sud nije bio ovlašten, na predmetnim nekretninama upisati pravo vlasništva tuženika, jer se pitanje vlasništva nije moglo utvrđivati u postupku preoblikovanja zemljišne knjige već samo u upravnom postupku.

10. Radi navedenog, predlaže da sud donese presudu kojom će zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Poreču naložiti da izvrši ispravak upisa u odnosu na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to u odnosu na suvlasničke udjele tužene MAISTRE u 1/3 dijela te tužene OPĆINE VRSAR u 1/3 dijela tako što će iste upisati kao vlasništvo Republike Hrvatske.

11. U odgovoru na tužbu, tužena OPĆINA VRSAR je u cijelosti osporila tužbu i tužbeni zahtjev.

12. U prvom redu smatra da je tužiteljica podnijela tužbu radi utvrđenja prava vlasništva, ne i ispravka upisa u zemljišnoj knjizi jer da tužiteljica nije temeljem čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama ovlaštena podnijeti takvu tužbu.

13. Osporava navode u tužbi da je u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga sud postupio na temelju Sporazuma o razgraničenju između turističkog zemljišta u kampovima i turističkog zemljišta na kojima su izgrađeni hoteli i turistička naselja, koji sporazum je sklopljen između Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu i OPĆINE VRSAR dana 28. travnja 2011. godine, kao i da je temeljem tog sporazuma sud utvrđivao namjenu i razgraničenje, ali i da bi takav sporazum bio ništetan. Također, osporava navode iz tužbe da sud nije ovlašten u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga postupati temeljem odredbi čl. 18. i čl. 20. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (Narodne novine broj 92/10) i temeljem tih odredbi upisati pravo vlasništva tuženika na čestici koja je predmet tužbenog zahtjeva.

14. Ističe da su upravo stranke ovog postupka, a ne sud, i to na temelju očevida i identifikacije nekretnina na licu mjesta od strane ovlaštenog sudskog vještaka, te uvidom u prostorno plansku dokumentaciju utvrdile status i namjenu te provele razgraničenje predmetne nekretnine. Zato smatra neosnovanom tvrdnju tužiteljice da je u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga sud postupao na temelju ništetnog Sporazuma o razgraničenju između turističkog zemljišta u kampovima i turističkog zemljišta na kojima su izgrađeni hoteli i turistička naselja, koji sporazum je sklopljen između Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu i OPĆINE VRSAR dana 28. travnja 2011. godine, a kada je proveo upis prava suvlasništva tuženika na novoformiranoj k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Osim toga, tužitelj nije ničim dokazao da je navedeni sporazum ništetan.

15. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

16. U odgovoru na tužbu tužena MAISTRA prvenstveno ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužiteljice jer je predmet tužbe nekretnina koja u smislu čl. 2. st. 1., te članaka 18., 19. i 20. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (Narodne novine broj 92/10) ima status turističkog zemljišta na kojem su izgrađeni hoteli i turistička naselja, ne i kampa, a na turističkom zemljištu vlasništvo može imati isključivo trgovačko društvo poput ovog tuženika i/ili jedinica lokalne samouprave, no ne i Republika Hrvatska.

17. Nadalje, navodi da je zgrada – objekt koji se nalazi na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], unijeta i procijenjena u vrijednost društvenog kapitala pravnog prednika tuženika MAISTRE, u postupku pretvorbe i privatizacije, a što proizlazi iz elaborata procjene, i to kao objekt u sastavu lokacije pod nazivom A/C Koversada, podlokacija pod nazivom Sanitarni čvor II s time što lokacija pod nazivom A/C Koversada obuhvaća i objekte u turističkim naseljima VILLAS KOVERSADA i BLESIĆKA, te sam KAMP KOVERSADA.

18.Ističe i da se k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nalazi na području za koje je prostorno planskom dokumentacijom OPĆINE VRSAR određena turistička namjena T1 (hoteli), T2 (turistička naselja) i T3 (kampovi), a predmetna nekretnina (a ranije i čestice od kojih je formirana) je u sastavu turističkog naselja i u naravi se radi o čestici na kojoj je prednik tužene E izgradio građevine turističko ugostiteljske namjene unutar turističkog naselja VILLAS KOVERSADA, u čijem sastavu je i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] odnosno objekt izgrađen na toj čestici. Isto je utvrđeno i sporazumom čija valjanost je u ovom postupku osporena.

19. Dakle, nekretnina koja je predmet tužbe predstavlja objekt u turističkom naselju MAISTRE koji je procijenjen u društveni kapital prilikom pretvorbe. Ova čestica je u novoj katastarskoj izmjeri formirana u obliku i veličini tlocrtne površine objekta.

20. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

21. Rješenjem posl. broj: P-1188/12-14 od 13. listopada 2014. godine ovaj postupak je prekinut do okončanja upravnog postupaka kojeg je sukladno čl. 18., 19., čl. 27.[1] i čl. 28. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (Narodne novine broj br. 92/10, dalje: ZTOGZ) pokrenula tužena MAISTRA, a radi utvrđivanja oblika, veličine i prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], obzirom je tim zakonom bilo propisano obvezno pokretanje upravnog postupka radi utvrđivanja oblika i veličine čestica u odnosu na zemljišta koja su imala status turističkog zemljišta u smislu tog zakona, kao i radi utvrđivanja prava vlasništva.

22. Međutim, rješenjem posl. broj: P-97/2021-25 od 12. ožujka 2021. godine ovaj postupak je nastavljen. Naime, upravni postupak do čijeg okončanja je ovaj postupak prekinut nije okončan meritorno već je obustavljen jer je dana 02. svibnja 2020. godine stupio na snagu Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (Narodne novine broj 50/20, dalje: ZNGZ), koji je u čl. 36. st. 1. propisao da se na dan stupanja na snagu toga zakona obustavljaju postupci za donošenje rješenja temeljem članka 27. ZTOGZ-a u kojima nije doneseno izvršno rješenje o utvrđivanju oblika i veličine katastarskih čestica iz članaka 18., 19., 24. i 25. tog zakona, čime su se stvorili uvjeti za nastavkom ovog postupka.

1 Oblik i veličinu z.k. čestica iz članka 18., 19., 24. i 25. ovoga Zakona, utvrđuje rješenjem nadležno upravno tijelo za poslove prostornog uređenja, na zahtjev osobe koja ima pravni interes.

2 Za zemljišne čestice formirane u skladu sa člankom 27. stavkom 1. ovoga Zakona, na zahtjev osobe sa pravnim interesom, nadležno upravno tijelo za imovinskopravne poslove, na temelju pravomoćnog rješenja iz članka 27. ovoga Zakona, donosi posebno rješenje kojim utvrđuje predmet prava vlasništva sudionika u postupku te izdaje nalog zemljišnoknjižnom sudu za provedbu pravomoćnog rješenja u zemljišnim knjigama.

23. Nakon toga je rješenjem posl. broj: P-97/2021-31 od 19. siječnja 2022. godine tužba odbačena obzirom je ZNGZ-om propisano da se pitanje prava vlasništva na zemljištu poput ovog koje je predmet ovog postupka rješava u upravnom postupku (i upravnom sporu) radi čega sud nije nadležan postupati u ovoj pravnoj stvari (čl. 6. i 8. ZNGZ).

24, Međutim, rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj: Pž-974/2022-2 od 09. ožujka 2022. godine ukinuto je navedeno rješenje uz obrazloženje da se upravni postupak provodi radi razvrgnuća suvlasničke zajednice koja je uspostavljena zakonom, a kako je u konkretnom slučaju podnesena tužba radi ispravka upisa koja u sebi uključuje i tužbu za utvrđenje prava vlasništva (što nije moglo biti predmetom u postupku preoblikovanja) to je sud nadležan odlučivati o podnesenoj tužbi tj. utvrđivati oblik, veličinu i pravo vlasništva.

25. Slijedom navedenog sud je u nastavku postupka proveo opsežan dokazni postupak u kojem je utvrdio da se k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi unutar obuhvata turističkog naselja Villas Koversada te da predstavlja turističko zemljište koje ima status turističkog naselja (dio je turističkog naselja kao jedne cjeline (tužitelj je tvrdio da se radi o kampu)). Radi se o sanitarnom čvoru koje oblikom i površinom tlocrtno odgovara objektu sagrađenom na toj čestici s time da danas ima površinu od 215 m2. Taj sanitarni čvor je obuhvaćen elaboratom procjene vrijednosti poduzeća Anita – Vrsar bez zemljišta, ali u manjoj površini od 56 m2. Obzirom na navedeno sud je zaključio da je predmetni objekt – Sanitarni čvor II dijelom procijenjen u vrijednost društvenog kapitala (u površini od 56 m2), a dijelom nije (u preostalom površini), pa sukladno odredbama čl. 18.[3] i 20. ZTOGZ-a, s obzirom na to da se radi o nekretnini unutar turističkog naselja, može biti u suvlasništvu samo prvotuženika i drugotuženika, a ne i Republike Hrvatske, pa je presudom posl. broj: P-107/2022- 103 od 15. prosinca 2023. godine tužbeni zahtjev kojim je Republika Hrvatska tražila da ju se utvrdi vlasnicom odbijen kao neosnovan.

26. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj: Pž- 1077/2024-2 od 16. travnja 2024. godine potvrđena je prvostupanjska presuda.

27. No, povodom revizije tužiteljice Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem posl. broj: rev-583/2025-2 od 12. studenog 2025. godine ukinuo drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.

28. U obrazloženju navedene odluke citiraju se sve relevantne odredbe ZTOGZ-a i ZNGZ-a te se tako, između ostalog, navodi da:

- iz odredbi ZTOGZ-u i ZNGZ-u nedvojbeno proizlazi da ti zakoni, i ZTOGZ i ZNGZ, jasno razlikuju turističko zemljište (građevinsko zemljište koje nije procijenjeno u vrijednosti društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe, odnosno zemljište koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije, a za koje je na dan stupanja na snagu toga Zakona dokumentima

3 Kada je u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije u vrijednosti društvenoga kapitala društvenog poduzeća procijenjena vrijednost građevine (hotel ili drugi objekt u turističkom naselju) bez zemljišta, trgovačko društvo vlasnik je građevine i zemljišta ispod građevine (zemljišta tlocrtne površine). 4 Preostalo turističko zemljište na kojem je društveno poduzeće imalo pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja, a koje nije procijenjeno u vrijednosti društvenoga kapitala vlasništvo je jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi to zemljište.

prostornog uređenja određena ugostiteljsko-turistička namjena i zemljište na kojemu su izgrađene građevine turističko ugostiteljske namjene (kampovi, hoteli i turistička naselja), na kojem su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća), od ostalog (''preostalog'') građevinskog zemljišta (zemljište koje nije procijenjeno u vrijednosti društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe, odnosno koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije, a za koje na dan stupanja na snagu toga Zakona dokumentima prostornog uređenja nije određena ugostiteljsko turistička namjena, na kojem su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća) (odjeljak 32.)

- da je razlika između tih zemljišta u tome da se turističko zemljište iz čl. 2. st. 1. mora nalaziti u prostoru za koji je određena ugostiteljsko-turistička namjena i zemljište na kojemu su izgrađene građevine turističko ugostiteljske namjene, dok je za "ostalo građevinsko zemljište" odlučno da na dan stupanja na snagu toga Zakona dokumentima prostornog uređenja za to zemljište nije određena ugostiteljsko turistička namjena (odjeljak 33.)

29. U ovom postupku je utvrđeno da se k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nalazi unutar građevinskog područja naselja i izdvojenih građevinskih područja ugostiteljsko – turističke namjene no prostorno planskom dokumentacijom nije izvršeno razgraničenje između kampova, turističkih naselja i hotela odnosno prostorno planskom dokumentacijom nije određena granica kampova, hotela niti turističkih naselja. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o turističkom zemljištu unutar kojeg nije provedeno razgraničenje između kampa, turističkog naselja i hotela.

30. Nadalje, u obrazloženju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske navodi se:

- tim zakonima je (ZTOGZ i ZNGZ), s obzirom na sadržaj citiranih odredbi, jasno određen titular prava vlasništva na turističkom i ostalom građevinskom zemljištu zavisno od toga nalazi li se to zemljište u granicama kampa (koja se utvrđuje u upravnom postupku po propisanoj proceduri i rokovima), odnosno radi li se o zemljištu na kojemu su izgrađene građevine turističko ugostiteljske namjene (kampovi, hoteli i turistička naselja), ili se radi o zemljištu koje je u dokumentima prostornog uređenja određena ugostiteljsko-turistička namjena, ili nije, te zavisno od toga je li cijela zgrada, odnosno takvo zemljište ili samo njihov jedan dio u postupku pretvorbe procijenjen i unesen u temeljni kapital društvenog poduzeća koje je imalo pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja, kako i postupak utvrđivanja prava vlasništva na tim nekretninama. U njima je jasno propisano tko, u kojoj vrsti postupka i na koji način se utvrđuje titular prava (su)vlasništva na nekretninama na koje se odnose ZTOGZ i ZNGZ (odjeljak 34.).

31. Obzirom na navedeno, u obrazloženju se dalje navodi:

- prema svemu iznesenom ZTOGZZ i ZNGZ reguliraju titulara vlasništva zavisno o tome radi li se o turističkom zemljištu na kojem je izgrađen kamp, o turističkom zemljištu na kojem je izgrađen hotel ili turističko zemljište, o ''preostalom turističkom zemljištu'', kao zemljištu na kojem je društveno poduzeće imalo pravo korištenja i koje nije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala, a ne može se smatrati turističkim zemljištem na kojem je izgrađen kamp, hotel ili turističko naselje te o ''ostalom građevinskom zemljištu'', kao zemljištu na kojem je društveno poduzeće imalo pravo korištenja i koje nije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala, a to zemljište na dan 1. kolovoza 2010., kao dana stupanja na snagu ZTZ (ZTOGZZ), nije bilo određeno za ugostiteljsko turističku namjenu, a tituar se određuje na temelju samog zakona i u Zakonom propisanom odgovarajućem upravnom postupku pred nadležnim Ministarstvom (odjeljak 40.).

- kako prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova nije izvršeno razgraničenje između kampova, turističkih naselja i hotela, odnosno prostorno planskom dokumentacijom nije određena granica kampova, hotela niti turističkih naselja, neovisno što je čl. 36. st. 1. ZNGZ-u propisao da se na dan stupanja na snagu toga Zakona obustavljaju postupci za donošenje rješenja temeljem članka 27. ZTZ-a (ZTOGZZ-a) u kojima nije doneseno izvršno rješenje o utvrđivanju oblika i veličine katastarskih čestica iz članaka 18., 19., 24. i 25. tog Zakona, s obzirom da je rok za podnošenje novog zahtjeva za donošenje rješenja kojim se utvrđuju relevantne činjenice vezano za stjecanje prava vlasništva na takvim nekretninama propisan u čl. 47., prema kojem se novi zahtjev za donošenje rješenja iz članka 8. toga Zakona (ZNGZ) (donošenje rješenja o utvrđenju prava vlasništva na turističkom zemljištu na kojemu su izgrađeni hoteli i turistička naselja), podnosi u roku od 24 mjeseca od dana stupanja na snagu toga Zakona, zahtjev za donošenje rješenja iz članka 17. toga Zakona (identifikacija obuhvata kampa, dijelova kampa i vlasnika), podnosi se u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu toga Zakona, te zahtjev za donošenje rješenja iz članka 31. toga Zakona (donošenje rješenja radi utvrđenja prava vlasništva na neprocijenjenom građevinskom zemljištu), podnosi se u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, u sudskom postupku se ne mogu utvrđivati granice kampa, niti turističkog naselja jer to nije u njegovoj nadležnosti, a ta činjenica je odlučna za rješenje predmetnog spora (odjeljak 42.).

32. Upravo navedeno je ovaj sud utvrdio rješenjem posl. broj: P-97/2021-31 od 19. siječnja 2022. godine (da je oblik i veličina čestice kao i pitanje prava vlasništva predmet upravnog postupka jer je to jasno propisano u oba zakona), a koje rješenje je ukinuo Visoki trgovački sud Republike Hrvatske sa uputom da sud to može utvrđivati, pa je sud to i utvrđivao i utvrdio, što je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrdio, ali je to sve Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo i vratio na ponovno suđenje s time da iz obrazloženja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da sud nije nadležan za utvrđivanje oblika i veličine čestice te prava vlasništva (odjeljak 40. i 42.). No u odjeljku 43. se dalje navodi cit: „nije ispitan status predmetne čestice, osobito iz razloga što tužiteljica tvrdi da sporna čestica predstavlja kamp te da u odnosu na status ''preostalog turističkog zemljišta'' nije izvršeno razgraničenje u smislu čl. 27. ZTOGZ da bi se utvrdilo što isto predstavlja izvan čl. 18., odnosno 19. ZTOGZ, odnosno odgovarajućih odredbi ZNGZ, pa zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava činjenično stanje nije potpuno utvrđeno.“ što bi proizlazilo da bi ovaj sud ipak trebao utvrđivati status (odnosno razgraničenje), iako je prethodno navedeno u istoj odluci da ne može jer nije nadležan. No, to sve je sud već utvrdio u dokaznom postupku koji je prethodio presudi P-107/2022-103 od 15. prosinca 2023. godine i u kojoj je izvršio razgraničenje da se radi o čestici koja čini dio turističkog naselja na kojoj Republika Hrvatske ne može imati pravo vlasništva.

33. Ovaj sud sada, a obzirom na jasne odredbe članaka 27. i 28. ZTOGZ, a istovjetno je propisano i čl. 6.[5] i 8. ZNGZ, smatra da se oblik i veličina čestice, kao i

5 Oblik i površina zemljišta iz stavaka 1. i 2. ovoga članka kao građevna čestica utvrđuje se rješenjem upravnog tijela nadležnog za prostorno uređenje temeljem zakona kojim se uređuju pitanja prostornog uređenja, a prema prijedlogu građevne čestice izrađenog na geodetskoj situaciji stvarnog stanja pravo vlasništva utvrđuje u upravnom postupku, a ukoliko stranke nisu zadovoljne imaju na raspolaganju upravni spor u vidu spora pune jurisdikcije tj. osigurana im je sudska zaštita. Radi navedenog, ovaj sud smatra (kao što je smatrao i prije) da nije nadležan odlučivati o tim pitanjima – obliku i veličini čestice te pravu vlasništva na turističkom zemljištu (jer je to tako zakonom propisano).

34. Tužitelj je pokrenuo ovaj postupak tj. podnio je tužbu za ispravak obzirom je prethodno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige izjavio prigovor koji je odbijen pa je morao prema pravilima zemljišnoknjižnog prava u određenom roku podnijeti tužbu za ispravak. Međutim, po definicije tužbe za ispravak istom se traži uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja što u konkretnom slučaju nije moguće jer se u konkretnom slučaju osporava upis kojim je formirana nova čestica. Povrat u prijašnje zemljišno knjižno stanje značio bi povrat na „staru“ zemljišnu knjigu, a ta knjiga je prestala postojati. Radi navedenog u ovom slučaju nije postojala mogućnost povrata u ranije zemljišno knjižno stanje niti je tužiteljica to tražila tužbom već je tražila da ju se utvrdi vlasnicom na odgovarajućem dijelu, što je zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva, a ne tužba za ispravak, iako se o oba ta zahtjeva može raspravljati u istom postupku (tužba za ispravak i tužba za utvrđenje prava vlasništva), ali je prethodno potrebno odlučiti o tužbi za ispravak i uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje.

35. Ovdje je pogreška napravljena u postupku preoblikovanja u kojem postupku je trebalo samo prenijeti vlasničko stanje kakvo je bilo ranije (na česticama od kojih je formirana nova čestica), a ne utvrđivati pravo vlasništva prema ZTOGZ-u (što se tamo radilo). A onda dalje, tada, kao i sada, trebalo je pokrenuti upravni postupak sukladno ZTOGZ-u, sada ZNGU-u, u kojem bi se utvrđivalo pravo vlasništva (što je i bilo učinjeno).

36. Obzirom na uputu iz obrazloženja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske da nije ispitano da li je sporazum na koji se tuženici pozivaju ništetan (Sporazum o razgraničenju između turističkog zemljišta u kampovima i turističkog zemljišta na kojem su izgrađeni hoteli i turistička naselja, a koji sporazum je sklopljen između Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu i OPĆINE VRSAR 28. travnja 2011. godine (list 50 do 51), sud ukazuje, a što je ukazivao i ranije, da sud valjanost tog sporazuma nije utvrđivao u ovom postupku jer iz zapisnika Z-5050/2004/2095 od 20. svibnja 2011. godine (list 5 do 9 spisa) ne proizlazi da je upis vlasništva tuženika izvršen na temelju tog sporazuma obzirom se u zapisniku taj sporazum ni ne spominje niti iz sadržaja tog zapisnika proizlazi da je upis izvršen temeljem tog sporazuma pa je pitanje njegove valjanosti irelevantno za ovaj postupak. Konačno, u spis nije priložen ni popis čestica na koji se taj sporazum odnosi pa je upitno da li se isti uopće odnosi na čestice koje su predmet ovog postupka.

terena u položajnom i visinskom smislu na kojoj se određuje oblik i veličina građevne čestice u skladu s ovim Zakonom.

6 1) Na zahtjev osobe koja ima pravni interes s priloženim ispravama iz članaka 6. i 7. ovoga Zakona, Ministarstvo donosi rješenje kojim se utvrđuje:

- turističko zemljište iz članka 4. stavaka 1. i 2. kao predmet prava vlasništva trgovačkog društva

- turističko zemljište iz članka 4. stavka 3. ovoga Zakona kao predmet prava vlasništva jedinice lokalne samouprave

- preostalo turističko zemljište iz članka 4. stavka 4. ovoga Zakona kao predmet prava vlasništva Republike Hrvatske.

37. No, stajalište ovog suda je da je navedeni sporazum ništetan. Naime u vrijeme sklapanja Sporazuma već je bio na snazi ZTOGZ. Taj Zakon nije propisao mogućnost sklapanja sporazuma kakav su sklopili Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu i tuženik pa bi taj sporazum već iz tog razloga bio ništetan.

38. Dakle, da bi sud utvrđivao pravo vlasništva po podnesenoj tužbi za ispravak potrebno da je se najprije prihvati tužba za ispravak i uspostavi ranije zemljišno knjižno stanje. To u ovoj situaciji nije moguće. No i da je, onda sud i dalje ne bi mogao utvrđivati pravo vlasništva jer za to nije nadležan na temelju izričite odredbe zakona (oba).

39. Uza sve to, tužena MAISTRA d.o.o. pokrenula je upravni postupak radi utvrđenja prava vlasništva u odnosu na ovu česticu suglasno čl. 6. do 8. ZNGZ i taj se postupak vodi pod brojem: UP/I-940-01/22-06/94. Dakle predmet tog postupka je pravo vlasništva na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], isto kao u ovom postupku. U tom postupku će se utvrditi da li je vlasnik tog zemljišta netko od stranaka u ovom postupku, između ostalog i Republika Hrvatska, ako bi njezino vlasništvo proizlazilo iz odredbi ZNGZ-a, a ako u tom postupku Republika Hrvatska ne bude utvrđena vlasnicom (što smatra da je) osigurana joj je sudska zaštita kroz upravni spor. Zato sud ne nalazi smisao da se ovaj postupak prekine do okončanja tog upravnog postupka jer će se kroz taj postupak, bilo upravni ili sudski, riješiti pitanje prava vlasništva, pa i kada bi sud prekinuo ovaj postupak od okončanja tog upravnog postupka, u nastavku ovog postupka ne bi imao o čemu raspravljati jer će se kroz upravni postupak konačno riješiti pitanje prava vlasništva.

40. Radi svega navedenog, ovaj se sud oglasio apsolutno nenadležnim te je temeljem čl. 16. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) ukinuo sve radnje provedene u ovom postupku i odbacio tužbu.

41. Što se troškova postupka tiče, odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Kako je tužba odbačena to je tužitelj izgubio ovaj postupak te je dužan suprotnoj strani nadoknaditi troškove postupka.

42. Tužena OPĆINA VRSAR potražuje troškove. Osnovanost zatraženih troškova postupka sud je utvrđivao temeljem čl. 155. ZPP-a, dok je visinu utvrđivao primjenom pravila Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., 107/25.) i vrijednosti predmeta spora u iznosu od 66.494,13 eura slijedom čega tužiteljici za svaku poduzetu radnju, za koju joj se priznaje 100% iz Tbr. 7.1., pripada 502 bodova (1.004,00 eura).

43. Tužena OPĆINA VRSAR potraživala je troškove prema troškovniku priloženom na listu 473 spisa. Tuženoj OPĆINI VRSAR se priznaje za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 eura (toliko je zatraženo) prema Tbr. 8.1., za sastav podneska od 2. studenog 2012. godine iznos od 150,00 eura prema Tbr. 8.1. (toliko je zatraženo), za sastav podneska od 29. lipnja 2023. godine iznos od 250,00 eura prema Tbr. 8.1., za pristup ročištima 3. rujna 2014. godine, 24. studenog 2022. godine, 27. siječnja 2023. godine, 25. listopada 2023. godine i 29. lipnja 2026. godine iznos od 1.000,00 eura po ročištu prema Tbr. 9.1. (ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i/ili su se izvodili dokazi), za zastupanje na ročištu 8. rujna 2021. godine iznos od 100,00 eura prema Tbr. 9.2. (ročište odgođeno prije početka raspravljanja), za sastav žalbe protiv rješenja od 25. siječnja 2022. godine iznos od 500,00 eura prema Tbr. 10.4., ukupno 7.000,00 eura uvećano za pdv 25% prema Tbr. 42. u iznosu od 1.750,00 eura.

44. Podnesci od 24. lipnja 2012. godine i 2. kolovoza 2012. godine, za koje je zatražen trošak, nisu u sudskom spisu, pa za iste nije priznat trošak. Za sastav odgovora na žalbu od 12. veljače 2024. godine, odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije od 10. srpnja 2024. godine te odgovora na reviziju od 24. travnja 2025. godine tuženoj nije priznat trošak jer se ne radi o troškovima koji su bili nužni za vođenje postupka, kao i obzirom na konačni ishod postupka po izjavljenoj žalbi i reviziji. Po istoj osnovi se ne priznaju ni sudske pristojbe plaćene za podneske za koje nije priznat trošak.

45. Dakle, tuženoj OPĆINI VRSAR priznaje se ukupan trošak u iznosu od 8.750,00 eura koji trošak joj je dužna platiti tužiteljica Republika Hrvatska.

46. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Pazinu, 17. kolovoza 2026. godine.

Sutkinja:

Tijana Licul

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka ovog rješenja.

DNA:

1. Tužiteljici

2. Pun. tužene OPĆINE VRSAR

3. Tuženoj MAISTRA d.d.