Baza je ažurirana 14.04.2026. zaključno sa NN 20/26 EU 2024/2679
- 1 - Rev 773/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K. iz G. V., …, OIB…, kojeg zastupa punomoćnik K. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. …d.d. Z., …, OIB…, kojeg zastupa punomoćnica A. E., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1185/2020-3 od 26. rujna 2022., kojom je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2591/17-32 od 20. studenoga 2020., u sjednici održanoj 14. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
Ukida se presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1185/2020-3 od 26. rujna 2022. u dijelu pod točkom I. izreke kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2591/17-32 od 20. studenoga 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 352.617,75 kn / 46.800,42 EUR[1] sa zateznom kamatom koja teče od 7. rujna 2017. do isplate, na način da je za navedeno odbijen tužbeni zahtjev, te u dijelu pod točkom II. u kojem je odlučeno o troškovima postupka i za navedeno predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva da mu tuženik isplati iznos od 366.308,76 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda za iznos od 352.617,75 kn i za navedeno je tužbeni zahtjev odbijen te je odlučeno o troškovima postupka.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 947/2023-2 od 7. ožujka 2023. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
„Je li se oštećenikovo pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima odnosi isključivo na naknadu imovinske novčane štete ili oštećenikovo pravo na naknadu štete u smislu citirane zakonske odredbe obuhvaća i naknadu imovinske nenovčane štete, odnosno naknadu one štete koja još nije popravljena?“.
4. Po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju zbog pravnog pitanja koje mu je dopušteno, s prijedlogom ovom sudu preinačiti presudu suda drugog stupnja na način da se istome dosudi naknada imovinske štete kao i troškove postupka.
5. U svom odgovoru na reviziju tužitelja tuženik predlaže ovom sudu odbiti reviziju kao neosnovanu te dosuditi troškove odgovora na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje naknade imovinske štete u iznosu od 352.617,75 kn s pripadajućim zateznim kamatama s osnove troškova koji su potrebni za rekonstrukciju i adaptaciju obiteljske kuće tužitelja, njegovim potrebama kao nepokretne osobe vezane uz invalidska kolica, a što je posljedica prometne nezgode od 10. veljače 2016., kada je ozlijeđen kao pješak, za koju je nesporno odgovoran osiguranik tuženika i pri čemu je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede i od štetnog događaja nije samostalno pokretan.
8. Sud prvog stupnja tumačeći odredbu čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 25/18 - dalje: ZOO) smatra kako tužitelju pripada pravo na naknadu svih potrebnih troškova u vezi s ozljeđivanjem u štetnom događaju, pa tako i troškova rekonstrukcije i adaptacije kuće kako bi se mogao kretati po kući s invalidskim kolicima.
9. Suprotno tome, sud drugog stupnja smatra da je jedna od pretpostavki za odgovornost tuženika za naknadu štete njen nastanak. Poziva se na odredbu čl. 1086. ZOO koja propisuje da naknada imovinske štete dospijeva od trenutka naknade štete od kada oštećenik ima pravo tražiti popravljanje štete. Obzirom da tužitelj u postupku traži naknadu troškova adaptacije i rekonstrukcije kuće, koji troškovi još nisu nastali, jer radove nije izveo, zbog čega, takva šteta predstavlja buduću imovinsku štetu, koja je k tome neizvjesna jer takva šteta, u budućnosti, može i ne mora nastati. Naime, smatra sud drugog stupnja, ne zna se sa sigurnošću hoće li tužitelj uopće izvršiti radove, pa kako tužitelju nije nastala šteta, odbio je tužbeni zahtjev u navedenom dijelu.
10. Prema odredbi čl. 1085. st. 1. ZOO odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, dok prema odredbi st. 2. tog članka ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je ostatak štete dati naknadu u novcu, a kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba dužna je isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete, kako to propisuje st. 3. navedenog članka. Naknada u novcu dosudit će se prema odredbi st. 4. navedenog članka ako to oštećenik zahtijeva, a okolnosti slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.
11.1. Sud drugog stupnja preusko sagledava pojam štete u konkretnom predmetu, propustivši odredbu iz čl. 1085. ZOO povezati s odredbom čl. 1095. ZOO, koja odredba je specijalna (posebna) u odnosu na onu prvu koja je generalna (opća). Naime, u situaciji kada je tužitelj u potpunosti vezan za kolica i kada zbog toga ne može koristiti svoju kuću na način barem približno kako je to mogao prije nesreće, za njega je nastupila šteta. Oštećeniku kojem su odgovornošću osiguranika tuženika uskraćena temeljna prava, odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje, barem djelomično, kakvo je bilo prije nego što je šteta nastala. Jedan od načina popravljanja štete je organiziranje tužiteljevog životnog prostora na način da mu život bude što je moguće sličniji onom načinu života kakav je bio prije ozljeđivanja. Obzirom na stanje u kojem se nalazi tužitelj, radi popravljanja njegove štete nužna je rekonstrukcija i adaptacija kuće kako bi se mogao kretati u njoj s invalidskim kolicima. Pri tome, obzirom na to da tužitelj ima trošak za prilagodbu kuće njegovom stanju, popravljanje štete valja tumačiti, u konkretnom slučaju, u skladu s načelom savjesnosti i poštenja koje propisuje da u ostvarivanju prava iz obveznih odnosa, sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, a to u ovom slučaju znači tumačenje pojma troška neovisno je li već nastao, dakle, na širi način, a ne usko kako je to protumačio sud drugog stupnja.
11.2. Nadalje, pri odgovoru na postavljeno pitanje valja prvenstveno voditi računa o posebnoj odredbi čl. 1095. ZOO koja propisuje da u slučaju kad netko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Među druge potrebne troškove, za koje se ne propisuje trebaju li već nastati ili su samo nužni za popravljanje štete, u svakom slučaju, valja ubrojiti i potrebne troškove adaptacije na kući oštećene osobe, kako bi barem djelomično, život tužitelja bio kakav je to bio prije ozljeđivanja. Pri tome, bilo bi nerazumno očekivati da će tužitelj, pogotovo obzirom na zdravstveno stanje, sam prethodno snositi troškove adaptacije. Dakle, obzirom na činjenicu da gore navedena odredba ne propisuje da troškovi potrebni za naknadu moraju biti isplaćeni, već je dovoljno da su potrebni, to tužitelju pripada pravo na njih.
12. Također, valja navesti da je ovaj sud u svojoj odluci poslovni broj Rev-x 647/2016-12 od 5. ožujka 2019. za događaj nastao u vrijeme važenja Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) pozivajući se na odredbu čl. 195. st. 1. ZOO/91, koja u biti odgovara sadašnjoj odredbi čl. 1095. ZOO zauzeo slično shvaćanje kao ovo u prethodnoj točki. Naime presuđeno je da, „ako je ustanovljeno pravo na naknadu štete u slučaju tjelesne povrede i narušenja zdravlja, razvidno je da tužitelju, upravo pripada pravo na naknadu svih potrebnih troškova u vezi s povređivanjem u štetnom događaju, pa prema tome i troškove koje tužitelj zahtijeva - potrebne troškove adaptacije njegove kuće kako bi mogao pomoću ortopedskog pomagala - invalidskih kolica ulaziti i izlaziti iz kuće i po njoj se kretati, kao i zadovoljavati svoje osnovne higijenske i druge životne potrebe, a imajući u vidu težinu invaliditeta koja je kod tužitelja zaostala kao posljedica povređivanja u štetnom događaju. Naime, da nije bilo štetnog događaja, u kojemu je tužitelj pretrpio teške ozljede zbog kojih mu je zdravlje trajno i teško narušeno u mjeri da je nužno koristiti invalidska kolica, ne bi bilo potrebe za izvođenjem radova na adaptaciji kuće tužitelja u tu svrhu dok tuženik niti ne tvrdi da su izvršeni bilo kakvi nepotrebni radovi ili luksuzni radovi, a kojima bi došlo do povećanja imovine tužitelja koja ne bi imala u uzročnoj vezi sa štetnim događajem“.
13. Dakle, pobijana odluka suda drugog stupnja je previše formalistička, kruta i zaobilazi cilj koji se želi postići odredbama koje su ranije citirane i koje propisuju način naknade (popravljanja) štete.
14. Slijedom navedenog, sud drugog stupnja je pogrešno primijenio odredbu čl. 1095. st. 1. ZOO.
15. Dakle, pozivom na odredbu čl. 391. st. 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) valjalo je riješiti kao u izreci.
16. Pozivom na odredbu čl. 166. st. 3. ZPP sud drugog stupnja odlučit će i o troškovima postupka nastalim u povodu revizije.
Renata Šantek, v.r.
[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.