- 1 -              Poslovni broj: Usž-2684/23-2

                    

 

Poslovni broj: Usž-2684/23-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja P. R. iz R., kojeg zastupa opunomoćenik T. I., odvjetnik u Odvjetničkom društvu J., L., M. iz Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-31/2023-8 od 28. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 14. veljače 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-31/2023-8 od 28. travnja 2023.

 

Obrazloženje

 

1.              Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-471-02/22-01/175, urbroj: 513-04/22-2 od 7. studenoga 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda P., klasa: UP/I-471-02/22-01/23, urbroj: 513-07-18-22-1 od 14. ožujka 2022. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Rješenjem tuženika od 14. ožujka 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 14. ožujka 2022., kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za 2016., 2017., 2018., 2019. i 2020. na temelju članka 63. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15. – dalje: ZPD/04) te na temelju članka 88. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19. i 32/20. – dalje: ZPD/16).

3.              Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).

              Nastavno u žalbi tužitelj ističe niz razloga zbog kojih smatra da je došlo do bitne povrede pravila sudskog postupka, a upire i na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u vezi utvrđivanja izvora imovine za nadzirano razdoblje. Tužitelj navodi da u vezi iznosa od 80.000,00 eura, koji mu je darovao djed I. R., nisu pravilno utvrđene činjenice, a s obzirom da je djed prije vođenja postupka preminuo, dodaje da je na navedene okolnosti predao izjavu S. B. i predložio tuženiku da imenovanu ispita kao svjedoka. Dodaje da je dostavio i izjave P. V. i K. R. u kojima se detaljno opisuju uplate na račun tužitelja, odnosno podrijetlo novčanih sredstava, zbog čega je predložio da se i imenovani saslušaju kao svjedoci, a na okolnost da je račun tužitelja isključivo bio "prolazni račun" i da se uplate na njegov račun ne mogu utvrditi kao njegov dohodak.

              Tužitelj dalje u žalbi ponavlja i razloge koje je isticao u vezi utvrđenja troškova tužitelja u zajedničkom kućanstvu, a daje osvrt i na relevantne odredbe Općeg poreznog zakona. Tužitelj smatra da je osim povrede odredbi Općeg poreznog zakona, došlo i do povrede članka 60. stavka 4. ZUS-a, a što je u smislu članka 66. stavka 2. ZUS-a dovelo i do donošenja nezakonite presude. Dodaje i druge razloge zbog kojih smatra da je u predmetom slučaju trebalo primijeniti odredbe Općeg poreznog zakona koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017. Tužitelj dodaje da je Porezna uprava bila dužna u cilju utvrđenja bitnih činjenica koristiti sva dokazna sredstva, što znači da su, osim podataka iz knjigovodstvene evidencije, relevantne i izjave svjedoka.

              Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.

4.              Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.              

6.              Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na ništavost po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7.              Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude, proizlazi da je kod tužitelja proveden porezni nadzor poreza na dohodak za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2020., a sukladno odredbi članka 88. i 89. ZPD/16 proveden je postupak prikupljanja i usporedbe podataka bitnih za oporezivanje i utvrđivanje obveze poreza na dohodak. Prvostupanjsko tijelo je o provedenom postupku sastavilo zapisnik, klasa: 471-02/21-01/591, urbroj: 513-07-18-21-19 od 28. prosinca 2021. i dopunski zapisnik, klasa: 471-02/21-01/591, urbroj: 513-07-18-22-22 od 4. ožujka 2022. Iz navedenog zapisnika i dopunskog zapisnika proizlazi da je tijekom provedenog postupka nadzora izvršena usporedba imovine i izdataka za njeno stjecanje s primtcima tužitelja i nakon usporedbe je utvrđen nesrazmjer, odnosno postojanje razlike između primitaka i izdataka koju tužitelj nije mogao opravdati vjerodostojnim dokazima i to: u 2016. u iznosu 284.430,26 kn, u 2017. u iznosu 192.377,65 kn, u 2018. u iznosu 439.357,98 kn, u 2019. u iznosu 339.706,94 kn te u 2020. u iznosu 62.109,95 kn.

8.              Nakon izvršene analize svih podataka spisa predmeta i dokumentacije koja spisu prileži i prema ocjeni ovog Suda je u predmetnom postupku porezno tijelo pravilno utvrdilo da kod tužitelja postoji razlika između vrijednosti stečene imovine i vrijednosti nedokazanih sredstava za njezino stjecanje u pobliže naznačenom iznosu, a na koju osnovicu je kao oporezivi drugi dohodak tužitelju utvrđena porezna obveza.

9.              U obrazloženju prvostupanjskog rješenja, kao i navedenom zapisniku je iscrpno naveden i opisan način utvrđivanja primitaka, a i tablično je prikazan u obrazloženju tog rješenja. Na temelju navedenih podataka proizlazi da su tužitelju u izvor imovine uračunati svi iznosi primitaka koje je tužitelj potkrijepio odgovarajućim materijalnim dokazima, a porezno tijelo se, kod utvrđivanja visine novčanih sredstava kojim je tužitelj raspolagao nije ograničilo samo na razloge koji su bili predmet nadzora, već je izvršena i iscrpna analiza tužiteljevih primitaka te primitaka članova njegove obitelji, odnosno izdataka utvrđenih u nadziranom razdoblju.

10.              Pravilno prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da je u smislu članka 88. točke 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19. i 32/20. – dalje: OPZ) teret dokazivanja onih činjenica koje umanjuju poreznu obvezu na poreznom obvezniku, odnosno tužitelju. S time u vezi valja reći da se izjave stranke ili drugih poreznih obveznika moraju potkrijepiti odgovarajućim materijalnim dokazima (npr. bankovnim izvodima o prijenosu novčanih sredstava iz kojih je vidljivo da je stvarno došlo do raspolaganja sredstvima, kao i drugom odgovarajućom dokumentacijom), a izjave same za sebe ne predstavljaju vjerodostojan dokaz o izvorima stjecanja imovine, ukoliko nisu potkrijepljene i materijalnim dokazima.

11.              Stoga, u osvrtu na žalbene navode valja reći da su tužitelju u dokazane izvore imovine porezna tijela uračunala sve primitke koji su potkrijepljeni odgovarajućim materijalnim dokazima, a prethodno tome je pobliže i ocjenjena vjerodostojnost dokumentacije koju je dostavio tužitelj. Naime, u navedenim zapisnicima, kao i u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, porezno tijelo je iscrpno navelo prikaz dokazanih primitaka i izdataka tužitelja u nadziranom razdoblju na temelju kojeg je utvrdilo postojanje razlike između vrijednosti stečene imovine i visine dokazanih sredstava za njezino stjecanje. Dakle, porezno tijelo je iscrpno obrazložilo i navelo način utvrđivanja porezne osnovice, tj. navelo je razloge zbog kojih je osporilo određene primitke tužitelja, a pri tome je ispitalo sve raspoložive podatke, ocijenivši i vjerodostojnost dokumentacije koju je dostavio tužitelj.

12.              Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao valjane, dostatne i relevantne razloge na kojima je utemeljio iznesena stajališta, odnosno zbog kojih je zaključke poreznih tijela prihvatio pravilnima, a time je postupio u skladu s pravilima propisanim u članku 60. stavku 4. ZUS-a. Također valja reći da prema ocjeni ovog Sud prvostupanjski sud nije tijekom provedenog upravnog spora počinio bilo kakve propuste koji bi u smislu članka 66. stavka 2. ZUS-a utjecali na donošenje pravilne i zakonite odluke.

13.              Također u osvrtu na žalbene navode valja reći da ovaj Sud nalazi i da opseg obrazloženja pobijane presude odgovara "mjerilu dostatnosti", a njezin sadržaj s obzirom na relevantnost iznesenih razloga isključuje bilo kakvu dvojbu o donošenju arbitrarne odluke. S time u vezi se dodaje da se sud može pozvati na zaključke i stajališta javnopravnih tijela, odnosno da nije dužan ponavljati sve razloge navedene u osporenim rješenjima, ukoliko ta rješenja sadrže bitne razloge o odlučnim činjenicama, odnosno ako su iznesena stajališta potkrijepljena i obrazložena valjanim i dostatnim razlozima. U predmetnom slučaju su porezna tijela iscrpno obrazložila način na koji su utvrdila bitne činjenice, odnosno način na koji su utvrdila poreznu osnovicu, zbog čega sud, prihvaćajući zaključke i stajališta poreznih tijela, nije povrijedio tužiteljeva zakonska prava, a ni ustavno i konvencijsko pravo na pošteno suđenje. Dodaje se i da tužitelj tijekom upravnog spora nije predlagao da sud provede daljnji dokazni postupak, jer u tom pravcu nije podnio dokazne prijedloge.

14.              Slijedom iznesenog je ovaj Sud, utvrdivši da tužitelj nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost pobijane presude, pozivom na članak 74. stavak 1. ZUS-a odlučio kao u izreci.

 

U Zagrebu 14. veljače 2024.

                                                                

                                        Predsjednik vijeća

Ante Galić, v.r.