REPUBLIKA HRVATSKA

P-980/2025-20

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužiteljice SS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupaju odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zoran Vuletin i Ivana Dedić u Šibeniku, protiv tuženika: 1. REPUBLIKE HRVATSKE (OIB: 52634238587), koju kao zakonski zastupnik zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel i 2. TS, smještenog u Domu umirovljenika Zemunik, 23222 Zemunik, Ulica I 53, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon javne glavne rasprave zaključene 6. srpnja 2026. u nazočnosti zamjenice zamjenika punomoćnika tužiteljice JS, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom uredu Tomislav Boljat u Šibeniku i zamjenice zakonskog zastupnika tuženice ad. 1. REPUBLIKE HRVATSKE - Ivane Grubišić, zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude održanom 17. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva za cijelo kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

II. Ovlašćuje se tužiteljica temeljem ove presude zatražiti i postići upis prava vlasništva za cijelo nekretnina kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], uz istodoban izbris s imena: ĆS, Općenarodna imovina kao organ upravljanja upisuje se mjesni narodni odbor [adresa], TS pok. S, SS.

i  r i j e š i o  j e

Utvrđuje se povlačenje tužbe u dijelu koji se tiče kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je vlasnica i posjednica nekretnina označenih u izreci ove presude stekavši ih nasljeđivanjem oca ČS pok. ĆS koji, pak, da ih je stekao nasljeđivanjem oca AS pok. T. Ujedno je navela da se predmetne nekretnine nalaze se u dugogodišnjem, samostalnom i nesmetanom posjedu nje i njezinih pravnih prednika. Osim toga, navela je da je prema podacima iz katastarskog operata kao posjednik predmetnih nekretnina upisan otac joj ČS, dok da su u zemljišnim knjigama ovog suda predmetne nekretnine upisane kao suvlasništvo stranaka i njihovih pravnih prednika. Slijedom istaknutog činjeničnog supstrata, tužiteljica je konačno ustala zahtjevom stavljajući ga u sadržaju kao u izreci ove presude, s tim da je tijekom postupka povukla tužbu u dijelu koji se tiče kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], pa kako se tuženica ad. 1. REPUBLIKA HRVATSKA nije očitovala o rečenoj procesnoj dispoziciji tužiteljice, odnosno kako je do djelomičnog povlačenja tužbe došlo prije upuštanja tuženika ad. 2. TS u raspravljanje o glavnoj stvari, to je u skladu s odredbama članka 193. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.) valjalo riješiti kao u izreci.

2. Tuženica ad. 1. REPUBLIKA HRVATSKA se u odgovoru na tužbu opirala istoj i njome stavljenom zahtjevu navodeći da iz dokaza na koje se tužiteljica poziva u tužbi poziva ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, da se tužiteljica poziva na nasljeđivanje i dosjelost kao pravne osnove stjecanja prava vlasništva glede predmetnih nekretnina, i to kako osobno, tako i od strane pravnih prednika, međutim, da predmetne nekretnine nisu utvrđene ostavinom iza smrti djeda joj AS.

3. Tuženik ad. 2. TS nije se očitovao o tužbi i njome stavljenom zahtjevu.

4. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda za K. O. [katastarska općina], zapisnika s očevida od 27. listopada 2026., skice mjesta očevida izrađene po vještaku mjerniku J (nom. Ć) Č, ing. geod. iz „Ureda za izmjeru“ d.o.o., Šibenik i digitalno potpisane 3. veljače 2026., rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-743/69-8. od 10. rujna 1970., rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika br. O-1607/2022 od 28. rujna 2022., iskaza svjedoka PS, IS i BS, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud postavljeni zahtjev tužiteljice nalazi osnovanim.

6. Naime, ocjenom u postupku provedenih dokaza sud je sljedećih utvrđenja:

- da kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u naravi predstavlja maslinik gribljama tj. granicama korištenja s umetnutim međnim kamenjem odijeljen od susjednih nekretnina, dok kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u naravi predstavlja uređeni maslinik kaskadnog tipa podijeljen na tri prizide koji je od susjednih nekretnina ograđen tzv. gribljama s međnim kamenjem, s tim da se na istu u pravcu juga nastavlja kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja pašnjak odnosno zemljište obraslo drvećem, kao i da se do potonje navedenih nekretnina pristupa poljskim makadamskim putem,

- da su predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisane kao suvlasništvo stranaka i njihovih pravnih prednika, s tim da je upis na imenu Općenarodna imovina kao organ upravljanja upisuje se mjesni narodni odbor Tisno za ¼ dijela ishođen 1950. na temelju Uredbe o likvidaciji odnosa nastalih Zakonom o prelasku talijanske imovine na teritoriju FNRJ u državno vlasništvo, sve uz istovremeno brisanje tog prava s imena SSU pok. A,

- da su se predmetne nekretnine, kako to proizlazi iz personalnih dokaza provedenih tijekom postupka (iskaza svjedoka PS - vlasnika maslinika susjednog predmetnom, IS - vlasnika parcele položene u susjedstvu predmetnih i BS - vlasnika maslinika susjednog predmetnom parcele, a koji su iskazivali o svojim neposrednim saznanjima glede posjedovnog stanja na predmetnim nekretninama, te čijim iskazima su u cijelosti potvrđene tvrdnje tužitelja isticane u tom smislu u činjeničnom supstratu tužbe), niz generacija nalazile u kontinuiranom, samostalnom i od nikog ometanom posjedu tužiteljice, a ranije i u posjedu jednake kvalitete izvršavanom od strane njezinih pravnih prednika (i to djeda joj s očeve strane ĆS i bake P, odnosno oca joj ČS i majke I), koji su na istima održavali maslinik odnosno ubirali drva za ogrjev.

7. Nadalje, glede dijela zahtjeva upravljenog prema tuženici ad. 1. REPUBLICI HRVATSKOJ, a u vezi primjene relevantnih materijalnih propisa u ovoj parnici, ističe se kako slijedi:

- da iz dokaza provedenih tijekom postupka, posebno onih personalnih (vodeći pritom računa o dobi u postupku saslušanih svjedoka koji su iskazivali o dugogodišnjem posjedu predmeta spora od strane tužiteljice i njezinih pravnih prednika), nije moguće s dovoljnom sigurnošću zaključiti o izvršavanju posjeda od strane pravnih prednika tužiteljice glede predmetne nekretnine kroz vrijeme dosjelosti propisano pravnim pravilom iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (koje bi bilo dovršeno do 6. travnja 1941.), a koji propis se ima primijeniti na odnose nastale prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80. i 36/90. te „Narodne novine“ br. 53/91. i 92/94.) tj. 1. rujna 1980., odredbom članka 29. kojeg propisa je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u vlasničkom režimu ranijeg društvenog uređenja (društveno vlasništvo, općenarodna imovina i sl.),

- da je odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

8. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), u vrijeme dosjelosti valja uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

9. Slijedom svega naprijed navedenog, a odlučujući o zahtjevu tužiteljice u granicama navoda istaknutih u činjeničnom supstratu tužbe (iz kojih zapravo proizlazi i da bi predmetne nekretnine po njezinom pravnom predniku - ocu ČS pok. ĆS bile stečene dosjelošću), te polazeći od utvrđenja ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikog ometani posjed tužiteljice i njezinih pravnih prednika, i to djeda joj AS pok. T i oca ČS pok. ĆS, glede predmetnih nekretnina izvršavan najkasnije počev od sredine 50-ih godina prošlog stoljeća (od kojeg vremena je najstariji u postupku saslušani svjedok imao neposrednih saznanja glede posjedovnog stanja na licu mjesta), i to na način da su ih kontinuirano koristili kao maslinike te za ubiranje drva za ogrjev, a koji posjed ovaj sud po kvaliteti nalazi makar savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, dok postojeće vlasničko stanje glede predmetne nekretnine upisano zemljišnim knjigama samo za sebe, a polazeći od gornjih utvrđenja ovog suda, ne odriče posjedu izvršavanom glede predmeta spora od strane tužiteljice i njezinih pravnih prednika kvalitet savjesnosti odnosno poštenja, pa kako u konkretnom slučaju u vezi potraživanja tužiteljice ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, to je zaključak ovog suda da je pravni prednik - otac tužiteljice ČS. ĆS, računajući i posjed izvršavan glede predmetnih nekretnina od strane oca mu AS pok. T, predmetne nekretnine stekao ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki - dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 3. (u dijelu upravljenom prema tuženiku ad. 2. TS koji se tijekom postupka nije opirao tužbi i njome stavljenom zahtjevu) i 4. (u dijelu upravljenom prema tuženici ad. 1. REPUBLICI HRVATSKOJ) ZV-a (u trajanju od 20 odnosno 40 godina), svakako dovršen do vremena neposredno nakon stupanja na snagu ZV-a, a prije donošenja naprijed navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, te konačno po tužiteljici nasljeđivanjem potonje imenovanog stvarnog samovlasnika istog (preminulog 2022.), slijedom čega je zahtjevu tužiteljice valjalo udovoljiti u cijelosti i presuditi kao u izreci, a u vezi s kojom odlukom se ističe da okolnost što predmetne nekretnine formalno nisu utvrđene ostavinom iza smrti pravnih prednika tužiteljice nije od utjecaja na ocjenu utemeljenosti postavljenog tužbenog zahtjeva, a to stoga jer vlasništvo naslijeđenih stvari prelazi na nasljednike u vrijeme otvaranja nasljedstva tj. u trenutku smrti ostavitelja, pa samim nastupanjem te činjenice nasljednici stječu vlasništvo nekretnina koje ulaze u ostavinu (tako i tužiteljica glede ovdje predmetnih nekretnina), slijedom čega rješenje o nasljeđivanju nema konstitutivni karakter glede stjecanja vlasništva nekretnina koje stvarno čine ostavinsku masu.

10. Odluka o parničnom trošku je izostala budući da stranke nisu stavile zahtjeve za nadoknadu istog.

Šibenik, 17. kolovoza 2026.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- tužiteljici, po punomoćnicima

- tuženici ad. 1., po zakonskom zastupniku

- tuženiku ad. 2., osobno