- 1 -              Rev 850/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 850/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M., OIB ... iz K. L., kojeg zastupa punomoćnica V. R., odvjetnica u S., protiv tuženika O. b. d.d., OIB ... S., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva A. & A., u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1771/2022-2 od 13. rujna 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3209/19 od 26. travnja 2022., u sjednici održanoj 14. veljače 2024.

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženika podnesena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1771/2022-2 od 13. rujna 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su ništetne i da ne proizvode pravne učinke odredbe ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 44206/06 od 6.lipnja 2006., koji je potvrđen (solemniziran) od strane javnog bilježnika J. M. u S. pod poslovnim brojem OU-27/06: i to točka 1. ugovora kojom kreditor odobrava korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 34.356,00 CHF, a koji se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju Kreditora vrijedećem na dan korištenja kredita; točka 4. odjeljak a) ugovora u dijelu u kojem je nominalna kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva; točka 8. odjeljak b) stavak/podtočka 1. pod b) ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da se svaka mjesečna rata plaća prijenosom/uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti  određenog korištenjem kreditorovog prodajnog deviznog tečaja vrijedećeg za valutu ugovora (CHF) na dan ispunjenja obveze; točka 8. odjeljak c) stavak/podtočka 2. ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da će banka kod pravovremenog ispunjenja obveze primijeniti ugovoreni prodajni devizni tečaj, vrijedeći na prethodno navedene dana ispunjenja obveze zavisno od načina plaćanja: točka 8. odjeljak d) stavak/podtočka 1. ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da će kreditor u slučaju kašnjenja korisnika kredita sa uplatom mjesečne rate prihvatiti/primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kada mu je omogućeno raspolaganje prenesenim/uplaćenim novčanim sredstvima-mjesečnom ratom ; točka 8. odjeljak d) stavak /podtočka 2. ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da će se prijevremene uplate, kada nisu povezane s neradnim danima prihvatiti po tečaju koji vrijedi na dan redovnog dospijeća (desetog u mjesecu); točka 8. odjeljak d) stavak/podtočka 3. ugovora u kojem je ugovoreno da banka uvijek zadržava pravo obračuna i naplate iznosa nastalog uslijed razlike tečajeva zbog izvršenih prijevremenih ili zakašnjelih plaćanja /uplata

- točka 10. stavak/podtočka 1. ugovora u kojoj je ugovoreno da je redovna (nominalna) kamata promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama ili drugim aktom kreditora. U točki II. naloženo je tuženiku isplatiti ukupno 44.183,68 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako je pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude. U točki III. naloženo je tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.328,00 kn sa zateznom kamatom od presuđenja tj. od 26. travnja 2022. do isplate. Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 2.750,00 kn, tužbeni zahtjeva se odbija kao neosnovan.

 

2. Presudom suda drugog stupnja u točki I. odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3209/19 od 26. travnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko nespornog iznosa od 42.497,73 kn/5.640,42 EUR-a za daljnji iznos od 1.685,95 kn/223,76 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i dijelu pod toč.III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 10.328,00 kn/1.370,76 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2022. do isplate. U točki II. odbijena je žalba tužitelja u pobijanom dijelu toč. III. izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 2.250,00 kn/298,63 EUR-a. U točki III. preinačena je ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u točki III. kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za daljnji iznos parničnog troška u iznosu od 500,00 kn/66,36 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2022. do isplate te je naloženo tuženiku naknaditi daljnji iznos parničnog troška od 500,00 kn/66,36 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2022. do isplate. U točki IV. naloženo je tuženiku naknaditi trošak žalbe u iznosu od 56,81 kn/ 7,54 EUR u roku od 15 dana.

 

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-1228/2023-2 od 19. travnja 2023.dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:

 

„Je li sud prilikom odlučivanja o zahtjevu za isplatu novčanih iznosa koji se temelji na ugovornim odredbama kojima je glavnica kredita vezana uz valutu švicarski franak i koje su utvrđene ništetnima u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača korisnika kredita s valutnom klauzulom u CHF, dužan uzeti u obzir i koristi koje je tužitelj od takvih ništetnih ugovornih odredbi imao u vidu iznosa koje je tužitelj na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi manje platio, na način da treba odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan za iznos koji predstavlja tzv. negativne razlike bez da tuženik istakne poseban zahtjev poput prebijanja ili protutužbe?“

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP-a.). Predlaže preinačiti pobijanu drugostupanjsku odluku i prvostupanjsku odluku za iznos tzv. negativnih razlika od 223,76 EUR-a/1.685,95 kn sa zateznim kamatama odnosno podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak za sastav revizije.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je neosnovana.

 

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj i valutnoj klauzuli sadržanih u ugovoru o potrošačkom kreditu i zahtjev za povrat preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu temeljem stečenog bez osnove.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

 

- da su tužitelj i prednik tuženika H. S. b. d.d. dana 6. lipnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 44206/06 kojim je prednik tuženika kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu od 34.356,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju kreditora za CHF važećem na dan korištenja kredita, da je kredit odobren s rokom otplate od 84 mjeseca

- da je u čl. 4. Ugovora ugovorena redovna kamatna stopa od 5,10 % godišnje koje je promjenjiva prema Odluci  o kamatnim stopama ili drugim aktima kreditora, da je tuženik tijekom otplate kredita više puta jednostrano povećavao kamatnu stopu do najviše 8,00% godišnje, da se u razdoblju trajanja kredita mijenjao i tečaj CHF

- da razliku između početno ugovorene redovne kamatne stope od 5,10% i kamate nakon promjene kamatne stope tijekom otplate kredita čini iznos od 15.449,59 kn

- da razliku preplaćenih iznosa zbog promjene tečaja CHF tijekom trajanja kredita iznosi 28.734,09 kn

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev u dijelu u kojim je tuženik tražio utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu te isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, a na temelju nalaza i mišljenja vještaka I. L. Pri tome nižestupanjski sudovi nisu uzimali u obzir i nisu umanjivali preplaćene iznose kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita uz obrazloženje da tuženik nije postavio nikakav određeni zahtjev, kako protutužbeni tako niti prigovor radi prijeboja, ne postoji nikakva osnova za umanjenje iznosa koje je tuženik nesporno temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF stekao od tužitelja po predmetnom ugovoru o kreditu.

 

10. Suprotno navedenom tuženik smatra kako je plaćene iznose zbog nepoštenosti i ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli trebalo umanjiti za one iznose za koje je tužitelj platio manji anuitet zbog toga što je tečaj CHF bio manji od onog na dan isplate. Pri tome tuženik smatra da Ugovor o kreditu treba gledati kao cjelinu i tužitelju je trebalo ukupno zatraženi iznos na ime preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe CHF o valutnoj klauzuli umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita.

 

11. Prema odredbi članka 391. stavka 1. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

12. U reviziji prema odredbi članka 391. stavka 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

13. Sporno je, trebaju li se plaćeni iznosi zbog nepoštenosti i ništetnosti odredbi o CHF valutnoj klauzuli umanjiti za one iznose za koje je tužitelj platio manji anuitet zbog toga što je tečaj CHF bio manji od onoga na dan isplate.

 

14. O tome je revizijski sud izrazio pravno shvaćanje u odluci Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., a koje shvaćanje glasi:

 

„…Međutim, da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovor koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smilsu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da se postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl.195. i čl. 196. ZOO. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Kod toga prošireno vijeće ističe da protutužba i procesni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl. 288. a st.6. ZPP se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP-a. Slijedom toga, valja naglasiti da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl.333.st.3. ZPP-a, kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288. a st.6. ZPP-a. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određeni način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl.333. ZPP-a ili materijalnopravni prigovor prijeboj (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba , tada nema ni postupovnopravnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF…“

 

14.1. Stoga odgovorom na postavljeno pitanje reafirmira se pravno shvaćanje izraženo u odluci Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., a koje glasi:

 

„U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovni ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita.“

 

15. Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 14. veljače 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Đuro Sessa, v.r.