Poslovni broj: Us I-4886/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Žanet Vidović, uz sudjelovanje Vesne Stanić, zapisničarke, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance GR, državljanina Turske, dana 17. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Potvrđuje se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Službe za granicu, KLASA: UP/I-216-01/26- 03/807, URBROJ: 511-10-18-26-1 od 11. kolovoza 2026.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Službe za granicu, KLASA: UP/I-216-01/26-03/807, URBROJ: 511-10-18-26-1 od 11. kolovoza 2026. određeno je da se ČR, tražitelju međunarodne zaštite, rođenom **.**.1987. državljaninu Turske, nositelju PI Turske ser. br. U39337513, izdane 6. veljače 2026. sa rokom važenja do 21. lipnja 2031. izriče mjera zadržavanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ježevo na rok od 3 mjeseca od dana uručenja rješenja (točka 1. i 2. izreke)
2. Navedeno je rješenje, radi sudske kontrole, sa spisom predmeta o smještaju u Centar, dostavljeno je ovom Sudu u smislu članka 54. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15., 127/15., 33/23., 17/25. i 59/26).
3. Prema članku 54. stavku 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti Ministarstvo donosi rješenje o ograničenju slobode kretanja u kojem navodi razloge zbog kojih ograničava slobodu kretanja te o tome obavještava tražitelja i stranca. Prema članku 54. stavku 11. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti Ministarstvo, policijska uprava odnosno policijska postaja donosi rješenje o zadržavanju u kojem navodi razloge zadržavanja i činjenice zašato se ne mogu primijeniti druge manje prisilne mjere iz članka 54. stavka 2. tog Zakona
3.1. Prema članku 54.a stavku 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti tražitelja i stranca u transferu može se zadržati u specijaliziranom objektu za zadržavanje ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procjeni da je to potrebno:
- zbog sprječavanja bijega i utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelje zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez zadržavanja ako postoji opasnost od bijega
-zbog utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva
- zbog zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka
- zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja
- zbog nepoštivanja rješenja o ograničenju slobode kretanja iz članka 54. Zakona, a i dalje postoji opasnost od bijega
- zbog utvrđivanja prava tražitelja na ulazak na državno područje tijekom postupka na granici sukladno članku 42. Zakona
- zbog osiguranja transfera ako postoji opasnost od bijega, sukladno članku 44. Uredbe EU
3.2. Prema članku 54.a stavku 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti opasnost od bijega utvrđuje se individualnom procjenom činjenica i okolnosti svakog konkretnog slučaja.
3.3. Prema članku 4. stavku 1. točki 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti tražitelj međunarodne zaštite je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu do izvršnosti rješenja o zahtjevu.
4. Iz podataka spisa uključujući i zapisnik o ispitivanju GR, državljanina treće zemlje - Turska, proizlazi da je imenovani dana 9. kolovoza 2026. nezakonito prešao vanjsku granicu na području PU sisačko-moslavačke te ušao na teritorijalno područje Republike Hrvatske s ciljem odlaska u Njemačku. Zatečen je u mjestu Sunja u osobnom automobilu reg. [registarska oznaka] zajedno sa još tri državljanina trećih zemalja koji su također nezakonito ušli na područje RH/EGP. Iz očitovanja donositelja rješenja, a koje navode potvrđuje i sam tražitelj međunarodne zaštite u svom iskazu imenovani je prethodno i to dana 17. travnja 2023. kada je također zatečen u nezakonitom prelasku granice Republike Hrvatske i granice EGPu PGP-u Korenica izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj zbog ugroženosti u Turskoj. Nakon prvog nezakonitog prelaska granice RH tražitelj međunarodne zaštite bio je smješten u Prihvatilište u Zagrebu no isto je nakon dva dana boravka u Zagrebu, samovoljno napustio i otišao u Njemačku (bez putne isprave) i tamo nezakonito boravio do 25. siječnja 2026., kada je otišao u Tursku kako bi napravio novu putnu ispravu radi lakšeg rješavanja statusa u Njemačkoj. U Turskoj je boravio sedam mjeseci, u veljači 2026. uspio ishodovati novu putnu ispravu, a dana 5. kolovoza 2026. otišao iz Turske zrakoplovom u Sarajevo, a nakon toga dana 9. kolovoza 2026. na njemu nepoznatom području sa još trojicom stranih državljana nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku gdje su ušli u vozilo koje im je dogovorio krijumčar kojemu je platio za put do Njemačke.
Imenovani je također iskazao da ne želi ostati u Republici Hrvatskoj već otići u Njemačku, da je upoznat da će u Republici Hrvatskoj biti dok se ne riješi njegov zahtjev za međunarodnom zaštitom, da nema osiguran smještaj u Republici Hrvatskoj izvan Prihvatnog centra za strance niti financijska sredstva.
5. Na temelju analize podataka u spisu prema ocjeni ovog Suda pravilno je rješenjem koje je predmet kontrole tražitelju međunarodne zaštite izrečena mjera zadržavanja smještajem u prihvatni centar za strance zbog okolnosti iz članka 54. a stavka 1. točke 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Naime okolnosti konkretnog slučaja, a poglavito to što tražitelj međunarodne zaštite ni prethodno nije surađivao s državnim tijelima sukladno obvezi tražitelja međunarodne zaštite iz članka 52. stavka 4. Zakona te što je samoinicijativno napustio Prihvatilište te višekratno nezakonito ulazio na područje EGP kako bi došao do Njemačke, te kako je i novom osobnom iskazu naveo da želi otići u Njemačku to sve okolnosti upućuju na zaključak da bi imenovani ponovno mogao postati nedostupan državnim tijelima i tako otežati ili onemogućiti provedbu postupka po zahtjevu za međunarodnu zaštitu. Osim toga sam tražitelj navodi da u Republici Hrvatskoj nema drugi osigurani smještaj niti materijalna sredstva, a što dodatno upućuje na zaključak o pravilnosti odluke. Stoga prema ocjeni ovog suda svrha radi koje je izrečena mjera je opravdana te je nije moguće ostvariti blažom mjerom.
6. Prema ocjeni ovog suda određeni rok zadržavanja smještajem u Prihvatnom centru za strance Ježevo u trajanju najdulje do tri mjeseca je nužan za postizanje zakonom propisane svrhe i u okolnostima ovog slučaja razmjeran je naravi potrebe za ograničenjem slobode.
7. Slijedom navedenoga ovaj sud rješenje koje je predmet kontrole ocjenjuje zakonitim te je na temelju članka 54. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i članka 12. stavka 2. točke 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24 i 39/26 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 17. kolovoza 2026.
Sutkinja
Žanet Vidović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana računajući od dana primitka presude.
DNA:
1. ER – Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Prihvatni centar za strance Ježevo, Obedišće Ježevsko
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Sisačko-
moslovačka, Služba za granicu
