REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2248/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužitelja GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nicole Kwiatkowski, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, radi utvrđenja i isplate, dana 17. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 10. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51404627-5102880643 od 3.3.2006., sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu koji glasi: "Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 2,500% (dva cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjestoHRK), obračunate s datumom Ugovora.".

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 598,75 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 8. ožujka 2006. do isplate i to do 1. siječnja 2008. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 1. siječnja 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak postupka isplatom iznosa od 151,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 17. kolovoza 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 125,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 17. kolovoza 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari su zahtjevi tužitelja pobliže opisani u toč. I. i II. izreke ove presude zbog ogluhe.

2. Izložene zahtjeve tužitelj temelji na slijedećim bitnim u tužbi izloženim tvrdnjama i pravnim shvaćanjima:

- da su 3. 3. 2006. tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51404627-5102880643, temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 38.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Banke važećem na dan korištenja kredita,

- da su predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to prvenstveno odredbu članka predmetnog ugovora o kreditu, koja se odnosi na plaćanje tzv. "ulazne naknade", tj. na plaćanje jednokratnih troškova obrade kredita u iznosu od 2,50% iznosa kredita,

- da je ništetna ugovorna odredba na koju tužitelj upire ovom tužbom odredba članka 10. predmetnog Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 2,500% (dva cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjestoHRK), obračunate s datumom Ugovora.",

- da je takvu ugovornu odredbu tuženik koristio kao određenu naknadu za troškove obrade kredita, iako je potpuno jasno da nikakvi posebni troškovi nisu tuženiku nastali prilikom obrade kredita, jer se radilo o uobičajenom i standardnom poslu kojeg tuženik obavlja, pa navedena odredba, dakle, nema u svojoj suštini nikakav logički i opravdani smisao, nego se radi o tome da je tuženik takvu odredbu jednostrano nametnuo u sadržaj ugovora, a tužitelj o toj odredbi nije mogao pregovarati niti ju je mogao promijeniti, jer se radilo o odredbi "uzmi ili ostavi", te je zapravo tužitelj na takvu odredbu bio prisiljen pristati kako bi u konačnici mogao realizirati novčani iznos kredita i

- da je tuženik na taj način tuženik dana 7. 3. 2006. ostvario nepripadajuću imovinsku korist u visini od 2,50 % od iznosa odobrenog kredita, što je u ovome slučaju iznosilo 4.511,28 HRK, tj. 598,75 EUR.

3. U prilog istinitosti svojih tvrdnji, tužitelj je tužbi priložio Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51404627-5102880643 od 3. 3. 2006. (str. 4-8 spisa) i pregled prometa po partiji kredita od 9.10.2020. (str. 9-10 spisa).

4. Tuženiku je uredno, 16. travnja 2026., dostavljena tužba s pozivom za davanje odgovora na tužbu u roku od 45 dana.

1. Međutim, tuženik nije podnio odgovor na tužbu u za to mu ostavljenom roku.

2. Iz činjenica navedenih u tužbi proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno da je dio predmetne odredbe čl. 10. Ugovora o kreditu, namjena kojega je bila zatvaranje obveza tužitelja kao fizičke osobe (iz minusa u plus) ništetan primjenom odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/2003.), slijedom čega tužitelj ima pravo na povrat naknade za obradu kredita u plaćenom iznosu od 4.511,28 kuna (prema podatku iz pregleda prometa po partiji kredita na str. 10 spisa), odnosno zahtijevanih 598,75 eura (po fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 8. ožujka 2006. do isplate (čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj: 35/05.), a činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, a ni s činjenicama koje su općepoznate.

3. Imajući u vidu naprijed navedeno, kao i činjenicu da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, niti je nađeno da je riječ o zahtjevima kojima stranke ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je, temeljem odredbe čl. 331.b ZPP-a, donio presudu zbog ogluhe.

4. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

5. Tako je tužitelju, prema vrijednosti predmeta spora od 598,75 eura, za zastupanje po punomoćniku odvjetniku priznat trošak sastava tužbe od 50 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 100,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (25,00 eura) 125,00 eura.

6. Pritom valja kazati da se prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora ne uzima u obzir naznačena vrijednost deklaratornog zahtjeva koji je istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu i treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tog zahtjeva na činidbu.

7. Nadalje mu je priznat trošak sudske pristojbe u zahtijevanom iznosu od 26,55 eura, budući da bi tužitelj bio dužan platiti pristojbu na tužbu u iznosu od 13,27 eura u slučaju da je pravilno naznačio vrijednost predmeta spora (po čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama, "Narodne novine", broj: 118/2018. polovica pristojbe od 26,54 eura po Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj: 37/23.), kao i da je tužitelj dužan platiti sudsku pristojbu na ovu presudu u iznosu od 30,00 eura (Tar. br. 2. st. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj: 50/2026.).

8. Stoga, ukupno priznati trošak tužitelja, koji mu je dužan nadoknaditi tuženik, iznosi 151,55 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 17. kolovoza 2026. do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

9. Odluka o stopi zakonske zatezne kamate do 1. siječnja 2008. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. do isplate na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. ZOO-a.

10. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude zbog ogluhe.

U Zagrebu 17. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

DNA:

I. Pun. tužitelja uz rj. na pl. pristojbe na presudu zbog ogluhe (30,00 eura)

II. Tuženiku