REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] F 5
Poslovni broj: Us I-969/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja FC iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, kojega zastupa službena osoba RC, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, 3. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za migraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-224-02/19-01/4185, URBROJ: 511-01-203-25-8 od 20. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za migraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-224-02/19-01/4185, URBROJ: 511-01-203-25-8 od 20. ožujka 2025. odbijen je zahtjev FC, ovdje tužitelja, za primitak u hrvatsko državljanstvo, iz razloga što je utvrđeno da tužitelj nije dostavio dokaz da se u ranijem pravnom prometu izjašnjavao kao pripadnik hrvatskog naroda, pri čemu obrazlaže da je tužitelj kao jedine dokaze o svojoj nacionalnoj pripadnosti dostavio izvatke iz matične knjige rođenih izdane **.**.2019. i 11. siječnja 2021., u kojima je u rubrici nacionalna pripadnost upisan podatak „hrvatska“, a da se radi o ispravama izdanim poslije podnošenja zahtjeva iz predmeta ovoga spora, te da nije dostavio dokaz o članstvu u nekom od hrvatskih društava koje djeluju u inozemstvu i svojim radom promiču hrvatsku kulturu i opstojnost hrvatskog nacionalnog identiteta u inozemstvu, pa da stoga ne ispunjava uvjete za primitak u hrvatsko državljanstvo iz članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ broj 53/91, 70/91, 28/92, 113/93, 4/94, 130/11, 110/15, dalje: Zakon o hrvatskom državljanstvu).
2. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno Upravnom Sudu u Zagrebu podnio tužbu Sudu kojom osporavaju zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi i kasnijem podnesku u bitnom redu navodi da je tuženik pogrešno utvrdio odlučne činjenice te da je neosnovano odbio njegov zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva. S tim u svezi ističe da je nesporno i iz svih dokumenata jasno i vidljivo da je njegov otac hrvatski državljanin po podrijetlu i pripadnik hrvatskog naroda, što smatra iznimno važnom i utjecajnom okolnošću. Nadalje navodi da se tuženo tijelo prilikom rješavanja njegovog zahtjeva trebalo voditi odredbama članka 16. stavka 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu, koje propisuju da se iznimno od stavka 2. istog članka dokazi o pripadnosti hrvatskom narodu ne moraju priložiti za osobu za čije je roditelje nesporno utvrđena pripadnost hrvatskom narodu. Pojašnjava da pripadnost njegove obitelji hrvatskom narodu dodatno potvrđuje i činjenica da je otac svoju djecu pa tako i njega krstio u katoličkoj crkvi, što smatra da predstavlja važan dokaz o pripadnosti hrvatskom narodu, koji tuženo tijelo uopće nije uzelo u obzir, kao ni njegov krsni list niti preporuku župnika RKT Župe Uzvišenja Svetog Križa u Nišu. Također ukazuje na okolnost da je njegov brat primljen u hrvatsko državljanstvo temeljem članka 16. stavka 1. Zakona, odnosno temeljem pripadnosti hrvatskom narodu, te da su i bratova djeca nedavno stekla hrvatsko državljanstvo, pa smatra neprihvatljivim da on bude izuzetak u obitelji i da se umanjuje važnost navedenih okolnosti. Predlaže da Sud po provedenom postupku poništi osporeno rješenje.
3. Rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-369/2025- 10 od 23. svibnja 2025., predmet koji je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu zaprimljen pod poslovnim brojem Us I-2079/2025, ustupljen je ovome Sudu, sukladno članku 11. stavku 3. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 36/24).
4. Tuženik u detaljnom i opširnom odgovoru na tužbu u bitnom ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije. Ističe da je u provedenom upravnom postupku ocjenom svih izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje te da je pravilno primijenjeno materijalno pravo bez procesnih povreda, budući da tužitelj nije dokazao svoju osobnu pripadnost hrvatskom narodu u smislu članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Navodi da se priloženi izvatci iz matične knjige rođenih izdani **.**.2019. i 11. siječnja 2021. ne mogu smatrati dokazom pripadnosti hrvatskom narodu, jer su izdani nakon podnošenja zahtjeva i pribavljeni isključivo u svrhu dokazivanja u postupku stjecanja državljanstva prirođenjem. Također, ističe da tužitelj povezanost s hrvatskim narodom nije dokazao članstvom u hrvatskim društvima u inozemstvu niti je dostavio dokaze da se ranije u pravnom prometu osobno izjašnjavao kao pripadnik hrvatskog naroda ili da se obraćao nadležnim tijelima radi pribavljanja takvih dokaza. U odnosu na priloženi krsni list i preporuku župnika RKT Župe Uzvišenja Svetog Križa u Nišu, navodi da nisu od utjecaja jer vjerska i nacionalna pripadnost nisu istoznačni pojmovi te državljanstvo ne ovisi o vjerskoj pripadnosti. Nadalje navodi da okolnost što je tužiteljev brat primljen u hrvatsko državljanstvo ne utječe na ovu upravnu stvar jer se na tužitelja primjenjuju izmijenjene i dopunjene odredbe Zakona koje traže dokazivanje osobne pripadnosti, a pozivanje na članak 16. stavak 3. Zakona je neosnovano jer ta odredba nije bila na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva 2019. godine, pri čemu tužitelj nije dokazao ni pripadnost hrvatskom narodu za oba roditelja. Dodaje da ni činjenica što je tužiteljev otac hrvatski državljanin po podrijetlu ne utječe na rješavanje ove upravne stvari jer su hrvatski državljani i pripadnici drugih naroda, a za stjecanje državljanstva po osnovi članka 16. Zakona nužno je dokazati osobnu pripadnost hrvatskom narodu.
5. Sud je održao ročište za raspravu 10. srpnja 2026., na koje su pristupili tužitelj osobno i službena osoba tuženika.
5.1. Tužitelj je na ročištu u bitnom izjavio da ostaje u kod navoda iznesenih u tužbi. Istaknuo je da je dokazao sudjelovanje u kulturnim društvima Hrvatskog naroda i to na način da je aktivno sudjelovao u Caritas-u Jugoslavije, organizirao hodočašća između ostalog hodočašće u Louvreu, kojom prilikom je dao izjavu i za francuske novine koju može naknadno dostaviti, a do sada da ju nije dostavio iz razloga što ju je pronašao netom prije današnjeg ročište. Nadalje je naveo da je aktivno sudjelovao u izgradnji Rimokatoličke crkve u Nišu, da je surađivao sa tamošnjim svećenicima u svezi čega je dostavio i dopis rimokatoličke crkve u Nišu u upravnom postupku. U tom dijelu je istaknuo da je u kontekstu Republike Srbije izjašnjavanje rimokatoličkom vjerom tijesno povezano sa Hrvatskim nacionalnim identitetom, te da se stalno u životu kontinuirano izjašnjavao kao R, pri čemu je također istaknuo da je u vrijeme 90-tih godina u Srbiji za takvo što trebala i iznimna hrabrost. Nadalje je naveo da je njegov brat koji se na isti način izjašnjavao kao R i sudjelovao u radu hrvatske zajednice na isti način kao i on primljen u hrvatsko državljanstvo, da su nedavno u hrvatsko državljanstvo primljena i bratova djeca, pri čemu smatra da je na taj način povrijeđeno ustavno jamstvo jednakosti sviju pred zakonom te načelo konzistentnosti u upravnom postupku. Nadalje je posebno istaknuo da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo, jer se pozvao na stavka 2., a ne na stavka 3. članka 16. Zakona, koji propisuje da pripadnost hrvatskom narodu ne mora dokazati osoba za koju je nesporno da mu roditelji pripadaju hrvatskom narodu. U tom dijelu je dodao da je u postupku dostavio domovnicu za svoga oca PC koji je dobio hrvatsko državljanstvo kao pripadnik hrvatskog naroda. Pojašnjava da je njegov otac rođen u [adresa] zagorju, te se potom preselio u Srbiju, ali da još uvijek posjeduju kuću i zemljište u Zagorju, gdje imaju i puno rodbine. Na upit Suda odgovorio je da mu je majka rođena u [adresa], ali da je vjenčanjem za oca prešla na rimokatoličko vjeroispovijest. Na upit Suda je odgovorio da nije sudjelovao u radu hrvatskih kulturnih društava, jer da takvih u Nišu nema. Pri tome je istaknuo da je u Nišu postojao Caritas u kojem je volontirao i aktivno sudjelovao u njegovom radu. Dodao je da je trebao sudjelovati u osnivanju katoličkog društva u Subotici, koje se zbog smrti velečasnog nije osnovano. Nadalje na je upit Suda odgovorio da je kod upisa na fakultet imao upisanu jugoslavensku nacionalnost iz razloga što mu je otac bio djelatna vojna osoba i mogao je izgubiti posao da se izjasni kao R.
5.2. Tuženik je izjavio da ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu i osporenog rješenja, koje je u bitnom ponovio. Istaknuo je da pripadnost rimokatoličkoj crkvi ne podrazumijeva i pripadnosti Hrvatskom narodu, te da se Udruga Caritas bavi humanitarnim radom prema svim vjeroispovijestima i nacionalnostima, a ne samo prema pripadnicima Hrvatskog naroda i da stoga ta okolnost ne dokazuje sudjelovanje u radu hrvatskih kulturnih znanstvenih ili sportskih društava, a da na tu okolnost i okolnost ranijeg izjašnjavanja tužitelj u postupku nije dostavio dokaze.
6. Među strankama je u ovome sporu sporno je li zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo pravilno odbijen.
7. Sud je izveo dokaze uvidom u isprave koje se nalaze u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Prema odredbi članka 16. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu, koja je je važila u vrijeme pokretanja postupka iz ovoga spora, pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.
9.1. U tom dijelu tuženik pravilno obrazlaže da se u predmetu ovoga spora ne može primijeti odredba članka 16. stavka 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ broj 53/91, 70/91, 28/92, 113/93, 4/94, 130/11, 110/15, 102/19, 138/21), koja propisuje da iznimno od stavka 2. toga članka dokaze o pripadnosti hrvatskom narodu ne mora priložiti osoba za čije je roditelje nesporno utvrđena pripadnost hrvatskom narodu, jer je navedena odredba stavka 3. dodana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ broj 102/19), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2020., i koji u članku 17. propisuje da će se svi postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu toga Zakona dovršit će se po odredbama Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ broj 53/91, 70/91, 28/92, 113/93, 4/94, 130/11, 110/15), a tužitelj je zahtjev iz predmeta ovoga spora podnio 9. rujna 2019., odnosno prije stupanja na snagu navedenih Izmjena i dopuna.
10. Nadalje, prema shvaćanju Suda, tuženik je previše formalistički ocijenio dokaze u svezi tužiteljevog aktivnog sudjelovanja u radu u rimokatoličke crkve, jer Sud smatra da navedena okolnost u kontekstu Republike Srbije doista može ukazivati na pripadnost hrvatskom narodu, pogotovo imajući u vidu da tužiteljev otac ima hrvatsko državljanstvo, a i promicanje interesa hrvatskog naroda i hrvatske kulture, ukoliko političkih i kulturnih organizacija s hrvatskim nacionalnim predznakom u sredini iz koje podnositelj dolazi ne bi bilo. Međutim, navedene okolnosti u smislu citirane odredbe članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvo same po sebi ne mogu biti dovoljne za primitak u hrvatsko državljanstvo, jer je tužitelj u prvom redu dužan dokazati da se ranije deklarirao P i tako izjašnjavao u pravnom prometu, na koju okolnost tužitelj u upravnom postupku nije dostavio ni jedan dokaz, osim izvadaka od 24. listopada 2019. i 11. siječnja 2021. koji su izdani nakon podnošenja zahtjeva, a ktome je i sam na ročištu u ovome sporu izjavio da je kod upisa na fakultet imao upisanu jugoslavensku nacionalnost iz razloga što mu je otac bio djelatna vojna osoba i mogao je izgubiti posao ako bi se izjasnio kao R.
11. Stoga je Sud zaključio da je tuženik pravilo utvrdio da tužitelj ne ispunjava uvjete iz članka 16. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu, pri čemu se tužitelju ukazuje da i dalje može podnijeti novi zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo.
12. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, 39/26, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
U Rijeci 3. kolovoza 2026.
S u d a c
dr.sc. Antun Žagar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. Zakona o upravnim sporovima).
Dostaviti:
- tužitelju FC iz [adresa], putem opunomoćenika za primanje pismena Projekt građanskih prava Sisak, Sisak, Ulica S. i A. Radića 6/5
- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33
