P-4230/2020-35

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Branki Šolić u pravnoj stvari tužiteljice ĐO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćnici Jeleni Mandarić, odvjetnici u OD Lubina i Čutura j.t.d., Split, protiv tužene pod 1. ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika pod 2. ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] oboje zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz OD Ljubičić-Vrdoljak i partneri d.o.o., Split, radi isplate, nakon provedene javne i usmene glavne rasprave zaključene dana 02.srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu dana 17.kolovoza 2026.

p r e s u d i o  je

I. Nalaže se tuženicima pod 1. i pod 2. da u roku od 15 dana plate tužiteljici iznos od 3.630,00 EUR uvećano za zatezne kamate koje teku na iznos od :

- 330,00 EUR od 1.ožujka 2020.g. pa do isplate,

- 330,00 EUR od 1. travnja 2020.g. pa do isplate

- 330,00 EUR od 1. svibnja 2020.g. pa do isplate

- 330,00 EUR od 1. lipnja 2020.g. pa do isplate,

- 330,00 EUR od 1. srpnja 2020.g. pa do isplate,

- 330,00 EUR od 1. kolovoza 2020.g. pa do isplate

- 330,00 EUR od 1. rujna 2020.g. pa do isplate

- 330,00 EUR od 1. listopada 2020.g. pa do isplate,

- 330,00 EUR od 1. studenog 2020.g. pa do isplate

- 330,00 EUR od 1. prosinca 2020.g. pa do isplate

- 330,00 EUR od 1.siječnja 2021. do isplate

po stopi koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena dok se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se potražuje isplata daljnjeg iznosa od 1.333,34 EUR odnosno 121,26 EUR mjesečno, računajući za mjesece od veljače 2020. do zaključno prosinca 2020. zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od prvog dana u mjesecu za tekući mjesec do isplate odbija kao neosnovan.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se nalaže tuženicima tužiteljici isplatiti zatezne kamate na iznos od :

- 330,00 EUR od 1. veljače 2020.g. pa do zaključno 29.veljače 2020.

- 330,00 EUR od 1. ožujka 2020.g. pa do zaključno 31.ožujka 2020.

- 330,00 EUR od 1. travnja 2020.g. pa do zaključno 30.travnja 2020.

- 330,00 EUR od 1. svibnja 2020.g. pa do zaključno 31.svibnja 2020.

- 330,00 EUR od 1. lipnja 2020.g. pa do zaključno 30.lipnja 2020.

- 330,00 EUR od 1. srpnja 2020.g. pa do zaključno 31.srpnja 2020.

- 330,00 EUR od 1. kolovoza 2020.g. pa do zaključno 31.kolovoza 2020.

- 330,00 EUR od 1. rujna 2020.g. pa do zaključno 30.rujna 2020.

- 330,00 EUR od 1. listopada 2020.g. pa do zaključno 31.listopada 2020.

- 330,00 EUR od 1. studenog 2020.g. pa do zaključno 30.studenog 2020.

- 330,00 EUR od 1. prosinca 2020.g. pa do zaključno 31.prosinca 2020. po stopi koja se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Utvrđuje se da nije osnovana tražbina tuženika pod 1. i pod 2. prema tužiteljici u iznosu od 20.000,00 EUR istaknuta radi prijeboja.

IV. Nalaže se tuženicima pod 1. i pod 2. da u roku od 15 dana plate tužiteljici parnični trošak u iznosu od 897,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine dok se za više zatraženo za daljnji iznos od 803,00 EUR zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Dana 04.prosinca 2020. pred ovim sudom zaprimljena je tužba ĐO protiv uvodno označenih tuženika radi naknade za bespravno korištenje stana u [adresa] i parkirnog mjesta u zgradi na istoj adresi koja zgrada je sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica], ZU 20429, k. o. [katastarska općina]. U činjeničnom dijelu tužbe navodi da tuženici opisane nekretnine koriste bez pravne osnove te ih je u više navrata tražila da se isele i predaju iste što su odbili. Potražuje naknadu za korištenje nekretnina bez pravne osnove za razdoblje od veljače 2020. do prosinca 2020. ukupno 4.963,83 EUR odnosno mjesečno 365,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od prvog u mjesecu za tekući mjesec do isplate.

2.U odgovoru na tužbu tuženici su osporili aktivnu legitimaciju tužiteljice argumentom da ista nije upisana kao vlasnica nekretnina u odnosu na koje ističe tužbeni zahtjev. Nadalje, tvrde da su za vrijeme boravka u stanu imali znatna ulaganja, otprilike 20.000,00 EUR kojima su povećali vrijednost stana pa u toj visini ističu prigovor radi prijeboja. Osporili su i visinu najamnine koju tužiteljica tvrdi da je mogla ubirati kao proizvoljno određenu.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem spisu priložene dokumentacije i to : zemljišnoknjižni izvadak broj ZU 20429, k.o. za E-24 i E- 40 na dan 10.siječnja 2020., ispis internetskog oglasa, opomene pred iseljenje od 08.studenog 2019. sa povratnicama, zemljišnoknjižni izvadak broj ZU 20429, k.o. za E-24 i E-40 na dan 10.srpnja 2025.,povijesni zemljišnoknjižni izvadak za ZU 20429 E- 24 i E-40¸, dopis Porezne uprave, PU Split, Ispostava Split, klasa 410-23/23-12/150 od 29.prosinca 2025. Saslušana je tužiteljica te svjedok EO. Sud je odustao od saslušanja tuženika budući istu nisu pristupili na ročište na kojem su pozvani radi saslušanja niti su svoj izostanak opravdali. Pregledan je i pročitan spis ovog suda broj Ps-1/20. Tuženici su odustali od predloženih svjedoka dok je sud odustao od izvođenja dokaza u vidu predloženog očevida uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, razlog navedenom se izlaže u dijelu obrazloženja o prigovoru radi prijeboja.

4. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23, 146/25 dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate naknade za bespravno korištenje stana u [adresa] sa pripadajućim garažnim parkirnim mjestom vlasništva tužiteljice u utuženom periodu od veljače do prosinca 2020.

6. Među strankama su sporne sljedeće okolnosti :

- je li tužiteljica aktivno legitimirana potraživati naknadu za korištenje predmetnih nekretnina

- je li osnovan prigovor tuženika radi prijeboja iznosa od 20.000,00 EUR na ime povećanja vrijednosti stana

- visina utužene naknade za bespravno korištenje u vidu izgubljene najamnine.

6.1. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine 81/15 - službeni pročišćeni tekst, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, dalje ZV).

6.2.Člankom 165.st.1. ZV-a propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

6.3.Od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada (članaka 165.st.6.ZV.a).

7.1.Iz zemljišnoknjižnog izvatka broj ZU 20429, k.o. za E-24 i E-40 na dan 10.siječnja 2020. proizlazi da je na samostalnim uporabnim cjelinama koji se nalaze u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica], a opisanim kao stan STAN 5 u prizemlju ukupne površine 54,59 m2 koji se sastoji od kuhinje s dnevnim boravkom, tri sobe, kupaonice i WC sa pripadajućom lođom površine 3,66 m2 (E-24) te parking mjesta GM-28 u suterenu II- zatvorena garaža površine 12,24m2 (E-40) upisana kao etažni vlasnik ĐO.

7.2.. Iz zemljišnoknjižnog izvatka broj ZU 20429, k.o. za E-24 i E-40 na dan 10.srpnja 2025.proizalazi da je na naprijed opisanim samostalnim uporabnim cjelinama kao etažna vlasnica upisana ĐOŽ.

7.3.Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za ZU 20429, E-24 i E-40, k. o. [katastarska općina] proizlazi da je do prijenosa etažnog vlasništva sa tužiteljice na ĐOŽ ČO došlo temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine OV-916/24 od 30.siječnja uz tabularnu izjavu OV-1030/24 od 01.veljače 2024. pod brojem Z-4678/2024.

7.4.Iz navedenog proizlazi da je tužiteljica bila upisana kao vlasnik predmetnog stana i garaže do 01.veljače 2024., dakle i za vrijeme za koje potražuje naknadu za korištenje tih nekretnina. Utoliko, aktivna legitimacija tužiteljice za utuženo potraživanje je neprijeporna.

8.Pregledom spisa ovog suda broj Ps-1/2020 sud je utvrdio da je pravomoćnom presudom od 12.svibnja 2022. naloženo tuženicima ĆO i ŠO isplatiti tužiteljici ĐO iznos od tadašnjih 5.500,00 kn. Iz obrazloženja presude razvidno je da se dosuđeni iznos odnosi na stečeno bez pravne osnove u visini najamnine za stan i pripadajuće garažno parkirno mjesto za prosinac 2019. i siječanj 2020.Tužba je podnijeta dana 10.siječnja 2020., a istom je, osim novčanog potraživanja, zatražena i predaja u posjed stana u garažnog parkirnog mjesta u zgradi u [adresa]. Zahtjev za iseljenjem i predajom u posjed povučen je budući su tuženici u međuvremenu iselili iz stana. Visina naknade za korištenje odmjerena je prema podacima Porezne uprave za usporedni stan slične kvadrature i lokacije te je uzeta prosječna najamnina u iznosu od tadašnjih 2.429,33 kn (322,42 EUR) dok je za parkirno mjesto sud primjenom odredbe čl. 223.st.1.ZPP-a po slobodnoj ocjeni utvrdio iznos naknade za korištenje u iznosu od 320,67 kn ( 42,56 EUR) odnosno sveukupno iznos od 2.750,00 kn (364,99 EUR) po mjesecu ( prosinac 2019. i siječanj 2020.) Presudom Županijskog suda u Puli broj Gž-910/2022-2 od 07.rujna 2022. potvrđena je prvostupanjska presuda .

9. Saslušan kao svjedok EO naveo je da su on i njegova supruga ĐO 2014.g. dozvolili kćerki ĆO i njenom suprugu ŠO da žive u njihovom stanu u [adresa]. Radilo se o stanu u novogradnji koji nije bio namješten te su radi opremanja stana dali negdje oko 20.000,00 EUR. S obzirom da su se u međuvremenu poremetili obiteljski odnosi, supruga i on su u rujnu 2019. godine zatražili od njih da napuste stan i da im ga predaju. Kako su se na navedeno oglušili, te su rekli da nemaju namjeru napustiti stan to su u studenom 2019.g. putem odvjetnice Jelene Mandarić pokrenuli službenu proceduru radi iseljenja i predaje u posjed. Tuženici su nastavili koristiti stan i parkirno mjesto cijelu 2020.godinu. Nakon što su stan napustili, nisu im predali ključeve te su morali u isti provaliti jer su u međuvremenu tuženici bili promijenili bravu. Parkirno mjestu su neko vrijeme bili dali u najam trećim osobama. Kada su napokon uspjeli pristupiti stan su zatekli potpuno praznim u lošem stanju. Naime, u stanu nije bilo ništa zatečeno osim tipa zahodske školjke, umivaonika, a što je bilo i kada je stan kupljen u novogradnji. Nedostajala su čak i rasvjetna tijela dok su zidovi bili potpuno išarani.

10.Saslušana kao parnična stranka tužiteljica je dodatno navela vezano za trenutak kad su odlučili ući u stan. Naime, kroz 1. mjesec 2021. godine kako joj je bilo više sumnjivo što se događa s tim stanom to je putem interneta pokušala ući u trag tuženima te je tada upisavši ime svoje kćerke u pretraživač zapravo doznala da su se preselili u Švedsku o čemu je tada obavijestila svoju odvjetnicu. Nakon toga odlučili su ući u stan te kako nisu imali ključeve s obzirom da su tuženici promijenili bravu te su istu morali sami obiti. Stan su zatekli potpuno prazan, zidovi su bili toliko išarani različitim vodootpornim markerima i bojicama da su 4-5 puta morali ličiti zidove. Preko e-oglasnika Njuškalo došla je do saznanja da postoji oglas gdje su tuženici oglasili prodaju cijelog namještaja iz stana. Iza njih je ostalo nepodmireno dugovanje na ime neplaćene struje. Navela je da su tuženici bili u stanu tijekom 2020. godine kada bi znala vidjeti da je poštanski sandučić nakrcan poštom da bi nakon nekog vremena ta pošta bila uzeta. Na koncu je navela da tuženici nisu ništa uložili u predmetni stan.

11.Iz navedenih iskaza za zaključiti je da je tužiteljica dala svoj stan kćerki i zetu na besplatno korištenje, dakle između stranaka je bio uspostavljen prekarijski odnos odnosno besplatno korištenje do opoziva.

12.Iz priložene opomene pred iseljenje od 08.studenog 2019. koju su tuženi zaprimili dana 14.studenog 2019. na adresi [adresa] ( povratnice u spisu) proizlazi da se je tužiteljica putem punomoćnice Jelene Mandarić obratila tuženicima zahtjevom za iseljenjem i predajom predmetnih nekretnine nakon čega je pokrenula parnični postupak dana 10.siječnja 2020. radi iseljenja i predaje te isplate. Navedeno nesporno ukazuje da je prekarijski odnos opozvan u trenu kada je tužiteljica zatražila povrat odnosno predaju u posjed odnosno kad su tuženi zaprimili takvu notifikaciju.

13.Od tada tuženici postaju nepošteni posjednici i dužni su vratiti sve koristi koje su imali od korištenja nekretnine sukladno čl.165.st.1. i st.6. ZV-a, a što primarno se odnosi na najamninu koju nisu plaćali, a koju bi tužiteljica mogla ubirati za utuženo vrijeme.

14.Iz iskaza saslušanog svjedoka i tužiteljice proizlazi da tuženici nisu predali posjed već su u tijeku parničnog postupka radi iseljenja i isplate Ps-1/2020 napustili posjed stana promijenivši ujedno i bravu ulaznim vratima, radi čega je tužiteljica da bi mogla ući u posjed morala promijeniti ulaznu bravu, a što je učinila početkom 2021.

15.Dakle, tuženici su iselili iz predmetnog stana pri čemu nisu ničim dokazali da su o tome obavijestili tužiteljicu niti da su joj predali ključeve, a još su i promijenili bravu radi čega se može zaključiti da tužiteljici kao vlasnici stana nije vraćen posjed sve do trenutka kada je tužiteljica sama obijanjem brave ponovno uspostavila vlast i posjed nad predmetnom nekretninom. Upravo radi navedenog nije prestala obveza plaćanja naknade zbog neovlaštenog zadržavanja stana neovisno jesu li tuženi fizički boravili su stanu ili ne.

16. Porezna uprava, PU Split, Ispostava Split po pregledu baze podataka svog Informacijskog sustava dostavila je evidentirane podatke o cijeni najma stambenog prostora na lokaciji [adresa] i to za stambeni prostor površine 45,45 m2, [adresa] – mjesečna najamnina 1.125,00 kn odnosno 24,75 kn po m2 te za stambeni prostor površine 60,00 m2, [adresa] – mjesečna najamnina 2.250,00 kn odnosno 37,50 kn po m2.

17.Navedeni podaci predstavljaju evidentirane realizirane cijene najma stana na tom lokalitetu stoga ih sud cijeni kao mjerodavne pri utvrđivanju izgubljene koristi odnosno naknade za bespravno korištenje predmetnoj stana pri čemu je uzeta ostvarena cijena najma za stan površine 60,00 m2 – mjesečna najamnina 2.250,00 kn sada 298,63 EUR odnosno 4,98 eur/m2) budući je predmetni stan tužiteljice prema opisu u zemljišnoj knjizi površine oko 58 m2 po kvadraturi bliži tom usporednom stanu odnosno gotovo je isti pa nije bilo potrebe uzimati prosječnu vrijednost dostavljenih podataka. Time bi najamnina za stan tužiteljice iznosila 288,64 EUR mjesečno. Nadalje, u visinu naknade valjalo je uračunati i parking mjesto u zatvorenoj garaži površine 12,24 m2 budući isto nesumnjivo utječe odnosno povećava vrijednost najma. Visinu najma parkirnog mjesta sud je utvrdio temeljem ovlaštenja iz čl.223.st.1.ZPP-a u iznosu od 41,36 EUR.

18.Zaključno, sud je utvrdio da tužiteljicu pripada pravo na isplatu iznosa od 3.630,00 EUR odnosno 330,00 EUR mjesečno na ime naknade za bespravno korištenje stana i parking mjesta u zgradi u [adresa] za period od veljače 2020. do zaključno prosinca 2020. Slijedom navedenog, za navedeni iznos tužbeni zahtjev je prihvaćen dok je za više zatraženo 121,26 EUR mjesečno odnosno 1.333,86 EUR zahtjev odbijen kao neosnovan.

19. Tužiteljicu pripada pravo potraživati i zatezne kamate. Međutim, neosnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata od prvoga dana mjeseca na koji se odnosi pojedina mjesečna naknada. Naime, predmetna tražbina ne predstavlja ugovorenu najamninu, već naknadu koristi ostvarene neovlaštenim korištenjem tuđe nekretnine nakon opoziva prekarija, u smislu članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Budući da se korist ostvaruje tijekom pojedinog mjeseca korištenja nekretnine, tražbina za naknadu te koristi dospijeva tek istekom mjeseca na koji se odnosi. Stoga tužiteljicu pripada pravo na zakonske zatezne kamate od prvoga dana sljedećeg mjeseca pa do isplate, dok je zahtjev za isplatu zateznih kamata za razdoblje od prvoga dana tekućeg mjeseca do njegova isteka valjalo odbiti kao neosnovan, kako je odlučeno u točki II. izreke presude.

20.1.Tuženici su do zaključenja prethodnog postupka istaknuli prigovor radi prijeboja u iznosu od 20.000,00 EUR na ime ulaganja u predmetni stan. Kao dokaz osnovanosti potraživanja predložili su očevid uz građevinsko vještačenje. Sud ovaj dokazni prijedlog nije prihvatio smatrajući ga neprikladnim za utvrđenje činjenice ulaganja tuženika u predmetni stan imajući u vidu da je predmetni stan u međuvremenu prodan trećoj osobi kao i činjenicu da su tuženi iz stana odnijeli sve što je eventualno u njemu bilo, sudeći prema iskazima svjedoka i tužiteljice, ali i prema fotografijama zatečenog stanja stana priloženih u spis Ps-1/2020. Drugih dokaza iz kojih bi se mogla utvrditi osnovanost potraživanja tuženika nije bilo niti su predloženi od strane tuženika slijedom čega je sud primjenom članka 338.st.3.ZPP-a odlučio kao u točki III.izreke presude.

21.1. Tužiteljica je podneskom od 06.listopada 2025. uslijed uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj novčano potraživanje izraženo u tužbi od 04.prosoinca 2020. u kunama prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kn za jedan euro uredila tužbeni zahtjev označivši utuženi iznos u eurima na iznos od 4,015,00 EUR odnosno 365,00 EUR mjesečno dok je na ročištu od 02.srpnja 2026. navodeći da se radi o pogrešci pri računanju krivo naznačen iznos te je zahtjev preciziran na iznos od 4.963,83 EUR odnosno 451,26 EUR mjesečno.

21.2.Izvorni tužbeni zahtjev glasi na iznos od 37,400,00 kn što bi uz primjenu fiksnog tečaja konverzije predstavljalo iznos od 4.963,83 EUR odnosno iznos od 3.400,00 kn mjesečno iznos od 451,26 EUR mjesečno. Navedeno uređenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku tužbe već obvezu tužitelja da zahtjev izrazi u službenoj valuti, pa je protivljenje tuženika izlišno.

22.1.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl.155. i Tbr. 7.t.1, Tbr.8.t.1., Tbr.9.t.1., Tbr. 46. i Tbr.54. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23, 107/25), a obistinjeni trošak tužitelju prema uspjehu u sporu u ukupnom iznosu od 46% ( 73% uspjeh tužitelja – 27% uspjeh tuženika) 897,00 EUR odnosi se na: :

- trošak odvjetničkog zastupanja : trošak sastava tužbe (46% od 250,00 EUR), trošak sastava podneska od 06.listopada 2025.(46% od 250,00 EUR), trošak zastupanja na ročištu od 13.ožujka 2024.(46% od 125,00 EUR), 29.siječnja 2025.(46% od 125,00 EUR),trošak zastupanja na ročištu od 07.listopada 2025. ( 46% od 250,00 EUR), 04.ožujka 2026. (46% od 250,00 EUR), 17.travnja 2026. (46% od 250,00 EUR) i

02.srpnja 2026. (46% od 250,00 EUR)

- zatraženi trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 92,00 EUR( 46% od 200,00 EUR) ( na tužbu u iznosu od 44,21 EUR te na presudu u iznosu od 47,79 EUR).

22.2.Za više zatraženo za iznos od 803,00 EUR zahtjev za naknadu troška odbijen je kao neosnovan.

U Splitu, 17.kolovoza 2026.

SUDAC

Branka Šolić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA :

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika

- u spis