Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 163 P-882/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jadranki Nižić-Peroš, u pravnoj stvari tužitelja ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Rudiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-Upravni odjel Zadar, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave od dana 3. srpnja 2026. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja te objave dana 17. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda Zadar izvršiti brisanje prava vlasništva nekretnina katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] „kosa njivice“ površine 10180 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] i to za udio 7685/10180 na ime tuženika , čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] na ime tuženika za cijelo u površini od 4313 m2 čest. zem. [katastarska čestica] površine 6485 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] na ime tuženika, te čest. zem. [katastarska čestica] površine 4878 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] na ime tuženika Republika Hrvatska, OIB 52634238587, sve prema skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića dana 8. rujna 2025. godine, uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužitelja NF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa].

II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.298,09 EUR sa zakonskim zateznim kamatama i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 7. studenog 2024. navodi da su nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tijekom postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] upisane na ime Republike Hrvatske, iako iste predstavljaju dugogodišnju obiteljsku imovinu obitelji NF. Da je protiv takvog upisa izjavio prigovor u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Z- 37871/2022, međutim da je njegov prigovor odbijen te je upućen na ostvarivanje svojih prava u parničnom postupku. Identifikacija nekretnina pribavljena od strane Ureda za Katastar za čest. zem. [katastarska čestica] daje staru oznaku ove parcele i to dio čest. zem. [katastarska čestica] te čest. zem. [katastarska čestica], za čest. zem. [katastarska čestica] uvjerenje o uspoređenju pokazuje da ista odgovara dijelu stare čest. zem. [katastarska čestica] kao i da čest. zem. [katastarska čestica] te 6931 odgovaraju parcelama stare oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prednik tužitelja NF VF pok. Ž bio je upisan na nekretninama u PL 28 k. o. [katastarska općina]. Tužitelj ističe da je predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem iza smrti svoga oca VF temeljem Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-774/01, dok je njegov otac iste posjedovao i koristio prije njega. Nadalje navodi da identifikacije nekretnina pribavljene od nadležnog katastarskog tijela potvrđuju povezanost predmetnih čestica sa starim katastarskim oznakama koje su preko 100 godina bile evidentirane na članovima njegove obitelji te da je njegov otac VF bio evidentiran u posjedovnom listu za predmetne nekretnine. Tužitelj posebno ističe da predmetne nekretnine predstavljaju tzv. obiteljsku starinu koju su koristili njegov pradjed LF, potom djed UF, zatim njegov otac VF, a nakon njega i sam tužitelj. Navodi da su nekretnine kroz više od stot inu godina bile u neprekidnom posjedu njegove obitelji, da su u naravi predstavljale šumu, pašnjake i krški teren pogodan za ispašu stoke te da su bile jasno omeđene starim suhozidima. Ističe kako su se na tim nekretninama godinama napasale ovce, krave, konji i magarci, da se s njih redovito prikupljalo ogrjevno drvo te da su ih svi stanovnici toga kraja smatrali nekretninama obitelji VF. Nadalje navodi da je njegov pokojni otac jednu od prijepornih nekretnina, poznatu pod nazivom „Rasti“, stekao kupoprodajnim ugovorom od 19. siječnja 1964. godine od VF ČF te da su svi međaši i susjedi predmetnog zemljišta bili upoznati s činjenicom da se radi o nekretninama koje pripadaju obitelji VF. Pozivajući se na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kao i praksu Europskog suda za ljudska prava u predmetima koji se odnose na nekretnine nekadašnjeg društvenog vlasništva, tužitelj smatra da su on i njegovi pravni prednici stekli pravo vlasništva dosjelošću jer su predmetne nekretnine posjedovali kontinuirano, javno, mirno i pošteno kroz dugogodišnje razdoblje. Stoga predlaže da sud naloži brisanje upisanog prava vlasništva Republike Hrvatske te dopusti upis prava vlasništva u njegovu korist.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi kako se predmetnom tužbom dovodi u pitanje pravilnost zemljišnoknjižnih upisa izvršenih tijekom postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] te ističe da je tužitelj protiv tih upisa već koristio pravna sredstva u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku, ali bez uspjeha. Tuženik navodi da iz zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], poslovni broj Z-12945/2013/3200 od 25. studenoga 2019., proizlazi da kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u novoj izmjeri odgovara kat. čest. [katastarska čestica] stare izmjere, pri čemu je na čest. 2168/2 bio evidentiran upis prava vlasništva Republike Hrvatske, dok su na ostalim česticama bili upisani različiti privatni vlasnici. Nadalje navodi da je prilikom preoblikovanja tužitelj na čest. 6825 upisan za suvlasnički dio od 2495/10180 koji je odgovarao stanju evidentiranom u posjedovnom listu DGU-a, dok su čest. 6898, 6907 i 6931 formirane kao zasebni zemljišnoknjižni ulošci u kojima je kao vlasnik upisana Republika Hrvatska. Tuženik nadalje ističe da je tužitelj protiv navedenih upisa izjavio prigovor u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Z- 37871/2022, ali je isti odbijen te su postojeći zemljišnoknjižni upisi zadržani. Smatra da tužitelj niti u ovoj parnici nije ponudio nove relevantne dokaze iz kojih bi proizlazilo da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske bio nevaljan ili da je u postupku obnove zemljišne knjige došlo do pogreške. Pozivajući se na odredbu čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama, tuženik ističe da je tužba za ispravak pravno sredstvo kojim se pobijaju upisi nastali u postupku obnove ili preoblikovanja zemljišne knjige te da je teret dokazivanja na tužitelju koji mora dokazati ne samo svoje eventualno pravo vlasništva, nego prvenstveno činjenicu da je osporavani zemljišnoknjižni upis nevaljan. Prema stajalištu tuženika, tužitelj nije dokazao postojanje nepravilnosti u postupku preoblikovanja niti je dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je upis Republike Hrvatske izvršen protivno sadržaju isprava ili odlukama donesenim u tom postupku. Tuženik nadalje navodi da dokumentacija priložena uz tužbu, uključujući rješenje o nasljeđivanju, identifikacije čestica, izvadak iz katastarskog operata i kupoprodajni ugovor iz 1964. godine, sama po sebi ne predstavlja dokaz prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama niti dokazuje da su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Posebno ističe da samo pozivanje na dugogodišnje korištenje nekretnina i obiteljsku predaju nije dovoljno za stjecanje prava vlasništva na nekretninama koje su tijekom postupka preoblikovanja upisane na Republiku Hrvatsku. Tuženik također smatra da tužitelj nije dokazao postojanje zakonitog, istinitog i poštenog posjeda kroz zakonom propisano vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Ističe da je Republika Hrvatska sudjelovala u postupku obnove zemljišne knjige, protivila se upisu prava vlasništva u korist tužitelja te je nakon dovršetka postupka ostvarila zemljišnoknjižni upis svojeg prava vlasništva. Stoga smatra da iz utvrđenih činjenica ne proizlazi mogućnost stjecanja prava vlasništva dosjelošću niti prema stanju do 6. travnja 1941. niti nakon 8. listopada 1991. godine. Slijedom navedenoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te obvezati tužitelja na naknadu troškova postupka.

3. Ovaj sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao zk izvatke za predmetne nekretnine (l.s. 8, 33-34, 40), zapisnik broj Z-37871/22 od 10. listopada 2024. (l.s. 9-10,38-39), rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. FF broj O- 774/01 (l.s. 11-12), identifikaciju predmetnih čestica Područnog ureda za katastar Zadar (l.s. 13), izvod iz kat. operata (l.s. 14-15), kupoprodajni ugovor zaključen između ČF kao prodavatelja i ČF VF i N kao kupaca dana 19. siječnja 1964. (l.s. 16-17), zapisnik broj Z-12945/2013/3200 od 25. studenog 2019. (l.s. 35-37), rješenje Općinskog suda u Zadru broj P-1170/65 (l.s. 55-61), rješenje Okružnog suda u Zadru broj Gž-5/67 (l.s. 61-63), rješenje Općinskog suda u Zadru broj P-1152/65 (l.s. 64-70), skicu lica mjesta sudskog vještaka geodeta Frane Vlatkovića od 9. listopada 2025. (l.s. 77-80), saslušani su svjedoci LF, EF i GF te tužitelj (l.s. 86-89) i pročitan je spis ovoga suda broj Z-37871/2022.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je stekao pravo vlasništva nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te radi brisanja upisanog prava vlasništva Republike Hrvatske i upisa prava vlasništva u korist tužitelja. Tužitelj svoje pravo temelji na nasljeđivanju, dugogodišnjem i neprekidnom posjedovanju svojih pravnih prednika te stjecanju prava vlasništva dosjelošću, dok tuženik osporava postojanje zakonskih pretpostavki za takvo stjecanje.

5. Među strankama nije sporno da su predmetne nekretnine trenutno upisane na ime Republike Hrvatske, kao ni da je tužitelj tijekom postupka preoblikovanja zemljišne knjige podnio prigovor protiv takvog upisa koji nije prihvaćen. Također nije sporno da je tužitelj nasljednik pokojnog VF te da je njegov otac bio evidentiran kao posjednik dijela nekretnina koje su predmet ovog postupka. Sporno je jesu li tužitelj i njegovi pravni prednici predmetne nekretnine posjedovali kroz zakonom propisano vrijeme na način potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću te jesu li ispunjene pretpostavke za brisanje postojećeg zemljišnoknjižnog upisa i upis prava vlasništva u korist tužitelja.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7. Tijekom dokaznog postupka utvrđeno je sljedeće činjenično stanje:

- iz izvadaka iz BZP-a (zemljišnoknjižnih uložaka br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) proizlazi da su predmetne nekretnine (čest. zem. [katastarska čestica]) uknjižene kao vlasništvo Republike Hrvatske (dijelom u suvlasništvu s tužiteljem na čest. zem. [katastarska čestica]), uz evidentirane zabilježbe prigovora u ispravnom postupku koje je podnio tužitelj NF,

- prema sadržaju Zapisnika Općinskog suda u Zadru (poslovni broj Z-37871/2022 od 10. listopada 2024.) proizlazi da je prigovor predlagatelja ŽF u ispravnom postupku odbijen uz uputu da svoje pravo može ostvariti u parnici podnošenjem tužbe u zakonskom roku,

- iz Rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić (posl. br. O-774/01, UPP/OS-82/03 od 15. rujna 2010.) proizlazi da je iza smrti pokojnog VF pok. Ž njegov pravni sljednik i nasljednik za cijelu ostavinsku imovinu proglašen njegov sin, tužitelj NF,

- iz Identifikacije čestica Državne geodetske uprave (KLASA: 930-04/24-04/1153 od 6. studenog 2024.) proizlazi da nove čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovaraju starim katastarskih oznakama dijelova čestica 2168/2, 2168/5, 2169/23 i 2213,

- iz Kupoprodajnog ugovora iz 1964. godine sklopljenog između ČF kao prodavatelja te FF i N kao kupaca proizlazi da su predmet kupoprodaje nekretnine u k. o. [katastarska općina], livada, pašnjak, krš i oranica,

- iz Zapisnika o preoblikovanju zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru (poslovni broj Z-12945/2013/3200 od 25. studenog 2019.) proizlazi da je na ročištu bila nazočna supruga ovdje tužitelja kao njegova punomoćnica te da je u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužitelj upisan kao suvlasnik za udio koji je odgovarao posjedovnom stanju evidentiranom u DGU, posjedovnom listu broj 119 za 2495/10180 dijela dok je u odnosu na preostale predmetne nekretnine kao vlasnik upisana Republika Hrvatska,

- na istome ročištu je bio nazočan i povjerenik TF koji je potvrdio da su sve predmetne nekretnine oduvijek bile u vlasništvu i posjedu obitelji FF,

- da je NF u [adresa] evidentiran posjednikom čest. zem. [katastarska čestica] površine 1839 m2 te čest. zem. [katastarska čestica] površine 656 m2, sve stare izmjere k. o [katastarska općina],

- iz pravomoćnih sudskih odluka (Rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. P-1170/65 te Rješenja Okružnog suda u Zadru posl. br. Gž 5/67-2) proizlazi da je prednik tužitelja VF pok. Ž još davne 1965. godine uspješno vodio sudski postupak radi zaštite posljednjega mirnog i faktičnog posjeda spornih šumskih predjela u k. o. [katastarska općina] protiv tadašnjeg Šumskog gospodarstva Zadar, dok iz odluke broj P-1152/65 proizlazi i da se VF u izreci presude u postupku koji je vođen između trećih osoba u k. o. [katastarska općina] spominjao kao međaš sa istočne strane nekretnine zvane Pandjinica, a koja nekretnina je preme tome nazivu i navodima tužitelja predmet ovoga postupka.

8. Saslušan kao svjedok PF, nesrodan sa tužiteljem, iskazao je da poznaje nekretnine koje su predmet spora jer se u njihovoj blizini nalaze njegove nekretnine. Naveo je da su predmetne nekretnine nekada bile u posjedu VF, oca tužitelja, a prije njega u posjedu njegova oca UF. Istočna nekretnina se naziva Glazurak, ispod Glazurka se zove Pandžinica, Srednja kosa se zove treća nekretnina dok se četvrta zove Rast. Iskazao je da je više puta viđao VF i tužitelja kako koriste predmetne nekretnine za sječu drva te da su sve nekretnine bile omeđene suhozidima. Naveo je kako je još kao dijete čuvao ovce na tom području te mu je poznato da nitko nikada nije osporavao pravo posjeda tužitelju niti njegovim pravnim prednicima. Posebno je istaknuo da ni lugari koji su nadzirali područje nikada nisu ometali obitelj VF u korištenju predmetnih nekretnina.

8.1. Svjedok GF, nesrodan sa tužiteljem, star 85 godina, iskazao je da su predmetne nekretnine kroz dugi niz godina bile u posjedu obitelji VF te da ih je koristio VF, otac tužitelja, kao i njegov otac UF. Naveo je da ima vlastitu nekretninu udaljenu približno 100 metara od predmetnih nekretnina zbog čega ima neposredna saznanja o njihovu korištenju. Iskazao je da je viđao tužitelja i njegove prednike kako na predmetnim nekretninama sijeku drva i koriste ih za ispašu stoke. Naveo je da su nekretnine bile ograđene suhozidima te da kroz cijelo vrijeme nikada nitko nije osporavao posjed obitelji UF. Prema njegovim saznanjima predmetne nekretnine već više generacija predstavljaju obiteljsku starinu tužiteljevih prednika. On da oduvijek živi u [adresa], ima svoje nekretnine pokraj nekretnina tužitelja, a zajedno da su na tim nekretninama i čuvali ovce.

8.2. Svjedok LF, star 84 godine, iskazao je da su njegov otac i otac od tužitelja od dva brata djeca, te su u diobi unutar obitelji ove nekretnine pripale oca tužitelja. Radi se o nekretninama koje su sa svih strana ograđene suhozidom te da ih je obitelj LF koristila kroz više generacija, počevši od pradjeda LF, preko djeda Ž i oca VF, pa sve do tužitelja. Naveo je da su nekretnine bile omeđene suhozidima te su služile za ispašu stoke, sječu drva i druge gospodarske potrebe obitelji. Iskazao je da je imao neposredna saznanja o korištenju predmetnih nekretnina jer posjeduje zemljište u njihovoj neposrednoj blizini. Također je naveo da nikada nitko nije osporavao pravo posjeda obitelji LF te da su mještani predmetne nekretnine oduvijek smatrali njihovima. Tu da je radio lugar CF, koji je čuvao tu šumu i nikada nije osporavao V pravo na posjed tih nekretnina. Na tim nekretninama se i dalje sječe šuma i nju nitko ne dira, a da se do njih može doći traktorom, a u koji traktor se onda krcaju drva. Nikada nitko od LF nije plaćao državi za ispašu jer se znalo da su ove nekretnina privatne dok su neki drugi plaćali za ispašu za nekretnine za koje su se smatrali državnima.

9. Tužitelj NF, star 79 godina, iskazao je da su predmetne nekretnine u njegovoj obitelji prisutne generacijama te da su nakon obiteljskih dioba 1900 te pripale njegovom pradjedu LF, potom djedu Ž, zatim ocu VF, a nakon njegove smrti njemu. Naveo je da su nekretnine bile omeđene suhozidima još za života njegovih prednika te da ih je njegova obitelj kontinuirano koristila za ispašu stoke i sječu drva. Iskazao je da njemu niti njegovim prednicima nitko nikada nije osporavao pravo na posjed predmetnih nekretnina te da ih i danas koristi na isti način kao i njegovi prednici. Suhozid da je bio izgrađen i prije njegovog oca jer je njemu otac još dok je bio dijete govorio da ide tamo goniti ovce. Prva da se zove L, druga Sridnja kosa, treća Glavčurak, a četvrta Pandžinci.

10. Sud je iskaze saslušanih svjedoka PF, GF i LF prihvatio kao istinite, životne i uvjerljive. Navedeni svjedoci iskazivali su o okolnostima koje su im neposredno poznate budući da su mještani, dugogodišnji stanovnici toga područja te vlasnici nekretnina koje se nalaze u neposrednoj blizini nekretnina koje su predmet ovog postupka, a osobno nisu zainteresirani za ishodom ovoga postupka. Njihovi iskazi međusobno su suglasni u svim odlučnim činjenicama te ih dodatno potvrđuje iskaz tužitelja u odnosnu na činjenicu dugogodišnjeg nesmetanog posjedovanja od strane tužitelja i njegovih prednika kao i činjenicu da su predmetne nekretnine bile ograđene suhozidom, a što se u odnosu na nekretninu zvanu Panđinica potvrđuje i sadržajem presude broj P-1152/65.

11. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi da su predmetne nekretnine kroz više generacija bile u faktičnom posjedu obitelji LF obzirom da su svi svjedoci suglasno iskazivali da su prije tužitelja predmetne nekretnine koristili njegov otac VF i djed UF, dok je prema obiteljskom nasljeđu posjed postojao i prije njih. Svi svjedoci navode kako se u mjestu oduvijek smatralo da predmetne nekretnine pripadaju obitelji UF.

12. Nadalje, iz iskaza svih svjedoka proizlazi da su predmetne nekretnine bile omeđene suhozidima koji su jasno označavali granice posjeda. Svjedok PF naveo je da su sve nekretnine bile ograđene suhozidom te da je još kao dijete na tom području čuvao ovce. Svjedok GF također je iskazao da se radilo o zemljištu omeđenom suhozidima, dok je svjedok LF detaljno opisao kako su predmetne nekretnine još za života njihovih prednika bile odvojene od okolnih zemljišta.

13. Svjedoci su nadalje suglasno iskazivali da su predmetne nekretnine korištene za potrebe obitelji LF, prvenstveno za ispašu stoke i sječu drva. PF i GF naveli su da su osobno viđali VF i tužitelja kako koriste zemljište upravo na takav način, dok je LF opisao dugogodišnje korištenje predmetnih nekretnina od strane obitelji. Navedeni iskazi potvrđuju da se radilo o kontinuiranom izvršavanju vlasničkih ovlasti tijekom dugog vremenskog razdoblja.

14. Posebno značajnim sud nalazi okolnost da su svi saslušani svjedoci, neovisno jedan o drugome, iskazali kako nitko nikada nije osporavao posjed obitelji LF na predmetnim nekretninama. Svjedoci su naveli da ni predstavnici državnih tijela, uključujući lugare koji su obavljali poslove nadzora na tom području, nisu dovodili u pitanje pravo obitelji LF na korištenje i posjed predmetnih nekretnina. Takvi iskazi predstavljaju važan dokaz mirnog i nesmetanog posjedovanja kroz dugi niz godina dok je svjedok LF, star 84 godine, iskazivao i o tome kako su se njegov otac i otac od tužitelja, koji su od dva brata djeca podijelili na način da su u diobi unutar obitelji ove nekretnine pripale oca tužitelja.

15. Sud iskaz tužitelja također nalazi vjerodostojnim jer je u cijelosti suglasan iskazima saslušanih svjedoka. Tužitelj je detaljno opisao način na koji su predmetne nekretnine prelazile s generacije na generaciju unutar njegove obitelji, kao i način njihova korištenja. Njegov iskaz je potvrđen iskazima svih saslušanih svjedoka koji su imali neposredna saznanja o predmetnim nekretninama i načinu njihova korištenja.

16. Cijeneći iskaze svih saslušanih svjedoka i tužitelja pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud nalazi utvrđenim da su predmetne nekretnine kroz dugi niz godina, odnosno kroz više generacija, bile u mirnom, neprekidnom i nesmetanom posjedu obitelji LF, da su bile jasno ograđene na terenu te da su ih tužitelj i njegovi pravni prednici koristili kao svoje. Njihovi iskazi predstavljaju u bitnome istovjetnu i logičnu cjelinu te ih potvrđuju i ostali izvedeni dokazi u predmetu.

17. U konkretnom slučaju tužitelj je nakon odbijanja prigovora u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku vođenom pod poslovnim brojem Z-37871/2022 ovlašten zaštitu svojih prava ostvarivati u parničnom postupku. Tužba za ispravak predstavlja pravno sredstvo kojim osoba čiji je prigovor odbijen može osporavati provedeni zemljišnoknjižni upis te svim dopuštenim dokaznim sredstvima dokazivati postojanje svojega stvarnog prava. Kako je tužitelj pravodobno pokrenuo ovaj postupak nakon što je upućen na parnicu, sud nalazi da je isti aktivno legitimiran zahtijevati utvrđenje svojeg prava vlasništva te brisanje zemljišnoknjižnog upisa izvršenog u korist tuženika.

18. Prema odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14), stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u vrijeme njihova nastanka. Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema pravilima Općeg građanskog zakonika, Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80 i 36/90) te danas važećeg Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jesu samostalan, pošten i neprekidan posjed kroz zakonom određeno vrijeme. Prema odredbama čl. 159. i čl. 160. ZVDSP-a, u rok dosjelosti uračunava se i vrijeme tijekom kojega su nekretninu posjedovali pravni prednici sadašnjeg posjednika. Prema odredbi čl. 159. st. 4. ZVDSP-a samostalni posjednik nekretnine kojoj je vlasništvo Republike Hrvatske stječe pravo vlasništva dosjelošću protekom četrdeset godina samostalnog posjedovanja, pri čemu se sukladno čl. 160. ZVDSP-a uračunava i vrijeme posjedovanja pravnih prednika.

19. Također je za ukazati da prema pravomoćnoj sudskoj odluci Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1170/65 te odluci Okružnog suda u Zadru poslovni broj Gž-5/67, proizlazi da su prednici tužitelja još tijekom 1965. godine sudskim putem štitili posljednji mirni i faktični posjed predmetnih šumskih predjela protiv tadašnjeg Šumskog gospodarstva Zadar. Navedene odluke potvrđuju da se ne radi o povremenom ili novijem korištenju zemljišta, već o dugotrajnom i kontinuiranom izvršavanju posjeda koje seže više desetljeća unatrag i koje je uživalo sudsku zaštitu još prije postupka preoblikovanja zemljišne knjige i to u odnosu na parcele zvane Bilo brdo i Srednja kosa u k. o. [katastarska općina].

20. Stoga ovaj sud nalazi utvrđenim da su upravo predmetne nekretnine kroz više generacija bile u mirnom, poštenom i neprekinutom posjedu obitelji LF. Utvrđeno je da su nekretnine bile jasno omeđene suhozidima, da su ih pravni prednici tužitelja koristili za ispašu stoke, sječu drva i druge gospodarske potrebe te da nitko kroz cijelo vrijeme nije osporavao njihovo pravo na posjed. Takav posjed imao je sva obilježja samostalnog i poštenog posjeda potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Sud smatra da je posjed bio pošten jer iz svih provedenih dokaza proizlazi da su tužitelj i njegovi pravni prednici kroz više generacija predmetne nekretnine držali i koristili kao svoje, da su iste bile omeđene suhozidima, da su dijelom upisivani kao posjednici u katastarskoj evidenciji te da im do postupka preoblikovanja zemljišne knjige nitko nije osporavao pravo na posjed, a što je i na ročištu u postupku preoblikovanja potvrdio povjerenik TF.

21. Sud ima u vidu i pravna stajališta Europskog suda za ljudska prava izražena u predmetima U protiv [adresa] i Č protiv Republike Hrvatske koja se odnose na stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva te ih nalazi primjenjivima i na okolnosti konkretnog slučaja. U konkretnom slučaju tijekom postupka nije utvrđeno postojanje trećih osoba koje bi polagale pravo na predmetne nekretnine, dok je provedenim dokazima utvrđen kontinuitet posjedovanja obitelji LF preko 100 godina. Pravna stajališta iz navedenih odluka ESLJP primjenjiva su jer se i u ovom predmetu radi o dugotrajnom posjedu nekretnina koje su u određenom razdoblju bile obuhvaćene režimom društvenog odnosno državnog vlasništva. Čak i kada bi se kao sigurno utvrđeno vrijeme posjeda uzelo razdoblje od 1965. godine, koje proizlazi iz pravomoćnih sudskih odluka, do podnošenja tužbe protekao je rok znatno dulji od četrdeset godina propisan čl. 159. st. 4. ZVDSP-a.

21.1. Prilikom ocjene poštenja posjeda sud je imao u vidu da niti iz jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da bi tužitelj ili njegovi pravni prednici ikada bili upozoreni da predmetne nekretnine pripadaju drugoj osobi niti da bi svoje pravo na ovim nekretninama temeljili na samovlasnom zauzimanju. Naprotiv, iz provedenih dokaza proizlazi da su kroz više generacija predmetne nekretnine smatrali svojom obiteljskom imovinom te ih kao takve nesmetano koristili, zbog čega sud nalazi da je njihov posjed bio pošten tijekom cijelog razdoblja dosjelosti.

22. Slijedom svega navedenoga sud zaključuje da su tužitelj i njegovi pravni prednici ispunili zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i prije provedbe postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Sud ne prihvaća navode tuženika da tužitelj nije dokazao kvalitetu posjeda niti da je postupkom preoblikovanja zemljišne knjige prestalo poštenje posjeda, budući da je pravo vlasništva dosjelošću stečeno prije predmetnih zemljišnoknjižnih upisa. Sud stoga zaključuje kako je tužitelj dokazao pravni kontinuitet stjecanja, identitet nekretnina i neprekinuti samostalni posjed svojih pravnih prednika kroz razdoblje koje premašuje zakonom propisani rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Slijedom toga upis prava vlasništva Republike Hrvatske ne odgovara stvarnom pravnom stanju te postoje uvjeti za brisanje toga upisa i upis prava vlasništva u korist tužitelja.

22.1. Okolnost da je Republika Hrvatska tijekom postupka preoblikovanja zemljišne knjige upisana kao vlasnik predmetnih nekretnina ne može sama za sebe otkloniti prethodno stečeno pravo vlasništva dosjelošću, budući da zemljišnoknjižni upis ima deklaratoran učinak kada je pravo vlasništva već stečeno na temelju zakona.

23. Budući da utvrđeno stvarno pravno stanje ne odgovara zemljišnoknjižnom stanju nastalom upisom prava vlasništva Republike Hrvatske, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao u izreci presude.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23) te su tužitelju priznati zatraženi troškovi prema vrijednosti predmeta spora i to za sastav tužbe u iznosu od 149,00 EUR (Tbr.7.1.Tarife), za zastupanje na raspravi od 3. srpnja 2025., 8. rujna 2025., 27. rujna 2025. i 3. srpnja 2026. u iznosu od po 149,00 EUR (Tbr.9.1.Tarife), uvećano za predujam očevida u iznosu od 500,00 EUR te pristojbu na tužbu u iznosu od 53,09 EUR ukupno iznosi 1.298,09 EUR.

U Zadru, 17. kolovoza 2026.

S u t k i nj a

Jadranka Nižić-Peroš, univ. spec. iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi preko ovoga Suda na nadležni županijski sud, pisano u dovoljnom broju primjeraka za Sud i stranke ovoga postupka.

DNA:

1. Tužitelju, po punomoćniku,

2. Tuženiku.