REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec

Poslovni broj: P-89/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužitelja TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici iz Varaždina, B. Radić 6, protiv tuženika OTP BANKA d.d., OIB: 52508873833, Domovinskog rata 61, 21000 Split, kojeg zastupa odvjetnica Sanja Vukina iz Odvjetničkog društva Vukina & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, VPS: 37,50 EUR, nakon zaključene rasprave u prisutnosti punomoćnice tužitelja i z. punomoćnika tuženika KE, odvjetničkog vježbenika pri punomoćniku tuženika, dana 17. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 4. točke b) Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom vlasništva broj 59942/06, koji je sklopljen dana 29. prosinca 2006. između tužitelja TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i pravnog prednika tuženika Societe Generale-Splitska banka d.d., Split, R. Boškovića 16, i solemniziran dana 29. prosinca 2006. kod javnog bilježnika Ivana Marodija iz Čakovca, Matice hrvatske 14, pod brojem OU-1543/06-1, u dijelu koji glasi:

„naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 0,50% (slovima: nulacijelapedesteposto) od iznosa odobrenog kredita; plaća se jednokratno, prije korištenja kredita, odnosno iz odobrenog kredita. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita."

II. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., OIB: 52508873833, Domovinskog rata 61, 21000 Split, da tužitelju TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 37,50 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 4. siječnja 2007. pa do isplate, i to:

po stopi od 15% godišnje u razdoblju od 4. siječnja 2007. do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14% godišnje u razdoblju od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,05% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,68% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 7,09% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 6,82% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do 30. lipnja 2023., po stopi od 7% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024., po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025., po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2025. do 30. lipnja 2026., po stopi od 5,40% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2026. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., OIB: 52508873833, Domovinskog rata 61, 21000 Split, da tužitelju TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknadi nastale parnične troškove u ukupnom iznosu od 144,91 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. kolovoza 2026. kao dana donošenja presude pa do isplate po stopi od 5,40% godišnje, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 26. ožujka 2026. ovom sudu podnio tužbu kojom traži utvrđenje ništetnosti odredbe članka 4. točke b) Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom vlasništva broj 59942/06 od 29. prosinca 2006. u dijelu kojim je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini 0,50 % od iznosa odobrenog kredita te isplatu iznosa od 37,50 EUR s kamatama od dana ustege naknade. Navodi da je s pravnim prednikom tuženika Societe Generale-Splitska banka d.d. sklopio navedeni Ugovor o kreditu, solemniziran kod javnog bilježnika Ivana Marodija iz [adresa] pod brojem OU-1543/06-1, temeljem kojeg mu je odobren potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti od 12.400,00 CHF za kupnju automobila za osobne potrebe, koji je u cijelosti otplaćen. Naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini 0,50 % od iznosa odobrenog kredita, što čini 62,00 CHF odnosno 37,50 EUR, naplaćena je dana 4. siječnja 2007. OTP BANKA d.d. pravni je sljednik Societe Generale-Splitska banka d.d. te je kao takva pasivno legitimirana stranka u ovom postupku.

2. Tuženik je u zakonskom roku dostavio odgovor na tužbu. Međutim, sadržaj odgovora na tužbu ne sadrži nikakvo meritorno očitovanje o osnovanosti tužbenih zahtjeva — tuženik izrijekom navodi da „ne osporava činjeničnu osnovu ni visinu tužbenog zahtjeva", ali „ne priznaje osnovanost tužbenih zahtjeva", bez da je tu svoju obrambenu poziciju ikako potkrijepilo pravnim argumentima, prigovorima ili dokaznim prijedlozima. Odgovor na tužbu ne sadržava ni prigovor zastare, ni prigovor o individualnom pregovaranju, ni tvrdnju o legitimnosti naknade ili protučinidbi koja bi joj odgovarala, ni bilo koji drugi prigovor koji bi bio relevantan za ishod postupka. U takvim okolnostima, zamolba tuženika da mu se dozvoli naknadno pisano očitovanje i da se u fazi glavne rasprave dozvoli podnošenje podneska kojim bi se očitovao na nalaz vještaka, nema pravne osnove. Tuženik je imao zakonsku prigodu iznijeti sva relevantna stajališta, prigovore i dokaze već u odgovoru na tužbu — to je temeljna svrha instituta odgovora na tužbu prema odredbi članka 285. Zakona o parničnom postupku. Propust da se ta prigoda iskoristi za iznošenje meritornih argumenata ne može se naknadno otkloniti dopuštanjem novih podnesaka, jer bi se time bez opravdanog razloga produžio postupak na štetu tužitelja koji uredno sudjeluje u postupku te na štetu načela ekonomičnosti i koncentracije rasprave. Davanjem dodatnih rokova tuženiku koji je već imao zakonsku prigodu za relevantno izjašnjavanje sud bi ga neosnovano stavio u povoljniji procesni položaj od tužitelja. Stoga sud donosi odluku na temelju stanja spisa.

3. Nesporna je među strankama činjenična osnova i visina tužbenog zahtjeva, dok je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva, dakle radi se samo o pravnom pitanju na koje sud mora odgovoriti svojom odlukom sukladno također i procesnim pravilima o teretu dokazivanja.

4. U dokaznom je postupku sud izvršio uvid u spis (list 1-28). Nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, "Službeni list SFRJ" br. 4/1977., 36/1977., 36/1980., 6/1980., 69/1982., 43/1982., 58/1984., 74/1987., 57/1989., 20/1990., 27/1990., 35/1991., "Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Iz isprava u spisu, a što je osim toga i nesporno među strankama, utvrđeno je da su tužitelj i pravni prednik tuženika Societe Generale-Splitska banka d.d. dana 29. prosinca 2006. sklopili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom vlasništva broj 59942/06, temeljem kojeg je tužitelju odobren potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 12.400,00 CHF, s namjenom kupnje automobila za osobne potrebe. Odredbom članka 4. točke b) Ugovora određena je naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini 0,50 % od iznosa odobrenog kredita, s tim da se plaća jednokratno, prije korištenja kredita, iz odobrenog iznosa, neovisno o korištenom iznosu. Temeljem navedene odredbe tužitelju je dana 4. siječnja 2007. naplaćena naknada u iznosu od 62,00 CHF, odnosno 37,50 EUR, što je razvidno iz Potvrde OTP banke d.d. od 23. ožujka 2026. Predmetni kredit tužitelj je u cijelosti otplatio.

6. Tužitelj je fizička osoba koja je kredit koristila u svrhu kupnje automobila za osobne potrebe, dakle izvan obavljanja poslovne ili profesionalne djelatnosti. Radi se o potrošačkom kreditu što je vidljivo iz same naravi ugovornog odnosa i namjene kredita. Time je ispunjena definicija potrošača prema Zakonu o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u trenutku sklapanja Ugovora (ZZP/03, NN 96/03).

7. Sud je ispitivao je li sporna odredba nepoštena u smislu tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03.; dalje u tekstu: ZZP)

8. Radi se o tipskom ugovoru banke koji je u cijelosti unaprijed formuliran. Odredba o ulaznoj naknadi standardna je odredba kreditnih ugovora banke kojoj tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati ni na sadržaj ni na visinu. Tuženik to nije osporio ni predočio dokaze o suprotnom. Prema odredbi članka 81. stavka 2. i 4. ZZP/03, smatra se da se o takvoj odredbi nije pregovaralo, a teret dokaza o suprotnom leži na tuženiku.

9. Odredbom članka 4. točke b) nije navedena svrha naknade niti koje su to konkretne usluge ili troškovi banke koji se njome podmiruju. Naknada je određena isključivo kao postotak od odobrenog iznosa kredita, bez ikakve veze s konkretnim opsegom rada ili nastalim troškovima banke. Tužitelju pri sklapanju ugovora nisu pojašnjene usluge za koje se naknada naplaćuje. Time odredba nije transparentna u smislu koji zahtijeva Direktiva 93/13/EEZ implementirana u ZZP/03, a koji nalaže da potrošač može razumjeti ekonomske posljedice odredbe i što plaća.

10. Prema odredbi članka 81. stavka 1. ZZP/03, nepoštenom se smatra ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik nije dokazao da naknada od 37,50 EUR odgovara stvarno pruženim uslugama ili stvarno nastalim troškovima obrade. Sukladno presudi Suda EU u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19, naknada za obradu kredita može uzrokovati znatniju neravnotežu na štetu potrošača kada financijska institucija ne dokaže odgovarajuću protučinidbu. Test nepoštenosti ne može se temeljiti isključivo na činjenici izostanka pregovora, već sud mora sagledati sve okolnosti: je li odredba jasna i lako razumljiva (zahtjev transparentnosti), ostale ugovorne odredbe, te narav usluge koja je predmet ugovora — u smislu čl. 81. st. 1. u svezi čl. 83. i 85. ZZP/03. U konkretnom slučaju, upravo ovaj sveobuhvatni test potvrđuje nepoštenost sporne odredbe: odredba čl. 4. t. b) Ugovora ne opisuje nikakve konkretne usluge ni troškove koji se podmiruju naknadom, tužitelju pri sklapanju ugovora te okolnosti nisu bile pojašnjene, a na sam sadržaj odredbe nije imao nikakav utjecaj. Stoga su okolnost da banka potrošaču nije prezentirala o kakvim se točno stvarnim troškovima radi, tipski karakter ugovora, te izostanak pojedinačnog pregovaranja — sveukupno prouzročili značajnu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu potrošača bez obzira na konkretni novčani iznos naknade, zbog čega je takva ugovorna odredba ništetna u smislu čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP/03. Odgovor na pitanje uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjev za kredit ili sadržaj ugovora o kreditu ili nametanje neke druge dodatne obveze ili naknade). U konkretnom slučaju ugovor je pripremio tuženik, dok je tužitelj na unaprijed postavljene uvjete po tuženiku morao pristati da bi bio u mogućnosti uopće ishoditi kredit.

11. Sporna odredba članka 4. točke b) Ugovora nepoštena je i ništetna sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP/03. Ništetnost te odredbe ne povlači ništetnost cijelog Ugovora sukladno odredbi članka 87. stavka 2. ZZP/03 u svezi članka 105. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO), jer ugovor može opstati bez ništetne odredbe.

12. Tuženik je naknadu za obradu kredita u iznosu od 37,50 EUR naplatio na osnovi ništetne ugovorne odredbe, što čini stjecanje bez osnove u smislu članka 1111. ZOO- a. Tuženik je kao nesavjesni stjecatelj dužan naplaćeni iznos vratiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana stjecanja, to jest od 4. siječnja 2007., sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a. Stoga je odlučeno kao pod toč. I. i II. izreke presude.

13. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojima je stranka koja je u cijelosti izgubila parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi potrebne troškove postupka. Tuženik je izgubio u cijelosti, stoga snosi trošak tužitelja. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, br. 138/2023., 107/25; dalje: Tarifa). Sud je tužitelju dosudio trošak prema troškovniku priloženom uz tužbu. Vrijednost jednog boda je 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife). Budući da vrijednost predmeta spora iznosi 37,50 EUR, dakle manje od 100,00 EUR, po Tbr. 7. točki 9. Tarife odvjetniku za cijeli prvostupanjski postupak pripada jednokratna nagrada od 50 bodova, uvećana za PDV 25 %, što iznosi 125,00 EUR. Tužitelju je osim toga priznata i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 6,64 EUR te na presudu u iznosu od 13,27 EUR, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23 – dalje u tekstu: ZSP) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 50/26 – dalje u tekstu: Uredba), a prema traženju tužitelja, dakle ukupno 144,91 EUR.

U Čakovcu 17. kolovoza 2026.

Sutkinja: Ivana Starčević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka presude, nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, u pisanom obliku u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Žalba se može predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike koji su ispunili uvjete za pristup tom sustavu.

DNA:

1 pun. tužitelja

2. pun. tuženika