REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-1314/2021-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužitelja PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Šimunu Babiću, odvjetniku iz ODVJETNIČKOG DRUŠTVA BABIĆ & ČIBARIĆ d.o.o. iz Zagreba, protiv I. tuženika GRAMAT d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 184, OIB: 27564553094, zastupanog po punomoćnici HČ, odvjetnici iz [adresa] i II. tuženika Likvidacijska masa PREBEG- GRAĐENJE d.o.o. u likvidaciji iz Zagreba, Britanski trg 10, OIB: 65898043339, zastupanog po likvidatoru CČ, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave zaključene 11. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Šimuna Babića, punomoćnice I. tuženika odvjetnice HČ te likvidatora II. tuženika CČ, dana 17. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1819/2004 od 27. kolovoza 2004., na nekretnini označenoj kao 62/1000, etažno vlasništvo (E-11), jednosobni stan na drugom katu površine 29,03 čm - u nacrtu označen kao stan broj 7 i obojen žutom bojom i pripadajuće spremište u podrumu površine 4,11 čm u nacrtu označen kao S-3 i obojen žutom bojom, koji stan se nalazi u kući, [adresa], sagrađenoj na zk.č.br. 230, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (sada k. o. [katastarska općina]), sve kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

II. Nalaže se I. tuženiku GRAMAT d.o.o. i II. tuženiku Likvidacijska masa PREBEG- GRAĐENJE d.o.o. u likvidaciji naknaditi tužitelju PČ troškove parničnog postupka u iznosu od 2.011,54 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 25. veljače 2021. podnio tužbu protiv I. tuženika GRAMAT d.o.o. (ranije GRAMAT d.d.) i II. tuženika Likvidacijske masa PREBEG-GRAĐENJE d.o.o. u likvidaciji (ranije PREBEG-GRAĐENJE d.o.o.), ispravljenu u pogledu naziva II. tuženika u podnesku od 8. lipnja 2022., u kojoj je naveo da je rješenjem ovoga suda poslovni broj Ovr-8089/2018 od 5. veljače 2021. upućen kao treća osoba pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem ovoga suda poslovni broj Ovr-1819/2004 od 27. kolovoza 2004. na nekretnini označenoj kao 62/1000, etažno vlasništvo (E-11), jednosobni stan na drugom katu, površine 29,03 čm, u nacrtu označen kao stan broj 7 i obojen žutom bojom i pripadajuće spremište u podrumu površine 4,11 čm, u nacrtu označen kao S - 3 i obojen žutom bojom, koji stan se nalazi u kući, [adresa], sagrađenoj na zk.č.br. 230, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (sada k. o. [katastarska općina]), sve kod Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda (dalje: predmetna nekretnina). Tužitelj je, nadalje, naveo da je s prednikom II. tuženika društvom PREBEG-GRAĐENJE d.o.o. (dalje: prednik II. tuženika) sklopio Ugovor o kupnji nekretnina broj P-02/2020 od 13. rujna 2002., a kojim je prednik II. tuženika, kao prodavatelj tužitelju kao kupcu prodao predmetnu nekretninu, stan, spremište i parkirno mjesto u [adresa], te se prodavatelj obvezao kupcu predati stan do 29. studenoga 2002. Također je naveo da je s prednikom II. tuženika sklopio Anex Ugovoru o kupnji nekretnina broj P-02/2002 od 13. rujna 2002., koji Anex je potpisan 23. veljače 2006., a kojim su uskladili opis premetne nekretnine sa stanjem u zemljišnim knjigama. Naveo je i da je I. tuženik na predmetnoj nekretnini 3. kolovoza 2004. pokrenuo ovršni postupak na temelju bjanko zadužnice od 12. prosinca 2000. Tužitelj je još naveo da je prije upisa založnog prava bio kvalificirani posjednik, pretpostavljeni vlasnik predmetne nekretnine koji ima pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja navedenom nekretninom, držeći da predmetni Ugovor o kupnji nekretnine sadrži sve sastojke, slijedom čega obvezuje ugovorne strane koje su ga zaključile. Kako su I. tuženik i prednik II. tuženika bili u poslovnom odnosu, to je I. tuženik znao da su stanovi u [adresa] prodani, te isplaćeni u cijelosti. Stoga tužitelj smatra da je odlučno pitanje za ovaj postupka ima li tužitelj takvo pravo koje sprečava osiguranje na predmetnoj nekretnini, imajući u vidu da prije nego što je zabilježena ovrha za korist I. tuženika, nije upisao pravo vlasništva u zemljišnim knjigama. Isto tako tužitelj je istaknuo da je on pretpostavljeni ili predmnijevani vlasnik jer je sklapanjem Ugovora o kupnji nekretnine, Anexa istog i tabularne isprave stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva. Smatra da predmnijevani vlasnik može štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten, odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo. S tim u vezi tužitelj je naveo da je I. tuženik prije podnošenja prijedloga radi donošenja rješenja o ovrsi mogao provjeriti tko je u posjedu predmetne nekretnine te bi tom provjerenom mogao utvrditi da je posjednik i vlasnik tužitelj. Tijekom postupka tužitelj je osporio i postojanje potraživanja I. tuženika prema II. tuženiku. Stoga tužitelj tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi traži da sud proglasi nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr-1819/2004 od 27. kolovoza 2004. na predmetnoj nekretnini, te da se naloži I. i II. tuženicima da tužitelju naknade troškove parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu I. tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva. Nadalje je naveo da Ugovor o kupnji nekretnine broj P-02/2002 od 13. rujna 2002. (ovjeren pred javnim bilježnikom 9. veljače 2006.), Anex Ugovoru o kupnji nekretnina od 23. veljače 2006., te Tabularna izjava od 25. listopada 2002. (ovjerena pred javnim bilježnikom 7. veljače 2006.) predstavljaju samo pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva, no način stjecanja predstavlja jedino upis u zemljišne knjige, koji u konkretnom slučaju ne postoji do trenutka upisa zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama na nekretnini. Kako je zabilježba ovrhe na nekretnini upisana 1. rujna 2004., I. tuženik smatra da tužitelj na temelju navodnih pravnih osnova za stjecanje prava vlasništva na nekretnini ne može opravdano uknjižiti svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama, te da isto tako ne može spriječiti I. tuženika da kao ovrhovoditelj namiri svoju tražbinu iz nekretnine. Također je naveo da je I. tuženik prilikom stjecanja, odnosno prilikom pokretanja ovršnog postupka protiv II. tuženika i upisa zabilježbe ovrhe na nekretnini u vlasništvu II. tuženika, postupao u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige, te da nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnoj knjizi nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja. Još je istaknuo da tužitelj nije vlasnik (ni izvanknjižni, ni pretpostavljeni ili predmnijevani) nekretnine, te da samim time nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te vođenje predmetne parnice. Povrh toga I. tuženik je naveo da u ovršnom predmetu koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem Ovr-1819/2004 prileži prigovor treće osobe ŽČ za nekretninu temeljem Kupoprodajnog ugovora od 28. ožujka 2006., ovjeren od strane javnog bilježnika 30. ožujka 2006. sklopljenog između tužitelja, kao prodavatelja i ŽČ, kao kupca, a koji postupak je po tužbi ŽČ radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom pravomoćno okončan odbijanjem tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenoga, I. tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, te obvezati tužitelja da I. tuženiku naknadi prouzročene troškove parničnog postupka.

3. U odgovoru na tužbu II. tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjevu, te je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije. Nadalje je naveo da je tužba manjkava te da se na istu nije u mogućnosti u cijelosti očitovati. Isto tako II. tuženik je naveo da tužitelj nije dostavio dokaz o uplati kupoprodajne cijene, dok je u odredbi čl. 3. Ugovora o kupoprodaji, a koji je u cijelosti u suprotnosti s odredbom čl. 4. istog Ugovora, navedeno je da se plaćanje vrši 100% kompenzacijom između poduzeća G.T.I. i II. tuženika po potpisu Ugovora, da bi u odredbi čl. 4. istog Ugovora bili navedeni uvjeti plaćanja cijene, kao i sam raskid ugovora, a u odredbi čl. 5. Ugovora naznačeno je fiducijarno pravo tužitelja, dok je u odredbi čl. 6. Ugovora o kupoprodaji naznačeno je da je kupac dužan podmiriti cijenu iz odredbe čl. 2. Ugovora o kupoprodaji, što je preduvjet za izdavane tabularne isprave. Također je naveo da tužitelj ne dostavlja primopredajni zapisnik, iako u tužbi navodi da bi bio u posjedu i prije samog sklapanja Ugovora. Još je naveo da je Ugovor o kupoprodaji ovjeren 9. veljače 2006., dok je tabularna izjava ovjerena po javnom bilježniku 7. veljače 2006., pa je II. tuženik osporio datum upisan rukom na tabularnoj ispravi. Ujedno se naveo da je tabularna isprava ovjerena prije samog Ugovora o kupoprodaji. Slijedom navedenog II. tuženik smatra da tužitelj nije ničim dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u spis ovoga suda poslovni broj Ovr- 8089/2018, spis Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pu P-11331/2015, spise Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2461/2019 i St-2463/2016, presliku Ugovora o kupnji nekretnina broj P-02/2002 od 13. rujna 2002. (str. 4-11 i 81-85 spisa), presliku Anexa Ugovoru o kupnji nekretnine od 23. veljače 2006. (str. 12-13 i 89-91 spisa), presliku tabularne izjave od 25. listopada 2002. (str. 14-15 i 86- 87 spisa), presliku rješenja ovoga suda poslovni broj Ovr-8089/18-103 od 5. veljače 2021. (str. 16-18 spisa), presliku presude ovoga suda poslovni broj P-1270/2009 od 7. svibnja 2010. (str. 28-31 spisa), presliku presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6055/10-2 od 3. svibnja 2011. (str. 32-34 spisa), presliku neslužbene kopije izvatka iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Novom Zagrebu od 7. prosinca 2021. (str. 40-41 spisa), presliku računa broj P2-02 od 30. rujna 2002. (str. 88 spisa), presliku izvatka iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 16. listopada 2024. (str. 92-93 spisa), presliku dopisa DČ od 8. travnja 2025. (str. 124-125 i 128-129 spisa), presliku dopisa punomoćnice I. tuženika od 15. travnja 2025. (str. 126 spisa), presliku rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu broj R1-262/2019-5 od 7. listopada 2019. (str. 130-132 spisa), presliku rješenja i presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-106/2005-32 od 12. srpnja 2007. (str. 143-146 spisa), presliku rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1930/13-3 od 22. rujna 2015. (str. 147-149 spisa), presliku presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2565/2011 od 5. prosinca 2012. (str. 150-154 spisa), presliku presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7405/2018-2 od 3. prosinca 2019. (str. 155-158 spisa), presliku klauzule pravomoćnosti/ovršnosti Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2989/2015-40 (str. 159 spisa), presliku presude i rješenja Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6593/07-4 od 7. prosinca 2010. (str. 160-166 spisa), presliku presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2988/2015-40 od 26. rujna 2018. (str. 167-173 spisa), presliku izvatka iz BZP-a Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 8. lipnja 2026. (str. 178-179 spisa), saslušan je svjedok DČ (str. 120-121 spisa), saslušan je tužitelj (str. 134-135 spisa), te je izvršen uvid i u drugu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Sud proveo sve dokaze predložene od parničnih stranaka s obzirom na to da su iste na ročištu održanom 11. lipnja 2026. navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te su odustale od svih predloženih a neprovedenih dokaza i preložile su zaključenje glavne rasprave na temelju stanja spisa.

6. Međutim, sud prilikom odlučivanja nije uzeo u obzir presliku računa broj P2-02 od 30. rujna 2002. (str. 88 spisa) s obzirom na to da tužitelj isti dokaz nije predložio do zaključenja prethodnog postupka, niti je u smislu odredbe čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) dokazao da ga bez svoje krivnje nije mogao predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

7. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj Ovr-8089/2018 (ranije poslovni broj Ovr- 1819/2004 i Ovr-3007/2007- preslika se nalazi u prilogu ovom spisu) utvrđeno je:

- da je ovdje I. tuženik, kao ovrhovoditelj 4. kolovoza 2004. podnio prijedlog za ovrhu protiv prednika II. tuženika, kao I. ovršenika i DČ, kao II. ovršenika, na temelju ovršne isprave-bjanko zadužnice koju je I. ovršenik ovjerio kod javne bilježnice Marije Baković pod brojem OV-19027/00 dana 12. prosinca 2000., kao dužnik trgovac, a II. ovršenik kod iste javne bilježnice pod brojem OV-19028/00 dana 12. prosinca 2000. kao jamac platac, a radi namirenja potraživanja ovrhovoditelja u iznosu od 1.000.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. srpnja 2024. do isplate, kao i troškova ovršnog postupka po određenju suda sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja do isplate, i to zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti i prodajom predmetne nekretnine (tada zk.č.br. 5466/11 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]), te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom

- da je rješenjem o ovrsi ovog suda (ranije Općinski sud u Zagrebu) poslovni broj Ovr-1819/2004 od 27. kolovoza 2004. određena predložena ovrha i odmjeren trošak ovrhovoditelju u iznosu od 5.000,00 kn

- da je rješenjem ovog suda poslovni broj Z-28528/2004 (Ovr-1819/2004) od 3. rujna 2004. na predmetnoj nekretnini (tada zk.č.br. 5466/11 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]), na temelju rješenja o ovrsi istog suda od 27. kolovoza 2004., određena zabilježba ovrhe utvrđenjem vrijednosti i prodajom predmetne nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom

- da spisu prileži Kupoprodajni ugovor od 28. ožujka 2006. koji je zaključen između ovdje tužitelja, kao prodavatelja i ŽČ, kao kupca, a u kojem je navedeno da prodavatelj prodaje, a kupac kupuje predmetnu nekretninu (tada zk.č.br. 5466/11 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina])

- da je rješenjem poslovni broj Ovr-3007/2007 od 26. siječnja 2009. upućena treća osoba ŽČ na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe na predmetnoj nekretnini

- da je rješenjem poslovni broj Ovr-8089/2018-89 od 18. studenoga 2019. pozvan likvidator likvidacijske mase PREBEG-GRAĐENJE d.o.o. (ovdje II. tuženik) OČ preuzeti postupak I. ovršenika, te da je postupak nastavljen u odnosu na I. ovršenika, a obustavljen u odnosu na II. ovršenika

- da je ovdje tužitelj, kao treća osoba u podnesku od 11. studenoga 2020. naveo da je vlasnik predmetne nekretnine i u spis je dostavio Ugovor o kupnji nekretnina broj P-02/2002 od 13. rujna 2002. i Anex Ugovoru o kupnji nekretnine od 23. veljače 2006., te je predložio da se obustavi ovrha jer je I. ovršenik brisan iz sudskog registra čime je prestao postojati

- da je rješenjem poslovni broj Ovr-8089/18-103 od 5. veljače 2021. (str. 16-18 ovog spisa) upućen ovdje tužitelj, kao treća osoba, da protiv stranka pokrene parnicu radi proglašenja da nije dopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi ovog suda od 27. kolovoza 2004. poslovnog broj Ovr-1819/2004 (t. I. izreke rješenja), a iz obrazloženja proizlazi da je upućen u parnicu iz razloga što je tvrdio da je postao vlasnik predmetne nekretnine na temelju Ugovora o kupnji nekretnine iz 2002. te da se stoga ovrha na toj imovine ne može provoditi

- da je istim rješenjem poslovni broj Ovr-8089/18-103 od 5. veljače 2021. (str. 16-18 ovog spisa) odbijen prijedlog ovdje tužitelja kao treće osobe za obustavom postupka (t. III. izreke), dok iz obrazloženja proizlazi da je u odnosu na navode o brisanju I. ovršenika iz sudskog registara odlučeno da se postupak nastavlja jer se može voditi protiv likvidacijske mase, a kako je obrazloženo u rješenju od 18. studenoga 2019.

- da je rješenjem poslovni broj Ovr-8089/18-123 od 2. lipnja 2022. odgođena ovrha u odnosu na predmetnu nekretninu do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.

9. Uvidom u presliku Ugovora o kupnji nekretnina broj P-02/2002 od 13. rujna 2002. (str. 4-11 i 81-85 spisa: dalje Ugovor o kupnji nekretnina) utvrđeno je da je isti zaključen između prednika II. tuženika PREBEG-GRAĐENJE d.o.o., kao prodavatelja i GTI elektro i vodoinstalacijskog obrta, vlasnika ovdje tužitelja, te da se istim prodavatelj obvezao prodati, a kupac kupiti u stambenom objektu "PO+P+2", [adresa], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], uključujući zemljište i zajedničke dijelove cijelog stambenog objekta, stan broj 7, površine 29,03 m2 na II. katu, spremište površine 1,0275 m2 i parkirno mjesto površine 3,125 m2 (čl. 1.). Nadalje je utvrđeno da je ugovorena cijena u iznos od 300.394,54 kn (čl. 2.), te da će se plaćanje vršiti 100% kompenzacijom između tužiteljevog obrta i prodavatelja po potpisu tog Ugovora (čl. 3.). Isto tako je ugovorno da ako kupac ne uplati iznos iz odredbe čl. 3. tog Ugovora u roku i utvrđenim iznosima, da se Ugovor smatra raskinutim (čl. 4.). Nastavno je utvrđeno da se prodavatelj obvezao predati predmetnu nekretninu kupcu do 29. studenoga 2002., ali tek nakon što kupac u cijelosti podmiri konačni iznos iz odredbe čl. 2. tog Ugovora, te sve obveze iz eventualnih dopunskih ugovora (čl. 6.). Još je ugovoreno da se obveza prodaje predmetne nekretnine smatra izvršenom danom predaje nekretnina (čl. 7.). Navedenim Ugovorom je, također, prodavatelj ovlastio kupca da na temelju tog Ugovora može izvršiti zemljišnoknjižni upis etažnog vlasništva nekretnine iz čl. 1. istog Ugovora na svoje ime, ali tek po isplati ukupne kupoprodajne cijene iz tog Ugovora, odnosno provedene kompenzacije, te eventualnog aneksa, i upisa objekta kao cjeline, a na temelju izjave prodavatelja. Iz potvrda javne bilježnice Marije Baković, broj OV -3667/06 i OV-3664/06 od 9. veljače 2006., proizlazi da je istom potvrđeno da su DČ, direktor društva PREBEG-GRAĐENJE d.o.o. i tužitelj, vlasnik Elektro i vodoinstalacijskog obrta [obrt] u nazočnosti iste javne bilježnice priznali potpise na navedenom Ugovoru o kupnji nekretnina kao svoje.

10. Uvidom u presliku Anexa Ugovoru o kupnji nekretnine od 23. veljače 2006. (str. 12-13 i 89-91 spisa; dalje: Anex) utvrđeno je da je isti zaključen između prednika II. tuženika PREBEG-GRAĐENJE d.o.o., kao prodavatelja i tužitelja kao vlasnika [obrt] elektro i vodoinstalacijskog obrta, te da su u istom stranke navele da je u glavi Ugovora o kupnji nekretnina od 13. rujna 2002., kao kupac naveden [obrt], a da je pravilno kao kupac trebao biti naveden ovdje tužitelj, vlasnik obrta Elektro i vodoinstalacijski obrt [obrt], te su se stranke suglasile da se tim Anexom promijeni naziv kupca, a kako bi Ugovor o kupnji nekretnina od 13. rujna 2002. bio podoban za upis u zemljišne knjige nadležnog suda (čl. I.). Navedenim Anexom stranke su se suglasile i da se čl. 1. Ugovora o kupnji nekretnina od 13. rujna 2002. promijeni na način da se u istom navede da kupac kupuje, a prodavatelj prodaje stan u novoizgrađenoj kući tlocrtne površine 166 čm i dvorište u [adresa], sagrađenoj na zk.č.br. 5466/11, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina u naravi predstavlja odgovarajući suvlasnički dio od 62/100 dijela nekretnine u AI (jedan) povezano s vlasništvom jednosobnog stana na drugom katu površine 29,03 čm - u nacrtu označenog kao stan broj 7 i obojen žutom bojom i pripadajućeg spremišta u podrumu površine 4,11 čm u nacrtu označenog kao S-3 i obojen žutom bojom uključujući i suvlasnički dio zemljišta, te zajedničke dijelove i uređaje zgrade povezanih stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, a temeljem odredbe čl. 68 i čl. 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (čl. II.). Stranke su, nadalje, istim Anexom utvrdile da je cijena iz Ugovora o kupnji nekretnina od 13. rujna 2002. u cijelosti isplaćena, da se kupac nalazi u posjedu predmetne nekretnine, te da prodavatelj nema nikakvih potraživanja prema kupcu i ovlastio je kupca da može bez ikakvog daljnjeg pitanja prenijeti kupljenu nekretninu iz odredbe čl. II. tog Anexa na svoje ime i vlasnost u zemljišnim knjigama ovog suda (čl. III.). Iz potvrde javne bilježnice Marije Baković broj OV- 5752/06 od 27. veljače 2006. proizlazi da je istom potvrđeno da je DČ, direktor društva PREBEG-GRAĐENJE d.o.o. u nazočnosti iste javne bilježnice priznao potpis na navedenom Anexu kao svoj. Isto tako proizlazi i da je tužitelj kod iste javne bilježnice vlastoručno potpisao navedeni Anex.

11. Uvidom u presliku tabularne izjave na kojoj je ručno pisano naznačen datum 25. listopada 2002. (str. 14-15 i 86-87 spisa) utvrđeno je da je u istoj navedeno da je Ugovorom o kupoprodaji broj P-02/2002 od 13. rujna 2002. davatelj tabularne isprave PREBEG-GRAĐENJE d.o.o., prodao [obrt] elektro i vodoinstalacijskom obrtu, vlasnika ovdje tužitelja, stambeni prostor, kao etažni dio objekta "PO+P+2", u [adresa], sagrađenog na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to stan broj 7, površine 29,03 m2 na II. katu, spremište površine 1,0275 m2 i parkirno mjesto površine 3,125 m2. U istoj izjavi, nadalje, je navedeno da na temelju tog Ugovora, a prema kojem je u cijelosti izmireno plaćanje, te tabularne izjave, prodavatelj dozvoljava kupcu da se bez daljnjih pitanja i uvjeta može kao vlasnik uknjižiti u zemljišnim knjigama ovog suda, odnosno izvršiti polaganje Ugovora radi stjecanja prava vlasništva, kako stana tako i suvlasničkog dijela nekretnine, uključujući zemljište, zajedničke dijelove i uređaje zgrade, povezane temeljem čl. 68. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, kao objedinjenu nekretninu u smislu odredbe čl. 357. navedenog Zakona. Iz potvrde javne bilježnice Marije Baković broj OV-3491/06 od 7. veljače 2006. proizlazi da je istom potvrđeno da je DČ, direktor društva PREBEG-GRAĐENJE d.o.o., u nazočnosti iste javne bilježnice priznao potpis na navedenom tabularnoj izjavi kao svoj.

12. Uvidom u presliku presude ovoga suda poslovni broj P-1270/2009 od 7. svibnja 2010. (str. 28-31 spisa) utvrđeno je da je ista donesena u pravnoj stvari tužiteljice ŽČ, protiv tamo tuženika, a ovdje tužitelja, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Nadalje je utvrđeno da je istom presudom odbijen tužbeni zahtjev tamo tužiteljice kojim je tražila da se proglasi nedopuštenom ovrha u predmetu ovog suda poslovni broj Ovr-30007/2007, određena rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-3007/2007 od 27. kolovoza 2004. za predmetnu nekretninu, kao i njezin zahtjev za naknadom troškova postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do dana plaćanja. Uvidom u presliku presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6055/10-2 od 3. svibnja 2011. (str. 32-34 spisa) utvrđeno je da je istom odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena gore navedena presuda ovog suda poslovni broj P-1270/2009 od 7. svibnja 2010. Iz obrazloženja navedenih odluka proizlazi da je tužbeni zahtjev odbijen iz razloga što tužiteljica nije dokazala svoje tvrdnje da bi stekla vlasništvo predmetne nekretnine.

13. Uvidom u presliku izvatka iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 16. listopada 2024. (str. 92-93 spisa) i presliku izvatka iz BZP-a Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 8. lipnja 2026. (str. 178-179 spisa) utvrđeno da je prednik II. tuženika PREBEG-GRAĐENJE d.o.o. uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine (redni broj 11., Suvlasnički dio: 62/1000, etažno vlasništvo E- 11, jednosobni stan na drugom katu površine 29,03 čm - u nacrtu označen kao stan broj 7 i obojen žutom bojom i pripadajuće spremište u podrumu površine 4,11 čm u nacrtu označen kao S-3 i obojen žutom bojom, koji stan se nalazi u kući, [adresa], sagrađenoj na zk.č.br. 230, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]). Nadalje je utvrđeno da je 1. rujna 2004. pod poslovnim broje Z- 28528/2004 i Ovr-1819/2004, temeljem rješenja o ovrsi ovog suda od 27. kolovoza 2004. zabilježena ovrha utvrđenjem vrijednosti, prodajom nekretnina i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom na nekretnini PREBEG-GRAĐENJE d.o.o. Sud je navedene izvatke prihvatio, iako su isti dostavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka (prethodni postupak zaključen 10. studenoga 2023.), a s obzirom na to da su izdani nakon zaključenja prethodnog postupka pa ih tužitelj bez svoje krivnje nije mogao dostaviti pravovremeno (čl. 299. st. 2. ZPP-a). Pritom je sud imao u vidu i da su isti javno dostupni putem Zajedničkog informacijskog sustava zemljišnih knjiga i katastra (internetska stranica Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske).

14. Svjedok DČ je iskazao da poznaje tužitelja jako dugo jer su iz istog kraja u Lici, te su išli zajedno u osnovnu školu. Nadalje je naveo da je bio direktor i vlasnik društva PREBEG-GRAĐENJE d.o.o. od osnivanja 1991. pa sve do gašenja firme, a ne zna točno kada se firma ugasila. Što se tiče predmetnog stana u [adresa], svjedok je naveo da je njegova firma, PREBEG-GRAĐENJE d.o.o., izgradila cijelu zgradu u kojoj je bilo 7-8 stanova. Stan koji je predmet ovoga spora, a ne zna na kojem katu se nalazi, njegova firma je prodala ovdje tužitelju, no nije se mogao točno sjetiti kada. Međutim, taj stan je njegova firma, PREBEG-GRAĐENJE d.o.o., prodala tužitelju prije nego što je I. tuženik GRAMAT d.d. pokrenuo ovršni postupak. U zemljišnim knjigama kao vlasnik stana je bila upisana firma PREBEG- GRAĐENJE d.o.o., ali nakon što je stan prodan tužitelju više nije kontrolirao stanje u zemljišnim knjigama jer je njegov interes prestao. Isto tako je naveo da ne zna kolika je bila kupoprodajna cijena te se o tome nije mogao očitovati niti približno, ali zna da je tužitelj u cijelosti isplatio cijenu njegovoj firmi PREBEG-GRAĐENJE d.o.o. Pojasnio je da je većinu kupoprodajne cijene predmetnog stan tužitelj platio na način da je izvodio elektroinstalacijske i vodovodne instalacije na više gradilišta na kojima je radila svjedokova firma, te su te radove kompenzirali cijenom stana, te je pojasnio je da je u cijelosti iznos kupoprodajne cijene plaćen na ovaj način, odnosno kompenzacijom. Odnos s I. tuženiku GRAMAT d.d. je bio jako kompliciran s obzirom na to da su I. tuženik i svjedokova firma surađivale dugi niz godina. Društvu GRAMAT d.d. nikada nije bilo što govorio o predmetnom stanu koji je prodan tužitelju s obzirom na to da nikada nije mislio da će GRAMAT d.d. pokrenuti ovrhu na predmetnom stanu te smatra da za to nisu imali niti osnove, a s obzirom na to da postoji presuda kojom su oni zapravo dužni njemu, odnosno firmi PREBEG- GRAĐENJE d.o.o. Misli da je njegova firma s tužiteljem zaključila ugovor o kupoprodaji predmetnog stana jednom, ali se ne sjeća je li to bilo prije nego što je zgrada izgrađena ili nakon toga. Također misli da je s tužiteljem potpisao ugovor za plaćanje kupoprodajne cijene predmetnog stan kompenzacijom, ali u to nije siguran. Ne sjeća se je li za kompenzaciju izdao račun, a nakon što mu je predočen račun na listu 88 spisa svjedok je naveo da je taj račun izdan tužitelju za predmetni stan.

15. Saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj je iskazao da je bio vlasnik vodoinstalaterskog obrta, te je njegov obrt surađivao više od 15 godina s društvom PREBEG-GRAĐENJE d.o.o., a koja firma se bavila građevinskim radovima, te je gradila zgrade i objekte, a njegov obrt je za njih izvodio vodoinstalaterske i elektroinstalaterske radove. Tako je njegova firma za firmu PREBEG-GRAĐENJE d.o.o. radila vodoinstalaterske i elektroinstalaterske radove za zgradu [adresa] u [adresa] u kojoj se nalazi predmetni stan. Za izvođenje radova na toj zgradi te za još neke dugove koji njegovom obrtu nisu plaćeni firma PREBEG- GRAĐENJE d.o.o. je s njim sklopila ugovor o kupoprodaji predmetnog stana, dok je plaćanje kupoprodajne cijene bilo kompenzacijom, odnosno on nije fizički platio cijenu, nego mu je na taj način namiren dug koji je PREBEG-GRAĐENJE d.o.o. bio dužan njegovom obrtu za izvođene vodoinstalaterskih i elektroinstalaterskih radova. S društvom PREBEG-GRAĐENJE d.o.o. je zaključio Ugovor o kupnji nekretnina 2002., ali se nije upisao u zemljišnim knjigama kao vlasnik jer nije znao da je to njegova obaveza. Misli da je rađen Anex predmetnog Ugovora, međutim nije siguran kada je to bilo, a čini mu se da je to bilo zbog neke neusklađenosti u površini stana, ali se niti nakon Anexa nije upisao u zemljišne knjige jer nije pretpostavljao da će doći do ovrhe i slično. Taj stan je prodao gospođi ŽČ, kojoj se ne može sjetiti imena, negdje 2005., a kasnije ga je ona obavijestila, odnosno tužila ga je jer je utvrdila da na stanu postoji zabilježba I-tuženika. Nakon što je prodao stan gospođi ŽČ, stan joj je predao u posjed, te je ona u posjedu bila nekih 7 godina, a možda i 10, ali mu je onda vratila ključeve i poništili su Ugovor, te misli da je taj postupak završen. Nakon toga mu je gospođa ŽČ vratila stan u posjed prije 2 godine, te sada samo on ima ključeve tog stana, te za isti plaća režije, iako u njemu trenutno ne živi. Za zabilježbu je saznao kada je protiv njega podnijela tužba gospođa ŽČ, a ne zna je li se protiv njega vodio ovršni postupak jer nikakve obavijestio nije dobivao, međutim angažirao je odvjetnika koji je pokrenuo ovaj postupak, te ne zna u kojoj je fazi ovršni postupak. Niti prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora, a niti prilikom sklapanja Anexa nje provjeravao stanje u zemljišnim knjigama, s time da je napomenuo da je zgrada u trenutku zaključenja Ugovora bila tek u fazi izgradnje. Ključeve stana nakon zaključenja Ugovora od društva PREBEG-GRAĐENJE d.o.o. je dobio čim je zgrada izgrađena, a misli da je to bilo u toj godini kada je bio zaključen Ugovor. Nitko ga nakon što je stupio u posjed stana nije smetao u posjedovanju istog. Kod javnog bilježnika je išao čim je dobio Ugovor, a ne sjeća je li u posjed stupio prije ili nakon što sam ovjerio Ugovor kod javnog bilježnika. Nikada nije živio u tom stanu, a prije gospođe ŽČ nitko nije živio u tom stanu. Nije čitao Ugovor s obzirom da je taj Ugovor provjeravalo knjigovodstvo njegovog obrta. Njegov obrt je izdao račun društvu PREBEG-GRAĐENJE d.o.o. istovremeno kada su i oni njemu izdali račun za stan, odnosno kada su kompenzirali stan, a ne može se točno sjetiti kada je ispostavio račun. S društvom PREBEG-GRAĐENJE d.o.o. je radio sve do stečaja, te protiv istog društva nije podnosio nikakvu prijavu potraživanja u postupku likvidacije jer prema društvu PREBEG-GRAĐENJE d.o.o. nema nikakvo potraživanje i sve to bilo jako davno. Konačno je naveo da je Ugovor nosio kod javnog bilježnika uobičajeno kada bi došao u Zagreb iz Plitvica obavljati posao.

16. Sud je prihvatio kao mjerodavnu i vjerodostojnu pravovremeno dostavljenu dokumentaciju, u koju je sud izvršio uvid, jer je stranke svojim navodima nisu dovele u pitanje, već su u konačnici odustale od svih predloženih, a neprovedenih dokaza i predložile se zaključenje rasprave temeljem stanja spisa. Međutim, sud nije ocjenjivao sljedeće dokaze: spis Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pu P-11331/2015, te spise Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2461/2019 i St- 2463/2016, presliku dopisa DČ od 8. travnja 2025., presliku dopisa punomoćnice I. tuženika od 15. travnja 2025., presliku rješenja i presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-106/2005-32 od 12. srpnja 2007., presliku rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1930/13-3 od 22. rujna 2015., presliku presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2565/2011 od 5. prosinca 2012., presliku presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7405/2018-2 od 3. prosinca 2019., presliku klauzule pravomoćnosti/ovršnosti Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2989/2015-40, presliku presude i rješenja Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 6593/07-4 od 7. prosinca 2010., presliku presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2988/2015-40 od 26. rujna 2018. Naime, navedene dokaze je tužitelj predložio na okolnost utvrđivanja postojanja tražbine između I. i II. tuženika radi čijeg se namirenja vodi predmetni ovršni postupak. Međutim, u odredbi čl. 55. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/1996., 29/1999., 42/2000., 173/2003. i 194/2003.; dalje OZ), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, propisano je da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom. Dakle, tužitelj sukladno navedenoj odredbi u konkretnom slučaju može samo dokazivati da u pogledu predmetne nekretnine kao predmeta ovrhe ima pravo koje sprječava ovrhu, ali ne može isticati dokazne prijedloge na okolnost postojanja tražbine I. tuženika prema predniku II. tuženika. Osim toga i iz rješenja ovog suda poslovni broj Ovr-8089/2018-103 od 5. veljače 2021. je razvidno da tužitelj nije iz tog razloga niti upućen u parnicu, već je u parnicu upućen upravo sukladno navodnoj odredbi čl. 55. st. 1. OZ-a jer je tvrdio da je Ugovorom o kupnji nekretnine postao vlasnik nekretnine koja je predmet ovršnog postupka, te da se stoga ovrha na toj imovini ne može provoditi.

17. Nadalje, sud je u bitnim dijelovima prihvatio iskaze svjedoka DČ i tužitelja jer su isti životni, logični i uvjerljivi te sukladni, kako međusobno tako i s dokumentacijom koju je sud prihvatio.

18. U odredbi čl. 79. st. 1. OZ-a propisano je da će čim donese rješenje o ovrsi, sud po službenoj dužnosti zatražiti da se u zemljišnoj knjizi upiše zabilježba ovrhe. U st. 2. istog članaka propisano je da tom zabilježbom ovrhovoditelj stječe pravo da svoju tražbinu namiri iz nekretnine (pravo na namirenje) i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine, dok je u st. 3. tog članka propisano da nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene prava vlasništva utemeljen na raspoložbi ovršenika, bez obzira na to kad je ta raspoložba poduzeta. U odredbi čl. 101. st. 2. OZ-a propisano je da će nakon što kupac položi kupovninu i rješenje o dosudi postane pravomoćno, sud zaključkom odrediti da se nekretnina preda kupcu i da se u zemljišnu knjigu upiše u njegovu korist pravo vlasništva. U odredbi čl. 166. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000. i 114/2001.; dalje ZV) pripisano je da će se onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svog stjecanja stvari smatrati vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju. U odredbi čl. 120. st. 1. ZV-a propisano je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. Prema odredbi čl. 122. st. 1. ZV-a smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja (u ovom slučaju podnošenja prijedloga za ovrhu, odnosno upisa zabilježbe ovrhe) zaštitu prema odredbama ZV-a. U odredbi čl. 163. st. 1. ZV-a propisano je da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

19. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 22. veljače 2018., broj Su-IV-4/17-4, zauzeto je pravno shvaćanje da predmnjevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten, odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo.

20. Nadalje, valja reći da je, osim namirenja vjerovnika kao prvenstvenog cilja provedbe ovršnog postupka, konačni smisao ovrhe na nekretnini taj da kupac nekretnine stupi u poziciju vlasnika nekretnine, pa tako i da mu nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine, nekretnina bude predana u posjed. Međutim, u smislu odredbe čl. 163. st. 1. ZV-a posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari.

21. Iz provedenih dokaza je utvrđeno da je tužitelj sklopio Ugovor o kupnji nekretnina s prednikom II. tuženika 13. rujna 2002., kao i Anex tom ugovoru 23. veljače 2006., da je isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu predniku II. tuženika kompenzacijom, kako to proizlazi ne samo i Ugovora o kupnji nekretnine, već i iz iskaza svjedoka DČ i tužitelja. Također je utvrđeno da je tužitelj stupio u posjed predmetne nekretnine 2002. Pritom nije odlučno što je tužitelj, kao prodavatelj, zaključio s ŽČ, kao kupcem, Kupoprodajni ugovor od 28. ožujka 2006., kojim je istoj prodao predmetnu nekretninu i predao joj je u posjed, a s obzirom na to da je navedeni Kupoprodajni ugovor kasnije stavljen izvan snage i predmetna nekretnina vraćena u posjed tužitelju. Naime, iz iskaza tužitelja je utvrđeno da su on i ŽČ kako on to kaže "poništili" navedeni Kupoprodajni ugovor, nakon čega mu je ŽČ vratila stan u posjed prije 2 godine (2023.), te da samo on ima ključeve tog stana i za isti plaća režije. Da je je navedeni Kupoprodajni Ugovor od 28. ožujka 2006. stavljen izvan snage bi proizlazilo i iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-x 439/2017-2 od 18. rujna 2019., u koji je sud izvršio uvid putem aplikacije eSpis, a koje je doneseno u pravnoj stvari tužiteljice NČ protiv, tamo tuženika, ovdje tužitelja, te kojim je odbijena kao neosnovana revizija tamo tuženika, ovdje tužitelja, podnesena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 8381/2016-2 od 17. siječnja 2017. kojom je preinačena presuda ovog suda, poslovni broj P-4903/2014-51 od 29. veljače 2016., na način da je, između ostalog, suđeno da se raskida Kupoprodajni ugovor zaključen između tužiteljice ŽČ i PČ vlasnika obrta " [obrt]" dana 28. ožujka 2006. , broj Ov-7778/06 od 30. ožujka 2006. Stoga je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja istaknut od strane tuženika. Isto tako je neosnovan i prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom na to da je iz provedenih dokaza utvrđeno da je I. tuženik protiv pravnog prednika II. tuženika PREBEG-GRAĐENJE d.o.o., pokrenuo predmetni ovršni postupak Ovr-8089/2018 (ranije poslovni broj Ovr- 1819/2004 i Ovr-3007/2007), koji je nastavljen po pravnom sljedniku II. tuženiku Likvidacijskoj masi PREBEG- GRAĐENJE d.o.o. u likvidaciji, ovdje II. tuženiku, a kako je to tužitelj pravilno naznačio u podnesku od 8. lipnja 2022. kojim je u tom dijelu ispravio tužbu. Pritom valja dodati i da je tužitelj rješenjem poslovni broj Ovr- 8089/18-103 od 5. veljače 2021. upućen, protiv stranka pokrenuti parnicu radi proglašenja da nije dopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-1819/2004 od 27. kolovoza 2004.

22. Nadalje, neovisno o tome što se tužitelj nije upisao u zemljišnu knjigu kao vlasnik predmetne nekretnine odmah po zaključenju Ugovora o kupnji nekretnine, isti kao kupac nekretnine koji je kompenzacijom isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu predniku II. tuženika i kojem je nekretnina sukladno Ugovoru o kupnji nekretnine predana u posjed 2002. (predmnijevani vlasnik) upravo je u smislu gore navedenih zakonskih odredaba posjednik koja bi imao pravo odbiti predaju stvari, dakle ima pravo koje sprječava ovrhu. Navedeno ukazuje i na to da I. tuženik kao ovrhovoditelj nije postupao u dobroj vjeri prilikom pokretanja ovršnog postupka i zabilježbe ovrhe. Name, I. tuženik je tijekom postupka osporavao da tužitelj ima pravo koje sprječava ovrhu navodeći da se tužitelj nije upisao kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi, međutim, i pretpostavljeno ili predmnijevano pravo vlasništva, također, pruža pravo imatelju takvog prava na zaštitu u smislu traženja nedopuštenosti ovrhe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Revt-358/2017-3 od 7. studenoga 2018. u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji). Povrh toga valja reći da ne proizlazi da bi I. tuženik, suprotno njegovoj tvrdnji, postupao savjesno i u dobroj vjeri. Naime, iz iskaza svjedoka DČ je utvrđeno da je prednik II. tuženika društvo PREBEG-GRAĐENJE d.o.o. dugi niz godina surađivalo s I. tuženikom, pa stoga, po ocjeni ovog suda I. tuženiku nije moglo ostati nepoznato da je u predmet poslovanja društva PREBEG-GRAĐENJE d.o.o. ulazilo i građenje i poslovanje nekretninama (kako to proizlazi iz javno dostupnog izvatka iz sudskog registra za isto društvo), pa je uslijed navedenog I. tuženik imao dovoljno razloga posumnjati da je ono što je upisano različito od izvanknjižnog stanje, te kod istog društva, s kojim je godinama poslovno surađivao, provjeriti je li predmetni stan prodan prije pokretanja ovršnog postupka i uknjižbe zabilježbe.

23. Slijedom navedenog, kako tužitelj ima pravo koje sprječava ovrhu (čl. 55. st. 1. OZ-a) zbog kojeg je upućen u parnicu, tako je valjalo proglasiti nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr-1819/2004 od 27. kolovoza 2004. na predmetnoj nekretnini, te odlučiti kao u t. I. izreke ove presude.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora (1.327,23 EUR/10.000,00 kn). Isto tako troškovi su odmjereni i prema troškovniku stranke, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, te sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.).

25. Tužitelju je tako je s osnove troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 1.875,00 EUR, a isti se odnosi na trošak sastavljanja tužbe od 25. veljače 2021. u zatraženom iznosu od 150,00 EUR (75 bodova-Tbr. 7/1 Tarife), sastavljanja podneska od 14. veljače 2023. i 5. veljače 2025. u zatraženom iznosu od 150,00 EUR za svaki (75 bodova-Tbr. 8/1 Tarife), sastavljanja podneska od 9. veljače 2024. u iznosu od 50,00 EUR (25 bodova- Tbr.8/4 Tarife), zastupanja na ročištima 11. ožujka 2023., 8. listopada 2024., 10. veljače 2025., 5. svibnja 2025. i 11. lipnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR za svako (100 bodova- Tbr. 9/1 Tarife), te trošak PDV (25%) na navedene radnje u ukupnom iznosu od 375,00 EUR. Tužitelju je, nadalje, priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 26,54 EUR i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 110,00 EUR. Stoga je tuženicima naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od ‭2.011,54 EUR.

‭‭‭

26. Međutim, tužitelju nije priznat trošak sastavljanja podneska iz listopada 2025. jer se isti ne nalazi u spisu, pa nije niti bio potreban za vođenje ovog postupka.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u t. II. izreke.

Zagreb, 17. kolovoza 2026.

Sutkinja

Brankica Bobšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje županijski sud.

DNA

1. Tužitelju po pun. uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 110,00 EUR

2. I. tuženiku po pun.

3. II. tuženiku po likvidatoru