REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 47 Pž-169/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Mirte Matić, predsjednice vijeća, Kristine Saganić, sutkinje izvjestiteljice i Ružice
Omazić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvoja Šimića iz Zagreba, Šenoina 3,
OIB 45735250142 (kao preuzimatelja parnice iza Novabela grupa d.o.o. u stečaju,
Zagreb, Augusta Šenoe 3, OIB 83565636972), protiv 1. tuženika Stečajne mase iza
stečajnog dužnika Destilerija d.o.o. u stečaju, Zlatar Bistrica, Kolodvorska 4A, OIB
02267491884 i 2. tuženika Hrvoja Mučnjaka iz Zagreba, Grada Mainza 33, OIB
38773984899, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o tužiteljevoj žalbi
protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1617/21-24 od 15.
prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2024.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1617/21-24 od 15. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za
utvrđenje da je pobojno propuštanje izjavljivanja žalbe protiv rješenja Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-240/16 od 21. prosinca 2017. o dosudi
prvotuženikovih nekretnina drugotuženiku, pa bi drugotuženik bio dužan trpjeti svojim
zasebnim dijelom imovine naplatu tražbina vjerovnika Novabela grupa d.o.o. Zagreb
prema prvotuženiku, pravomoćno utvrđenih rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu
St-1135/2012 od 27. travnja 2017. do iznosa od 1.895.214,00 kn, sada u korist
tužitelja Hrvoja Šimića. U izreci je označeno da je riječ o nekretnini upisanoj u zk. ul.
16815 k.o. Grad Zagreb i to 776,34/10000 dijela nekretnine u AIu naravi stambeni
objekt u Zagrebu Bleiweisova br. 27/29 i dvorište površine 143,6 čhv ili 516 m2 na k.
č. br. 5231/22 povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine kojeg u naravi čini
4-sobni stan s nusprostorijama na IV. katu br. 401 s 107,84 čm u planu označen
indigoplavom bojom.

1.1. Prvostupanjski sud je pobijanu presudu donio primjenom odredaba čl.

101. te čl. 163.-164. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 161/98, 29/99,
129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12 i 45/13; dalje: SZ), čl.

66.-71. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i

Poslovni broj: 47 Pž-169/2024-2 2

78/15; dalje: ZOO), Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00,
173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08; dalje: OZ/96) te Ovršnog zakona
(„Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ/12), zaključivši
da nisu ispunjene pretpostavke za pobijanje pravne radnje.

2. Protiv navedene presude žalbu je (s dopunama) izjavio tužitelj isticanjem
svih žalbenih razloga s prijedlogom da je ovaj sud preinači ili ukine i predmet vrati
prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U obrazloženju žalbe tužitelj upućuje na propust prvostupanjskog suda
odlučiti o preinaci tužbe iz njegovog podneska od 21. listopada 2021., čime je
počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. t. 6. u vezi s čl. 190. Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) i stranke
onemogućene u raspravljanju. Tužitelj nije imao saznanja raspravlja li se o tužbenom
zahtjevu ranijeg tužitelja ili o njegovom zahtjevu, osobito jer se drugotuženik preinaci
nedopušteno protivio. Uz navedeno, nije razumljivo obrazloženje presude u dijelu
kojim sud navodi da nema preinake. Tvrdi da je sud onemogućio raspravljanje i
njegovom predniku, propustom odgoditi ročište od 21. svibnja 2019. i zaključenjem
prethodnog postupka.

2.2. Daljnjim žalbenim navodima tužitelj u bitnome obrazlaže da ni činjenično
stanje nije potpuno utvrđeno te da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Obrazloženje pobijane presude ne sadrži
navode o tome jesu li pravilni i potpuni zaključak o prodaji i rješenje o dosudi iz
postupka Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-240/2016, niti je sud izvršio
uvid u taj spis. Prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da se u tom postupku
primjenjuju odredbe Ovršnog zakona/2008, umjesto Ovršnog zakona/2014, što znači
da je javnu dražbu trebalo provesti putem Financijske agencije, a na drugoj dražbi
nekretnina se ne može prodati ispod 3/5 vrijednosti. Prvostupanjski sud nije naveo
zašto nije saslušao stranke i svjedoka. U odnosu na tražbinu razlučnog vjerovnika
Raiffeisenbank Austria d.d. osiguranu razlučnim pravom na tim nekretninama na
temelju Sporazuma o osiguranju stjecanjem založnog prava na nekretninama
(solemniziran 6. lipnja 2006. kod javnog bilježnika Lucije Popov iz Zagreba OU
510/2006), tužitelj smatra da niti su tuženici tvrdili da je ta tražbina veća od vrijednosti
nekretnina, niti to proizlazi iz izvješća stečajnog upravitelja. Tužitelj je predlagao
izvođenje dokaza o isplatama od strane Raiffeisenbank Austria d.d. po Ugovorima o
kreditu od 2. studenog 2006. Izvješćima stečajnog upravitelja se ne dokazuje da je
tražbina razlučnog vjerovnika veća od vrijednosti nekretnina, osobito zato što je
Sporazum o osiguranju ništetan na što sud pazi po službenoj dužnosti.

2.3. Dopunama žalbe tužitelj je predložio donošenje dopunske odluke, jer je
prigovorio zapisniku s ročišta od 31. listopada 2023.; njegov prigovor prileži
zapisniku, ali to nije uneseno u zapisnik i nije doneseno posebno rješenje o ispravku.
Tužitelj smatra da ga je prvostupanjski sud onemogućio u raspravljanju i time što nije
raspravljao o potrebi pokretanja oglednog postupka pred Vrhovnim sudom Republike
Hrvatske o pitanju treba li sud, ako kupac u roku ne položi kupovninu kako je
određeno zaključkom o prodaji, oglasiti nevažećom prodaju ili može odobriti

Poslovni broj: 47 Pž-169/2024-2 3

produljenje tog roka; pozivao se i na pravno shvaćanje Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske od 23. ožujka 2023.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. st. 2. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i
155/23; dalje: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po
službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl.

354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog
prava.

6. U ovoj pravnoj stvari početno se raspravljalo i odlučivalo (P-122/19) o tri
tužbena zahtjeva ranijeg tužitelja Novabela grupa d.o.o. protiv tuženika. Zahtjevi o
kojima je pravomoćno odlučeno odbijanjem (P-122/19-18 od 4. srpnja 2019.,
Pž-5848/19-52 od 29. travnja 2020.) odnosili su se na: 1) pobijanje propuštanja
predlaganja od strane stečajnog upravitelja prvotuženika da se dosuda predmetnih
nekretnina proglasi nevažećom uz nalog drugotuženiku trpjeti namirenje tužiteljeve
tražbine prema prvotuženiku te 2) utvrđenja da ne postoji valjani pravni odnos na
temelju kojeg je drugotuženik stekao pravo vlasništva uz nalog prvotuženiku izdati
ispravu kojom dopušta upis vlasništva u korist drugotuženika, što će u protivnom
zamijeniti presuda. Pobijanom je presudom odlučeno o tužbenom zahtjevu u odnosu
na kojeg je ranije tužba bila odbačena uslijed pogrešnog pravnog pristupa i primjene
nepravilnog roka za njeno podnošenje, pa je ovaj sud u tom dijelu predmet vratio
prvostupanjskom sudu na ponovan postupak (rješenje ovoga suda poslovni broj
Pž-5848/19).

6.1. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, zaključak je ovoga suda da je
prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu donio pravilnu i zakonitu odluku te da
pobijana presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na
što tužitelj u žalbi upućuje (čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. ZPP-a). Pobijana je presuda
donesena na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih
dokaza zajedno. Obrazloženje pobijane presude sadrži valjanu ocjenu svih izvedenih
dokaza i zaključke utemeljene na rezultatima dokaznog postupka. Pritom, sama
činjenica što je prvostupanjski sud zaključio prethodni postupak, ne znači da je time
onemogućio stranku u raspravljanju. Niti odluka suda o neizvođenju svih predloženih
dokaza sama po sebi predstavlja povredu u postupanju kako to tužitelj tvrdi, jer sud
odlučuje o tome koji će se dokazi izvesti, a zašto je odlučio ne izvesti sve predložene
dokaze prvostupanjski je sud obrazložio na ročištu kada je raspravljanje zaključeno,
navođenjem valjanih razloga. Na osnovi dostupne procesne građe i rezultata
provedenih dokaza, nije ni bilo potrebe izvoditi daljnje dokaze.

7. Neosnovano tužitelj smatra da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o
preinaci tužbe. Naime, u ovoj je parnici Hrvoje Šimić stupio u parnicu na mjesto
ranijeg tužitelja Novabela Grupa d.o.o. nad kojim je (tijekom ponovljenog

Poslovni broj: 47 Pž-169/2024-2 4

prvostupanjskog postupka)) rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u
Karlovcu poslovni broj St-1506/2020 od 7. prosinca 2020. otvoren stečajni postupak.
U tom je stečajnom postupku utvrđena tražbina stečajnog vjerovnika Hrvoja Šimića u
prvom višem isplatnom redu u iznosu od 748.872,78 kn. Nakon što su vjerovnici na
skupštini od 15. listopada 2021. odlučili da se parnica neće nastaviti te da se u
slučaju da niti jedan od stečajnih vjerovnika ne nastavi parnicu za svoje ime i za svoj
račun daje odobrenje stečajnoj upraviteljici postupak okončati povlačenjem tužbe ili
odricanjem od tužbenog zahtjeva, stečajni vjerovnik Hrvoje Šimić je pravovremeno,

21. listopada 2021. izjavio da preuzima parnicu na strani tužitelja, u svoje ime i za
svoj račun. Prvostupanjski je sud rješenjem od 25. kolovoza 2023. primjenom čl. 101.
SZ-a dopustio stupanje Hrvoja Šimića na mjesto tužitelja u ovoj parnici (subjektivna
preinaka tužbe), čemu se tuženici niti ne mogu protiviti (čl. 101. st. 3. SZ-a). Uz
navedeno, tužbeni zahtjev kojeg je tužitelj istaknuo u podnesku od 21. listopada

2021. time što je na kraju dodao riječi ''sada za korist tužitelja Hrvoja Šimića", upravo
zato što je on i preuzeo parnicu u svoje ime i za svoj račun, ne predstavlja preinaku
tužbe. Time nije došlo do promjene istovjetnosti zahtjeva, povećanja postojećeg ili
isticanja drugog zahtjeva uz postojeći (čl. 191. st. 1. ZPP-a), kako je prvostupanjski
sud pravilno obrazložio. S druge strane, tužba nije preinačena ako je tužitelj, između
ostalog, promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode tako da zbog toga tužbeni
zahtjev nije promijenjen (čl. 191. st. 3. ZPP-a). Zato sud nije ni trebao donositi
posebno rješenje o tome i nema mjesta osnovanosti tužiteljevih žalbenih navoda o
povredi postupka od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, o tome da
mu je onemogućeno raspravljanje, a niti o navodnom njegovom neznanju o kojem se
zahtjevu raspravljalo - upravo o onom kojeg je on postavio i o kojem je odlučeno.

8. Predmet spora je pobijanje pravne radnje, točnije propusta (čl. 66. st. 3.
ZOO-a) prvotuženikovog stečajnog upravitelja (dužnik Novabela Grupe d.o.o. u
stečaju) podnijeti žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda o dosudi nekretnine u
ovršnom postupku poslovni broj Ovr-240/16 koji se vodio između Raiffeisenbank
Austria d.d. kao ovrhovoditelja i prvotuženika kao ovršenika. Rješenjem od 21.
prosinca 2017. te su nekretnine (stan i parkirno mjesto) dosuđene drugotuženiku za
cijenu od 987.827,50 kn; utvrđena vrijednost tih nekretnina bila je 1.920.869,00 kn.
Drugotuženik je uplatio kupovninu 13. srpnja 2018., a zaključkom o prodaji bilo je
određen rok od 30 dana od održavanja javne dražbe, tj. do 28. prosinca 2017. U tom
je postupku zaključkom od 27. rujna 2018. sud naložio upis prava vlasništva u korist
drugotuženika uz brisanje tereta, te kasnije naložio predaju nekretnina u posjed
drugotuženiku koji je upisan kao vlasnik. Tužitelj pobija pravnu radnju s ciljem
namirenja tražbine Novabela Grupe d.o.o. prema prvotuženiku, u njegovu korist.

9. S obzirom na vrijeme pokretanja stečajnog postupka nad prvotuženikom,
pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se pravne radnje koje je stečajni upravitelj
poduzeo u ime stečajnoga dužnika mogu pobijati po općim pravilima za pobijanje
pravnih radnji (čl. 163. st. 2. SZ-a). Dakle, radi se o pobijanju pravnih radnji koje je
stečajni dužnik poduzeo nakon otvaranja stečajnog postupka. Za uspješno pobijanje
dužnikove pravne radnje potrebno je da su ispunjene sve opće pretpostavke
propisane odredbom čl. 66. ZOO-a. Uz ispunjenje svih općih pretpostavaka, nužno je
još i ispunjenje jedne od posebnih pretpostavaka propisanih odredbama čl. 67.
ZOO-a, pri čemu sudionici u sporu moraju imati aktivnu i pasivnu legitimaciju

Poslovni broj: 47 Pž-169/2024-2 5

propisanu čl. 69. ZOO-a. Osim toga, tužba mora biti podnesena u roku iz čl. 71. ZOO-a.

10. U odnosu na legitimaciju, tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji
podnosi vjerovnik dospjele tražbine protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je
korist poduzeta pravna radnja koju se pobija odnosno protiv njenih sveopćih pravnih
slIjednika (čl. 66. st. 1. i čl. 69. st. 2. ZOO-a). Raniji tužitelj Novabela Grupa d.o.o. je
vjerovnik prvotuženika (St-1135/12 od 27. travnja 2017. o utvrđenim tražbinama
stečajnih vjerovnika drugog višeg isplatnog reda), a moguća propuštanja
prvotuženika u ovršnom postupku poduzeta su u korist drugotuženika, Sadašnji
tužitelj je stečajni vjerovnik ranijeg tužitelja koji je preuzeo vođenje parnice.

11. Što se tiče roka za podnošenje tužbe, rješenjem ovoga suda poslovni broj
Pž-5848/19-52 jasno je izraženo da pobijano propuštanje podnošenja žalbe protiv
rješenja o dosudi nekretnina predstavlja pravnu radnju bez naknade, pa se na tužbu
kojom se pobija ta pravna radnja primjenjuje trogodišnji rok iz čl. 71. st. 1. ZOO-a.
Rok za podnošenje tužbe počinje teći od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu
radnju; u konkretnom slučaju radnju podnošenja žalbe trebalo je poduzeti do 7.
siječnja 2018., a tužba je podnesena 17. siječnja 2019.

12. U odnosu na opće pretpostavke pobijanja (dospjelost vjerovnikove
tražbine, pravna radnja dužnika, oštećenje vjerovnika, nesposobnost dužnika za
plaćanje), dovoljno je da jedna od njih ne bude ispunjena i da nema uvjeta za
pobijanje. Za pravnu radnju koja se pobija bitno je da je rezultirala smanjenjem
dužnikove imovine u korist treće osobe, u mjeri da nema dovoljno sredstava za
ispunjenje vjerovnikove tražbine, bilo da je njezino ispunjenje u potpunosti
onemogućeno ili samo djelomično. Međutim, ako dužnik i nakon raspolaganja
imovinom ima i neku drugu imovinu iz koje se vjerovnik može namiriti, tada nema
mjesta pobijanju dužnikove pravne radnje, što ovdje nije slučaj. Pobijanju pravne
radnje nema mjesta niti ako se pobijanjem ne olakšava namirenje vjerovnika, a to se
dogodilo u ovoj pravnoj stvari. Stoga ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog
suda, kao što je već navedeno i u ranijoj odluci ovoga suda, da se pobijanjem ne
olakšava namirenje vjerovnika, što znači da nije ispunjena opća pretpostavka
pobijanja i da već iz tog razloga nema mjesta uspješnom pobijanju te pravne
radnje/propusta (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-1008/05).

12.1. Naime, iz zaključka prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-240/2016 od

11. listopada 2017. proizlazi da je u ovršnom postupku utvrđena vrijednost
nekretnina u iznosu od 1.940.193,00 kn. Iz daljnjih isprava u spisu (izvatka iz
zemljišne knjige, obavijesti o razlučnom pravu, izvješća stečajnog upravitelja,
zapisnika s ispitnog i izvještajnog ročišta od 20. travnja 2016. u stečajnom postupku
nad prvotuženikom) proizlazi da je tražbina razlučnog vjerovnika Raiffeisenbank
Austria d.d. prema prvotuženiku osigurana razlučnim pravom na tim nekretninama,
na temelju Sporazuma o osiguranju stjecanjem založnog prava na nekretninama od

6. lipnja 2006. sklopljenog između Raiffeisenbank Austria d.d. kao vjerovnika te
Novabela d.o.o. kao dužnika i založnog dužnika, tadašnjeg vlasnika predmetnih
nekretnina, solemniziranog po javnom bilježniku Luciji Popov, broj OU-510/2006. Na
dan otvaranja stečajnog postupka nad prvotuženikom tražbina razlučnog vjerovnika

Poslovni broj: 47 Pž-169/2024-2 6

iznosila je 1.625.800,00 kn s osnove glavnice, uvećano za kamate i troškove. S
obzirom na to da je tražbina razlučnog vjerovnika veća od utvrđene vrijednosti
predmetnih nekretnina, kao što je već i prethodno zaključeno, to se niti iz cjelokupno
utvrđenog iznosa kupovnine ne bi mogla namiriti tužiteljeva tražbina. Taj bi iznos
služio prvenstveno za namirenje troškova postupka i tražbine razlučnog vjerovnika
(čl. 164.a SZ-a). U slučaju da su nekretnine prodane čak i iznad njihove vrijednosti,
višak koji bi preostao nakon namirenja troškova postupka i tražbine razlučnog
vjerovnika služio bi prvenstveno za namirenje tražbina vjerovnika prvog višeg
isplatnog reda. Tek ako bi se oni uspješno namirili, pristupilo bi se razmjernom
namirenju tražbina stečajnih vjerovnika drugog višeg isplatnog reda, među kojima se
nalazi i tužitelj, ali nije jedini pa niti u tom slučaju njegova tražbina ne bi mogla biti
namirena.

13. Činjenična osnova na kojoj je tužitelj gradio zahtjev za pružanje pravne
zaštite u bitnome je sadržana u tvrdnjama da su nekretnine prodane za pola
utvrđene vrijednosti, a da nisu smjele biti prodane ispod 3/5 utvrđene vrijednosti te da
je ovršni postupak vođen pogrešno prema odredbama Ovršnog zakona/96 umjesto
pravilno prema odredbama Ovršnog zakona/12, a kupac je platio kupovninu sa
zakašnjenjem. Ovaj sud utvrđuje da u parnici za pobijanje dužnikovih pravnih radnji
predmet postupka nije ispitivanje pravilnosti postupanja suda u drugom sudskom,
ovršnom postupku. To može biti predmet ispitivanja u postupku povodom pravnih
lijekova izjavljenih na odluke suda iz tog postupka. Dakle, u ovršnom je postupku
pravne lijekove mogao podnositi tužitelj ako je na to bio ovlašten u skladu s
odredbama Ovršnog zakona; to prema stanju stvari nije bio, jer nije bio stranka u tom
postupku niti je sudjelovao na dražbi kao ponuditelj (čl. 11. st. 1. i čl. 105. OZ-a).
Nejasno je zašto bi prvotuženik bio dužan podnijeti žalbu protiv rješenja o dosudi,
ako je postupak proveden prema pravilima ovršnog postupka.

14. Ovaj sud utvrđuje i to da pravna radnja propuštanja izjavljivanja žalbe
protiv rješenja o dosudi u konkretnom slučaju nije u vezi s poduzimanjem radnji
(propusta) na štetu vjerovnika zbog koje dužnik nema dovoljno sredstava za
ispunjenje tražbine vjerovnika. Naime, stečajni postupak se provodi radi skupnog
namirenja vjerovnika stečajnog dužnika, unovčenjem njegove imovine i podjelom
prikupljenih sredstava vjerovnicima. Razlučni vjerovnici koji svoje založno pravo
imaju upisano u zemljišnoj knjizi bili su ovlašteni pokrenuti postupak radi prodaje
stvari i nakon što se unovči stvar na kojoj postoji razlučno pravo, nakon namirenja
troškova postupka namiruju se razlučni vjerovnici, a tek ako preostane sredstava
namiruju se stečajni vjerovnici prema pravilima stečajnog postupka. U ovom slučaju
nekretnina nije bila dostatna niti za namirenje založnog vjerovnika, a time niti za
namirenje tužitelja kao jednog od stečajnih vjerovnika. Čak i da je stečajni upravitelj
propuštanjem učinio nešto na štetu vjerovnika, ne bi prema činjeničnom stanju u
provedenom ovršnom postupku došlo do ispunjenja tužiteljeve tražbine. Osim toga,
nije svako propuštanje pobojna pravna radnja, a u konkretnoj situaciji nije ispunjena
temeljna pretpostavka da se radi o radnji poduzetoj na štetu vjerovnika zbog koje
dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (tako i u odluci
ovoga suda Pž-4570/2021).

Poslovni broj: 47 Pž-169/2024-2 7

15. U odnosu na navode kojima je tužitelj dopunjavao svoju žalbu, valja istaći
da će o tužiteljevom prijedlogu za donošenje dopunskog rješenja, vezano uz ispravak
zapisnika s ročišta održanog 31. listopada 2023., odlučiti prvostupanjski sud. No, niti
taj žalbeni navod ima utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude niti je
prvostupanjski sud počinio povredu postupka kako to tužitelj upućuje, jer je
odredbom čl. 126. st. 4. ZPP-a propisano da se ispravci ili dodaci u pogledu sadržaja
zapisnika koje treba provesti u povodu prigovora stranaka ili drugih osoba ili po
službenoj dužnosti, unose na kraju zapisnika. Na zahtjev tih osoba unijet će se i
prigovori koji nisu prihvaćeni. Ako prigovor stranke na sadržaj zapisnika ne bude
prihvaćen, takav prigovor sud će unijeti na kraju zapisnika kako je i učinjeno.

15.1. I zaključno, što se tiče žalbenih navoda o propustu prvostupanjskog
suda poduzeti radnje po njegovom prijedlogu za pokretanje oglednog postupka (čl.

502.j ZPP-a), tužitelj je predložio pokrenuti ogledni postupak u odnosu na pravno
pitanje koje se tiče posljedice neplaćanja kupovnine u roku iz zaključka o prodaji u
ovršnom postupku (treba li sud prodaju oglasiti nevažećom ili može odobriti
produljenje roka za uplatu). To pitanje nije od značaja za donošenje odluke u ovoj
pravnoj stvari, dok je o tužbenom zahtjevu za pobijanje propuštanja prvotuženikovog
stečajnog upravitelja predložiti oglašavanje dosude nekretnine nevažećom jer da
drugotuženik nije pravovremeno uplatio kupovninu - pravomoćno odlučeno pa niti iz
tog razloga nema povrede postupka na koju tužitelj upućuje.

16. Slijedom svega navedenog, odbijanjem neosnovane žalbe, pobijana presuda je potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 14. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić

Broj zapisa: 9-30863-919d9

Kontrolni broj: 0a5e4-7448c-a5ff6

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Mirta Matić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.