P-4086/2024-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Branki Šolić, u pravnoj stvari tužiteljice pod 1. JU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja pod 2. mldb. NU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po zakonskoj zastupnici majci JU, oboje zastupani po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku u Zagreba protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, zastupan po punomoćniku Kruni Peronji, odvjetniku u Splitu, nakon provedene javne i usmene glavne rasprave zaključene dana 02.srpnja 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu dana 17.kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

1.Odredba članka 10. PRIJEVREMENA OTPLATA KREDITA Ugovora o kreditu broj 9011526796 od 12. lipnja 2006. godine zaključenog između prednika tužiteljice pod 1. i tužitelja pod 2. kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora koja glasi „ U tom slučaju Korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate “ utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.

2.Nalaže se tuženiku tužiteljici pod 1. i tužitelju pod 2. u roku od 15 dana isplatiti iznos od 297,84 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na isti iznos od 1.listopada .2010. godine do 31.srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.kolovoza 2015. godine pa do 31.prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

3. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana na ime parničnog troška isplatiti tužiteljici pod

1. i tužitelju pod 2. na ime parničnog troška iznos od 2.363,09 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 56,91 EUR odbija kao neosnovan.

4. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana na ime parničnog troška pristupa na ročište za objavu presude isplati tužiteljici pod 1. i tužitelju pod 2. iznos od 137,50 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1.Dana 25.listopada 2024. pred ovim sudom zaprimljena je tužba JU i mldb. NU kojom traže isplatu iznosa od 297,84 EUR na ime tzv.izlazne naknade. Naime, ističu da je njihov prednik FU, suprug tužiteljice i otac tužitelja dana 12.lipnja 2006.kao korisnik kredita zaključio sa tuženikom ugovor o kreditu broj 9011526796 kojim mu tuženik odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti od 46.800,00 CHF po srednjem tečaju za CHF kreditora važećem na dan sklapanja korištenja kredita, a dan je na rok otplate od 240 mjeseci.

1.2.Predmetni kredit prijevremeno je otplaćen dana 30.rujna 2010., a za što je naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 297,84 EUR koja je predviđena čl.10. navedenog ugovora. Upravo navedenu odredbu tužitelji vide spornom te je smatraju ništetnom. Naime, navode da se radi o tipskom ugovoru koji je otisnut na tipskom obrascu koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao trgovca i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sve sukladno odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora. Tim člankom Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se Ugovorna odredba o kojoj se nije posebno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se ima smatrati da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Iz navedenog proizlazi da je i ugovorna odredba kojom je ugovorena mogućnost potrošača da prijevremeno otplati kredit nepoštena, a slijedom toga i ništetna. O navedenoj odredbi ugovora, uopće se nije pojedinačno pregovaralo. Nadalje, člankom 1024. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku. Stavkom 4. istog Zakona propisano je da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovor trebalo vratiti. Radi se o striktnoj zakonskoj normi (ius cogens), a sve suprotno tome je ništetno. Ugovorna odredba kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita stoga je u izravnoj suprotnosti sa citiranom odredbom članka 1024. Zakona o obveznim odnosima. Takva odredba kojom se ugovara naknada za prijevremenu otplatu kredita, u svojoj suštini predstavlja ugovornu kaznu u slučaju prijevremene otplate, a ugovorna kazna ne može se ugovoriti za novčane obveze. Dapače, iz redakcije članka 1024. stavak 4. Zakona o obveznim odnosima može se zaključiti kako banka nema pravo na naknadu koja bi se sastojala u izmakloj dobiti radi gubitka kamata pa stoga nema ni štete na strani banke. U slučaju prijevremene otplate kredita ne postoji nikakva uzročno – posljedična veza između prijevremene otplate kredita i eventualno nastale štete na strani banke tuženika. Pravo na prijevremenu otplatu kredita ovlaštenje je korisnika kredita kojim on ne vrši bilo kakvu protupravnu radnju pa se ne može govoriti o obvezi naknade štete prema banci koja bi bila prouzročena povredom ugovorne obveze iz ugovora, a koja se sastoji u prijevremenoj otplati kredita.

1.3.S druge strane, ističe i kako banka tuženika prijevremenom otplatom kredita ni ne trpi bilo kakvu štetu budući da banka tuženika prijevremeno, osim iznosa glavnice kojeg može dalje ulagati i ostvarivati daljnji profit, dobiva i udio kamata, pa stoga, dakle ne trpi apsolutno nikakvu štetu prijevremenom otplatom kredita. Naplatom naknade za prijevremenu otplatu ide se ka neosnovanom bogaćenju banke tuženika. Naplata naknade za prijevremenu otplatu kredita suštinski predstavlja nadoknadu dijela iznosa kamata i ona je kao takva suprotna prisilnim propisima te je stoga i ništetna budući da je suprotna načelu zabrane zloupotrebe prava prema kojem se sudionici obveznog odnosa moraju suzdržavati od ponašanja kojima bi bilo otežano ispunjenje ugovorom preuzete obveze, a ugovaranjem opisane naknade, tužitelju kao korisniku kredita otežano je ispunjenje ugovorom, pa i zakonom, danog prava na prijevremenu otplatu kredita.

2. U odgovor na tužbu tuženik je prigovorio aktivnog legitimaciji i zastari te je osporio osnovanosti tužbenog zahtjeva u cijelosti. Osporio je da bi prednik tužitelja bio u nepovoljnom položaju prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu te da isti nije pregovarao o predmetnoj odredbi, odnosno, da istome nije prezentirano na koji način će se utvrditi iznos naknade u slučaju prijevremene otplate kredita. Navodi da predmetna odredba ugovora o kreditu sadržana u članku 10 zapravo predstavlja naknadu štete predviđenu čl. 1024 st. 3 ZOO-a, i to unaprijed ugovoreni iznos naknade štete , a što je u skladu sa čl. 345 st.3 ZOO-a. Predmetnom odredbom je izričito dopuštena prijevremena otplata obveza iz ugovora o kreditu, od strane korisnika kredita, te je u tom slučaju korisnik kredita, ovdje tužitelj, dužan naknaditi štetu. Smatra da iz teksta navedenog članka proizlazi da nije isključeno pravo tuženika na naplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita. Tuženik prijevremenom otplatom kredita trpi stvarnu štetu u vidu administrativnih troškova obrade dokumentacije, troškova osoblja i sl. Također, tuženik prilikom određivanja naknade za privremenu otplatu kredita uzima u obzir i činjenicu da sredstva kojim kreditira krajnje korisnike pozajmljuje od svoje matične banke te za pozajmljena sredstva plaća ugovorenu kamatu. Nadalje, tuženik nema mogućnost prijevremene otplate kredita koji je podigao kod matične banke već isti plaća ugovorenu redovnu kamatu do kraja ugovornog razdoblja. Upravo zbog tih razloga tuženik trpi stvarnu štetu zbog prijevremene otplate kredita te je ista uzeta u obzir kod određivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita. Tuženik više nije mogao plasirati sredstva po kamatnoj stopi po kojoj je tužitelj otplaćivao kredit obzirom da su se tržišne okolnosti promijenile te se kamatna stopa za stambene kredite snizila. Takva stvarna šteta nije ni na koji način povezana s budućom nedospjelom kamatom koju bi tužitelj platio da je redovno podmirio svoje obveze iz ugovora o kreditu. Također, predmetna odredba iz ugovora o kreditu je jasna, lako razumljiva i uočljiva te ne podliježe testu nepoštenosti (čl. 84 Zakona o zaštiti potrošača).

3. U dokazne svrhe sud je pregledao dokumentaciju koju su stranke priložile : Ugovor o kreditu br- 9011526796 na dan 12. lipnja 2006.godine, Knjigovodstvena kartica tuženika, Rješenje o naknadno pronađenoj ostavinskoj imovini iza pok. FU, Rješenje o nasljeđivanju iza pok. FU te je saslušana tužiteljica pod 1. Od ostalih neizvedenih dokaza sud je odustao jer je činjenično relevantno stanje bilo moguće utvrditi iz izvedenih dokaza.

4. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje ZPP ) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe ugovora o kreditu kojim je ugovorena obveza plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita, tzv. izlazna naknada te pridruženi restitucijski zahtjev.

6. Sporno u postupku je utvrditi jesu li ugovorne odredbe o i tzv. izlaznoj naknadi ništetne, odnosno posljedično tome je li osnovano novčano potraživanje tužiteljice s osnove povrata isplaćene naknade.

7. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (Ugovor je zaključen 12.lipnja 2006.), za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 dalje: ZZP/03). Za odluku o zahtjevu za povrat stečenog bez pravne osnove mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, ZOO).

8. Čitanjem ugovora o kreditu broj 9011526796 zaključen dana 12.lipnja 2006. između tuženika kao kreditora i FU kao korisnika kredita sud utvrđuje :

- da je banka korisniku stavila na raspolaganje kredit u kunama u iznosu koji odgovara protuvrijednosti od 46.800,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke na dan korištenja kredita

- da je kredit odobren za kupnju stambenog objekta

- da je rok otplate kredita 240 mjeseci

- da ugovor sadrži u članku 10. Prijevremena otplata kredita odredbu po kojoj korisnik kredita može vratiti kredit i prije isteka ugovorenog roka u kom slučaju je dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.

9.Dakle, iz navedenih utvrđenja jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o kreditu kao potrošačkom ugovoru slijedom čega tužitelji uživaju zaštitu propisanu potrošačkim zakonodavstvom.

10. Iz pravomoćnog rješenje javna bilježnice Maje Radovani kao povjerenice Općinskog suda u Splitu broj O-1536/10 od 02.studenog 2021. o naknadno pronađenoj imovini iza pok.FU razvidno je da su u odnosu potraživanje odnosno prava koja proizlaze iz Ugovora o kreditu broj 9011526796 od 12.lipnja nasljednicima na temelju zakona i uslijed ustupa proglašeni JU i NU. Navedena isprava dokaz je aktivne legitimacije tužitelja slijedom čega prigovor tuženika nije osnovan.

11. Tužiteljica pod 1. saslušana kao parnična stranka navela da su ona i i pok.suprug FU bili dugogodišnji klijenti tuženika te su odluči podignuti upravo kod tuženika kredit kako bi obiteljsku kuću doveli u stanje osnovnih uvjeta za život. Potpisivanju ugovora o kreditu nazočila je i ona pri čemu niti suprug niti ona nisu imali nikakvo ekonomsko predznanje vezano uz učinke kredita niti su bili informirani detaljnije o ugovorenim odredbama pa tako i o predmetnoj ugovorenoj odredbi. Tekst ugovora je bio već unaprijed pripremljen te nije postojala mogućnost utjecaja na sadržaj teksta ugovora, time niti na sadržaj sporne odredbe. Naglasila je da im nitko od tuženika nije niti posebno skrenuo pozornost na navedenu odredbu prilikom sklapanja ugovora, a niti su je oni uočili kada su pročitali predmetni ugovor. Suprug je nakon sklapanja ugovora poginuo, a kako je bio životno osiguran to je odlučila ta sredstva iskoristiti za podmirenje kredita prije isteka ugovorenog razdoblje te je slijedom toga i platila utuženu naknadu.

12.Iz iskaza tužiteljice pod 1. kojeg sud prihvaća kao vjerodostojan utvrđuje se da nije postojala stvarna i efektivna mogućnost pregovaranja u odnosu na spornu odredbu, već je ista nametnuta predniku tužitelja bez ikakve mogućnosti utjecaja na sadržaj te odredbe.

13.Odredbom članka 1024.st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05) propisano je da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku. Banka ima pravo na naknadu štetu ako ju je pretrpjela uslijed prijevremene otplate kredita ( stavak 3). Stavkom 4. istog članka izrijekom je isključeno pravo banke da u vraćanja slučaju kredita prije roka uračuna kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je prema ugovoru trebalo vratiti.

14.Odredbe potrošačkih ugovora o naknadi za prijevremenu otplatu kredita nisu bile predmet ocjene u kolektivnom sporu kao što je to bio slučaj za odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF pa je potrebno u konkretnom slučaju provest individualni test poštenosti.

15. Definicija nepoštene ugovorne odredbe sadržana je u članku 81. Zakona o zaštiti potrošača :

(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača

(2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca

(3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca

(4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

16.S obzirom da tuženik nije dokazao je postojala mogućnost odnosno da se je pojedinačno pregovaralo o spornoj odredbi sud zaključuje da prednik tužiteljice nije imao utjecaja na njen sadržaj. Nadalje, ugovaranje ovakvog prava u korist kreditora bez jasnog određenja na što se sadržajno odnosi iznos koji kreditor naplaćuje jednostrano ga određujući za slučaj konzumacije prava potrošača na prijevremenu otplatu kreditu i bez jasne protuteže takvoj obvezi potrošača odnosno bez jasnog određenja protuusluge koju kreditor daje (ako realno postoji) na ime te ugovorene naknade, sud zaključuje da je time potrošač stavljen u nepovoljan položaj koji je značajno narušio ugovornu ravnotežu čime takva ugovorna odredba ima učinak ništetne odredbe (čl.87.ZZP).

17.Nadalje, navedena odredba suprotna je i prisilnom propisu iz čl.1024.st.4.ZOO-a. Naime, tuženik bi imao pravo u slučaju prijevremene otplate kredita na naknadu koja odgovara šteti koju je pretrpio uslijed prijevremene otplate kredita. Međutim, u tom slučaju tuženik je dužan dokazati u čemu se sastoji stvarno pretrpljena šteta te kolika je njega visina.

18. U konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da bi pretrpio objektivnu štetu uslijed prijevremene otplate kredita. Štoviše, činjenica da je naknada ugovorena u postotku od iznosa ostatka kredita prijevremeno otplaćenog/uplaćenog ukazuje da bi se radilo prikrivenom ugovaranju naplate budućih kamata koje tužena kao kreditor nije zaradila čime je banka ostvarila neosnovano bogaćenje.

19. Dakle, predmetna ugovorna odredba kojom je ugovorena naknada za slučaj prijevremene otplate kredita predstavlja nepoštenu odredbu ( time i ništetnu odredbu 87.ZZP) kojom je tužena u svoju korist ugovorila obvezu plaćanja naknade za nepostojeće usluge, a uslijed izostanka dokaza pretrpljene konkretne štete i ugovornu odredbu koja je suprotna prisilnom propisu iz čl.1024.st.4. ZOO-a s obzirom da sud cijeni da se radi o prikrivenom ugovaranju naknade za buduće kamate od prijevremene uplate do ugovorenog dospijeća preostalog iznosa kredita.

20. U odnosu na visinu iznosa plaćenog na ime izlazne naknade za istaći je da je među strankama nesporno da je na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita plaćen iznos od 297,84 EUR dana 30.rujna 2010.

21. Odredbom članka 323. ZOO-a propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelji temeljem izvršene isplate s osnove predmetne ništetne ugovorne odredbe o obvezi plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita povrat stečenog bez osnove (članak 1111., odnosno 1115. ZOO) potražuju iznos od 297,84 EUR.

22. Kada je sud dakle, kao prethodno utvrdio da je sporna odredba predmetnog ugovora ništetna to je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku povrat iznosa plaćenog po takvoj odredbi. Tužitelje pripada temeljem čl.1115.ZOO-a i pravo zahtijevati zateznu kamatu od dana isplate jer sud smatra da se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotno načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetnu odredbu.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I.i II. izreke presude.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154.st.1., 151.st.3. i 155. ZPP, čl.4. Zakona o sudskim pristojbama ( Narodne novine broj 118/18, 51/23), Tarife o nagradama i naknadi troškova za tad odvjetnika ( Narodne novine broj 38/23,107/25, dalje OT), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ( Narodne novine 37/23, dalje Tarifa'23) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ( Narodne novine broj 50/6, dalje Tarifa'26).

25. Tužiteljima je priznat trošak parničnog postupka koji se odnosi na :

- trošak odvjetničkog zastupanja do zaključenja glavne rasprave uz uvećanje za 10% (Tbr.40.t.1.OT) na ime zastupanja više osoba i PDV (Tbr.46 OT) : trošak sastava tužbe (Tbr.7.t.1.OT), podneska od 20.prosinca 2024., podneska od 29.travnja 2026. (Tbr.8.t.1.OT), trošak pristupa na ročište od 18.veljače 2026., 20.ožujka 2026., 21.travnja 2026., 21.svibnja 2026., 02.srpnja 2026. (Tbr.9.t.1.OT), svaka radnja po 275,00 EUR, sveukupno 2.200.00 EUR

- trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR ( Tar.br.1. Tarife '23) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 110,00 EUR ( Tarb.br.1. Tarife '23).

26.Dakle, sveukupno priznat parnični trošak iznosi 2.363,09 EUR dok je za više zatraženo za iznos od 56,91 EUR zahtjev za naknadu troška odbijen.

27. Tužitelji su istaknuli i zahtjev za naknadu troška odvjetničkog zastupanja po osnovi pristupa na ročište za objavu presude od 17.kolovoza 2026. na koje je pristupio punomoćnik tužitelja slijedom čega ih pripada po toj osnovi ( Tbr.9.t.3.uz Tbr.40.t.1. i Tbr.46. OT) iznos od 137,50 EUR koliko je i zatraženo. Odluka o ovom trošku sadržana je u točki IV.izreke.

U Splitu, dana 17.kolovoza 2026.

SUDAC

Branka Šolić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste

DNA :

– punomoćniku tužitelja

– punomoćniku tuženika

– u spis