REPUBLIKA HRVATSKA

P-1584/2025-34

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužitelja: STAMBENA ZADRUGA „ALUMINIJ“ u likvidaciji (OIB: 14664369459), Šibenik, Narodnog preporoda 12, kojeg kao zakonska zastupnica zastupa ŽL, likvidator, a nju punomoćnica Elen Kuvač, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženika: 1. DL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Perković, odvjetnica u Šibeniku, 2. ŽL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i 3. ML (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon javne glavne rasprave zaključene 6. srpnja 2026. u nazočnosti zakonske zastupnice tužitelja (ujedno tuženice ad. 2.), na ročištu za objavu presude održanom 17. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Proglašava se da ovrha u predmetu Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem Ovr-1230/2007 nije dopuštena.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku ad. 1. DL u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 700,00 EUR, dok se kao neosnovan odbija zahtjev navedenog tuženika za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu u visini od 650,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da se predmetna ovršna isprava - presuda ovog suda br. P-1098/03 od 4. ožujka 2004. temelji na nezakonitom knjiženju čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sada čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Naime, da je na temelju ništavog Ugovora o stjecanju vlasništva (tj. Ugovora o međusobnim pravima i i obvezama u vezi stjecanja prava vlasništva obiteljske kuće, dalje: Ugovor) sklopljenog 5. travnja 2000. od strane neovlaštenih osoba izvršen prijenos prava vlasništva navedene nekretnine s tužitelja na tuženika ad. 1. DL, a da u tom trenutku niti jedna od stranaka nije bila ni u kakvom pravnom odnosu s tužiteljem (stambenom zadrugom) budući da ZL nije bio direktor stambene zadruge, a niti da je tuženik ad. 1. DL bio zadrugar iste jer je taj status izgubio koncem 1991. u skladu s odredbama Zakona o zadrugama i Statuta tužitelja (članak 18.). Ujedno je naveo da je utvrđenje ništavosti Ugovora u vezi stjecanja prava vlasništva glede naprijed navedene nekretnine i brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovu istog te uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora predmet postupka koji pred ovim sudom teče pod posl. br. P-96/05, slijedom čega je predložio prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja navedene parnice. Nadalje je naveo da čak i da je tuženik ad. 1. DL potpisao Ugovor o stjecanju vlasništva br. 11/89 od 24. travnja 1989., da je TLM „Boris Kidrič - TAL“ donio odluku da je potonje imenovani izgubio pravo korištenja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to nakon što je napustio TLM i teren, te time ujedno raskinut Ugovor. Naveo je i da tuženik ad. 1. DL nije vratio kredit kojeg je dobio od TLM-a, a niti da je namjenski utrošio sredstva tog kredita. Slijedom navedenog, da ovdje tuženik ad. 1. DL nema aktivnu legitimaciju u predmetnom ovršnom postupku. Suviše toga, naveo je da tuženik ad. 1. DL nije izgradio niti jedan m2 objekta na dodijeljenom mu terenu, a kamoli da ga je dovršio u cijelosti, već da je isključivo ugrubo podigao zidove prizemlja. Slijedom istaknutog činjeničnog supstrata, tužitelj je konačno ustao zahtjevom stavljajući ga u sadržaju kao pod točkom I. izreke ove presude.

1.1. Tužitelj je ujedno u nastavku postupka istaknuo da je na ovu parnicu, povodom prigovora istaknutog u svojstvu treće osobe, upućen od strane ovršnog suda (rješenjem ovog suda br. Ovr-1230/07 od 4. ožujka 2010.) koji da postupa u ovršnoj stvari po prijedlogu ovdje tuženika ad. 1. DL, kao ovrhovoditelja, protiv preostalih tuženika u ovoj parnici, kao ovršenika, a radi iseljenja iz predmetne nekretnine.

2. Tuženik ad. 1. DL se u odgovoru na tužbu opirao istoj i njome stavljenom zahtjevu navodeći da je tužba nerazumljiva i konfuzna, kao i da u istom postupku ne mogu sudjelovati zakonski zastupnik tužitelja koji je ujedno tuženik, a kao što da je to slučaj u predmetnom postupku. Osim toga, naveo je da su zahtjevi ovdje tužitelja odnosno ovdje tuženika ad. 2. ŽL stavljeni u parnicama koje su vođene pred ovim sudom pod posl. br. P-422/00 i P-96/05, a kojima je traženo utvrđenje prava vlasništva glede nekretnine koja je predmet i ovog postupka, u cijelosti odbijeni. Stoga je predložio da se tužba odbaci, podredno da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan i istom naloži da mu nadoknadi prouzročene parnične troškove.

2.1. Tuženik ad. 1. DL je ujedno u nastavku postupka naveo da iz dostupnih mu podataka nije vidljivo da bi tužitelj egzistirao, kao i da je predmetna nekretnina sada u vlasništvu treće osobe koja da je izvršila rekonstrukciju ranije postojećeg objekta.

3. Tuženici ad. 2. ŽL i ad. 3. ML se tijekom postupka zapravo nisu ni opirali tužbi i njome stavljenom zahtjevu.

4. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda za k. o. [katastarska općina], Odluke RO TVORNICE LAKIH METALA ŠIBENIK od 22. listopada 1987. i 30. rujna 1988., Odluke Suda udruženog rada Hrvatske br. SŽ-872/88 od 13. svibnja 1988., Odluka SOUR INDUSTRIJE ALUMINIJA „ JL“ [adresa], RO TVORNICE ALUMINIJA LOZOVAC, Radničkog savjeta od 28. ožujka 1989., 15. kolovoza 1989. i 18. kolovoza 1989., Ugovora Rbr. 11/89 od 24. travnja 1989., uplatnice od 12. rujna 1989., dopisa upućenog Skupštini tužitelja od 27. listopada 1989., Odluke TVORNICE LAKIH METALA „BORIS KIDRIČ“ [adresa], TVORNICE ALUMINIJA LOZOVAC od 21. studenog 1991., Odluke Stambene zadruge radnika uprave i pravosuđa Općine Šibenik od 6. siječnja 1992., prijedloga od 20. veljače 1992., obavijesti od 6. studenog 1992. i 18. veljače 1993., priznanica od 1994. - 1996., računa od 1995. i 2000., rješenja Trgovačkog suda u Splitu br. Tt-96/685-7 od 30. lipnja 1998., potvrde tužitelja od 28. veljače 2000., Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u vezi stjecanja prava vlasništva obiteljske kuće od 5. travnja 2000., potvrde od 17. travnja 2000., potvrde TLM - TAL od 18. travnja 2000., izjava ovjerovljenih 25. travnja 2000., nalaza dipl. ing. građ. ČL od 23. kolovoza 2001., dopisa JADRANSKE BANKE d.d. ŠIBENIK od 15. rujna 2005., izjave EL od 14. rujna 2006., potvrde Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku br. R3-581/26 od 13. travnja 2026., nedatiranog „Opisa činjeničnog stanja“ te uvidom u spise predmeta ovog suda br. P-422/00, P- 1871/01, P-1098/03, P-96/05 i Ovr-2129/11 (ranije br. Ovr-1230/07), dok su kao suvišni odbijeni prijedlozi tužitelja za izvođenje dokaza pribavom od Financijske agencije i Porezne uprave podataka o računu i broju OIB-a tužitelja, a sve kraj ocjene ovog suda o dovoljnoj raspravljenosti stanja stvari u ovoj parnici na temelju rezultata u postupku provedenih dokaza, s tim da je ocjena ovog suda i da je tužitelj sam bio u mogućnosti pribaviti navedene podatke.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. U ovoj pravnoj stvari sporna je dopuštenost ovrhe koja se po prijedlogu ovdje tuženika ad. 1. DL, kao ovrhovoditelja, protiv ovdje tuženika ad. 2. ŽL i ad. 3. ML, kao ovršenika, vodila u postupku koji je pred ovim sudom tekao pod posl. br. Ovr-2129/2011 (ranije br. Ovr-1230/2007), a radi iseljenja imenovanih ovršenika iz zgrade katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina].

6.1. Tužitelj, koji je na pokretanje ove parnice upućen rješenjem ovršnog suda u naprijed navedenom ovršnom postupku, a povodom prigovora ovdje tužitelja izjavljenog u tom postupku u svojstvu treće osobe, nedopuštenost predmetne ovrhe nalazi u činjenici da bi Ugovor bio ništav, a budući da potpisnik istog u ime ovdje tužitelja ZL nije bio direktor ovdje tužitelja, a time ni osoba ovlaštena za zastupanje istog, kao i da ovdje tuženik ad. 1. DL, kao druga strana iz Ugovora, u vrijeme sklapanja istog nije bio zadrugar budući da je taj status izgubio koncem 1991. u skladu s odredbama Zakona o zadrugama i Statutu tužitelja (članak 18.), kao i da čak da je tuženik ad. 1. DL potpisao Ugovor Rbr. 11/89 od 24. travnja 1989., da je TLM „Boris Kidrič - TAL“ donio odluku da je imenovani izgubio pravo korištenja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to nakon što je napustio TLM i teren, te time ujedno raskinut Ugovor. Podredno je naveo i da tuženik ad. 1. DL nije vratio kredit kojeg je dobio od TLM-a, a niti da je namjenski utrošio sredstva tog kredita.

7. Uvodno valja navesti da je presudom ovog suda br. P-96/2005 od 28. rujna 2012. (potvrđenom u pobijanom dijelu presudom Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-811/2023-11 od 10. listopada 2016.) pravomoćno odbijen zahtjev i ovdje tužitelja stavljen prema ovdje tuženiku ad. 1. DL kojim je tražio da se ništavim utvrdi Ugovor, a valjanost kojeg je pobijana iz istih razloga koji se ističu i u ovom postupku kao razlog nedopuštenosti predmetne ovrhe, te u vezi čega je u navedenom postupku utvrđeno da je ZL u vrijeme sklapanja rečenog ugovora bio v.d. direktor ovdje tužitelja te time u sklapanju tog ugovora sudjelovao u okviru svojih ovlaštenja, s tim da okolnost što je u vrijeme sklapanja navedenog ugovora u sudskom registru i dalje egzistirao upis EL kao direktora i osobe ovlaštene za zastupanje ovdje tužitelja nije od utjecaja na navedeni zaključak budući da upis u sudskom registru ima samo deklaratorni učinak i isti nije bio od utjecaja na valjanost zastupanja ovdje tužitelja u sklapanju rečenog pravnog posla; da okolnost da ovdje tuženik ad. 1. DL u vrijeme sklapanja Ugovora nije bio zaposlenik TLM d.d. Šibenik nije od utjecaja na valjanost istog, a to stoga jer je ovdje tuženik ad. 1. DL svoja prava i obveze preuzete u vrijeme dok je bio zadrugar ovdje tužitelja u cijelosti ostvario, te su ista, kao imovinska prava i obveze koja nisu prestala prestankom članstva u zadrugi ovdje tužitelja (članak 25. Statuta ovdje tužitelja), upravo bila predmetom Ugovora. Osim toga, u tom postupku je utvrđeno i da je ovdje tuženik ad. 1. DL kao zadrugar ovdje tužitelja, a odlukom ovdje tužitelja, ostvario isključivo pravo građenja na čest. zem. [katastarska čestica] (sada kat. čest. [katastarska čestica] ZGR) k. o. [katastarska općina], zatim, da mu je nadležno upravno tijelo 1989. izdalo građevinsku dozvolu za gradnju stambenog objekta kojeg je svojim radom i sredstvima konačno i izgradio u grubim radovima (koji objekt se sastojao od podruma, prizemlja i prvog kata s postavljenim zatvorima), dok je u postupku vođenom po tužbi ovdje tuženice ad. 2. ŽL protiv ovdje tuženika ad. 1. DL pod posl. br. P-2649/11 12. ožujka 2014. donesena presuda kojom je pravomoćno odbijen zahtjev ovdje tuženice ad. 2. ŽL kojim je tražila da se utvrdi da je stekla valjani pravni osnov za upis prava vlasništva na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i ovlasti na postizanje preuknjižbe tog prava glede navedene nekretnine upisom na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena ovdje tuženika ad. 1. DL), te između ostalog u tom postupku utvrđeno da je ovdje tuženik ad. 1. DL odobrene mu stambene kredite u vezi izgradnje navedenog objekta otplatio u cijelosti. Suviše toga, za navesti je i da je pravomoćnom presudom ovog suda br. P-422/2000 odbijen zahtjev ovdje tuženice ad. 2. ŽL upravljen protiv ovdje tužitelja te uz sudjelovanje ovdje tuženika ad. 1. DL kao umješača na strani tuženika u tom postupku, a kojim je tražila da se utvrdi vlasnicom predmetne čest. zem. [katastarska čestica] (sada kat. čest. [katastarska čestica] ZGR) k. o. [katastarska općina] i ovlasti na postizanje odgovarajuće preuknjižbe tog prava glede navedene nekretnine upisom na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena ovdje tužitelja, s tim da sve naprijed navedene parnice s ovom parnicom (u smislu shvaćanja iznesenih u odluci Europskog suda za ljudska prava Brletić protiv Hrvatske od 16. siječnja 2014. - Zahtjev broj 42009/10, prema kojima dva sklopa postupka, čak i pod pretpostavkom da nisu istovjetni odnosno da se ne radi o istovjetnim zahtjevima prema mjerodavnom domaćem pravu, ali koji obuhvaćaju iste stranke i odnose se na iste pravne odnose i iste okolnosti, spadaju pod isti materijalni opseg a u smislu zaštite načela vladavine prava i pravne sigurnosti iz članka 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - „Narodne novine“, MU broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., a kakvo stajalište je iznio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-3902/2015 od 4. listopada 2017.) spadaju pod isti materijalni opseg.

8. Stoga, kako se zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom predmetne ovrhe iz navedenih razloga ukazuje neutemeljenim, to je odbijanjem istog kao neosnovanog valjalo presuditi kao pod točkom I. izreke, a u vezi s kojom odlukom se ističe da je ovdje tužitelj, kao treća osoba, upućen na pokretanje ove parnice od strane ovršnog suda, i to u ovršnom postupku po prijedlogu ovdje tuženika ad. 1. DL, kao ovrhovoditelja protiv ovdje tuženika ad. 2. ŽL i ad. 3. ML, kao ovršenika, a stranke kojeg postupka predstavljaju nužne suparničare u ovom postupku, s tim da u konkretnom slučaju stranke ove parnice predstavljaju različite pravne odnosno fizičke osobe, tako da okolnost što je zakonska zastupnica tužitelja u ovom postupku ujedno i tuženica (ad. 2.) ne predstavlja procesnopravnu zapreku za vođenje ovog postupka.

9. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.).

9.1. Tuženik ad. 1. DL je jedini od tuženika stavio zahtjev za nadoknadu troška prouzročenog mu zastupanjem po odvjetnici u ovoj parnici, i to za sastav podneska od 30.10.2018., te za zastupanje na ročištima održanima 08.06.2015., 28.11.2018., 15.01.2019., 18.02.2019., 20.11.2025., 08.12.2025., 02.03.2026. i 09.03.2026. u visini od po 150,00 EUR za svaku radnju, sve u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14. -ispravak, 107/15., 37/22. i 126/22., odnosno "Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa).

9.2. Sud je, polazeći od vrijednosti predmeta spora u ovoj pravnoj stvari označenoj u tužbi u visini od 5.000,00 kuna (tj. 663,61 EUR) i stavljenog troškovnika, opravdanima cijenio sljedeće troškove prouzročene tuženiku ad. 1. DL zastupanjem po odvjetnici u ovoj parnici:

- sastav podneska (odgovora na tužbu) od 30.10.2018. u visini od 50 bodova (Tbr. 8. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištima održanima 08.06.2015., 28.11.2018., 20.11.2025., 08.12.2025. i 09.03.2026. u visini od po 50 bodova za svako (Tbr. 9. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištu od 18.02.2019. u visini od 25 bodova (Tbr. 9. točka 2. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife) te zastupanje na ročištima od 15.01.2019. i 02.03.2026. u visini od po 12,5 bodova za svako (Tbr. 9. točka 5. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), odnosno ukupno 350 bodova, što sukladno vrijednosti boda od 2,00 EUR predstavlja iznos od 700,00 EUR.

9.3. Kraj naprijed navedenog stanja stvari, valjalo je tužitelju naložiti plaćanje opravdanih troškova prouzročenih tuženiku ad. 1. DL ovom parnicom u ukupnom iznosu od 700,00 EUR, dok je zahtjev tog tuženika za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu u visini od 650,00 EUR valjalo odbiti te o troškovima postupka odlučiti kao pod točkom II. izreke presude.

Šibenik, 17. kolovoza 2026.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- tužitelju, po punomoćnici

- tuženiku ad. 1., po punomoćnici

- tuženicima ad. 2. i ad. 3., osobno