Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2607/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. D. d.o.o., sa sjedištem u I., kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Odvjetničkog društva K., H., V. j.t.d., V., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-656/2023-3 od 4. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 14. veljače 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-656/2023-3 od 4. svibnja 2022.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-471-02/21-01/349, urbroj: 513-04-22-2 od 1. travnja 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda V., klasa: UP/I-471-02/21-01/39, urbroj: 513-07-05/21-8 od 30. lipnja 2021.
2. Rješenjem tuženika od 1. travnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 30. lipnja 2021., kojim je tužitelju za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost, po stopi od 25% u iznosu od 54.211,00 kuna te kamata zbog nepravodobne uplate poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 3.652,39 kuna. Tim prvostupanjskim rješenjem je ujedno utvrđen način i rok uplate utvrđenih iznosa te je naloženo tužitelju da provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na povećanje porezne osnovice. Također je određen i rok za izvršenje rješenja od 8 dana uz upozorenje da će se naplata izvršiti ovrhom ukoliko tužitelj ne izvrši uplate u tom roku.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).
Tužitelj u žalbi prije svega ističe niz razloga zbog kojih smatra da je došlo do bitne povrede pravila sudskog postupka, a posebno iz razloga jer je sud pobijanu presudu donio bez rasprave pozivom na odredbu članka 36. točku 4. ZUS-a, a za čiju primjenu tužitelj smatra da u konkretnom slučaju nije bilo osnove.
Dalje u žalbi tužitelj ističe i razloge koji se tiču pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja vezano uz isporuku traktora M. F. za koji se zaključuje da tužitelj nije iskazao u prijavi stjecanja/PDV i PDV obrazac u mjesecu kolovozu 2019. te na tu isporuku obračunao PDV, zbog čega je tužitelju naloženo plaćanje obračunatog PDV-a u iznosu utvrđenom u poreznom rješenju. Tužitelj ističe da je na temelju računa, broj: R1 11/POSL1/1 od 20. travnja 2020. vidljivo da je traktor M. F. prodao OPG-u u vlasništvu I. V. iz N. Z. za cijenu od 211.860,00 kn na koji iznos je obračunao i PDV po stopi od 25% u visini 52.965,00 kn koji je prijavio u prijavi PDV za razdoblje od 1. travnja do 30. travnja 2020., a platio u svibnju 2020. Stoga tužitelj smatra da način evidentiranja stjecanja predmetnog dobra kod tužitelja, odnosno činjenica da je kasnije to dobro prodao nisu osnova da se dva puta naplaćuje isti porez, jer tijekom provedenog postupka nadzora nije bilo ni sporno pravo na odbitak pretporeza za isporuke stjecanja dobara unutar EU. S obzirom da je osporenim rješenjem utvrđena obveza uplate PDV-a koji je tužitelj platio nakon deset mjeseci, smatra da mu se eventualno mogla utvrditi obveza plaćanja zatezne kamate zbog nepravodobnog plaćanja.
Zaključno, tužitelj se poziva na primjenu relevantnih odredbi Općeg poreznog zakona, članka 6. stavka 2. i članka 10. stavka 1. tog Zakona, navodeći da mu je naloženo plaćanje utvrđenog iznosa pod prijetnjom ovrhe, iako je dostavio dokaz o plaćenom porezu.
Tužitelj predlaže da ovaj Sud žalbu usvoji, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno da pobijanu presudu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude u dijelu u kojem je tužitelj osporava žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da ti razlozi ne utječu na zakonitost pobijane presude.
7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je kod tužitelja proveden porezni nadzor o čemu je sastavljen zapisnik 14. svibnja 2021., na koji je tužitelj uložio prigovor, a koji prvostupanjsko tijelo nije prihvatilo, već je na temelju nepravilnosti utvrđenih u zapisniku donijelo prvostupanjsko rješenje od 30. lipnja 2021. Tijekom provedenog nadzora je utvrđeno da je tužitelj nabavljao rabljena vozila od drugih preprodavatelja koji primjenjuju posebni postupak oporezivanja marže, kao i od osoba koje nisu porezni obveznici, a rabljena vozila je prodavao u posebnom postupku oporezivanja marže i vodio je Evidencije o nabavljenim i prodanim dobrima u posebnom postupku oporezivanja marže (obrazac PDV-MU i obrazac PDV-MI).
8. Prema članku 4. stavku 1. točka a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16. i 106/18. – dalje: ZPDV) predmet oporezivanja PDV-om je:
1. isporuka dobara u tuzemstvu uz naknadu koji obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav;
2. stjecanje dobara unutar Europske unije koje u tuzemstvu obavi uz naknadu: a) porezni obveznik koji djeluje kao takav ili prava osoba koja nije porezni obveznik, ako je prodavatelj (isporučitelj) porezni obveznik koji djeluje kao takav u drugoj državi članici i koji u skladu s propisima te države članice nije oslobođen obračunavanja PDV-a kao mali porezni obveznik i na njega se ne odnose odredbe članka 13. stavaka 3., 4. i 10. tog Zakona.
9. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi navodi i druge mjerodavne odredbe ZPDV-a (85. stavak 1., 86. stavak 1. i 2., 95., 96. i 102. stavak 1.). Navedenim zakonskim odredbama se propisuje značenje pojma "rabljena dobra" te njihove "prodajne cijene", a odredba članka 102. stavak 1. ZPDV-a propisuje da preprodavatelj koji istodobno primjenjuje redovni postupak oporezivanja PDV-om i posebni postupak oporezivanja marže, mora voditi posebnu evidenciju za svaki od ovih postupka.
10. Dalje iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da tužitelj predmetnu isporuku (iznos od 28.000,00 eur koji se odnosi na račun, br. 107330 od 14. kolovoza 2019. za isporuku MF Traktor 6480DYNA6, br. UO51046) nije iskazao u prijavi PDV-a, a niti je utvrdio obvezu plaćanja PDV-a, zbog čega nije stekao pravo na odbitak pretporeza za isporuku stjecanja dobara unutar EU. Naime, tužitelj je trebao prijaviti stjecanje navedenog dobra kroz PDV i PDV-S obrazac u mjesecu kolovozu 2019. i obračunati PDV, a nabavku navedenog vozila je tužitelj evidentirao u Evidenciji o nabavljenim dobrima u posebnom postupku oporezivanja marže za razdoblje od 1. kolovoza 2019. do 31. kolovoza 2019. na poziciji br. 29.
11. Slijedom iznesenog, porezna tijela su dala valjane i dostatne razloge zbog kojih je u predmetnom slučaju bilo osnove da se tužitelju utvrdi manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. u pobliže naznačenom iznosu, a takve zaključke je prvostupanjski sud prihvatio pravilnim, a tužbene navode pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a odbio kao neosnovane. Naime, sud je pravilno zaključio da tužitelj iznesenim prigovorima u tužbi nije doveo u sumnju utvrđenje bitnih činjenica, a ni pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava.
12. Stoga, a kako su bitne činjenice pravilno utvrđene u provedenom upravnom postupku, a sporna je samo primjena prava te stranke nisu izričito tražile održavanje rasprave, prvostupanjski sud je osnovano pobijanu presudu donio primjenom odredbe članka 36. stavka 1. točke 4. ZUS-a.
13. Stoga je ovaj Sud, utvrdivši da tužitelj nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost pobijane presude, pozivom na članka 74. stavak 1. ZUS-a odlučio kao u izreci.
U Zagrebu 14. veljače 2024.
Predsjednik vijeća
Ante Galić, v.r.