REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1033/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja ZH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], zastupane po opunomoćeniku Martinu Milaku, odvjetniku Varaždinu, Ivana Cankara 3, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, zastupanog po službenoj osobi ZHS, radi invalidske mirovine, 17. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/24-03/03424693012, URBROJ: 341-99-06/2-24-7273 od 22. travnja 2025. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Varaždinu, KLASA: UP/I 140-02/23- 03/03424693012, URBROJ: 341-20-06/2-23-43531 od 3. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranje, Područne službe u Varaždinu, KLASA: UP/I 140-02/23-03/03424693012, URBROJ: 341-20- 06/2-23-43531 od 3. srpnja 2024. . kojim je odbijen je zahtjev tužiteljice za priznanje prava na invalidsku mirovinu, uz obrazloženje da kod tužiteljice ne postoj uvjet invalidnosti za stjecanje prava na invalidsku mirovinu iz čl. 39. st. 3. i 4. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/13 – 119/22; dalje: ZOMO), tj. da ne postoj smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost prema čl. u 39. st 1. i 2. ZOMO-a, te da ne postoj ni uvjet za priznanje prava na invalidsku mirovinu prema navršenom mirovinskom stažu ostvarenom u Republici Hrvatskoj.

2. Tužiteljica osporava zakonitost gore spomenutih akata tuženika i prvostupanjskog tijela zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povreda pravila postupka te u tužbi, bitnom, izlaže kako slijedi.

Smatra da su upravna tijela propustila utvrditi pravo stanje stvari i sve bitne činjenice i okolnosti za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari te joj uskratila pravo na pravično odlučivanje i jednaki položaj stranaka u postupku. Nastavno na prethodno, pojašnjava da je za donošenje odbijajuće odluke odlučujući bio nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, KLASA: 141-02/24-01/4184, URBROJ: 426-04-07/5-24-2 od 4. svibnja 2024. godine, a koji dokumenta joj nije dostavljen uz prvostupanjsko rješenje niti su u obrazloženju tog akta navedene činjenice utvrđene vještačenjem, a čime joj je uskraćeno pravo na očitovanje i osporavanje tog nalaza i mišljenja. Ističe da je odluka donesena isključivo na temelju medicinske dokumentacije, a da je radi donošenja pravilne odluke trebala biti neposredno pregledana sukladno čl. 6. st. 2. Uredbe o metodologijama vještačenja (NN br. 96/23; dalje: Uredba), što je propustilo utvrditi i drugostupanjsko tijelo.

Nadalje, tužiteljica navodi da u pobijanim rješenjima nije obrazloženo na temelju čega je zaključeno da njezina radna sposobnost nije trajno smanjena uz preostalu radnu sposobnost. Pojašnjava da poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad osobe određene razine obrazovanja obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njezinim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njenim dosadašnjim poslovima. Obzirom da je do sada radila u Kaufland Hrvatska d.d. kao radnik na odjelu svježe robe, evidentno je da je riječ o fizički zahtjevnom poslu koji uključuje rad u stojećem položaju uz često saginjanje, hodanje, čučanje i dovođenje tijela u razne položaje koji su potrebni radi slaganja i nošenja robe, koja može težiti i 15 kilograma, a koji su fizički zahtjevni i očito neprimjereni njezinom zdravstvenom stanju. Naglašava da je u dobi od 52 godine, uopće ne podnosi napor, zamara se, otežano diše, trpe joj šake i stopala (utrnulost) kao posljedica kemoterapija, zbog čega ne može obavljati poslove rukama niti kućanske poslove, a radi sprječavanja napredovanja bolesti mjesečno prima terapiju lijekom Reseligo. Navedeno je vidljivo i iz rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Varaždin, KLASA: UP/I-551-06/24-09/3608, URBROJ: 139-086-10/7-24-4 od 11. rujna 2024. godine, donijeto na temelju Nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osobe s invaliditetom od 7. svibnja 2024. godine, kojim joj je utvrđeno postojanje kronične bolesti 3. stupnja i 3. stupanj težine invaliditeta (oštećenja funkcionalnih sposobnosti) trajno, uz potrebu svakodnevne pomoći i njege druge osobe.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnome, ostaje kod svega iznijetog u obrazloženju pobijanog rješenja.

Glede navoda tužiteljice da ju je trebalo pozvati na neposredan pregled, tuženika odgovara da, prema čl. 13. Uredbe, Vijeće vještaka daje nalaz i mišljenje na temelju uvida u medicinsku i drugu dokumentaciju te da se neposredni pregled stranke obavlja samo ako se uvidom u medicinsku i drugu dokumentaciju ne može u potpunosti utvrditi činjenično stanje.

Vezano uz navode tužiteljice da je nalaze i mišljenja ZOSI-a trebalo dostaviti na uvid, tuženik ističe se da je tužiteljica mogla izvršiti uvid u spis predmeta, sukladno čl. 84. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09, 110/21; dalje: ZUP).

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24, 39/26; dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanoga rješenja tuženika u tijeku spora je izvršen uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnoga postupka i ovog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Odredbom čl. 39. ZOMO-a propisano je da smanjenje radne sposobnosti, prema ZOMO-u, postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima (st. 1.). Preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz st. 1., ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima (st. 2.). Djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz st. 1., a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima (st. 3.). Potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti (st. 4.). Uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest (st. 5.).

8. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut zahtjevom tužiteljice od 3. listopada 2023. radi priznavanja prava iz mirovinskog osiguranja – prava na invalidsku mirovinu na temelju smanjena radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. Prvostupanjska odluka donesena je nakon provedenog postupka u kojemu je pribavljen nalaz i mišljenje Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnoga ureda Varaždin, KLASA: 141-02/24-01/4184, URBROJ: 426-04-07/5-24-2, evidencijski broj vještačenja: 1054154 od 4. svibnja 2024. kojim se utvrđuje da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti.

U žalbenom postupku, sukladno čl. 133. st. 3. ZOMO-a, pribavljeno je mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, KLASA: 141-02124-01/4184, URBROJ: 426- 5-1/33-25-6, evidencijski broj vještačenja: 1218232 od 15. travnja 2025. Vijeće viših vještaka u svom je Nalazu i mišljenju utvrdilo da ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti.

Sadržaj Nalaza i mišljenje Vijeća viših vještaka u cijelosti je reproduciran u obrazloženju pobijanog drugostupanjskog rješenja

9. Analizirajući ukupnost činjenica utvrđenih uvidom u spisu priležeću dokumentacije iz kojih proizlazi da su u postupku provedena dva vještačenja te da oba vijeća vještaka suglasna u ocjeni zdravstvenog stanja tužiteljice u odnosu na postojanje uvjeta za priznavanje prava iz čl. 39. ZOMO-a, odnosno da ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti, to Sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno utvrđeno da tužiteljica ne ispunjava uvjete za priznavanje prava na invalidsku mirovinu.

10. Prigovorima iz tužbe tužiteljica nije dovela u sumnju zakonitosti rješenja koja se pobijaju u ovome sporu. Sud je nakon izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu utvrdio da je postupak koji se vodio povodom zahtjeva tužiteljice proveden sukladno odredbama ZOMO-a i ZUP-a.

11. Vezano za navode tužiteljice da je radi donošenja pravilne odluke trebala biti neposredno pregledana pravilno tuženik ukazuje da Vijeće vještaka, sukladno odredbi čl. 13. izrađuje Nalaz i mišljenje na temelju uvida u medicinsku i drugu dokumentaciju te da se neposredni pregled stranke obavlja samo ako se uvidom u medicinsku i drugu dokumentaciju ne može u potpunosti utvrditi činjenično stanje. Isto slijedi i iz odredbe čl. 6. st. 2. Uredbe, na koju se tužiteljica poziva.

12. Glede navoda tužiteljice da joj onemogućeno da se očituje na nalaze i mišljenja vještaka budući joj ista nisu dostavljena, Sud ističe da se sukladno odredbi čl. 133. st. 3. ZOMO-a nalaz i mišljenje Vijeća vještaka (iz prvog stupnja) obvezno preispituje u žalbenom postupku od strane Vijeća viših vještaka, a u konkretnom slučaju, kako je to već spomenuto ranije u tekstu ove presude, Vijeće viših vještaka potvrdilo je vještačenje iz prvog stupnja. Vezano uz prethodno, valja naglasiti i to da sadržaj Nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka u cijelosti reproduciran u obrazloženju osporavanog rješenja tuženika te je tužiteljica s istim bila upoznata. Valja naglasiti i to da je činjenice koje su s medicinskog aspekta relevantne za odluku, tužiteljica mogla pokušati osporiti sudsko – medicinskim vještačenjem, međutim izvođenje tog dokaza u ovome sporu nije predložila.

13. Zaključno, okolnost da je tužiteljici priznato pravo na inkluzivni dodatak temeljem Nalaza i mišljenja od 7. svibnja 2024. godine, kojim joj je utvrđeno postojanje kronične bolesti 3. stupnja i 3. stupanj težine invaliditeta (oštećenja funkcionalnih sposobnosti) trajno, uz potrebu svakodnevne pomoći i njege druge osobe, nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari jer se prava na inkluzivni dodatak i pravo na invalidsku mirovinu ne utvrđuju po istim kriterijima invalidnosti. Inkluzivni dodatak se utvrđuje prema odredbama Zakona o inkluzivnom dodatku (NN br. 156/26), dok je ocjena radne sposobnosti u nadležnosti tuženika i utvrđuje se primjenom kriterija iz čl. 39. ZOMO-a

14. Slijedom gore izloženog, Sud zaključuje da pobijanim aktima tuženika i prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice te je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I. izreke.

15. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a.

U Rijeci, 17. kolovoza 2026.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a)

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice Martinu Milaku, odvjetniku u Varaždinu, Ivana Cankara 3

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Mihanovićeva 3