REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Gr 1-279/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji mr. sc. Seniji Ledić, u pravnoj stvari tužiteljice UJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa ju punomoćnici EJ, UJA, EJA, IJA, diplomirane pravnice iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, sa sjedištem u [adresa], protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB 52634238587, radi poništenja odluke, odlučujući o sukobu nadležnosti između Općinskog suda u Rijeci koji se oglasio stvarno nenadležnim rješenjem broj Pr-76/2026-2 od 21. svibnja 2006. i Upravnog suda u Rijeci koji je izazvao sukob nadležnosti dopisom broj Us I-1270/2026-2 od 16. srpnja 2026., dana 17. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e:
Za suđenje u ovoj pravnoj stvari nadležan je Općinski sud u Rijeci.
Obrazloženje
1. U predmetnoj pravnoj stvari tužiteljica osporava pravilnost i zakonitost Odluke o ocjeni koju je za nju, kao službenicu (zapisničarku) Županijskog suda u Rijeci donio predsjednik tog Suda. Tužbu je podnijela Općinskom sudu u Rijeci koji se oglasio stvarno nenadležnim za suđenje u ovoj pravnoj stvari rješenjem broj Pr-76/2026-2 od 21. svibnja 2026. i riješio spis po pravomoćnosti uputiti Upravnom sudu u Rijeci kao stvarno nadležnom sudu, pozivom na odredbu članka 12. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 i 39/26 - dalje: ZUS).
2. Upravni sud u Rijeci otklanja svoju nadležnost i izaziva sukob nadležnosti pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZUS.
3. Za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari nadležan je Općinski sud u Rijeci.
4. Odluka o ocjeni koju službeniku zaposlenom u sudu kao tijelu sudbene vlasti donosi predsjednik suda predstavlja pojedinačnu odluku javnopravnog tijela u smislu odredbe članka 12. stavka 2. točke 1. ZUS, a upravni sudovi na temelju te zakonske odredbe, kao opće odredbe, odlučuju o tužbama protiv pojedinačnih odluka javnopravnih tijela. Međutim, sadržaj odredbe članka 46. stavka 1. ZUS ukazuje da u određenim slučajevima podnošenja tužbi protiv pojedinačnih odluka javnopravnih tijela, ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora. Jedan od tih slučajeva je propisan točkom 4. stavka 1. članka 46. ZUS, a odnosi se na pravnu situaciju u kojoj je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora.
5. S tim je u vezi posebno važno ukazati na odredbu članka 42. stavaka 1. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ broj 155/23 i 8/24 - dalje: ZDS) koja odluku o ocjenjivanju državnih službenika ne uvrštava u kategoriju upravne stvari. U tu kategoriju ova odredba uvrštava: odlučivanje o prijemu u državnu službu, rasporedu na radno mjesto, premještaju, napredovanju, plaći, produženju roka za polaganje državnog ispita, stavljanju na raspolaganje te prestanku državne službe te stavkom 2. članka 42. ZDS na odlučivanje samo u ovim pitanjima isključuje primjenu odredbi općeg propisa o radu kojima se uređuje ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa.
5.2. S druge strane, upravo je stavkom 2. članka 42. ZDS na odlučivanje o pravima i obvezama iz državne službe koji ne spadaju u odlučivanje o upravnim stvarima iz stavka 1. propisana odgovarajuća primjena odredbi općeg propisa o radu kojima se uređuje ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa To, dakle, znači da u skladu s odredbama ZDS kao posebnog propisa, odluka o ocjenjivanju državnog službenika nije upravna stvar slijedom čega se na odlučivanje o pravima i obvezama iz državne službe koje proizlaze iz odlučivanja o ocjenjivanju državnog službenika odgovarajuće primjenjuju odredbe općeg propisa o radu kojima se uređuje ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa.
6. Opći propis o radu, Zakon o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 - dalje: ZR), u vezi s pitanjem pitanje nadležnosti, u odredbi članka 133. stavka 6., propisuje da je, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, nadležni sud, u smislu odredbi ovoga zakona, sud nadležan za radne sporove. Odredbom je članka 34. stavka 1. točke 10. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) propisano da općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima iz radnih odnosa.
7. Kako je, dakle, u ovom slučaju riječ o postupku u kojem se pobija odluka javnopravnog tijela koja nije upravna stvar, a na odlučivanje o pravima i obvezama koje proizlaze iz te odluke se odgovarajuće primjenjuju odredbe općeg propisa o radu kojima se uređuje ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa, to je za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari nadležan sud nadležan za radne sporove, konkretno Općinski sud u Rijeci.
8. Stoga je, na temelju odredbe članka 23. stavaka 2. i 3. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 17. kolovoza 2026.
Sutkinja
mr. sc. Senija Ledić
