REPUBLIKA HRVATSKA

P-1155/2022-22

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužiteljice RN (OIB: 26214648099I iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Tomislav Boljat, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE (OIB: 52634238587), koju kao zakonski zastupnik zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 29. lipnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice zakonskog zastupnika tuženice JN (nom. R) Morović, zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude održanom 17. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnica fizičkog dijela nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], označenog brojevima 1-2-3-4-5-1, površine 3250 m2, sve prikazano na skici mjesta očevida vještaka Mario Juras, dipl. ing. geod. od 17. studenog 2025. godine, a koja skica čini sastavni dio ove presude.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je vlasnica realnog dijela kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] opisanog u izreci ove presude stekavši ga nasljeđivanjem supruga ŠN pok. SN koji, pak, da ga je stekao nasljeđivanjem majke ČN ud. HN (rođene 1905. a umrle 1989.) i diobom izvršenom sa sunasljednicima iza smrti iste, a ona nasljeđivanjem supruga HN pok. ŽN (rođenog 1893. a umrlog 1980.) koji da ga je stekao nasljeđivanjem oca ŽN rođenog 1860. Osim toga, navela je da se predmet spora od pamtivijeka nalazi u kontinuiranom i od nikog ometanom posjedu nje i njezinih pravnih prednika, kao i da je na istom ranije bilo položeno tzv. guvno za vršenje žita koje da je bilo u funkciji obiteljske kuće položene na susjednoj parceli, kao i da su na istom držali kokoši i ostalu perad, a na jednom dijelu da su posađena stabla bajama i maslina koja da se i danas zatiču na licu mjesta. Ujedno je navela da je predmet spora od davnina ograđen stoljetnim kamenim suhozidom koji da se i danas zatiče na licu mjesta. Suviše toga, navela je da je u zemljišnim knjigama ovog suda kao vlasnica predmetne nekretnine upisana tuženica, dok da je prema podacima iz katastarskog operata kao posjednik iste upisan pravni joj prednik SN pok. ŽN. Slijedom istaknutog činjeničnog supstrata, a u skladu s rezultatima u postupku provedenog očevida, tužiteljica je konačno ustala zahtjevom stavljajući ga u sadržaju kao u izreci ove presude.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu opirala istoj i njome stavljenom zahtjevu navodeći da iz dokaza na koje se tužiteljica poziva u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno da bi tužiteljica nastavno na svoje prednike predmet spora posjedovala kroz zakonom propisano vrijeme za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Ujedno je navela da se o stjecanju prava vlasništva temeljem dosjelosti može donijeti zaključak tek po izvođenju odgovarajućih dokaza, kao i da se ne protivi izvođenju dokaza predloženih po tužiteljici.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda i podataka iz katastarskog operata za K. O. [katastarska općina], zapisnika s očevida od 17. studenog 2025., skice mjesta očevida izrađene po vještaku mjerniku RN (nom. Mario) Jurasu, ing. geod. iz „Ureda za izmjeru“ d.o.o., Šibenik i digitalno potpisane 26. svibnja 2026. s preklopom u DOF 68 i HOK, Geodetskog situacijskog nacrta izrađenog 17. ožujka 2022. od strane mag. ing. geod. et geoinf. EN iz tvrtke Kvadrati više d.o.o., Šibenik, izvadaka iz Matice umrlih za HN i ČN, rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. br. O-8/82 od 24. ožujka 1982. i br. O.318/90 od 19. travnja 1990., rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Đordana Pahovića iz Poreča-Parenzo br. O-231/2011-12 te iskaza svjedoka NN, TN i JN, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud postavljeni zahtjev tužiteljice nalazi osnovanim.

6. Naime, ocjenom u postupku provedenih dokaza sud je sljedećih utvrđenja:

- da predmetna nekretnina u naravi predstavlja zemljište u cijelosti ograđeno starim kamenim suhozidom visine cca 50 - 60 cm, a na kojem je od poboljšica, i to u zapadnom dijelu, zatečeno pet bajama, dok su na istočnoj strani zatečena dva dalekovoda,

- da je predmetna kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama počev od 2006. upisana kao vlasništvo tuženice, dok je do tada bila upisana kao Društveno vlasništvo, nositelj prava korištenja „Kras“ šumsko turističko poduzeće

Šibenik odnosno Hrvatske šume p.o. Zagreb,

- da se predmet spora, kako to proizlazi iz personalnih dokaza provedenih tijekom postupka (iskaza svjedoka NN /rođ. 1943./, TN /rođ. 1942./ i JN /rođ. 1969./, koji su iskazivali o svojim neposrednim saznanjima glede posjedovnog stanja na predmetu spora, te čijim iskazima su u cijelosti potvrđene tvrdnje tužiteljice isticane u tom smislu u činjeničnom supstratu tužbe), odnosno provedenih materijalnih dokaza (i to rezultata očevida provedenog na licu mjesta - kojim je utvrđeno da predmet spora predstavlja zemljište u cijelosti ograđeno starim kamenim suhozidom na kojem su zatečena stabla badema), nalazio u kontinuiranom, samostalnom i od nikog ometanom posjedu tužiteljice i njezinih pravnih prednika (svekrovog oca ŽN, svekra HN pok. ŽN, svekrve ČN. HN i supruga ŠN pok. SN) koji su ga kontinuirano koristili u gospodarske (kao pašnjak na koji su do prije 30-ak godina godina dovođene ovce, koze i svinje, odnosno kao tzv. guvno za vršenje žita) i poljoprivredne svrhe (kao voćnjaka - bajamika).

7. Nadalje, u vezi primjene relevantnih materijalnih propisa u ovoj parnici ističe se kako slijedi:

- da iz dokaza provedenih tijekom postupka, posebno onih personalnih (vodeći pritom računa o dobi u postupku saslušanih svjedoka koji su iskazivali o višestoljetnom posjedu predmetne nekretnine od strane pravnih prednika tužitelja), nije moguće s dovoljnom sigurnošću zaključiti o izvršavanju posjeda od strane pravnih prednika tužitelja glede predmetne nekretnine kroz vrijeme dosjelosti propisano pravnim pravilom iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (koje bi bilo dovršeno do 6. travnja 1941.), a koji propis se ima primijeniti na odnose nastale prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80. i 36/90. te „Narodne novine“ br. 53/91. i 92/94.) tj. 1. rujna 1980., odredbom članka 29. kojeg propisa je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u vlasničkom režimu ranijeg društvenog uređenja (društveno vlasništvo, općenarodna imovina i sl.),

- da je odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

8. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), u vrijeme dosjelosti valja uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

9. Slijedom svega naprijed navedenog, a odlučujući o zahtjevu tužiteljice u granicama navoda istaknutih u činjeničnom supstratu tužbe (iz kojih zapravo proizlazi i da bi predmet spora po njezinom pravnom predniku bio stečen dosjelošću), te polazeći od utvrđenja ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikog ometani posjed tužiteljice i njezinih pravnih prednika, i to svekrovog joj oca ŽN, svekra HN pok. ŽN /upisanog posjednika dijela predmetne nekretnine u površini od 3.000 m2/, svekrve ČN ud. HN i supruga ŠN pok. SN, glede predmeta spora izvršavan najkasnije počev od sredine prve polovice 50-ih godina prošlog stoljeća (od kojeg vremena su najstariji u postupku saslušani svjedoci imali neposrednih saznanja glede posjedovnog stanja na licu mjesta), i to na način da su ih kontinuirano koristili u gospodarske i poljoprivredne svrhe, a koji posjed ovaj sud po kvaliteti nalazi makar savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, dok postojeće vlasničko stanje glede predmetne nekretnine upisano u javnoj evidenciji (zemljišnim knjigama) samo za sebe, a polazeći od gornjih utvrđenja ovog suda, ne odriče posjedu izvršavanom glede predmeta spora od strane tužiteljice i njezinih pravnih prednika kvalitet savjesnosti odnosno poštenja, pa kako u konkretnom slučaju u vezi potraživanja tužiteljice ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, to je zaključak ovog suda da je pravni prednik tužiteljice ŠN pok. SN, računajući i posjed izvršavan glede predmeta spora od strane pravnih mu prednika (djeda ŽN te roditelja SN i ČN), sporni realni dio predmetne nekretnine stekao ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki - izvanrednom dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a (u trajanju od 40 godina), svakako dovršen do vremena neposredno nakon stupanja na snagu ZV-a, a prije donošenja naprijed navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, te po tužiteljici nasljeđivanjem potonje imenovanog stvarnog samovlasnika istog (preminulog 2011.), slijedom čega je zahtjevu tužiteljice valjalo udovoljiti i presuditi kao u izreci.

10. Odluka o parničnom trošku je izostala budući da stranke nisu stavile zahtjeve za nadoknadu istog.

Šibenik, 17. kolovoza 2026.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- tužiteljici, po punomoćniku

- tuženici, po zakonskom zastupniku