REPUBLIKA HRVATSKA

P-1895/2024-20

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužitelja ED (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici u Zajedeničkom odvjetničkom uredu HD i ŠD u [adresa], protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE (OIB: 52634238587), koju kao zakonski zastupnik zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon javne glavne rasprave zaključene 29. lipnja 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja MD, odvjetničke vježbenice u Zajedeničkom odvjetničkom uredu HD i ŠD HD u [adresa] i zamjenice zakonskog zastupnika tuženice Dijane Morović, zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Građansko- upravni odjel, na ročištu za objavu presude održanom 17. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik fizičkih dijelova nekretnine zemljišnoknjižno označene kao kat. čest. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], označenih u Skici mjesta očevida vještaka Marija Jurasa od 27. svibnja 2026. godine, koja skica predstavlja sastavni dio ove presude, brojevima:

- 1-2-3-4-1 koji fizički dio odgovara rezerviranom katastarskom broju kat. čest. [katastarska čestica] K. O [katastarska općina], površine 346 m2 te

- 5-6-7-8-9-10-5, koji fizički dio odgovara rezerviranom katastarskom broju kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 410 m2.

II. Ovlašćuje se tužitelj ED OIB: [osobni identifikacijski broj] da na temelju ove presude na fizičkim dijelovima kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], označenim u Skici mjesta očevida vještaka Marija Jurasa od 27. svibnja 2026. godine koja skica predstavlja sastavni dio ove presude, brojevima: 1-2-3-4-1 koji fizički dio odgovara rezerviranom katastarskom broju kat. čest. [katastarska čestica] K. O [katastarska općina], površine 346 m2 te 5-6-7-8-9-10-5, koji fizički dio odgovara rezerviranom katastarskom broju kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 410 m2, po izradi parcelacijskog elaborata i prijavnog lista kojim će se od dijelova kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koji su u isključivom vlasništvu tužitelja formirati posebne nekretnine, broj kat. čest. [katastarska čestica] površine 346 m2 i kat. čest. [katastarska čestica] površine 410 m2, na tim posebnim nekretninama za cijelo zatraži i postigne u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku K. O. [katastarska općina] uknjižbu prava vlasništva za cijelo uz istodobno brisanje tog prava s imena Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je dosjelošću stekao realne dijelove kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] opisane u izreci ove presude (rezerviranih brojeva kat. čest. [katastarska čestica] površine 410 m2 i kat. čest. [katastarska čestica] površine 346 m2), a koji da zajedno s kat. čest. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina] (na kojima da je uknjižen kao vlasnik) u naravi predstavljaju funkcionalnu cjelinu - obiteljsku kuću s dvorištem i okućnicom položene u zaseoku Gulini. Ujedno je naveo da je realni dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] rezerviranog broja kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u naravi predstavljao guvno ograđeno suhozidom, a realni dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] rezerviranog broja kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] da predstavlja voćnjak na kojem su njegovi pravni prednici posadili stabla masline i oraha. Osim toga, naveo je da su njegovi pravni prednici starosjedioci zaseoka Gulini, kao i da se predmetni kompleks preko 150 godina nalazi u kontinuiranom i od nikog ometanom posjedu njega i njegovih pravnih prednika koristeći ga u stambene, gospodarske i poljoprivredne svrhe, a budući da su na istog dovodili stoku na ispašu i na njemu sadili razne poljoprivredne kulture. Suviše toga, naveo je da je predmet spora bio utvrđen i ostavinom izvanknjižne vlasnice istog

- majke mu TD ud. ND koja, pak, da ih je stekla nasljeđivanjem supruga ND. Slijedom istaknutog činjeničnog supstrata, a u skladu s rezultatima u postupku provedenog očevida, tužitelj je konačno ustao zahtjevom stavljajući ga u sadržaju kao u izreci ove presude.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu opirala istoj i njome stavljenom zahtjevu navodeći da iz dokaza na koje se tužitelj poziva u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno da tužitelj nije priložio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da bi on ili njegovi pravni prednici bili vlasnici odgovarajućih realnih dijelova predmetne nekretnine jer se u ispravama priloženima uz tužbu ne spominje predmetna nekretnina. Stoga, da tužitelj predmet spora nije mogao steći nasljeđivanjem budući da nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima. Suviše toga, navela je da iz dokaza priloženih uz tužbu ne proizlazi da je tužitelj posjedovao predmet spora nastavno na svoje pravne prednike, i to kroz zakonom određeno vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, u vezi s čim je navela da na digitalnoj orto-foto karti iz 1968. i Hrvatskoj osnovnoj karti nisu vidljivi tragovi posjeda niti ograđenost spornih realnih dijelova predmetne nekretnine. Navela je i da je predmetna nekretnina oduvijek uknjižena kao njezino vlasništvo, dok da je prema podacima iz katastarskog operata kao posjednik iste upisan GRAD ŠIBENIK, a što sve da ukazuje na nepoštenje posjeda tužitelja odnosno njegovih pravnih prednika. Stoga, kako da tužitelj tužbenim navodima nije doveo u sumnju upis prava vlasništva glede predmetne nekretnine na njezinom imenu, a niti priložio dokaze koji bi upućivali da je uknjižba prava vlasništva glede te nekretnine pogrešna, to je predložila da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

3. Tužitelj je u očitovanju na navode tuženice istaknute u odgovoru na tužbu naveo da su njegovi pravni prednici bili izvanknjižni vlasnici predmeta spora, kao i da isti nije sadržan u rješenjima o nasljeđivanju iza njihove smrti jer u vrijeme donošenja tih rješenja nije raspolagano točnim oznakama čestica već se pogrešno smatralo da stvarni imenik zemljišnoknjižnog odjela ovog suda odražava stvarno stanje. Naveo je i da su sporni realni dijelovi predmetne nekretnine ograđeni suhozidima koji nisu mijenjani od davnina, a koji da su vidljivi i na snimku iz 1968. dostavljenom po tuženici u lošoj rezoluciji te iz kojeg proizlazi da je realni dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] oznake 194/5 pravokutnog oblika - voćnjak sa stablima oraha i maslina, a na realnom dijelu navedene nekretnine nove oznake 194/4 K. O. [katastarska općina] da je vidljiv kružni oblik nekadašnjeg guvna. Osim toga, naveo je da je tuženica pogrešno upisana i kao vlasnica većine drugih posjeda žitelja zaseoka Gulini.

4. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda i podataka iz katastarskog operata za K. O. [katastarska općina], zapisnika s očevida od 3. studenog 2025., skice mjesta očevida izrađene po vještaku mjerniku Mariju (nom. E) Jurasu, ing. geod. iz „Ureda za izmjeru“ d.o.o., [adresa] i digitalno potpisane 27. svibnja 2026. s preklopom na DOF 68 i HOK, Geodetskih situacija izrađenih u svibnju 2024. od strane dipl. ing. geod. Marija (nom. E) Milulandre iz tvrtke „Podloga“ d.o.o., rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O.415/96 od 7. svibnja 1996., rješenja o nasljeđivanju naknadno pronađene imovine ovog suda br. O-750/2025-2 od 7. svibnja 2025. te iskaza svjedoka ĆD, SD i ŽD, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud postavljeni zahtjev tužitelja nalazi osnovanim.

7. Naime, ocjenom u postupku provedenih dokaza sud je sljedećih utvrđenja:

- da sporni realni dijelovi predmetne nekretnine u naravi predstavljaju zemljištu koje je načinom obrađivanja vidno odijeljenom od susjednih nekretnina te položeno južno od asfaltirane mjesne ulice, a na kojem su od poboljšica zatečeni stablo bajama, oraha i masline (površine 346 m2), odnosno zemljište u cijelosti ograđeno starim suhozidima na kojem su zatečeni ostaci nekadašnjeg guvna za mljevenje žita (površine 410 m2),

- da je predmetna nekretnina od osnivanja zemljišnih knjiga bila upisana u korist Općinskog Odlomka Lozovca pripadajućeg političkoj Šibenskoj općini, zatim, od 1950. kao Općenarodna imovina, a od 2004. vlasništvo tuženice,

- da se predmet spora, kako to proizlazi iz personalnih dokaza provedenih tijekom postupka (iskaza svjedoka ĆD, SD i ŽD, koji su iskazivali o svojim neposrednim saznanjima glede posjedovnog stanja na predmetu spora, te čijim iskazima su u cijelosti potvrđene tvrdnje tužitelja isticane u tom smislu u činjeničnom supstratu tužbe), odnosno provedenih materijalnih dokaza (i to rezultata očevida provedenog na licu mjesta - kojim je utvrđeno da predmet spora u naravi predstavlja sastavni dio većeg kompleksa, kao i da je isti od susjednih nekretnina odijeljen granicom održavanja odnosno starim kamenim suhozidom), nalazio u kontinuiranom, samostalnom i od nikog ometanom posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika (oca ND i majke TD) koji su ih koristili u gospodarske (kao tzv. guvno) i poljoprivredne svrhe (kao voćnjak).

8. Nadalje, u vezi primjene relevantnih materijalnih propisa u ovoj parnici ističe se kako slijedi:

- da iz dokaza provedenih tijekom postupka, posebno onih personalnih (vodeći pritom računa o dobi u postupku saslušanih svjedoka koji su iskazivali o dugogodišnjem posjedu predmeta spora od strane tužitelja i njegovih pravnih prednika), nije moguće s dovoljnom sigurnošću zaključiti o izvršavanju posjeda od strane pravnih prednika tužitelja glede predmetne nekretnine kroz vrijeme dosjelosti propisano pravnim pravilom iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (koje bi bilo dovršeno do 6. travnja 1941.), a koji propis se ima primijeniti na odnose nastale prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80. i 36/90. te „Narodne novine“ br. 53/91. i 92/94.) tj. 1. rujna 1980., odredbom članka 29. kojeg propisa je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u vlasničkom režimu ranijeg društvenog uređenja (društveno vlasništvo, općenarodna imovina i sl.),

- da je odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

9. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), u vrijeme dosjelosti valja uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

10. Slijedom svega naprijed navedenog, a odlučujući o zahtjevu tužitelja u granicama navoda istaknutih u činjeničnom supstratu tužbe (iz kojih zapravo proizlazi i da bi predmet spora po njemu bio stečen dosjelošću), te polazeći od utvrđenja ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikog ometani posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika, i to oca mu ND i majke mu TD ud. Mate preminule 1996. , glede predmetnog kompleksa sastavni dio kojeg je i predmet spora izvršavan najkasnije počev od sredine 50-ih godina prošlog stoljeća (od kojeg vremena je najstariji u postupku saslušani svjedok imao neposrednih saznanja glede posjedovnog stanja na licu mjesta), i to na način da su ih kontinuirano koristili u stambene (postojeća stambena kuća je na dijelu predmetnog kompleksa izvan predmeta spora podignuta na mjestu stare kuće zapaljene od strane talijanske okupacijske vojske tijekom II. svjetskog rata), gospodarske (kao tzv. guvno ranije položeno na dijelu predmeta spora) i poljoprivredne svrhe (kao voćnjaka položenog na preostalom dijelu predmeta spora), a koji posjed ovaj sud po kvaliteti nalazi makar savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, dok postojeće vlasničko i posjedovno stanje glede predmetne nekretnine upisano u javnim evidencijama (zemljišnim knjigama i katastarskom operatu) samo za sebe, a polazeći od gornjih utvrđenja ovog suda, ne odriče posjedu izvršavanom glede predmeta spora od strane tužitelja i njegovih pravnih prednika kvalitet savjesnosti odnosno poštenja, pa kako u konkretnom slučaju u vezi potraživanja tužitelja ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, to je zaključak ovog suda da je tužitelj, računajući i posjed izvršavan glede predmeta spora od strane oca mu ND i majke TD ud. ND, sporne realne dijelove predmetne nekretnine (rezerviranih katastarskih brojeva kat. čest. [katastarska čestica], obje K. O. [katastarska općina]) stekao ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki - izvanrednom dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a (u trajanju od 40 godina), svakako dovršen do vremena neposredno nakon stupanja na snagu ZV-a, a prije donošenja naprijed navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, slijedom čega je zahtjevu tužitelja valjalo udovoljiti u cijelosti i presuditi kao u izreci.

11. Odluka o parničnom trošku je izostala budući da stranke nisu stavile zahtjeve za nadoknadu istog.

Šibenik, 17. kolovoza 2026.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- tužitelju, po punomoćnicima

- tuženici, po zakonskom zastupniku