Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj Ovr-138/2026-14

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Adriani Puž, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Frane Dobrović, odvjetnik u Rijeci, protiv ovršenika TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Davor Jelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelić, Vuković i Vukšić, u Zagrebu, radi naplate, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji posl.br. Ovr-138/2026-2 od 4. veljače 2026., 17. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba ovršenika TO od 12. ožujka 2026., te se u cijelosti rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji posl.br. Ovr- 138/2026-2 od 4. veljače 2026. preinačava, te se ovršni zahtjev ovrhovoditelja IO od 30. siječnja 2026. odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se ovrhovoditelju IO da plati trošak ovršnog postupka ovršeniku TO u iznosu od 1.444,84 EUR, u roku od 8 (osam) dana.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu u kojem navodi da ga podnosi na temelju ovršne isprave zadužnice izdane po ovršeniku 8. lipnja 2011., potvrđene po javnom bilježniku Mariji Grozdanić-Dekleva, iz Rijeke pod brojem OV-6986/2011 dana 8. lipnja 2011. radi naplate novčane tražbine i troškova ovršnog postupka na nekretninama u vlasništvu ovršenika.

2. Sud je izdao rješenje o ovrsi 4. veljače 2026. posl.br. Ovr-138/2026-2. Isto je ovršenik zaprimio 6. ožujka 2026. Izjavio je žalbu 12. ožujka 2026., te dopunu žalbe 13. ožujka 2026. U žalbi navodi da ju ističe temeljem čl. 50 st. 1 toč. 7 i 11 Ovršnog zakona, a u dopuni žalbe poziva se na razlog iz čl. 50 st. 1 toč. 1 Ovršnog zakona, tj. zato što smatra da isprava na temelju koje je rješenje o ovrsi doneseno nije ovršna isprava. U prvom redu ovršenik ističe da je u vrijeme sačinjavanja predmetne zadužnice bio na snazi Pravilnik o obliku i sadržaju zadužnice, objavljen u Narodnim novinama br. 16/2011. Predmetna zadužnica da ne zadovoljava stroge formalne uvjete propisane navedenim Pravilnikom. Sukladno članku 2. Pravilnika, zadužnica se izdaje na tiskanom obrascu, odnosno podredno može biti ispisana računalnim ispisom prema tekstu propisanog obrasca. U konkretnom slučaju taj uvjet nije ispunjen. Nadalje, prema članku 4. stavku 4. Pravilnika, na zadužnici mora biti naznačeno da ista ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. Taj uvjet također nije ispunjen. Ne samo to, već je istim stavkom propisano i da u zadužnici mora biti naznačeno da ista ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha. Međutim, predmetna zadužnica ni taj uvjet ne zadovoljava. Ovršenik posebno naglašava da u predmetnoj zadužnici nije naznačeno da su uz glavnicu uključene kamate. Slijedom toga, primjenom navedenog Pravilnika, kamate se ni u kojem slučaju ne mogu naplatiti na temelju takve zadužnice. Naime, člankom 4. stavkom 2. Pravilnika propisano je da se kamate mogu navesti, pri čemu je u propisanom obrascu zadužnice predviđen tekst kojim se izričito naznačuje potražuju li se uz iznos tražbine ovrhovoditelja i kamate. U napomenama uz obrazac, pod točkom (2), navodi se: „upisati ugovorne kamate i ostale sporedne tražbine ako ih ima, ili upisati riječ ‘bez uvećanja’“. Iz predmetne zadužnice razvidno je da ugovorne kamate i sporedne tražbine nisu predmet iste, budući da se uopće ne spominju. Slijedom navedenog, čak i u slučaju kada bi predmetna zadužnica zadovoljavala sve uvjete propisane navedenim Pravilnikom, a što ovdje nije slučaj, ovršenik da bi bio u obvezi naknaditi isključivo iznos glavnice bez kamata, odnosno u konkretnom slučaju 258.600,00 kn, tj. 34.322,12 EUR. Dodatni razlog zbog kojeg je predmetna ovrha nedopuštena jest činjenica da je navedenim Pravilnikom jasno propisano (čl. 4.) da u zadužnici mora biti naznačeno kako se na temelju iste protiv dužnika može tražiti ovrha i na drugim predmetima ovrhe. Suprotno tome, u ovom se slučaju provodi ovrha na nekretnini, iako takva mogućnost u zadužnici nije navedena, što znači da se ovrha na nekretnini uopće ne može provesti na temelju predmetne zadužnice. Predlaže ukidanje rješenja o ovrsi i odbijanje ovršnog zahtjeva. Potražuje i nadoknadu troška žalbenog postupka.

3. Po pozivu suda ovrhovoditelj je dostavio izvornik zadužnice, iz iste je razvidno da je izdana temeljem odredbe čl. 125 Ovršnog zakona dana 8. lipnja 2011. Potvrđena je ova privatna isprava tj. solemnizirana 8. lipnja 2011.

4. Odredba čl. 125 Ovršnog zakona (Narodne novine 139/10) propisivala je u st. 8 da će oblik i sadržaj isprave iz st. 1 ovog članka propisati ministar nadležna za poslove pravosuđa. Pravilnik je donesen na temelju ovog članka, a objavljen u Narodnim novinama 16/11, koji je stupio na snagu 4. veljače 2011. Propisivao je oblik i sadržaj zadužnice koja je prema čl. 2 st. 2 istog mogla biti izdana na tiskanom obrascu ili ispisana računalnim ispisom prema tekstu obrasca. U člancima 4, 5 i 6 Pravilnika propisan je sadržaj zadužnice, te je iz istog razvidno da predmetna zadužnica na temelju koje je pokrenut ovaj ovršni predmet nema sadržaj koji propisuje Pravilnik, a na koji nedostatak oblika i sadržaja ukazuje i ovršenik u žalbi, u bitnome nije naznačeno u zadužnici da ista ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi i da ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha na drugim predmetima ovrhe.

5. Slijedom navedenog proizlazi da dostavljena zadužnica nema svojstvo ovršne isprave i nije podobna za ovrhu, pa se ispravno ovršenik poziva na odredbu čl. 50 st. 1 toč. 1 Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje OZ-a), tj. da isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi nije ovršna isprava. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 51 st. 2 OZ-a valjalo je odlučiti kao u izreci.

6. Temeljem odredbe čl. 14 OZ-a dužan je ovrhovoditelj podmiriti trošak žalbe ovršeniku koji je zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika, a njegova je trošak sukladan Tarifi HOK-a. Ovršenik ima trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr 13), a ovaj iznos uvećan za PDV od 250,00 EUR. Također ovršenik ima i trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 194,84 EUR.

U Opatiji 17. kolovoza 2026.

S u d a c

Adriana Puž

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a za županijski sud.

Dna:

Pun. ovrhovoditelja

Pun. ovršenika