Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 163 P-2806/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jadranki Nižić-Peroš, u pravnoj stvari tužitelja NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zdenku Margarinu, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Općina Poličnik, Poličnik, Dr. Franje Tuđmana 62, OIB:87120007882, zastupana po punomoćnici Magdaleni Tomić, odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave od dana 14. srpnja 2026. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika te objave od dana 17. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj NE pok. N čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao valjani pravni osnov za sticanje prava vlasništva realnih dijelova kat. čest. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] površine 195 m2 temeljem kupnje od Baljak Stojana koji dio je označen u situacijskom planu izrađenom od firme Geometar d.o.o. po Marinović Ivanu ing.geodezije od 31.01.2019. koji je dio u rečenom situacijskom planu označen likom i slovima A,B,C,D,E,A te realnog dijela iste nekretnine – čest.br. 681/17 k. o. [katastarska općina] temeljem kupnje od AE površine 18 m2 označen u skici izmjere firme Geometar d.o.o. izrađenoj po Marinović Ivanu ing.geodezije dana 14.01.2020. koji dio je označen na toj skici likom i slovima A,B,C,A, koji realni dijelovi su u skici sudskog očevida izrađenog 30.9.2025. po stalnom sudskom vještaku ing Ivanu Marinović označen likom žute boje i slovima A,B,C,D,E,F,A i oznakom dio k.č.z. 681/17 u površini od 213 m2 koja skica sudskog očevida je sastavni dio ove presude pa se tužitelj ovlašćuje da temeljem ove presude po pravomoćnosti iste i provedenoj parcelaciji zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva vrhu novoformirane katastarske čestice uz istovremeno brisanje postojećeg upisa u vlastovnici“.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana plati trošak postupka u iznosu od 1.000,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućim od donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi od 23. prosinca 2024. navodi kako je nekretnina kat. oznake čest.broj 681/17 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao Općenarodna imovina. Iz rješenja Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Zadarske županije kl. 350-07/22-01/186, urbroj: 2198-07/22-22-2 od 08.02.2022. slijedi da se na dan 26. srpnja 1991. i 16. listopada 1990. navedena nekretnina nalazila unutar granica građevinskog područja naselja. Tužitelj je kupio kompleks zemljišta dio kojeg je i dio čest.br. 681/17 u površini od 195 m2 izrađen po firmi Geometar d.o.o. po Ivanu Marinović ing. geodezije od 31. siječnja 2019. koji je dio u situacijskom planu označen likom i slovima A, B,C,D,E,A. Tužitelj je nadalje sklopio kupoprodajni ugovor sa AE (Ante), OIB: [osobni identifikacijski broj], kojim ugovorom je kupljen kompleks vidljiv iz skice izmjere sačinjen po firmi Geometar d.o.o. po Ivanu Marinović ing. geodezije od 14. siječnja 2020. dio kojeg kompleksa je i dio čest. br. 681/17 površine 18 m2 označen u skici izmjere likom i slovima A,B,C, A. Ne bi trebalo biti sporno da su prodavatelji bili vlasnici predmeta kupoprodaje vlasništvo kojih je stečeno temeljem dosjelosti.

2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu naveo kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Tužitelj u tužbi da ne navodi odgovarajuće materijalne dokaze na okolnost stjecanja prava vlasništva predmetnih nekretnina. Tuženik nije dostavio niti jedan materijalni dokaz iz kojeg bi proizlazilo da bi predmetne nekretnine ikada bile u vlasništvu ili posjedu obitelji tužitelja ili njegovih pravnih prednika.

3. Ovaj sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao zk izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 4-5), skicu izmjere od dana 14. siječnja 2020. (l.s. 7), uvjerenje Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove od 8. veljače 2022. (l.s. 9), situacijski plan od 31. siječnja 2019. (l.s. 10-11), ispravak kupoprodajnog ugovora od 9. siječnja 2020. (l.s. 12-13), ugovor o kupoprodaji od dana 31. listopada 2019. (l.s. 14-17), izvod iz posjedovnog lista za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 18-20), proveden je očevid na licu mjesta 19. rujna 2025. te je izrađena skica lica mjesta od 30. rujna 2025. sa fotografijama po vještaku geometru SE (l.s. 63-66) i saslušani su svjedoci KE, IE, PE te tužitelj (l.s. 50-52).

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na dijelu nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 213 m², i to na dijelu površine 195 m² koj i je kupio od KE te na dijelu površine 18 m² koji je kupio od ZE, a koji dijelovi su prikazani na geodetskim skicama i situacijskim planovima priloženim spisu. Tužitelj tvrdi da su njegovi prednici odnosno prednici prodavatelja predmetne dijelove nekretnine držali i koristili kroz dulje vremensko razdoblje kao svoje te da su prodavatelji bili vlasnici tih dijelova nekretnine stečenih nasljeđivanjem i dosjelošću, slijedom čega smatra da je kupoprodajnim ugovorima stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva.

5. Među strankama nije sporno da je predmetna nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao općenarodna imovina te da je tužitelj sa KE i ZE sklopio ugovore o kupoprodaji dijelova zemljišta koje označava kao predmet spora.

6. Među strankama je sporno jesu li KE i ZE u trenutku sklapanja kupoprodajnih ugovora raspolagali pravom vlasništva na predmetnim dijelovima nekretnine odnosno jesu li njihovi pravni prednici stekli pravo vlasništva dosjelošću, te je sporno je li tužitelj na temelju zaključenih kupoprodajnih ugovora stekao pravo vlasništva odnosno valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na spornim dijelovima nekretnine. Sporno je i jesu li u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u obliku kako je postavljen tužbom.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Tijekom postupka temeljem izvedenih dokaza utvrđeno je sljedeće činjenično stanje:

- da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine ukupno 132.447 m² u zemljišnim knjigama upisana kao općenarodna imovina (l.s.4),

- da se dio predmetne nekretnine nalazi unutar granica građevinskog područja (l.s.9),

- da je tužitelj kao kupac od VE kao prodavatelja kupio dio čest.br. 681/17 u površini od 195 m2 prema skici izrađenoj po firmi Geometar d.o.o. po Ivanu Marinović ing. geodezije od 31. siječnja 2019. (l.s.12-13)

- da je tužitelj kao kupac od ŠE kao prodavatelja kupio dio čest. br. 681/17 površine 18 m2 prema skici izrađenoj po firmi Geometar d.o.o. po Ivanu Marinović ing. geodezije od 14. siječnja 2020. (l.s.14-17),

- da su KE i ZE upisani kao suposjednici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je upisano sveukupno 36 suposjednika (l.s.18-20),

- da je očevidom na licu mjesta od 19. rujna 2025. te skicom lica mjesta od 30. rujna 2025. utvrđen položaj predmetnih nekretnina, te da se u naravi radi o obrađivanoj poljoprivrednoj površini, dijelu nekretnine koji se nalazi ispod kuće tužitelja, koji je sa dvije strane ograđen betonskim zidom, a na koju skicu lica mjesta stranke nisu imale primjedbe.

9. Saslušan kao svjedok KE, rođ. 1953., nesrodan, iskazao je da je tužitelju prodao dio predmetne nekretnine površine 195 m² koju je prethodno naslijedio od svoga oca A temeljem rješenja o nasljeđivanju te da je bio upisan kao njezin posjednik. Naveo je da je predmetni kompleks bio omeđen suhozidom te da mu nitko nikada nije osporavao pravo posjeda.

9.1. Svjedok ZE, rođ. 1960., nesrodan, iskazao je da je tužitelju prodao sporni dio površine 18 m² koji se nalazio u sastavu zemljišta njegove obitelji više od 300 godina te da je i on predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem. Iskazao je kako nikada nije bilo sporova glede posjeda te nekretnine. Taj dio koji je prodavao u naravi je mali "vrtlić", iznad kojega tužitelj ima svoju kuću. Ukupno je tužitelju prodao 214 m2, a u što su uključene i neke druge čestice zemlje.

9.2. Saslušan je kao svjedok i IE, rođ. 1962., nesrodan, koji je potvrdio da je predmetni kompleks bio ograđen suhozidom te da se u mjestu oduvijek smatralo kako pripada obiteljima KE i ZE. Naveo je da nikada nije čuo da bi itko osporavao njihov posjed, kao ni posjed tužitelja nakon kupnje, a da mu je tužitelj ispričao da je on kupio neke nekretnine od prethodno saslušanih svjedoka i nekih drugih osoba, a radi se posjedu ispred njegove kuće. KE da je naslijedio svoga oca S koji je naslijedio svoga oca K, a AE je naslijedio svog pok. oca ĐE.

10. Tužitelj NE iskazivao je suglasno s navodima saslušanih svjedoka, odnosno da je kupio nekretnine od prethodno saslušana prva dva svjedoka, VE i ŠE. Pojasnio je položaj kupljenih dijelova zemljišta na situacijskom planu i to da je 195 m2 označeno A-B-C-D-E-A kupio od VE, dok je od ZE kupio 214 m2, međutim spornih da je 18 m2, koji su dio čestice 681/17, a kako je to označeno slovima A-B-C na skici izmjere. Naveo je da se radi o nekretninama koje se nalaze neposredno ispod njegove kuće, da su bile ograđene suhozidom te da nikada nije imao saznanja da bi itko osporavao posjed njegovim prednicima ili prodavateljima. Da se radilo o dijelu nekretnine koja je bila od TE, koji je naslijedio od svoga oca ĐE, a ĐE od svog oca I. KE da je to naslijedio od svoga oca, a djed od KE da se zvao P te da on je došao na ženinu nekretninu, koja se zvala Z rođena V.

11. Svjedok KE je detaljno opisao način na koji je stekao predmetni dio zemljišta, navodeći da ga je naslijedio od svog pokojnog oca temeljem rješenja o nasljeđivanju te da je bio upisan kao posjednik predmetne nekretnine kao i da je predmetni dio bio jasno omeđen suhozidom i da njemu niti njegovim prednicima kroz cijelo vrijeme korištenja nitko nije osporavao pravo posjeda. Također, svjedok ZE je naveo da je predmetni dio zemljišta stekao nasljeđivanjem od svog oca te da se isti nalazio u posjedu njegove obitelji kroz više generacija. Iskaz svjedoka IE potvrđuje navode prethodno saslušanih svjedoka i tužitelja da je predmetni zemljišni dio bio omeđen suhozidima te da se u lokalnoj sredini predmetno zemljište oduvijek smatralo zemljištem obitelji KE i ZE. Iskaz tužitelja NE u bitnim je dijelovima suglasan iskazima saslušanih svjedoka. Tužitelj je detaljno opisao položaj predmetnih nekretnina, način na koji ih je kupio te okolnost da su predmetni dijelovi zemljišta prije kupnje bili ograđeni suhozidom.

11.1. Međutim, iz izvatka iz posjedovnog lista za predmetnu nekretninu proizlazi da su KE i ZE evidentirani kao suposjednici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 127.982 m², zajedno s još 34 suposjednika, pri čemu njihovi udjeli nisu određeni. Iz takvog upisa ne proizlazi postojanje prava vlasništva na konkretnim dijelovima nekretnine koji su predmet spora, već samo činjenica posjeda. Stoga sud iskaze navedenih svjedoka, u dijelu u kojem navode da su oni odnosno njihovi pravni prednici stekli pravo vlasništva dosjelošću, ne smatra dovoljnim dokazom za utvrđenje te činjenice. Naime, osim njihovih iskaza, tijekom postupka nisu provedeni niti priloženi drugi dokazi iz kojih bi bilo moguće utvrditi početak, pravni temelj, opseg i kontinuitet posjeda potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, niti da bi predmetni realni dijelovi nekretnine predstavljali zasebne posjedovne djelove nad kojima bi prodavatelji odnosno njihovi pravni prednici izvršavali samostalan vlasnički posjed. Slijedom navedenog, sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da su KE i ZE odnosno njihovi pravni prednici stekli pravo vlasništva na spornim dijelovima nekretnine dosjelošću.

12. Iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja proizlazi da je predmetno zemljište bilo ograđeno suhozidima te da u nije bilo osporavanja njihova posjeda. Međutim, navedene okolnosti same za sebe nisu dovoljne za zaključak da su prednici prodavatelja stekli pravo vlasništva dosjelošću.

13. Naime, teret dokazivanja činjenica na kojima temelji svoj zahtjev bio je na tužitelju. Tužitelj je tvrdio da su KE i ZE predmetne dijelove nekretnine stekli nasljeđivanjem od svojih prednika, a da su njihovi prednici prethodno pravo vlasništva stekli dosjelošću. Međutim, tijekom postupka nisu dostavljeni dokazi iz kojih bi proizlazio osnov i kontinuitet stjecanja prava vlasništva dok tuženik osporava navode tužitelja.

14. Iskazi saslušanih svjedoka predstavljaju dokaz o posjedovanju i načinu korištenja zemljišta, ali ne predstavljaju dovoljan dokaz da su prednici KE i ZE ispunili zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Svjedoci su iskazivali da su predmetne nekretnine bile u posjedu njihovih obitelji kroz više generacija te da nitko nije osporavao njihov posjed, međutim iz njihovih iskaza nije moguće sa sigurnošću utvrditi od kada traje posjed, u kojem pravnom svojstvu je izvršavan, niti jesu li bile ispunjene sve zakonske pretpostavke potrebne za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

15. Nadalje, iz zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je predmetna nekretnina upisana kao općenarodna imovina, dok iz posjedovnog lista proizlazi da su KE i ZE evidentirani kao jedni od ukupno 36 suposjednika predmetne čestice. Sama činjenica upisa u posjedovni list ne predstavlja dokaz prava vlasništva, niti iz navedenog proizlazi da su oni bili ovlašteni raspolagati konkretnim dijelovima predmetne nekretnine kao vlasnici.

16. Budući da tužitelj nije dokazao da su KE i ZE odnosno njihovi pravni prednici stekli pravo vlasništva na dijelovima k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dosjelošću ili na drugi zakonom propisan način, nije dokazano ni da su prodavatelji u trenutku sklapanja kupoprodajnih ugovora bili nositelji prava vlasništva koje bi mogli prenijeti na tužitelja. Slijedom navedenog, kupoprodajni ugovori na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev ne predstavljaju dokaz da je tužitelj stekao pravo vlasništva na spornim dijelovima nekretnine.

17. Stoga sud nalazi da tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu na kojoj temelji svoj zahtjev, odnosno da su njegovi prednici odnosno prednici prodavatelja bili vlasnici spornih dijelova nekretnine. Kako nije dokazano prethodno stjecanje prava vlasništva od strane prodavatelja, nisu ispunjene pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva pa je isti valjalo odbiti kao neosnovan te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23) te su tuženiku priznati troškovi prema vrijednosti predmeta spora i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr.8.1.Tarife), za zastupanje na raspravi od 22. svibnja 2025., 19. rujna 2025. i 15. srpnja 2026. u iznosu od po 100 bodova (Tbr.9.1.Tarife), sve uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 1.000,00 EUR.

U Zadru, 17. kolovoza 2026.

S u t k i nj a

Jadranka Nižić-Peroš, univ. spec. iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi preko ovoga Suda na nadležni županijski sud, pisano u dovoljnom broju primjeraka za Sud i stranke ovoga postupka.

DNA:

1. Tužitelju, po punomoćniku,

2. Tuženiku, po punomoćnici.