REPUBLIKA HRVATSKA

P-1160/2024-22

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužitelja ČE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Elen Kuvač, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženica: 1. REPUBLIKE HRVATSKE (OIB: 52634238587), koju kao zakonski zastupnik zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel i 2. OPĆINE TISNO (OIB: 00699288369), Tisno, Uska ulica, koju kao zakonski zastupnik zastupa ŠE, načelnik, a njega punomoćnica BE, mag. iur., djelatnica tuženice ad. 2., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 29. lipnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenice zakonskog zastupnika tuženice ad. 1. REPUBLIKE HRVATSKE - Ivane Grubišić, zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude održanom 17. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica nasljeđivanjem stekla vlasništvo za cijelo dijelova nekretnina označenih kao čest. br. 7934/1 K. O. [katastarska općina] označeno brojevima 1- 2-3-4-5-6-20-1 u površini od 11.645 m2, dijela čest. br. 8867 K. O. [katastarska općina] označeno brojevima 7-8-9-10-11-12-13-14-15-16-17-18-7 u površini od 4.385 m2 i dijela čest. br. 9973 K. O. [katastarska općina] označeno brojevima 6-7-18-19-20-6 u površini od 572 m2, sve označeno na skici mjesta očevida izrađenoj po vještaku mjerniku ing. geod. VE od dana 04.02.2026. godine, a koja skica je sastavni dio ove presude.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je vlasnica realnih dijelova kat. čest. [katastarska čestica] (koje da su u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo tuženice ad. 1. REPUBLIKE HRVATSKE) i 9973 (koja da je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tuženice ad. 2. OPĆINE TISNO), sve K. O. [katastarska općina] (narodnog naziva „Vlačica“), opisanih u izreci ove presude, u naravi (legalizirane) obiteljske kuće s gospodarskim objektima i okućnicom, sve u naravi ograđeno suhozidom, stekavši ih nasljeđivanjem supruga IE pok. IE koji, pak, da ih je stekao nasljeđivanjem oca IE ([adresa]) IE sina Č, a on 1954. kupnjom od UE pok. Š, te od kojeg vremena da se ona i njezini pravni prednici nalaze u kontinuiranom i od nikom ometanom posjedu predmetnog kompleksa. Slijedom istaknutog činjeničnog supstrata, a u skladu s rezultatima u postupku provedenog očevida, tužiteljica je konačno ustala zahtjevom stavljajući ga u sadržaju kao u izreci ove presude.

2. Tuženica ad. 1. REPUBLIKA HRVATSKA se u odgovoru na tužbu opirala istoj i njome stavljenom zahtjevu u dijelu upravljenom prema njoj navodeći da iz dokaza priloženih tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva odnosno da bi pravni prednici tužiteljice bili vlasnici predmetnih realnih dijelova kat. čest. [katastarska čestica], obje K. O. [katastarska općina], slijedom čega da niti ona iste nije mogla steći nasljeđivanjem budući da nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima. Navela je i da su predmetne nekretnine prema podacima iz katastarskog operata upisane kao Državna imovina, a čime da je oborena presumpcija poštenog posjeda tužiteljice i njezinih pravnih prednika izvršavanog glede odgovarajućih realnih dijelova navedenih nekretnina. Stoga je predložila da se zahtjev tužiteljice u rečenom dijelu odbije kao neosnovan.

3. Tuženica ad. 2. OPĆINA TISNO se u odgovoru na tužbu opirala istoj i njome stavljenom zahtjevu u dijelu upravljenom prema njoj navodeći da sporni realni dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u naravi predstavlja nerazvrstanu cestu - dio [adresa] u [adresa] kod [adresa], kao i da je ista upisana kao javno dobro u općoj uporabi u njezinom vlasništvu.

4. Tužiteljica je u očitovanju na navode tuženice ad. 2. OPĆINE TISNO istaknute u odgovoru na tužbu navela da se na licu mjesta ne zatiče niti se ikada zaticao put koji bi prolazio preko kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kao i da se sporni dio te nekretnine preko stotinu godina nalazi u vlasničkom posjedu fizičkih osoba.

5. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda i podataka iz katastarskog operata za K. O. [katastarska općina], zapisnika s očevida od 27. listopada 2025., skice mjesta očevida izrađene po vještaku mjerniku VE (nom. B) Jurasu, ing. geod. iz „Ureda za izmjeru“ d.o.o., Šibenik i digitalno potpisane 4. veljače 2026. s preklopom u DOF 68 i HOK, Geodetske situacije izrađene u travnju 2024. od strane mag. ing. geod. et geoinf. GE iz tvrtke GEO NEXUS d.o.o., Šibenik, Kupoprodajne pogodbe od 27. svibnja 1954., rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-856/99, O-61/00 od 25. rujna 2001., rješenja o izvedenom stanju od 25. siječnja 2017., rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Mire Grbac iz Vodica br. O- 391/22 od 30. ožujka 2022., iskaza tužiteljice te iskaza svjedoka LE, KE i TE, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud postavljeni zahtjev tužiteljice u cijelosti nalazi osnovanim.

8. Naime, ocjenom u postupku provedenih dokaza sud je sljedećih utvrđenja:

- da sporni realni dijelovi predmetnih nekretnina u naravi predstavljaju kompleks vidno odijeljen od susjednih nekretnina, a granice između kojih nisu vidljive na terenu budući da se radi o jedinstvenoj nekretnini, te na kojoj su položeni stambeni i gospodarski objekti i okućnica na kojoj je od poboljšica zatečeno deset mladih maslina i uređeni vrt,

- da su kat. čest. [katastarska čestica], obje K. O. [katastarska općina], upisane kao vlasništvo tuženice ad. 1. REPUBLIKE HRVATSKE, a kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu tuženice ad. 2. OPĆINE TISNO, kao i da su te nekretnine ranije bile upisane kao vlasništvo Obćine Tiesno,

- da se predmet spora, kako to proizlazi iz personalnih dokaza provedenih tijekom postupka (iskaza svjedoka LE, KE i TE, koji su iskazivali o svojim neposrednim saznanjima glede posjedovnog stanja na predmetu spora, kao i saznanjima stečenima od starijih članova obitelji i mještana, te čijim iskazima su u cijelosti potvrđene tvrdnje tužiteljice isticane u tom smislu u činjeničnom supstratu tužbe), odnosno provedenih materijalnih dokaza (i to rezultata očevida provedenog na licu mjesta - kojim je utvrđeno da predmet spora u naravi predstavlja jedinstveni kompleks u cijelosti ograđen od susjednih nekretnina, i to ranije kamenim suhozidom s položenom dračom, a kamen s kojeg je iskorišten za formiranje nedaleko položenog puta), nalazio u kontinuiranom, samostalnom i od nikog ometanom posjedu tužiteljice i njezinih pravnih prednika (svekra V I i supruga IE pok. IE) koji su ih od kupnje izvršene 1954. kontinuirano koristili u stambene, gospodarske (kao pašnjak i za ubiranje drva za ogrjev) i poljoprivredne svrhe (kao vrt i maslinik).

9. Nadalje, u vezi primjene relevantnih materijalnih propisa u ovoj parnici ističe se kako slijedi:

- da iz dokaza provedenih tijekom postupka, posebno onih personalnih (vodeći pritom računa o dobi u postupku saslušanih svjedoka koji su iskazivali o višestoljetnom posjedu predmetne nekretnine od strane pravnih prednika tužitelja), nije moguće s dovoljnom sigurnošću zaključiti o izvršavanju posjeda od strane pravnih prednika tužitelja glede predmetne nekretnine kroz vrijeme dosjelosti propisano pravnim pravilom iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (koje bi bilo dovršeno do 6. travnja 1941.), a koji propis se ima primijeniti na odnose nastale prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80. i 36/90. te „Narodne novine“ br. 53/91. i 92/94.) tj. 1. rujna 1980., odredbom članka 29. kojeg propisa je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u vlasničkom režimu ranijeg društvenog uređenja (društveno vlasništvo, općenarodna imovina i sl.),

- da je odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

10. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), u vrijeme dosjelosti valja uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

11. Slijedom svega naprijed navedenog, a odlučujući o zahtjevu tužiteljice u granicama navoda istaknutih u činjeničnom supstratu tužbe (iz kojih proizlazi i da bi predmet spora po njezinom pravnom predniku bio stečen dosjelošću), te polazeći od utvrđenja ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikog ometani posjed tužiteljice i njezinih pravnih prednika, i to svekra joj IE ([adresa]) Špadine pok. Č i supruga IE pok. IE ([adresa]), glede predmetnog kompleksa izvršavan najkasnije počev od sredine 50-ih godina prošlog stoljeća (od kojeg vremena je ujedno najstariji u postupku saslušani svjedok imao neposrednih saznanja glede posjedovnog stanja na licu mjesta), i to na način da su ih kontinuirano koristili u stambene, gospodarske i poljoprivredne svrhe, a koji posjed ovaj sud po kvaliteti nalazi makar savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, dok postojeće vlasničko i posjedovno stanje glede predmetne nekretnine upisano u javnim evidencijama (zemljišnim knjigama i katastarskom operatu) samo za sebe, a polazeći od gornjih utvrđenja ovog suda, ne odriče posjedu izvršavanom glede predmeta spora od strane tužiteljice i njezinih pravnih prednika kvalitet savjesnosti odnosno poštenja, pa kako u konkretnom slučaju u vezi potraživanja tužiteljice ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, to je zaključak ovog suda da je pravni prednik tužiteljice - svekar joj IE (Joso) Špadina pok. Č (koji je preminuo 1999.), predmetni kompleks (preko kojeg niti u jednom dijelu ne prolazi niti je prolazio put ili nerazvrstana cesta) stekao ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki

- izvanrednom dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a (u trajanju od 40 godina), svakako dovršen do vremena neposredno nakon stupanja na snagu ZV-a, a prije donošenja naprijed navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, te njegovim nasljeđivanjem po sinu mu IE pok. IE ([adresa]) odnosno konačno po tužiteljici njegovim nasljeđivanjem, slijedom čega je zahtjevu tužiteljice valjalo udovoljiti u cijelosti i presuditi kao u izreci.

12. Odluka o parničnom trošku je izostala budući da stranke nisu stavile zahtjeve za nadoknadu istog.

Šibenik, 17. kolovoza 2026.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- tužiteljici, po punomoćnici

- tuženici ad. 1., po zakonskom zastupniku

- tuženici ad. 2., po punomoćnici