Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-3220/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Borisa Markovića, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice D. H. iz Z., koju zastupa opunomoćenica Z. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika Odbora za državnu službu, Z., radi poništavanja rješenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-619/23-6 od 22. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2024.
p r e s u d i o j e
- Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-619/23-6 od 22. svibnja 2023.
- Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Odbora za državnu službu, klasa: UP/II-112-07/22-01/446, urbroj: 566-01/1-22-3 od 9. siječnja 2023. i rješenja tajnika H. s., klasa: U./I-119-02/22-01/77, urbroj: 6544-3-22-1 od 26. svibnja 2022., kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška.
2. Rješenjem tuženika od 9. siječnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja tajnika H. s. od 26. svibnja 2022. kojim je tužiteljica kao državna službenica – savjetnica u Uredu za međunarodne i europske poslove H. s. za 2021. godinu ocijenjena ocjenom "zadovoljava".
3. Tužiteljica u žalbi osporava zakonitost pobijane presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra kako je prvostupanjski sud pri donošenju pobijane presude pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno pravo te je počinio bitnu povredu sudskog postupka pozivajući se na odredbe članka 66. Zakona o upravnim sporovima, ponavljajući uglavnom prigovore istaknute u tužbi. Navodi kako njezin premještaj u veljači 2017. iz Ureda predsjednika H. s. u Odjel za europske poslove na mjesto savjetnice u Stručnoj službi H. s. predstavlja odlučnu činjenicu u ovom postupku koju je sud dužan utvrditi i ocijeniti obzirom da su sve ocjene tužiteljice od premještaja u veljači 2017. pa do ocjene za 2021. rezultat upravo nezakonitog i nepravilnog premještaja u veljači 2017. Navodi kako ne ispunjava niti je ispunjavala zakonske uvjete za premještaj te da ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem i ima opravdan strah od mogućih pogrešaka i nenamjerno prouzrokovane štete, a što nikako ne može biti i nije njena krivnja s obzirom da nije tražila predmetni premještaj. Navodi kako nije dala ni prethodno odobrenje ni suglasnost, a ni mišljenje u vezi s predmetnim premještajem, a od trenutka premještaja biva zakinuta za kvalitetnu suradnju sa nadređenima i ostalim zaposlenima iz Ureda za europske poslove na način da joj nadređene službenice ne dodjeljuju odgovarajuće radne zadatke, a oni koje dodjele su poslovi za koje nema potrebno stručno znanje ili su ispod razine znanja, obrazovanja, izražavanja i kreativnosti u usporedbi sa zadacima koje je obavljala u Uredu predsjednika H. s. Navodi kako osporava premještaj te ističe da u upravnom postupku nije razmotren mobbing i uznemiravanje te da je protiv nje bio pokrenut postupak zbog teže povrede službene dužnosti koji je u međuvremenu obustavljen. Navodi kako je prema Zakonu o državnim službenicima i Uredbi o postupku i kriterijima ocjenjivanja državnih službenika trebala biti ocjenjena do 28. veljače za prethodnu kalendarsku godinu, dok je predmetno rješenje o ocjeni za 2021. doneseno 26. svibnja 2022., a da prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude navodi da se radi o instruktivnom roku. Ističe kako je jedan od razloga zbog kojih prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužiteljice odbijanje izvršenja naloga tajnika H. s. od 12. siječnja 2021. da u razdoblju od 18. siječnja do 15. veljače 2021. obavlja stručne poslove za zastupnike koji nisu članovi kluba zastupnika te da zaključuje kako su opravdani razlozi odbijanja izvršenja naloga prema zastupnici K. V. K., dajući u cijelosti paušalan navod kako ne postoje opravdani razlozi za odbijanje izvršenja naloga u odnosu na preostalih troje zastupnika. Navodi kako prvostupanjski sud samo i isključivo daje pretpostavku da se predmetni nalog mogao izvršiti prema troje preostalih zastupnika ne ulazeći u sam sadržaj naloga, odnosno što je to točno tužiteljica trebala izvršiti i može li se isti ispuniti samo u odnosu na troje preostalih zastupnika, ignorirajući pri tom da je nalog tražio viši stupanj znanja od onog kojeg tužiteljica ima, zbog čega je radi sprječavanja eventualne štete izjavila da nije dovoljno kompetentna. Poziva se na odredbe članka 28. Zakona o državnim službenicima te odredbe članka 73. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i članka 7. stavka 5. Zakona o radu. U vezi postupka ocjenjivanja državnih službenika poziva se na odredbu članka 5. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku te ističe kako je pobijanim rješenjem povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 6. Zakona o općem upravnom postupku, iz razloga što pobijano rješenje nije razmjerno legitimnom cilju kojem se teži. Poziva se na stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske iz Odluke broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. te ukazuje na nerazumno tumačenje i formalističku primjenu propisa, što nije dopustivo prema navedenoj praksi Ustavnog suda. Smatra kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve tužbene razloge tužiteljice koje je ona iznosila u upravnom postupku, a kasnije u upravnom sporu ukazujući na nedostatnost i nepravilnost obrazloženja pobijane presude. Stoga predlaže drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu te preinačiti pobijanu presudu na način da uvaži žalbu kao osnovanu i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tuženiku naknaditi tužiteljici troškove upravnog spora, a podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova ovog upravnog spora, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja se obračunava sukladno odredbi članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
4. Tuženik, uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti. Ovo stoga, jer prema podacima spisa proizlazi da je prvostupanjski upravni sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, te razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. ZUS-a te dostatno obrazloženje za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.
8. Iz podataka predmeta spisa je razvidno da se prvostupanjsko tijelo, kao i tuženik u osporavanim rješenjima pozivaju na mjerodavne odredbe Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 38/13., 37/13., 1/15., 138/15., 102/15., 61/17., 70/19. i 98/19. – dalje: ZDS), a na koje odredbe se u obrazloženju osporene presude poziva i prvostupanjski sud.
Naime, prema odredbi članka 84. stavka 3. a) ZDS-a državni službenik može biti ocjenjen ocjenom "zadovoljava" ako pokazuje nižu razinu stručnosti i kompetencija od potrebne za uredno izvršavanje službenih zadataka, čiji rad i poštivanje službene dužnosti osiguravaju najmanju moguću mjeru prihvatljivih standarda kvalitete rada i preciznosti u obavljanju službe, koji ima pogreške u radu i postupanju, odnosno koji službene zadatke bez opravdanog razloga obavlja izvan rokova ili protivno pravilima struke, na čiji je rad i postupanje nadređeni službenik imao primjedbe.
9. Iz podataka predmeta spisa je razvidno da je tajnik H. s. osporavanim prvostupanjskim rješenjem od 26. svibnja 2022. tužiteljicu za 2021. godinu ocijenio ocjenom "zadovoljava", a u obrazloženju spomenutog rješenja je navedeno da je tužiteljica odbila nalog tajnika H. s. da u razdoblju od gotovo mjesec dana tijekom 2021. godine obavlja stručne poslove za četvero zastupnika bez kluba zastupnika.
10. Osporavanim rješenjem tuženika od 9. siječnja 2023. odbijena je, kao neosnovana, žalba tužiteljice izjavljena protiv spomenutog prvostupanjskog rješenja.
11. Prema odredbi članka 29. ZDS-a od državnog službenika se može zatražiti da u iznimnim ili hitnim slučajevima, a najduže trideset dana neprekidno, sukladno svojim stručnim sposobnostima i vještinama, obavlja poslove koji nisu u opisu poslova radnog mjesta na koje je raspoređen. Prema podacima spisa predmeta, nalog za obavljanje stručnih poslova za četvero zastupnika bez kluba zastupnika je bio dan na razdoblje kraće od mjesec dana. Točno je da je tužiteljica navela kako nije bila dovoljno kompetentna za naložene poslove, ali pravilno sud u obrazloženju prvostupanjskog rješenja utvrđuje da je prilikom odbijanja izvršenja naloga tužiteljica navela da za naložene poslove nema ni motivaciju da stekne potrebno radno iskustvo i znanje, iako nije sporno da je tužiteljica državna službenica s visokom stručnom spremom i u tom trenutku preko 28 godina radnog iskustva, od čega preko 16 godina u H. s., na radnom mjestu savjetnice predsjednika H. s. i savjetnice u Uredu za međunarodne i europske poslove H. s.
12. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno zaključuje prvostupanjski sud kada u obrazloženju osporene presude ukazuje na to da je ocjenjivanje državnih službenika u domeni slobodne ocjene nadležnog čelnika državnog tijela i da prilikom razmatranja pravilnosti i zakonitosti rješenja o ocjeni državnog službenika sud ne može ulaziti u primjenu slobodne ocjene, već može raspravljati samo o zakonitosti odluke u granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.
13. Imajući na umu sve naprijed navedeno, prema ocjeni ovoga Suda, a imajući u vidu sadržaj izvješća predstojnice Ureda za međunarodne i europske poslove H. s. A. H. i nespornu činjenicu da je tužiteljica bez ikakvog opravdanog razloga odbila izvršiti nalog za obavljanje stručnih poslova u razdoblju kraćem od mjesec dana za troje zastupnika bez kluba zastupnika, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je navedena ocjena propisana citiranom odredbom članka 84. stavka 3. a) ZDS-a tužiteljici dana u granicama ovlasti i u okviru svrhe radi koje je ovlast dana.
14. Prihvaćajući u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog upravnog suda navedeno u pobijanoj presudi kao logično i argumentirano te utemeljeno na dokazima u spisu predmeta, ovaj Sud utvrđuje da se pobijana presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti bitne povrede postupka pa stoga ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija.
15. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da su prigovori tužiteljice neosnovani te nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne stvari, a osobito jer se radi o istim prigovorima koje je tužiteljica isticala i tijekom upravnog spora o kojima se prvostupanjski sud iscrpno očitovao, a s kojim zaključcima je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.
16. S obzirom da tužiteljica u žalbi ne ističe niti jedan pravno odlučan razlog koji bi doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno pravilnost primjene mjerodavnog prava, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
17. Odluka o trošku se temelji na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, jer tužiteljica nije uspjela u sporu.
U Zagrebu 14. veljače 2024.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan, v.r.