Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ob-53/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, univ.spec.iur., kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, OIB: 52966791065 – Područni ured Ludbreg, Ulica kardinala Franje Kuharića 12, zastupanog po voditeljici ĆČ, mag. soc. rada, protiv protustranke FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po posebnom skrbniku NČ, iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti, odlučujući o žalbi predlagatelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj R1 Ob-1258/2024-17 od 14. listopada 2025., dana 17. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba protustranke i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj R1 Ob-1258/2024-17 od 14. listopada 2025., u dijelu u kojem je protustranka lišena djelomično poslovne sposobnosti u odnosu na davanje izjava ili poduzimanja radnji koje se odnose na odlučivanje o zdravlju i liječenju, donošenju odluke o smještaju, kao i u dijelu zastupanja u postupcima pred javnopravnim tijelima.
II. Uvažava se kao djelomično osnovana žalba protustranke te se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj R1 Ob-1258/2024-17 od 14. listopada 2025. ukida u dijelu kojim je protustranka lišena djelomično poslovne sposobnosti u pogledu poduzimanja radnji i postupaka koji se odnose na raspolaganje i upravljanje imovinom, mirovinom ili drugim stalnim novčanim primanjima , u kojem dijelu se predmet vraća na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je protustranka lišena poslovne sposobnosti u djelomičnom opsegu, i to u dijelu davanja izjava ili poduzimanja radnji koje se odnose na odlučivanje o zdravlju i liječenju, donošenju odluke o smještaju, kao i u dijelu zastupanja u postupcima pred javnopravnim tijelima, te u pogledu poduzimanja radnji i postupaka koji se odnose na raspolaganje i upravljanje imovinom, mirovinom ili drugim stalnim novčanim primanjima.
2. Protiv navedenog rješenja žali se protustranka zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), u svezi s odredbom čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023 – dalje: ObZ) i prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači pobijano rješenje na način da u cijelosti odbije prijedlog predlagatelja kao neosnovan, odnosno da ga ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Predmet žalbenog postupka je ispitivanje pravilnosti i zakonitosti prvostupanjske odluke kojom je protustranka djelomično lišena poslovne sposobnosti.
5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u svezi čl. 346. ObZ.
6. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:
- da je predlagatelj 14. 11. 2024. podnio nadležnom prvostupanjskom sudu prijedlog radi djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti protustranke,
- da su u prijedlogu izneseni podatci utvrđeni u sklopu provedene socijalne anamneze od 7. 11. 2024. o osobnom, obiteljskom i imovinskom stanju protustranke, koji u bitnom ukazuju da je pokrenut postupak obiteljsko-pravne zaštite za protustranku radi značajnog pogoršanja psihičkog stanja, da se ista višestruko obraćala predlagatelju iznoseći paranoidne misli i ideje u odnosu na treće osobe ( župnika, bivšeg supruga ), da je protustranka majka dvoje punoljetnih sinova koji žive u [adresa] i koji su dostavili izjave da je majka osoba sa značajnim psihičkim poteškoćama koje traju godinama te su prekinuli komunikaciju sa njom jer nije moguće voditi suvisli razgovor, da je zatraženo mišljenje liječnice obiteljske medicine koja je predložila protustranci pregled kod psihijatra što je odbijeno, da je proveden terenski pregled protustranke koja je predala medicinsku dokumentaciju iz koje su bile vidljive ranije postavljene dijagnoze bipolarnog afektivnog poremećaja, manijske epizode bez simptoma psihoze, mješoviti anksiozni i depresivni poremećaj te neorganska hipersomnija,
- da je iz izvješća s terena od 22. 10. 2014. ( str. 27. spisa ) vidljivo da su djelatnici predlagatelja izlaskom na prijavljenu adresu prebivališta zatekli protustranku urednog higijenskog stanja, da je utvrđeno kako živi u prostoru primjeren za stanovanje, da je prilikom razgovora ukazala da ima problema sa trećim osobama ( kapelanom Ć ) koji je stalno prisutan kod nje i stalno joj nešto govori, da se protustranka prilikom razgovora učestalo osvrće na kapelana za kojeg je uvjerena da je prisutan razgovoru, da je izražavala nepovjerenje prema liječnicima i samom liječenju, da je izražavala negativno stajalište prema bivšem suprugu, da je tijekom razgovora iznosila paranoidne misli,
- da je u postupku provedeno psihijatrijsko vještačenje po vještaku mr.sc. Štefici Deuš koja je dostavila pismeni nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da je protustranka osoba sa shizoidnim poremećajem, a zbog značajka njezinog života, nekritičnosti, nedostatka uvida u psihičke poteškoće, te ponašanjem šteti sebi i svojim bližnjim , da živi izolirano od društva te je socioinferiorna u pogledu svih segmenata života kako osobnih tako i šire društvenih, da su njezine poteškoće kroničkog karaktera, a radi čega ne može donositi pravilne prosudbe, zaključke i odluke, te nije u stanju samostalno organizirati vlastiti život i odgovorno se snalaziti u raspolaganju financijama i imovinom, niti brinuti za svoje zdravlje i liječenje radi čega je vještakinja mišljenja da bi protustranku djelomice trebalo lišiti poslovne sposobnosti na predloženi način,
- da je vještakinja nalaz i mišljenje iznijela i usmeno na ročištu kojom prigodom je odgovarala i na prigovore i primjedbe protustranke, te u bitnom potvrdila da je provela i osobni razgovor sa protustrankom te da je dijagnozu shizoidnog poremećaja postavila uzimajući u obzir sveukupno ponašanje koje još uvijek nema karakter paranoidne shizofrenije, ali se može u budućnosti to očekivati, a obzirom na to da protustranka nije odlazila liječniku te nema podatak da bi bila tretirana od strane medicinskih ustanova, da ne uzima lijekove, ne odlazi liječniku, ne odlazi u trgovinu, takvim ponašanjem ugrožava sebe,
- da je prvostupanjski sud 3. rujna 2025. izašao na adresu prebivališta protustranke i proveo njezino saslušanje, u sklopu kojega je navela da sinovi rjeđe dolaze, da rade i žive u [adresa], da ne izlazi iz kuće, a da preko osobe od povjerenja putem sina dobiva pojedine stvari iz trgovine, ne kontaktira s nikim, navodi probleme sa spavanjem, ne kuha, ne odlazi kod liječnika, navodi da se ne može naspavati i da čim se probudi ponovno je umorna, nema osobu koja bi ju posjećivala ili s kojom bi bila u prijate ljskim odnosima.
7. Polazeći od tako provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud zaključuje da je nužno protustranku lišiti djelomice poslovne sposobnosti i to u pogledu svih komponenti po prijedlogu predlagatelja, obzirom na to da je kod nje trenutno zamjetan shizoidni poremećaj sa tendencijom progresije prema pravoj psihičkoj bolesti shizofreniji, da ista nema kritičnost i uvid u svoje stanje, odbija odlazak liječniku, te sveukupno neadekvatno brine o svome zdravlju i o svojoj kompletnoj dobrobiti, da se zatvorila u kuću, da ne kontaktira s nikim, da ima paranoidne misli, te da okolinu doživljava neprijateljski, a u što se uvjerio i sud prilikom ispitivanja protustranke, nakon čega donosi odluku primjenom odredbe čl. 234. st. 1. i 4. ObZ.
8. Protustranka u okviru žalbenih navoda osporava donesenu prvostupanjsku odluku, u bitnom ističe da iako je formalno djelomično lišena poslovne sposobnosti, praktično je riječ o potpunom lišenju, da je predlagatelj pokrenuo postupak zbog njezinog obraćanja predlagatelju mailovima, da lišenje mora biti usmjereno na zaštitu osobe, da nije utvrđeno koja to prava, potrebe ili interese protustranka ugrožava, da je utvrđeno kako raspolaže novčanim sredstvima koje racionalno troši pa nije pravilno primijenjena odredba čl. 234. st. 7. ObZ, da odluka u osnovi predstavlja miješanje u njezin privatni život te se ne može smatrati nužnom u demokratskom društvu.
9. Razmatrajući tako iznesene žalbene navode protustranke, drugostupanjski sud je utvrdio da isti nisu osnovani u dijelu u kojem je protustranka lišena poslovne sposobnosti u odnosu na davanje izjava ili poduzimanje radnji koje se odnose na odlučivanje o njezinu zdravlju i liječenju, donošenju odluke o smještaju, kao i u dijelu zastupanja u postupcima pred javnopravnim tijelima, i u kojem dijelu žalba ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Međutim, u odnosu na pobijanu odluku u dijelu u kojem je protustranka lišena djelomično poslovne sposobnosti u pogledu raspolaganja i upravljanja imovinom, mirovinom ili drugim stalnim novčanim primanjima, osnovano žaliteljica ističe da odluka u tom dijelu ne sadrži odlučne činjenice i koje su nepotpuno utvrđene.
10. Naime, postupak lišenja poslovne sposobnosti, u opsegu, sadržaju i pod pretpostavkama propisanim odredbom čl. 234. ObZ, uistinu predstavlja postupak koji zadire u sferu prava na poštivanje osobnog i obiteljskog života, kao jednog od zaštićenih Ustavnih i Konvencijskih prava (čl. 35. Ustava Republike Hrvatske "Narodne novine", broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i čl. 8. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama "Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 ).
11. U tom smislu protustranka pravilno ističe da lišenje poslovne sposobnosti predstavlja miješanje države u njen privatan život, budući da joj se time u ograničava mogućnost da svojim postupcima, izjavama i radnjama, proizvodi pravne učinke.
12. Stoga u okviru kontrole zakonitosti odluke koja zadire u pravo pojedinca na osobni život, valja provesti test razmjernosti ili proporcionalnosti, na koji upućuje i protustranka, a koji je stvoren praksom Europskog suda za ljudska prava, kao pravnog mehanizma u sklopu kojeg valja utvrditi da li je konkretna odluka "u skladu sa zakonom", da li teži ostvariti legitimni cilj te naposlijetku da li se može smatrati "nužnom u demokratskom društvu" (u tom smislu i presuda u predmetu ESLJP-a X i Y protiv Hrvatske, br. 5193/09, od 3. studenoga 2011.).
13. Kako je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju donio odluku o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti ( i to u dijelu davanja izjava ili poduzimanja radnji koje se odnose na odlučivanje o zdravlju i liječenju, donošenju odluke o smještaju, dijelu zastupanja u postupcima pred javnopravnim tijelima, te u pogledu poduzimanja radnji i postupaka koji se odnose na raspolaganje i upravljanje imovinom, mirovinom ili drugim stalnim novčanim primanjima) to je nedvosmisleno riječ o mjeri koja predstavlja miješanje u njezin osobni život.
14. Navedeno postupanje je osnovano na zakonu te je težilo legitimnom cilju, a koja okolnost proizlazi iz činjenice da je pobijana odluka utemeljena na odredbi čl. 234. ObZ kao propisu donesenom sa ciljem zaštite osoba koje zbog određenih razloga nisu sposobne brinuti o nekom od svojih prava, potreba ili interesa, ili koja ugrožavaju prava i interese drugih osoba.
15. U odnosu na posljednju pretpostavku u okviru provođenja testa razmjernosti ( da li je provedeno postupanje kao "miješanje" bilo nužno u demokratskom društvu ), valja naglasiti da prvostupanjski sud u sklopu provođenja dokaznog postupka ima dužnost i obvezu provesti postupak na način da odlučne činjenice utvrdi prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ( čl. 8. ZPP u svezi čl. 346. ObZ ). Osim navedenog, kako predmetni postupak nedvosmisleno ima utjecaj na osobni život protustranke, to je odredbom čl. 498. stavkom 3. ObZ propisana dužnost suda da sasluša osobu u odnosu na koju se provodi postupak.
16. U tom smislu ( u odnosu na odluku u pogledu davanja izjava ili poduzimanja radnji koje se odnose na odlučivanje o zdravlju i liječenju, donošenju odluke o smještaju, kao i u dijelu zastupanja u postupcima pred javnopravnim tijelima ) valja ukazati da je prvostupanjski sud pobijanu odluku, protivno žalbenim navodima, donio uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja i provedenih dokaznih radnji, i koje u svojoj ukupnosti govore u prilog pravilnosti i zakonitosti pobijane odluke.
17. Naime, prvostupanjski sud odluku u tom dijelu temelji na nalazu i mišljenju vještaka psihijatrijske struke, koji predstavlja ovlaštenu i stručnu osobu za prosudbu zdravstvenog stanja protustranke, i temeljem kojeg dokaza je utvrđeno da protustranka predstavlja osobu sa shizoidnim poremećajem kod koje nije prisutan dostatan stupanj kritičnosti i uvida u psihičke poteškoće, te koja svojim ponašanjem šteti ponajprije sebi, kao i svojim bližnjima, pri čemu živi izolirano od društva te ne može donositi pravilne prosudbe, zaključke i odluke, kao niti samostalno organizirati vlastiti život i odgovorno se snalaziti u raspolaganju financijama i imovinom, niti brinuti za svoje zdravlje i liječenje.
18. Utvrđenje koje je prvostupanjski sud ustanovio provedenim dokazom vještačenja, protivno žalbenim navodima, nije isključivo zasnovano na tom dokazu, obzirom da takva utvrđenja ( u odnosu na postojanje psihičkih poteškoća protustranke koje u znatnoj mjeri utječu na njezin život) proizlaze i iz izjava njezinih punoljetnih sinova ( str. 29 spisa) koji su predlagatelju ukazali da je njihova majka osoba sa značajnim psihičkim poteškoćama koje traju godinama te su prekinuli komunikaciju sa njom , potom iz izjava liječnika obiteljske medicine ( koji ukazuje na odbijanje i neprihvaćanje sugestija u pogledu potrebe liječenja ) te radnji samog predlagatelja koji je izašao na lice mjesta i proveo i razgovore sa protustrankom, na temelju kojih je potom izrađena socijalna anamneza ( str. 5-6 spisa ) i izvješće s terena ( str. 27. – 28. spisa ).
19. Tako provedeni dokazi u svojoj ukupnosti potvrđuju ono što je utvrđeno provedenim vještačenjem, a uz navedeno prvostupanjski sud je ispunio propisanu obvezu iz čl. 498. st. 3. ObZ saslušanjem protustranke na adresi njezina prebivališta 3. 09. 2025., i kojom prilikom je temeljem osobnog opažanja utvrdio okolnosti koje upućuju na istovjetno mišljenje o potrebi djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti u tom dijelu.
20. Pri tome dijelovi u kojima je ona lišena poslovne sposobnosti predstavljaju grane osobnog života u kojima je utvrđena nemogućnost protustranke da pravilno upravlja tim segmentima života uslijed svojeg stanja, pa je tako u odnosu na odlučivanje o zdravlju i liječenju utvrđeno da odbija bilo kakve sugestije i izražava nepovjerenje prema liječnicima, takvo njezino stanje je od utjecaja i na mogućnost donošenja pravilne odluke o eventualnom smještaju budući da nije u stanju objektivno procijeniti svoje zdravstveno stanje, dok je u odnosu na zastupanje pred javnim tijelima zaključkom stručnog tima ( str. 33 -34 spisa ) utvrđeno da je pokretala više postupaka ( npr. za priznavanje prava na pomoć i njegu ) od kojih je kroz nekoliko dana odustajala na svoju štetu.
21. Slijedom iznesenog proizlazi da je miješanje i zadiranje u pravo tužiteljice u tom dijelu opravdano, utemeljeno na zakonu te nužno u demokratskom društvu, polazeći prije svega od interesa same protustranke, pa je prvostupanjski sud u tom dijelu donio pravilnu i zakonitu odluku koju je dostatno, jasno i razumljivo obrazložio, pri čemu žalbeni navodi protustranke ne dovode u sumnju takva utvrđenja.
22. Međutim, odluka u pogledu raspolaganja i upravljanja imovinom, mirovinom ili drugim stalnim novčanim primanjima ne sadrži odlučne činjenice, obzirom da prvostupanjski sud u donošenju odluke o tom dijelu nije pošao od pravilne primjene odredbi čl. 234. st. 7. ObZ u svezi čl. 234. st. 6. ObZ, a na koje izričito upite i žaliteljica, pri čemu je posljedično nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
23. Naime, odredbom čl. 234. st. 7. ObZ je propisano da će se rješenjem o lišenju poslovne sposobnosti, kada se odluka donosi u pogledu raspolaganja i upravljanja imovinom, mirovinom ili drugim stalnim novčanim primanjima, odrediti točan iznos plaće, odnosno stalnog novčanog primanja preko kojega štićenik ne može samostalno raspolagati te označiti imovinu i točan iznos, ako je to prikladno, kojom štićenik ne može samostalno raspolagati i upravljati, odnosno preko kojeg iznosa ne može samostalno raspolagati i upravljati.
24. Dakle, primjena navedene odredbe ukazuje na postupanje u sklopu kojeg je prvostupanjski sud dužan jasno i nedvosmisleno utvrditi kojom imovinom protustranka raspolaže, odnosno da li je vlasnicom nekretnina i kojih, a kako se i novčana primanja smatraju imovinom, to i kojim iznosima raspolaže i po kojoj pravnoj osnovi.
25. Prvostupanjski sud u tom dijelu nije pošao od pravilne primjene prava te pobijana odluka uopće ne sadrži tako odlučne činjenice, slijedom čega nije moguće niti izvesti zaključak da li je miješanje u zajamčena prava predlagateljice u tom dijelu nužno i u kojem opsegu. Pri tome drugostupanjski sud primjećuje da je prvostupanjski sud prilikom saslušanja protustranke utvrdio kako ona raspolaže novčanim sredstvima na računu u iznosu od 2.782,00 eura, kako joj se hrana donosi iz trgovine preko osobe od povjerenja, ali nije utvrdio koliko iznose njezina ukupna primanja, po kojoj osnovi ih stječe, koliko iznose njezine potrebe, kao niti da li je vlasnicom nekretnina ili vrjednijih pokretnina.
26. Stoga odluka u odnosu na lišenje djelomične sposobnosti u pogledu prava propisanih odredbom čl. 234. st. 6. u svezi čl. 234. st. 7. ObZ, ne sadrži dostatne i odlučne razloge uslijed nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je u tom dijelu žalba djelomično osnovana.
27. Slijedom iznesenog je odluka u dijelu kojom je protustranka lišena djelomično poslovne sposobnosti ( u odnosu na davanje izjava ili poduzimanja radnji koje se odnose na odlučivanje o zdravlju i liječenju, donošenju odluke o smještaju, kao i u dijelu zastupanja u postupcima pred javnopravnim tijelima ) pravilna i zakonita pa je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi čl. 346. ObZ, odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja, dok je u odnosu na djelomično lišenje poslovne sposobnosti u pogledu poduzimanja radnji i postupaka koji se odnose na raspolaganje i upravljanje imovinom, mirovinom ili drugim stalnim novčanim primanjima, žalba djelomično osnovana pa je rješenje u tom dijelu valjalo ukinuti primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi čl. 346. ObZ ( točka II. izreke ) i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak u kojem će pravilnom primjenom materijalnog prava ( čl. 234. st. 6. i 7. ObZ ) utvrditi odlučne činjenice u pogledu toga kojom imovinom protustranka raspolaže, u kojim iznosima i po kojoj pravnoj osnovi, koliko joj iznose mjesečne potrebe, nakon čega će odrediti točan iznos plaće, odnosno stalnog novčanog primanja preko kojega ne može samostalno raspolagati te označiti imovinu i točan iznos, ako je to prikladno, kojom ne može samostalno raspolagati i upravljati, odnosno preko kojeg iznosa ne može samostalno raspolagati i upravljati.
U Zagrebu, 17. kolovoza 2026.
Sudac
Vedran Medaković
