Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Poslovni broj: Kž-124/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća i sudaca Gorana Miličevića i Velimira Čololvića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŠP, zbog kaznenog djela iz članka 179.a i članka 117. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje: KZ/11) sve u vezi s člankom 51. stavkom 1. KZ/11, odlučujući o žalbi optuženika, protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: K-879/2019 od 8. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 17. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika ŠP, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: K-879/2019 od 8. prosinca 2025., optuženi ŠP proglašen je krivim, zbog dva kaznena djela i to jedno kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - nasiljem u obitelji - djelo opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11 i jedno kazneno djelo protiv života i tijela - tjelesnom ozljedom - djelo opisano u članku 117. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 117. stavku 2. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. stavkom 1. KZ/11, te mu je sud za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te ga potom osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, s tim da mu je temeljem odredbe članka 57. KZ/11, izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, na način da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci ima izvršiti, dok uvjetovana kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće biti izvršena ako u roku provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Temeljem članka 54. KZ/11, optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 31. svibnja 2019. do 29. kolovoza 2019.
1.2. Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. u svezi člankom 145. stavkom 1. i 2. točkom 1. - 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12– Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08), sud je optuženog obvezao nadoknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 604,34 eura, od čega paušalni iznos od 100,00 eura, trošak provedenog sudsko - psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 238,90 eura, te trošak provedenog sudskog - medicinskog vještačenja u iznosu od 265,44 eura.
2. Žalbu protiv presude podnio je optuženik ŠP, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešnog i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu prvostupanjsku presudu, te ga oslobodi optužbe za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, podredno ukine presudu i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Županijski državni odvjetnik u Vukovaru, vratio je ovome sudu spis koji mu je bio dostavljen na dužno razgledavanje, a temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08.
4. Žalba optuženika nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, a sukladno članku 476. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku i po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen Kazneni zakon.
6. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Izreka presude je jasna, razumljiva i određena, sadrži sve odlučne činjenice koje čine obilježja kaznenih djela za koja je optuženik proglašen krivim, a razlozi presude nisu međusobno proturječni niti postoji proturječje između izreke i razloga presude. Prvostupanjski sud dao je dostatne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama, osobito o vjerodostojnosti iskaza oštećene SP, obrani optuženika, objektivnoj dokumentaciji o zadobivenim ozljedama, te nalazima i mišljenjima sudskih vještaka.
7. Nije osnovan niti žalbeni prigovor kojim se osporava zakonitost i dokazna vrijednost iskaza oštećene SP. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je oštećena svoj iskaz dala pred sucem istrage 21. lipnja 2019., dakle prije svoje smrti, te da je taj iskaz u dokaznom postupku pročitan. Nakon što je oštećena preminula, njezino ponovno neposredno ispitivanje više nije bilo moguće. Sama činjenica da je oštećena u međuvremenu preminula ne čini njezin raniji zakonito pribavljeni iskaz nezakonitim dokazom. Naprotiv, Zakon o kaznenom postupku predviđa mogućnost korištenja ranijeg iskaza svjedoka kada je ispitana osoba umrla, uz postojanje zakonskih pretpostavki za njegovo čitanje. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno imao u vidu da se vjerodostojnost takvog iskaza ne može ocjenjivati izolirano, već u vezi s ostalim izvedenim dokazima.
7.1. Ocjenjujući iskaz oštećene, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da je isti životan, logičan i u bitnim dijelovima dosljedan. Oštećena je detaljno opisala dugotrajnije ponašanje optuženika prema njoj, njegovo traženje novca, vrijeđanje i prijetnje, kao i konkretni događaj od 31. svibnja 2019., kada ju je optuženik uhvatio za ruke, podigao od poda i bacio na pod, nakon čega joj je prijetio smrću i drugim teškim posljedicama.
7.2. Njezine navode u pogledu tjelesnog ozljeđivanja potvrđuju objektivni medicinski nalazi, iz kojih proizlazi da je zadobila krvne podljeve lijeve nadlaktice, lijevog ručnog zgloba i lijevog koljena, a navedene ozljede, prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka medicinske struke, odgovaraju opisanom mehanizmu njihova nastanka.
7.3. Nije osnovana niti obrana optuženika da je oštećena ozljede zadobila samoozljeđivanjem nakon što je on nogom udario u kantu s deterdžentom. Prvostupanjski sud je ovu obranu pravilno ocijenio neuvjerljivom jer nije potkrijepljena niti jednim objektivnim dokazom, dok je, s druge strane, iskaz oštećene potvrđen medicinskom dokumentacijom i nalazom i mišljenjem sudskog vještaka.
8. Činjenica da optuženik osporava način nastanka ozljeda sama po sebi nije dostatna za dovođenje u sumnju zaključka prvostupanjskog suda, osobito kada se njegova verzija događaja ne može dovesti u sklad s objektivno utvrđenim ozljedama oštećene.
9. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i iskaz svjedoka NP, brata optuženika. Naime, navedeni svjedok nije bio prisutan predmetnom događaju te je izričito naveo da mu događaj iz 2019. nije poznat. Stoga okolnost da on nije vidio optuženika da udara majku ne predstavlja dokaz da se predmetni događaj nije dogodio. Njegov iskaz stoga ne dovodi u pitanje iskaz oštećene niti objektivne dokaze o njezinim ozljedama.
10. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i obranu optuženika u njezinoj cjelini. Optuženik je, iako negira počinjenje kaznenih djela, sam potvrdio da je dolazilo do verbalnih sukoba s majkom, da je od nje u više navrata tražio novac, te da joj je govorio pogrdne riječi. Time je i sam potvrdio postojanje dijela ponašanja koje je oštećena opisala, dok je spor između njihovih iskaza pravilno ocijenjen u odnosu na intenzitet, učestalost i posljedice njegova postupanja.
11. Prvostupanjski sud je stoga, na temelju svih izvedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, s pravom zaključio da je obrana optuženika usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti.
12. Nije osnovan ni žalbeni prigovor pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
12.1. Činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio na temelju cjelokupnog dokaznog postupka, pri čemu je posebno cijenio iskaz oštećene, medicinsku dokumentaciju, nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka, nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka, te obranu optuženika i iskaz svjedoka NP. Pri tome je za svaki odlučan dokaz dao razloge zbog kojih mu poklanja vjeru, odnosno zbog kojih određeni dokaz ne prihvaća.
12.2. Žalbeni navodi kojima se nastoji nametnuti drugačija ocjena istih dokaza ne dovode u pitanje pravilnost prvostupanjskih činjeničnih zaključaka. Naime, nije dovoljno samo ponuditi vlastitu ocjenu dokaza, već je potrebno pokazati da je ocjena prvostupanjskog suda nelogična, proturječna ili protivna sadržaju izvedenih dokaza, što u konkretnom slučaju nije ostvareno.
13. Nije utvrđena niti povreda Kaznenog zakona na štetu optuženika.
13.1. Iz činjeničnog opisa sadržanog u izreci proizlaze sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11. Naime, optuženik je kroz dulje vremensko razdoblje prema majci, s kojom je živio u zajedničkom kućanstvu, učestalo poduzimao radnje opisane u izreci, uključujući traženje novca praćeno prijetnjama, vrijeđanjem, fizičkim postupanjem i prijetnjama smrću, čime je kod oštećene izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo je u ponižavajući položaj.
13.2. Jednako tako, činjenični opis sadrži sva obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11, budući da je optuženik fizičkim napadom prouzročio tjelesne ozljede oštećenoj, pri čemu je djelo počinjeno prema bliskoj osobi.
14. Pravilna je i primjena odredbe članka 51. KZ/11, budući da se radi o dvama kaznenim djelima počinjenima u stjecaju, za koja su prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po jedne godine, nakon čega je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.
15. Nije osnovan niti žalbeni prigovor protiv odluke o kazni.
15.1. Pravilno je utvrđeno i da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno smanjeno ubrojiv. Navedena okolnost pravilno je uzeta u obzir prilikom odmjeravanja kazne kao olakotna okolnost. Jednako tako, prvostupanjski sud je uzeo u obzir protek vremena, činjenicu da je oštećena u međuvremenu preminula, provedenu terapiju i izostanak novih kaznenih djela.
15.2. S druge strane, pravilno su kao otegotne okolnosti cijenjene bezobzirnost i ustrajnost u postupanju, ranija osuđivanost, dugotrajniji obrazac nasilnog ponašanja, ovisnost o alkoholu i drogama, te činjenica da je kazneno djelo počinjeno prema majci optuženika.
16. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve okolnosti relevantne za izbor vrste i mjere kazne, te je obrazložio zbog čega smatra da će upravo izrečena sankcija ostvariti svrhu kažnjavanja.
17. Posebno valja istaknuti da je sud, unatoč postojanju brojnih otegotnih okolnosti, uzeo u obzir i okolnosti koje idu u korist optuženika, te mu nije izrekao kaznu u cijelosti bezuvjetnog zatvora, već je primijenio institut djelomične uvjetne osude.
18. Jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci nalazi se unutar zakonskog okvira, a neuvjetovani dio u trajanju od šest mjeseci predstavlja najniži zakonom dopušteni neuvjetovani dio kod djelomične uvjetne osude.
19. Stoga ovaj sud nalazi da izrečena kaznena sankcija nije prestroga niti je prvostupanjski sud propustio pravilno vrednovati okolnosti relevantne za odluku o kazni.
20. U odnosu na uračunavanje vremena provedenog u istražnom zatvoru, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 54. KZ/11.
21. U odnosu na žalbenu osnovu odluke o troškovima postupka koju optuženik u svojoj žalbi ne pojašnjava niti konkretizira, valja istaći da je pravilno prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u vezi člankom 145. stavkom 2. točke 1. – 6. ZKP/08, obvezao optuženika naknaditi troškove kaznenog postupka imajući u vidu da se radi o mlađoj radno sposobnoj osobi, stoga kako je troškove vođenja kaznenog postupka prouzročio svojim samoskrivljenim ponašanjem, tada je u obvezi i da ih namiri.
21.1. Plaćanjem istih neće biti dovedeno pitanje uzdržavanja optuženika, niti osobe koje je on dužan uzdržavati, iz toga razloga ovaj drugostupanjski sud je našao opravdanom odluku prvostupanjskog suda kojom je obvezao optuženika da plati troškove kaznenog postupka, kao i paušalnu svotu koja je određena, s obzirom na trajanje i složenost kaznenog postupka, te je u skladu sa imovinskim prilikama optuženika.
22. Slijedom svega navedenog, ovaj sud nalazi da žalbeni navodi optuženika nisu osnovani, da ne postoje bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen Kazneni zakon, dok je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a odluka o kaznenoj sankciji pravilna i zakonita.
23. Stoga je, na temelju članka 482. ZKP/08, odlučeno kao u izreci.
Vukovar, 17. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća
Nikola Bešenski
