Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžm-14/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu prema maloljetnom MO, zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetnika MO, protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Km-5/2025-46 od 13. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 17. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba maloljetnika MO kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Varaždinu je, rješenjem poslovnog broja: Km-5/2025-46 od 13. travnja 2026., na temelju čl. 10. st. 2. toč. 8. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj: 84/11, 143/12, 148/13, 56/15. i 126/19., dalje: ZSM-a) prema maloljetnom MO izrekao posebnu obvezu da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja u trajanju od 50 (pedeset) sati.

1.1. Na temelju čl. 89. st. 1. ZSM-a troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetni MO putem branitelja po službenoj dužnosti Zorana Vidovića, odvjetnika, zbog "povrede Kaznenog zakona i Zakona o sudovima za mladež", pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o posebnoj obvezi, s prijedlogom da nadležni županijski sud usvoji žalbu i preinači pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu za mladež u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO- 357/2026-3 od 15. lipnja 2026. isti vratilo.

6. Žalba maloljetnika MO nije osnovana.

7. Prije svega, ovaj žalbeni sud za mladež uočava da maloljetnik u žalbi uvodno naznačenu žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona i zakona o sudovima za mladež suštinski nalazi kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o toj žalbenoj osnovi, budući da ista postoji samo kada žalitelj u svemu prihvaća činjenična utvrđenja suda, ali smatra da je na ista pogrešno primijenjen kazneni zakon.

7.1. Slijedom gore navedenog, sadržajno se radi samo o žabi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o odgojnoj mjeri.

7.2. Povodom žalbe maloljetnika, a sukladno ovlaštenu iz čl. 494. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026. - dalje: ZKP/08), pobijano rješenje je ispitano i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud za mladež ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi, pa tako niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon.

8. Maloljetnik nije u pravu kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud za mladež pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem temelji svoju odluku.

8.1. Konkretno, žalitelj smatra da iz rezultata provedenog psihijatrijsko– psihologijskog vještačenja proizlazi da je djelo počinio u stanju neubrojivosti.

8.2. Vezano za takve žalbene tvrdnje prvenstveno valja ukazati na odredbu iz čl. 24. st. 2. KZ/11 prema kojoj se neubrojivom smatra ona osoba koja u vrijeme ostvarenja protupravnog djela nije mogla shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogla vladati svojom voljnom zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnog duševnog razvitka ili neke druge teže duševne smetnje.

8.3. Suprotno žalitelju, iz rezultata provedenog psihijatrijsko–psihologijskog vještačenja ne proizlazi da je djelo počinio u stanju neubrojivosti, odnosno da u vrijeme ostvarenja protupravnog djela nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogao vladati svojom voljnom zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnog duševnog razvitka ili neke druge teže duševne smetnje.

8.4. Naime, iz rezultata provedenog psihijatrijsko–psihologijskog vještačenja proizlazi da je kod maloljetnika zbog dijagnosticiranih duševnih smetnji bila značajno umanjena njegova sposobnost shvaćanja vlastitog postupanja i mogućnost vladanja svojom voljom, što se, međutim, ne podvodi pod ranije citiranu odredbu iz čl. 24. st. 2. KZ/11, već pod odredbu iz čl. 26. KZ/11 – bitno smanjenja ubrojivost.

8.5. Pritom valja dodatno pojasniti da je kod bitno smanje ubrojivosti sposobnost počinitelja da shvati značenje svojeg postupanja i vladanja svojom voljom očuvana, samo što su te sposobnost bitno smanjenje, za razliku od neubrojivosti kod koje su te sposobnosti isključene, odnosno uopće ne postoje.

8.6. Stoga je žalba maloljetnika u navedenom pravcu promašena.

9. Maloljetnik nije u pravu niti kada se žali zbog odluke o posebnoj obvezi.

9.1. Prije svega, iz razloga koji su prethodno pobliže obrazloženi, žalitelj nije u pravu kada smatra da sud nije mogao donijeti takvu odluku iz razloga što je kazneno djelo počinio u stanju neubrojivosti.

9.2. Nadalje, polazeći od njegove dobi, psihofizičke razvijenosti, težine i naravi počinjenog djela, kao i pobuda te okolnosti u kojima je isto počinjeno, a naročito imajući na umu njegovo ponašanje nakon počinjenja djela, te osobne i obiteljske prilike, posebice činjenicu da je u međuvremenu završio srednjoškolsko obrazovanje, da redovito izvršava kućanske obveze i ne ulazi u sukobe s vršnjacima i roditeljima, te mišljenje vještaka u kojem se naglašava važnost njegovog uključivanja na tržište rada, sukladno njegovim mogućnostima, prvostupanjski sud za mladež je pravilno postupio kada je maloljetniku izrekao posebnu obvezu iz čl. 10. st. 2. toč. 8. ZSM-a – da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja u trajanju od 50 (pedeset) sati.

10. Budući da žalba maloljetnika nije osnovana, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 17. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke