Poslovni broj: Us I-1351/2026-4
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ĐI, [adresa], Đ 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Muslin i suradnici d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, radi šutnje uprave, 17. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
I. Obustavlja se upravni spor.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke isplatiti tužitelju iznos od 1.250,00 eura na ime naknade troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 2. lipnja 2026. tužitelj je pokrenuo upravni spor zbog tzv. šutnje uprave odnosno ne donošenja odluke po žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja Klasa: UP/I 141-02/24-01/03348635459, Urbroj: 341-05-05/3-24-9492 od 3. rujna 2025. zaprimljenoj pred prvostupanjskim tijelom dana 16. rujna 2025. Citira i poziva se na odredbu članka 121. Zakona o općem upravnom postupku, te ističe kako u konkretnom slučaju tuženik nije u zakonskom roku odlučio o žalbi tužitelja i dostavio tu odluku tužitelju to predlaže sudu donijeti presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev i nalaže tuženiku u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude donijeti odluku o žalbi tužitelja, te naknaditi tužitelju troškove upravnog spora.
2. U odgovoru na tužbu tuženik obavještava ovaj sud da je postupajući po žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Područnog ureda u Dubrovniku , KLASA: UP/I 141- 02/24-01/03348635459, URBROJ: 341-05-05/3-24-9492, broj spisa: 3525 od 3. rujna 2025., doneseno rješenje tuženika KLASA: UP/II 141-02/25-01/03348635459, URBROJ: 341-99-05/3-25-6308, broj spisa: 104029 od 24. lipnja 2026., kojim se žalba uvažava. Stoga predlaže da Sud postupi prema članku 106. stavku 1. točki 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024, skraćeno ZUS) i donese rješenje o obustavi upravnog spora. Nadalje, u slučaju da sud donese rješenje o obustavi spora, predlaže se Sudu da odbije zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora. Tuženik citira i poziva se na odredbu članka 147. stavka 1. ZUS-a, te ističe da je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke što znači da se cijeli spor svodi na pitanje je li javnopravno tijelo riješilo žalbu u roku od 60 dana u skladu sa Zakonom o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj – 47/09, 110/21, skraćeno: ZUP) iz kojeg razloga bi se takav spor mogao okarakterizirati kao „jednostavan“ spor a tužba „jednostavna i stereotipna“ sa svrhom ubrzavanja rješavanja žalbe što je po sadržaju vrlo slično običnoj požurnici. Tužba zbog šutnje uprave kojoj je cilj donošenje odluke o podnesenoj žalbi podrazumijeva uspjeh u sporu kao jedini mogući ishod tog spora i to u iznosu od 1.000,00 EUR za sastav tužbe + PDV koji iznos je previsok s obzirom na činjenicu da se radi o „jednostavnom“ postupku koji ne vuče sa sobom nikakav rizik za tužitelja.. Također, vezano uz opravdanost odnosno nužnost zastupanja tužitelja od strane odvjetnika ističe se kako tuženik kao javnopravno tijelo, u skladu s odredbom članka 7. ZUP-a, kao i upravni sudovi, u skladu s odredbom članka 9. ZUS-a, imaju obvezu pomoći (neukoj) stranci i uzeti tužbu na zapisnik što podrazumijeva upoznavanje tužitelja sa svim uvjetima podnošenja tužbe, da je tužitelj takvu pomoć zatražio, bez ikakvih troškova, iz kojeg razloga smatramo neopravdanim zastupanje tužitelja po odvjetniku pri sastavu „jednostavne“ tužbe. Iz Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2291/2018 od 19. lipnja 2019. i U-III- 2561/2018 od 19. lipnja 2019. kao i Odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetima npr. Dragan Kovačević protiv Hrvatske, Zubac protiv Hrvatske, Moskalj protiv Hrvatske, Perša protiv Hrvatske, Debruc i drugi protiv Hrvatske, te Horvat protiv Hrvatske proizlazi kako Europski sud za ljudska prava puno šire tumači mogućnost diskrecione odluke suda kod donošenja odluke o troškovima postupka, te ne veže suce isključivo za pravo da ona stranka koja je izgubila spor snosi troškove postupka već ističe kako je troškove postupka nužno odmjeriti uzevši u obzir pravne i sve druge okolnosti svakog pojedinog slučaja pri tom uvažavajući opće i pojedinačne interese, prije svega pravo stranke na pristup sudu ali i zaštite države od plaćanja neopravdanih i previsokih troškova postupka (tuženik-HZMO se u ustavnosudskim postupcima poistovjećuje sa državom). Također pravno stajalište radi naknade troškova je izraženo u relevantnoj sudskoj praksi u rješenju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-4481/2025-2 od 5. ožujka 2026. Navedena praksa sudova dovodi do zaključka kako ni propis (zakon) niti dugotrajna sudska praksa nisu sami po sebi dovoljan razlog za određenu odluku nego svaki slučaj treba promatrati u kontekstu posebnih okolnosti svakog pojedinog predmeta uvažavajući i vrstu predmeta o kojoj se radi. Kako ZUS omogućava podnošenje tužbe usmeno na zapisnik uz činjenicu da se radi o „jednostavnoj“ tužbi smatramo kako nepriznavanje troškova odvjetničkog zastupanja za sastav predmetne tužbe zbog šutnje uprave ne bi dovelo do nerazumnog ograničenja same biti prava tužitelja na pristup upravnom sudu. Pravo na podnošenje tužbe ne bi trebala biti svrha sama sebi već postoji kako bi stranke zaštitile svoja prava i pravne interese te ukoliko se pravni lijek koristi isključivo kao sredstvo za ostvarivanje naknade troškova tada se ne radi o legitimnoj uporabi prava. Shodno navedenom, u situaciji kada se radi o „jednostavnom“ upravnom sporu i „jednostavnoj“ tužbi što je nesrazmjerno sa traženim troškom te kada su sudovi i tuženik kao javnopravno tijelo mogli tužitelju pružiti odgovarajuću pravnu pomoć da ju je isti zatražio, kada nema neizvjesnosti oko uspjeha u sporu ni kontradiktornog postupka te kada se sam spor rješava mirno i bez intervencije suda, donošenjem rješenja po uloženoj žalbi, kao što je ovdje slučaj, smatramo da tada tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova zastupanja od strane odvjetnika budući da takvo zastupanje nije bilo nužno niti opravdano.
2.1. Iz odgovoru na tužbu priležećeg rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-02/25- 01/03348635459, URBROJ: 341-99-05/3-25-6308, broj spisa: 104029 od 24. lipnja 2026. razvidno je da je istim žalba uvažena te je poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku, KLASA: UP/I 141-02/24- 01/03348635459, URBROJ: 341-05-05/3-24-9492, broj spisa: 3525 od 3. rujna 2025. i predmet se vraća navedenom Područnom uredu radi donošenja novog rješenja.
3. Odredbom članka 103. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine 36/2024; dalje: ZUS) propisano je da ako tuženik u tijeku spora u cijelosti postupi prema tužbenom zahtjevu, sud će obustaviti spor.
4. S obzirom na naprijed navedeno, dakle, da je u konkretnom slučaju gore navedenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 141-02/25-01/03348635459, URBROJ: 341-99-05/3-25-6308, broj spisa: 104029 od 24. lipnja 2026. dakle, nakon podnošenja tužbe u ovom upravnom sporu, odlučeno o predmetnoj žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 3. rujna 2025., te budući da je tuženik bio u obvezi ne samo u zakonskom roku donijeti odluku o žalbi, već je bio dužan u zakonskom roku i prije trenutka traženja upravno-sudske zaštite dostaviti uredno tu odluku tužitelju, Sud ocjenjuje da je tuženik u cijelosti tijekom postupka pred sudom postupio prema postavljenom tužbenom zahtjevu zbog šutnje uprave, zbog čega su u konkretnom predmetu ispunjene pretpostavke za obustavu upravnog spora, te je valjalo na temelju odredbi članka 106. stavka 1. točke 2., u vezi s člankom 103. stavkom 1. ZUS-a, riješiti kao pod točkom I. izreke.
5. Tužitelj je u tužbi zatražio i popisao troškove upravnog spora.
6. Odredbom članka 147. stavka 6. ZUS-a propisano je da ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.
7. Obzirom da je tuženik o predmetnoj žalbi tužitelja odlučio nakon podnošenja predmetne tužbe, ovaj Sud ocjenjuje kako je zahtjev tužitelja koja je zastupan po kvalificiranom opunomoćeniku- odvjetniku za naknadom troškova spora osnovan, pa je stoga valjalo, u skladu s odredbom članka 147. stavka 6. u svezi članka 144. stavka 4. ZUS-a, te Tbr. 27., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 – dalje Tarifa) priznati zatraženi trošak sastava tužbe u visini od 500 bodova odnosno 1.000,00 eura uvećano za pripadajući PDV, odnosno ukupno 1.250,00 eura. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke.
U Splitu 17. kolovoza 2026.
S U T K I NJ A
Danijela Čipčić Buzov
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (članak 106. stavak 5. i članak 148. stavak 5. ZUS-a).
DNA:
- tužitelju, po opunomoćeniku,
- tuženiku,
- u spis.
