1                            Poslovni broj: II Kž-57/2024-6

Poslovni broj: II Kž-57/2024-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Z. P., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 3. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kov-3/2024-9 od 26. siječnja 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog Z. P. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kov-3/2024-9 od 26. siječnja 2024., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO-4/2024. od 24. siječnja 2024., protiv okrivljenog Z. P., zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 3. u svezi stavka 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u svezi članka 131. stavka 3. (ispravno članka 131. stavka 1.) Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog Z. P. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 1. studenog 2023. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Z. P. po branitelju, odvjetniku D. O., ne navodeći zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu te pobijano rješenje preinači na način da istražni zatvor zamijeni jednom ili više mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08.

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je, zakonito i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog Z. P. iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., pri čemu je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge zbog kojih nalazi da se jedino mjerom istražnog zatvora može ostvariti svrha istražnog zatvora, isključivši mogućnost zamjene istog blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

6. Nije u pravu žalitelj kada osporava postojanje osnovane sumnje da je okrivljeni Z. P. počinio inkriminirano kazneno djelo. Prvostupanjski sud zakonito je utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koja se tereti, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. To je, naime, ovlast i zadatak raspravnog suda ako optužnica bude potvrđena.

 

7. Nasuprot daljnjim žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da postoje osobite okolnosti iz kojih proizlazi realna i konkretna bojazan da će okrivljeni Z. P. ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Naime, okrivljenik je osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i promet drogama iz članka 190. stavka 3. u svezi stavka 1. KZ/11., dakle djetetu u više navrata prodao tvari koje su propisom proglašene drogom, a kako to proizlazi iz činjeničnog opisa optužnice. Kada se navedenom pridoda činjenica njegove nezaposlenosti, da je bez imovine i bez prihoda, što upućuje na zaključak da prodajom droge pribavlja sredstva za uzdržavanje, te činjenica da je okrivljeniku ranije izrečena uvjetna osuda te da je kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku počinio za vrijeme provjeravanja iz prijašnje osude, sve navedene okolnosti u svom zbiru upućuju na postojanje realne i konkretne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se ostvariti zamjenom istražnog zatvora mjerama opreza.

 

8. Također, pogrešan je stav okrivljenog Z. P. da bi prethodna neosuđivanost za ista ili istovrsna kaznena djela bila odlučna za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. s obzirom na to da se prethodna ne(osuđivanost) prilikom ocjene postojanja opasnosti od ponavljanja djela na strani okrivljenika razmatra samo kao jedna od okolnosti koju sud uzima u obzir prilikom donošenja odluke.

 

9. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 14. veljače 2024.