REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: Kž-313/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Marije Garačić- Turković i Kornelije Kallay Blažeković kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jelene Busija, u kaznenom predmetu protiv optuženog AD, zbog kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Kv-156/2026 (K-132/2026) od 31. srpnja 2026., u sjednici održanoj 14. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženog AD odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podignute optužnice zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. KZ/11, pod točkom I. izreke je na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.; dalje ZKP/08) optuženom AD određen istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 5. ZKP/08, tako da može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora (pravilno treba glasiti da na temelju članka 132. ZKP/08 istražni zatvor može trajati najdulje mjesec dana).
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju Ivanu Smokroviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vuković i partneri iz Rijeke, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se uvaže žalbeni navodi, pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu na ponovno postupanje i odlučivanje.
3. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj smatra da je izreka rješenja proturječna i nerazumljiva, čime ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Argumentirajući navedene oblike istaknute bitne povrede, žalitelj uvodno ističe da prema zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 5. ZKP/08 povezano s odredbom članka 132. ZKP/08 istražni zatvor (tzv. disciplinski istražni zatvor) može trajati najdulje jedan mjesec, te da se radi o posebnoj osnovi za istražni zatvor zbog čega se po toj istoj osnovi ne može produljiti istražni zatvor. Imajući u vidu navedeno, odluka suda da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude je u proturječju s odredbom članka 132. ZKP/08. Samim time je izreka i nerazumljiva jer nije navedeno trajanje istražnog zatvora, pri čemu je uslijed pogrešne primjene zakona počinjena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.
6. Po ocjeni drugostupanjskog suda istaknute bitne povrede nisu počinjene. Naime, u pravu je žalitelj da prvostupanjski sud nije imao u vidu odredbu članka 132. ZKP/08 pa je u izreci rješenja navedeno pogrešno trajanje istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 5. ZKP/08. No, kako je zakonom propisano trajanje istražnog zatvora po ovoj osnovi najdulje mjesec dana, to sud ne može odrediti drugačije trajanje istražnog zatvora od onoga što je propisano, pa zbog toga izreka nije nerazumljiva niti je proturječna sama sebi niti pogrešno navođenje trajanja istražnog zatvora utječe na razumljivost pobijanog rješenja. S tim u vezi se ukazuje da je pogrešno navedeno trajanje istražnog zatvora bez utjecaja na utvrđenje postojanja pretpostavki za određivanje istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 5. ZKP/08 pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.
6.1. U odnosu na prigovor da nisu dani razlozi zbog čega se ne može primijeniti jamstvo, za ukazati je žalitelju da kod određivana istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točke 5. ZKP/08 nije moguća primjena jamstva.
7. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (nepotpuno se ne argumentira), žalitelj osporava zaključak prvostupanjskog suda da su ostvarene pretpostavke za tzv. disciplinski istražni zatvor niti postoje okolnosti koje bi upućivale na opstruiranje kaznenog postupka. Tako se navodi da iz sadržaja obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da na raspravu određenu za 17. lipnja 2026. optuženik od strane prvostupanjskog suda nije niti pozvan, već je sud odlučio nazočnost optuženika osigurati isključivo kroz realizaciju dovedbenog naloga. Kako optuženik nije znao niti je mogao znati da je uopće određena rasprava za 17. lipnja 2026., jer mu poziv nije niti upućen, to se njegovo izbivanje iz kuće u trenutku realizacije dovedbenog naloga nikako ne može interpretirati kao nastojanje optuženika da izbjegne sudjelovanje u predmetnom kaznenom postupku.
8. Protivno i ovom prigovoru žalitelja, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da su ostvarene zakonske pretpostavke za određivanje istražnog zatvora iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 5. ZKP/08. Tako se navodi da je optuženik tijekom prethodnog postupka ispitan u prostorijama Policijske uprave zagrebačke, VI. policijske postaje, pri čemu je kao adresu prebivališta naveo [adresa], u [adresa]. Nadalje, optuženiku je na navedenu adresu dostavljena optužnica, kao i poziv za raspravu 22. svibnja 2026., koji je poziv optuženik preuzeo 10. ožujka 2026. Na raspravu 22. svibnja 2026. optuženi AD nije pristupio, iako mu je dostava poziva bila prethodno uredno izvršena pa je na toj raspravi odlučeno dovođenje optuženika na raspravu određenu za 17. lipnja 2026. po policijskim službenicima. Nadalje, dovođenje optuženika je ostalo bezuspješno jer u jutarnjim satima nije zatečen, a prema izjavi DD, majke optuženika, proizlazi da joj nije poznato gdje bi se optuženik AD mogao nalaziti, niti kada će biti kod kuće.
8.1. Nadalje, točno jest da jedan nedolazak na raspravu ne znači automatski da optuženik izbjegava kazneni postupak ali ta činjenica se treba promatrati povezano s neuspjelim dovedbenim nalogom, ali posebno i s izjavom majke optuženika iz kojeg proizlazi da se ne radi o kratkotrajnom izbivanju, s obzirom na njezin navod da ne zna gdje je optuženik i kada će biti kod kuće. Promatrajući gore navedeno u međusobnoj povezanosti, očito da optuženik, koji je upoznat s vođenjem postupka, na taj način opstruira kazneni postupak i izbjegava dolazak na sud, slijedom čega je pravilno određen istražni zatvor iz gore navedene zakonske osnove jer se jedino tako mogla osigurati prisutnost optuženika.
9. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Velikoj Gorici, 14. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
