REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-310/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kornelije Kallay Blažeković kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Jelene Busija kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene KZKČ, zbog kaznenih djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljene KZKČ, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 28. srpnja 2026. broj Kov-271/2026-6, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 14. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba KZKČ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljene KZKČ, zbog kaznenih djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. (pravilno bi bilo: "stavka 1.") Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenice, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Pod točkom II. izreke, okrivljenici je u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 17. srpnja 2026. pa nadalje.
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnijela okrivljena KZKČ putem braniteljice Aleksandre Vareškić Fodor, odvjetnice u Velikoj Gorici, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i okrivljenicu odmah pustiti na slobodu.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nasuprot prigovorima žaliteljice, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenice iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Za odluku su izloženi jasni, određeni i dostatni razlozi i to, kako oni koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Također, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od nedostupnosti okrivljenice može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te kako nije prihvatljivo zamijeniti je jamstvom ili drugim blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08. Izložene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
6. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz podignute optužnice te prikupljenih dokaza na kojima se optužnica temelji, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajući. Samim time, prema ocjeni i ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Stoga, žalbeni prigovori kojima žalitelj ica osporava postojanje osnovane sumnje, navodeći kako ista "nije osnovana, konkretna, specifična i dostatne jakosti", pri čemu ocjenjuje sadržaj pojedinih do sada prikupljenih dokaza, ne dovode u pitanje pravilan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje. Naime, u ovom stadiju postupka, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenica počinila kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima žaliteljice, koji u biti predstavljaju ocjenu vjerodostojnosti i signifikantnosti pojedinih dokaza, vodit će se računa tijekom daljnjeg kaznenog postupka, kao što će i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenice, pa tako i o vjerodostojnosti i značaju izvedenih dokaza te njihovoj uvjerljivosti i međusobnoj povezanosti, biti u nadležnosti raspravnog suda.
7. Nasuprot daljnjim tvrdnjama žaliteljice, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da na strani okrivljenice i nadalje postoji razborito predvidiva opasnost da bi ona, u slučaju puštanja na slobodu, mogla postati nedostupna nadležnim tijelima Republike Hrvatske, upravo u cilju izbjegavanja kaznenog progona.
7.1. Naime, prema podacima u spisu predmeta, okrivljenica je državljanka Bolivarijanske Republike Venezuele, s prebivalištem u [adresa]. Okrivljenica u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno niti prebivalište, niti boravište, niti je bilo koja druga okolnost osobne, imovinske, obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske. Razvidno je kako je okrivljenica u Republiku Hrvatsku došla radi počinjenja kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiva i u cilju stjecanja imovinske koristi počinjenjem kaznenih djela za koja se tereti, što treba dovesti u vezu i s okrivljeničinom nezaposlenošću. Izloženo, imajući na umu i težinu kaznen ih djela koja joj se u ovom kaznenom postupku stavljaju na teret, s propisanom kaznom zatvora do tri godine, što je moguća dodatna motivacija za napuštanje područja Republike Hrvatske, opravdava daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenice iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
7.2. Ukupnost ovih pravilno utvrđenih okolnosti žaliteljica očito neopravdano zanemaruje kada smatra da državljanstvo druge države ne može biti dostatan razlog za utvrđenje opasnosti od bijega. Iz razloga navedenih u pobijanom rješenju je razvidno kako prvostupanjski sud svoj zaključak o opasnosti od bijega nije temeljio isključivo na okrivljeničinoj nevezanosti za područje Republike Hrvatske, pa da bi time okrivljenica bila stavljena u nejednak položaj u odnosu na državljane ove države. Isto tako, paušalna tvrdnja žaliteljice kako okrivljenica nikada nije bila nedostupna niti je protiv nje izdavana tjeralica, ne predstavlja iznošenje relevantnih okolnosti kojima bi bila dovedena u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora. Isto tako, ranija okrivljeničina neosuđivanost nije okolnosti koja bi bila od utjecaja na pravilno utvrđenu opstojnost posebne pretpostavke za mjeru istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Radi se o okolnosti o kojoj će biti moguće voditi računa u daljnjem tijeku postupka.
8. Sve izložene okolnosti, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, s obzirom na njihovu kakvoću, brojnost i značenje, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje vjerojatnosti da će okrivljenica, u slučaju puštanja na slobodu, postati nedostupna pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Zato je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno zaključio da je i nadalje opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenice iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada, ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., odnosno mjerama opreza ili jamstvom, pa tako niti ponuđenim jamstvom u iznosu 5.000,00 eura, kako je to pravilno otklonio i prvostupanjski sud.
9. Isto tako, nije u pravu žaliteljica niti kada upire na povredu načela razmjernosti. Ističe se žaliteljici kako prilikom ocjenjivanja povrede ovog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.
10. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenice, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 14. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća:
Kornelija Kallay Blažeković
