REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-309/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sandre Kantolić kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Jelene Busija kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŽIŠ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog ŽIŠ, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 16. srpnja 2026. broj Kov-251/2026-7, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 14. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ŽIŠ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog ŽIŠ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Pod točkom II. izreke, okrivljeniku je u istražni zatvor uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 11. srpnja 2026. pa nadalje.
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio okrivljeni ŽIŠ putem branitelja Ivana Župana, odvjetnika u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog "povrede načela razmjernosti i pogrešne primjene odredaba o istražnom zatvoru i blažim mjerama", s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i okrivljeniku ukinuti istražni zatvor, odnosno istražni zatvor zamijeniti odgovarajućim mjerama opreza i jamstvom, odnosno pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti na ponovno odlučivanje.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako protiv okrivljenika i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbom niti ne osporava, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene jamstvom ili drugim blažim mjerama.
5.1. Prema tomu, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima i o svim odlučnim činjenicama, izloženi jasni razlozi, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju sadržajno upire žalitelj, smatrajući kako pobijano rješenje ne sadrži konkretne i individualizirane razloge o opasnosti bijega ili skrivanja okrivljenika, odnosno kako je paušalna i nedostatno obrazložena tvrdnja prvostupanjskog suda o otklonu mogućnosti primjene jamstva ili drugih blažih mjera. S ovim u vezi se upućuje žalitelja na navode pod točkom 7.2. obrazloženja pobijanog rješenja, koje treba promatrati u povezanosti s navodima iz točke 7.1. obrazloženja, a ujedno se napominje žalitelju kako njegovo subjektivno nezadovoljstvo kvalitetom i/ili kvantitetom izloženih razloga ne opravdava niti jednu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08. Isto tako, premda je točno da je okrivljenikovo prebivalište u [adresa], dok se u jednom dijelu obrazloženja pobijanog rješenja navodi da okrivljenik ima prebivalište u "[adresa]", pored toga što je očito riječ o slučajnoj greški u pisanju, navedeno ne predstavlja takvo proturječje koje bi imalo odlučan značaj zbog kojeg se odluka ne bi mogla ispitati. Uz to, i sam žalitelj navodi kako je okrivljenikov identitet u cijelosti utvrđen i tijelima postupka je poznata njegova adresa prebivališta.
5.2. Nije u pravu žalitelj niti kada tvrdi da je "povrijeđeno pravo obrane" jer izabrani branitelj nije pozvan na sjednicu vijeća iako je sud prije održavanja sjednice bio obaviješten o preuzimanju obrane.
5.2.1. Naime, odredbom članka 131. stavka 1. ZKP/08. je propisana obveza optužnog vijeća da odmah, a najkasnije u roku od četrdeset i osam sati po podnošenju optužnice, održi ročište, ako se okrivljenik nalazi u istražnom zatvoru u vrijeme podnošenja optužnice sudu. Isto tako, prema članku 129. stavku 2. ZKP/08., na nejavno usmeno ročište na kojem se odlučuje o istražnom zatvoru pozivaju se državni odvjetnik, okrivljenik i branitelj okrivljenika koji o istome moraju biti obaviješteni u primjerenom roku, s time što je predviđeno da će se sjednica vijeća održati i ako uredno pozvani državni odvjetnik, branitelj i okrivljenik ne dođu na sjednicu. Razvidno je da sud postupio prema članku 129. stavku 2. ZKP/08., te je okrivljenikovog branitelja po službenoj dužnosti o ročištu obavijestio pravovremeno i u primjerenom roku. Iz zapisnika sa sjednice je ujedno vidljivo da je obavijest o izabranom branitelju okrivljenika bila dostavljena u spis neposredno prije početka sjednice, što nije ostavljalo dovoljno vremena za obavještavanje izabranog branitelja, a na sjednici je bio prisutan okrivljenikov branitelj po službenoj dužnosti, koji je zastupao interese okrivljenika. Time, protivno žalbenim prigovorima, nije došlo do povrede prava na pristup odvjetnika, odnosno povrede prava na pravično suđenje.
6. Nasuprot daljnjim prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da na strani okrivljenika i nadalje postoji razborito predvidiva opasnost da bi on, u slučaju puštanja na slobodu, mogao postati nedostupan nadležnim tijelima Republike Hrvatske upravo u cilju izbjegavanja kaznenog progona.
6.1. Naime, prema podacima u spisu predmeta, okrivljenik je strani državljanin, državljanin Rumunjske, gdje ima prebivalište. Okrivljenik u Republici Hrvatskoj nema regulirano niti prebivalište, niti boravište, niti ga bilo koja druga okolnost osobne, imovinske, obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske. Razvidno je kako je okrivljenik u Republiku Hrvatsku došao radi počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv i u cilju stjecanja imovinske koristi počinjenjem kaznenog djela za koje se tereti. Pored toga, prvostupanjski sud je pravilno vodio računa i o prirodi inkriminiranog kaznenog djela te o njegovom međunarodnom karakteru, kao i o visini kazne propisane u trajanju od jedne do osam godina, što je moguća dodatna motivacija za napuštanje područja Republike Hrvatske. Izloženo opravdava primjenu mjere istražnog zatvora protiv obojice okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
6.2. Pravilnost ovog zaključka suda prvog stupnja nije dovedena u sumnju žalbenim navodima o okrivljenikovom državljanstvu države članice Europske unije. Naime, neovisno o tomu što je u konkretnom slučaju moguća primjena europskog uhidbenog naloga, ovaj institut ne predstavlja garanciju otklanjanja utvrđene opasnosti od bijega okrivljenika, nego prisilnu mjeru osiguranja njegove nazočnosti, a istim bi bilo znatno otežano provođenje ovog kaznenog postupka.
6.3. Isto tako, paušalno žalbeno upiranje na obiteljske, radne i zdravstvene prilike okrivljenika ne predstavlja izlaganje relevantnih okolnosti kojima bi bila dovedena u sumnju osnovanost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. O ovim okolnostima će biti moguće voditi računa u daljnjem tijeku postupka. Napominje se žalitelju kako je notorno je da boravak u istražnom zatvoru manje lagodan nego boravak na slobodi, kao i da često ima nepovoljne implikacije na uobičajeni način života okrivljenika protiv kojeg je primijenjena mjera istražnog zatvora. Međutim, to su posljedice koje u pravilu prate istražnog zatvorenika. Pored toga, okrivljeniku će odgovarajuća zdravstvena skrb biti osigurana unutar sustava istražnog zatvora, pri čemu iz spisa predmeta nije razvidno da bi na bilo koji način bilo ugroženo zdravlje okrivljenika ili da mu ne bi bila pružena adekvatna liječnička pomoć.
7. Sve izložene okolnosti, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, s obzirom na njihovu kakvoću, brojnost i značenje, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje vjerojatnosti da će okrivljenik, u slučaju puštanja na slobodu, postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Stoga prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je protiv okrivljenika neophodna daljnja primjena istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., kao jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja postojeće opasnosti od njegove nedostupnosti, jer se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji ne bi mogla učinkovito ostvariti njegovom zamjenom nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08. ili jamstvom, kako je to pravilno otklonjeno i pobijanim rješenjem.
8. Isto tako, neovisno o tomu što je istražni zatvor "krajnja" mjera kojom se osigurava prevencija utvrđene opasnosti od nedostupnosti okrivljenika, iz pobijanog rješenja, protivno žalbenim prigovorima, razvidno je da je prvostupanjski sud, sukladno obvezi iz članka 95. stavka 1. ZKP/08., pazio na načelo razmjernosti, odnosno vodio je računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.
9. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 14. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća:
Sandra Kantolić
