Republika Hrvatska
Općinski sud u Đakovu
Stalna služba u Našicama
Trg dr. Franje Tuđmana 14, Našice
Poslovni broj: Pp-1461/2025-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sutkinji Mariji Marković, uz sudjelovanje zapisničarke Anite Bjelousov, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika CM, kojeg brani Mira Buljan, odvjetnica iz Slavonskog Broda, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.) povodom optužnog prijedloga Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Našice, Klasa: 211-07/25-5/31363, Ur.broj: 511-07- 29-25-1 od 28. studenog 2025., nakon završene glavne i javne rasprave dana 12. kolovoza 2026. u prisutnosti okrivljenika i braniteljice, te odsutnosti tužitelja, temeljem članka 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), dana 14. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Okrivljenik CM, bez nadimka, sin C i N rođ K, rođen **.**.1951. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, VSS, po zanimanju liječnik, u mirovini, s mirovinom u iznosu 1.150,00 eura, oženjen, otac jednog djeteta, dobrog imovnog stanje, prekršajno nekažnjavan, po vlastitoj izjavi - kazneno osuđivan, protiv kojeg se ne vodi drugi prekršajni niti kazneni postupak,
k r i v j e
I. što je dana 21. studenog 2025. oko 12:30 sati u [adresa], u [adresa] ispred kbr. 48, počinio psihičko nasilje u obitelji prema supruzi NM, osobi starije životne dobi (rođena 1954.) nakon što ga je ona nazvala putem mobitela i rekla mu da se makne od stana u [adresa], u [adresa] gdje je zvonio i tražio da njihova unuka KM otvori vrata, na način da joj se obraćao riječima: "Gdje si spavala i s kim, droljo, kurvetino", na što mu je supruga NM rekla da se udalji iz zgrade ili će zvati policiju te je prekinula telefonski poziv, a što je kod iste izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost,
II. dakle, počinio psihičko nasilje u obitelji prema supruzi, osobi starije životne dobi, koje je kod iste prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost,
III. čime je okrivljenik postupio protivno odredbama članka 10. stavka 1. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i time počinio prekršaj iz članka 22. stavka 5. istog Zakona,
IV. pa se okrivljeniku na temelju citiranog propisa, a uz primjenu članka 35. Prekršajnog zakona
i z r i č e
KAZNA ZATVORA u trajanju 12 (dvanaest) dana.
V. Temeljem članka 41. Prekršajnog zakona u vezi sa člankom 44. istog Zakona prema okrivljeniku se
p r i m j e n j u j e
UVJETNA OSUDA
na način da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena, ako okrivljenik u roku 6 (šest) mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.
VI. Temeljem članka 139. stavka 3. u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 1. i 3.a. Prekršajnog zakona, a u vezi sa Rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.), okrivljenik je dužan platiti paušalni trošak vođenja prekršajnog postupka u iznosu 30,00 (trideset) eura, u roku 30 dana po pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Tužitelj je pod uvodno citiranim brojem podnio ovom sudu optužni prijedlog protiv imenovanog okrivljenika, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
2. Na ročištu za glavnu raspravu pred ovim sudom dana 22. prosinca 2025. okrivljenik se o optužbi očitovao na način da se ne smatra krivim, navodeći da su supruga i on bili u braku 50 godina, a od 25. kolovoza ove godine više ne žive zajedno obzirom se supruga odselila kod sina u Osijek. Kritične zgode 21. studenog 2025. je u dopodnevnim satima iz Orahovice gdje živi, išao u Osijek mijenjati gume. Međutim na putu za Osijek ispred njega se našlo vozilo koje je sporije vozilo, primijetio je da je to njegova supruga te je tom vozilu „potrubio“. Kada je došao u Osijek, supruga ga je nazvala i pitala zašto ju je prije tri dana zvao, a on se više nije mogao sjetiti zbog čega je to bio učinio te joj je rekao da će je nazvati kasnije. Kada je obavio stvari zbog kojih je došao u Osijek, nije suprugu zvao kako je rekao već je mislio otići do stana u kojem živi sin i njegova unuka koju prethodno nije vidio četiri mjeseca, a gdje također živi i njegova supruga od kolovoza ove godine. Došao je ispred zgrade gdje sin živi te je pozvonio, ali mu nitko nije otvarao vrata zgrade, te je ušao u zgradu zajedno s nekim od stanara koji su ulazili unutra i došao je ispred ulaznih vrata od stana njegovoga sina. Lagano je pokucao na vrata, a vrata mu je odškrinula, dakle ne u potpunosti otvorila, njegova unučica KM koja pohađa 3. razred osnovne škole te je čim ga je vidjela briznula u glasan plač. U tom trenutku je njemu zazvonio telefon, javio se i čuo je suprugu iz stana kako glasno viče što je on tu došao i da se makne, te mu je rekla kako ga zove iz Našica a ne iz stana, na što joj je on rekao da ne laže da ju čuje kako viče u stanu, i to sa sigurnošću tvrdi. Ona je i dalje tvrdila da nije u stanu već u Našicama, a on joj je rekao da joj ne vjeruje te da će otići ako je to problem, neće silom ulaziti, ali joj je na odlasku rekao sram vas bilo šta ste to sve nagovorili djetetu kad ona čim ga vidi brizne u plač. To joj je sve govorio glasno ali na odlasku od vrata stana do vanjskih ulaznih vrata zgrade. Njihov stan se nalazi u prizemlju, nije kročio u njihov stan, niti je dotaknuo unučicu. Nakon toga otišao je u automobil, te je krenuo za Orahovicu, supruga ga je nastavila nazivati na telefon, na koje pozive joj se on nije javio. Kritične zgode on ne bi niti dolazio k sinu i unuci u Osijek, da ga supruga prethodno nije zvala, još dok je bio u putu za Osijek, te je mislio kako je onda u redu da razgovaraju uživo te da može vidjeti unuku. Za vrijeme njihovog razgovora ne može točno reći je li mu supruga prijetila da će pozvati policiju, već je on sam otišao od stana kad je shvatio da ga ne žele unutra. Ne može se sjetiti da li je kritične zgode suprugu ružno oslovljavao i vrijeđao, obzirom se nikada nisu služili vulgarnim izrazima, pa misli da to ne bi rekao niti na javnom mjestu. Njemu je žao ako joj je rekao tako nešto, ali misli da joj se nije obraćao riječima koje mu se optužnim prijedlogom stavljaju na teret jer takve riječi inače nikada nisu koristili u svojoj komunikaciji.
2.1. Na upit sutkinje da pojasni ako mu je poznato na što je mislila supruga kada mu je govorila da se nalazi u Našicama, okrivljenik je odgovorio kako je mislila na stan kojega uređuje u Našicama, na adresi [adresa]. Na upit braniteljice može li iskazati koliko je vremenski prošlo od trenutka kada je unučica otvorila vrata i plakala, do poziva kada ga je nazvala supruga, okrivljenik je odgovorio kako ga je supruga zvala odmah čim je on pokucao na vrata stana u [adresa]. Na upit braniteljice da li je imao zdravstvenih tegoba, okrivljenik je odgovorio da se liječi zadnjih osam mjeseci zbog bolova u donjem dijelu kralježnice i u nogama, te je bio u bolnici od 9. do 19.5. ove godine, te dodaje kako je supruga otišla od njega 24.8. jer je nije tada bilo cijeli dan kod kuće, a 25.8. je dobio prijavu za nasilje u obitelji koja je još uvijek u postupku, te ništa nije odlučeno. Na daljnji upit braniteljice prilikom saslušanja u policiji za ovaj događaj, je li policija izvršila uvid u ispis telefonskih poziva sa njegovoga mobitela i mobitela žrtve, kako bi se utvrdilo da je žrtva tri puta kontaktirala okrivljenika, okrivljenik je odgovorio da u policiji to nisu provjeravali niti uzimali u obzir. Na upit predstavnika tužitelja je li u kolovozu kada je prijavljen za nasilje u obitelji imao određenu zabranu približavanja oštećenoj, okrivljenik je odgovorio kako nije imao ništa već je zabranu dobio 25.11.2025.
3. Imajući u vidu obranu okrivljenika, u kojoj je osporio počinjenje terećenog prekršaja, sud je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja i ispitivanja u svojstvu svjedoka, pozvao i ispitao žrtvu nasilja LM, okrivljenikovu suprugu.
3.1. Ispitana na ročištu za glavnu raspravu pred ovim sudom dana 9. veljače 2026., nakon što je otklonila blagodat nesvjedočenja, žrtva nasilja, svjedokinja LM je izjavila da je u kritično vrijeme, živjela kod sina na adresi u [adresa], a taj dan kada ju je sada bivši suprug nazivao na telefon, je bila na putu iz Našica za Osijek. Ona mu se nije javila na pozive već ga je nazvala naknadno pitajući ga što ju treba, a on joj je odgovorio kako sada ne može razgovarati. Putem za Osijek naišla je u trgovinu te je pritom nazvala unučicu KM da ju pita je li stigla iz škole i da joj kaže da ću naići u trgovinu, a ubrzo nakon toga joj je ona uzvratila poziv za vrijeme dok je još bila na blagajni te joj je rekla kako je djed došao i primijetila je da je uznemirena. KM se zaključala u stan te joj je ispričala da je ovdje okrivljeni odnosno njen djed više puta zvonio i tražio da mu otvori vrata, te pretpostavlja da je mislio da se ona nalazi u stanu i da mu neće otvoriti. KM joj je to sve ispričala na telefon i ona joj je rekla da će nazvati supruga i provjeriti o čemu se radi. Supruga je nazvala na telefon i rekla mu neka ode jer se ona ne nalazi u stanu, a KM je uplašena. Na to ju je suprug počeo vrijeđati gdje je ona bila i s kim je spavala, a također joj je rekao da je kurva i drolja. Ona mu je na to ponovila još jednom da ode od stana jer će u suprotnom o njegovom ponašanju morati obavijestiti sina i snahu. Vrlo brzo, otprilike oko 5 minuta nakon njenoga razgovora sa suprugom, došla je do sinova stana, pred čijim vratima je ranije bio i suprug ali ga nije zatekla ondje. U zadnjih nekoliko mjeseci prije ovog događaja je imala problema sa suprugom jer ju je isti optuživao za nevjeru, a 18. kolovoza se odselila iz kuće u kojoj je živjela sa suprugom na adresi u [adresa] te je od tada živjela kod sina u [adresa]. Suprugovo ponašanje kritične zgode ju povrijedilo i uznemirilo, i ona ga je prijavila policijskoj postaji.
3.1.1. Okrivljenik je stavio primjedbu na istinitost iskaza svjedokinje u dijelu da je ista za vrijeme njihovog razgovora bila u trgovini, jer se nalazila u Našicama, te u dijelu da ju je vrijeđao kritične zgode navodeći da je ona to izmislila, ali on se ne sjeća je li joj to govorio, te je dodao kako kritične zgode na telefon sa suprugom nije niti razgovarao. Braniteljica okrivljenika je postavila pitanje svjedokinji iz kojeg razloga bi unučica KM plakala na činjenicu da je djed došao k njoj, te je svjedokinja odgovorila da ne zna zašto bi djevojčica tako reagirala, ali je svjesna situacije da baka i djed više nisu zajedno, iako su joj objašnjavali svi kako se djeda ne mora bojati te da ju djed voli. Braniteljica okrivljenika je postavila pitanje svjedokinji da li je više puta nazivala okrivljenika ili samo jednom tada kad mu je rekla da ode od stana, svjedokinja je odgovorila kako nije, ali da može provjeriti u mobitelu da li ima poziva od tog dana, te nakon provjere u mobitelu svjedokinja dodaje kako ju je okrivljenik kritične zgode zvao dva puta kao što je i ona njemu dva puta uputila poziv. Braniteljica okrivljenika je postavila pitanje svjedokinji da li je supruga zvala nakon ovog događaja koji se dogodio u 12:30 sati, svjedokinja je odgovorila kako ga je jednom zvala, a nakon što je braniteljica okrivljenika navela kako je četiri puta nakon ovog događaja svjedokinja zvala okrivljenika, svjedokinja je navela kako je moguće da ga je zaista i zvala toliko puta zbog okolnosti događaja.
3.1.2. Imajući u vidu suprotne iskaze okrivljenika i žrtve nasilja u pogledu bitnih obilježja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, provedeno je njihovo suočenje. Na upit sutkinje okrivljeniku gdje je bio u kritično vrijeme odnosno na kojoj adresi, okrivljenik je odgovorio gledajući svjedokinju da se u kritično vrijeme nalazio ispred zgrade na vanjskom ulazu na adresi [adresa] u [adresa], gdje se nalazi sinov stan, došao je ondje jer je znao da supruga tamo stanuje, pozvonio je dva puta i nitko se nije javljao, došao je do vrata stana gdje mu je odškrinula unučica i njoj se obraćao, ali je čuo suprugin glas iz stana, ali ništa nikome nije govorio niti se ikome drugom obraćao osim djetetu, te je potom dodao obraćajući se okrivljenici: „Pa sve si čula bila si u stanu“. Svjedokinja očitujući se o navodima okrivljenika je navela: "Točno je da okrivljenik ispred vrata kad se nalazio, nije pričao sa mnom uživo jer nisam bila tamo, znala sam da se suprug nalazi ispred stana obzirom mi je to javila unuka KM, te sam ga odmah nazvala i tada mi je uputio sve uvrede gdje sam i s kim sam spavala, droljo i kurvo mi je rekao preko telefona", okrivljenik se potom ubacio svjedokinji u riječ i naveo: „Samo ti pričaj baš je zanimljivo za slušati.“ Okrivljenik povišenim tonom se očitovao na navode svjedokinje te je naveo: „To nije istina“, na daljnji upit sutkinje okrivljeniku može li predložiti dokaze u svoju obranu, okrivljenik je naveo: "I gospođa je sama sebi svjedok". Na upit sutkinje je li kritične zgode pričao sa suprugom na telefon, okrivljenik je naveo: „Kritične zgode nisam sa suprugom pričao na telefon već sam je samo čuo iz stana kako je nešto glasno govorila ali nisam joj se obraćao već sam razgovarao samo sa unukom.“ Svjedokinja očitujući se na navode okrivljenika je navela: „Nisam tada bila u stanu.“ Tijekom suočenja, okrivljenik i svjedokinja bili su okrenuti jedno prema drugome, ali se nisu gledali u oči cijelo vrijeme, te su se povremeno u svojim iskazima obraćaju i sudu.
4. Nadalje, sud je osim izvođenja personalnih dokaza, pročitao materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, odnosno zapisnik o ispitivanju okrivljenika u svojstvu osumnjičenika, naredbu o određivanju mjere opreza, obavijest o počinjenom prekršaju, zapisnik o ispitivanju svjedokinje LM, obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja na ime okrivljenika, rješenje Općinskog suda u Bjelovaru broj R1 OB-766/2025-3 od 7. siječnja 2026., izvješće o izvršenoj analizi telefonskih brojeva, te potvrdu iz prekršajne evidencije na ime okrivljenika.
4.1. Iz zapisnika o ispitivanju okrivljenika u svojstvu osumnjičenika razvidno je kako je isti prije ispitivanja propisno upozoren, sukladno odredbama Prekršajnog zakona, odnosno Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24.), kao i da je isti izjavio da je kritične zgode oko 12,00 sati došao u [adresa] misli da je broj 45 gdje živi njegov sin kako bi pričao sa bivšom suprugom LM koja ondje trenutno živi. Kada je došao pozvonio je dva puta, nitko mu nije otvarao, pa mu je ulazna vrata zgrade otvorio susjed. Kucao je na vrata stana a koja je samo odškrinula njegova unuka KM, te je odmah počela plakati. Pitao ju je što plače, a nakon toga je otišla u stan. Na mobitel ga je odmah nazvala LM koja ga je pitala zašto uznemirava dijete. Pitao je zašto ga se dijete boji i ističe da ju nije vrijeđao niti uznemiravao.
4.2. Iz naredbe o određivanju mjere opreza na ime okrivljenika proizlazi da mu je od strane PP Našice bila izrečena mjera opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa LM, na udaljenosti ne manjoj od 100 metara.
4.3. Iz obavijesti o počinjenom prekršaju razvidno je kako je istom okrivljenik obaviješten da će se protiv njega podnijeti optužni prijedlog sudu zbog prekršaja protivno članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a koju obavijest je isti potpisao i zaprimio.
4.4. Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje, žrtve nasilja LM razvidno je kako je ista prije ispitivanja propisno upozorena, a u svom iskazu je navela kako je 21. studenog 2025. za vrijeme dok se nalazila u Našicama, gdje renovira stan za stanovanje, kada ju je unuka KM nazvala i rekla joj da djed CM zvoni na njena vrata i lupa i traži da mu se vrata otvore te da ga se ona boji. Na to je ona telefonom nazvala CM i rekla mu neka ode od stana i ne uznemirava dijete, na što joj je on počeo psovati i vrijeđati ju riječima gdje si spavala, rekao joj je da je drolja, kurvetina, gdje je spavala i s kim. Odmah se zaputila u Osijek a po dolasku ga nije zatekla, već je unuku zatekla kod susjede kojoj ne zna ime jer je ondje kratko, te je unuka bila vidno jako uplašena i sada se boji biti sama. Rekla joj je da je kod susjede otišla u strahu nakon što se djed CM maknuo. Događaj nije prijavila. Sinu ZM i snahi CMV je prepričala što se dogodilo. U subotu je CM nazivao sve njih, međutim ona ga ima blokiranog i nije se javljala. Sin ZM je razgovarao telefonom s njim u kojem razgovoru mu je rekao da više ne dolazi tamo i da ih ne uznemirava. Sve opisano je izazvalo uznemirenost i povredu dostojanstva. CM je u psihički rastrojenom stanju i smatra da njemu treba liječenje pod hitno. Zahtjev za rastavu braka je podnijela krajem kolovoza 2025.
4.5. Iz obrasca rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja na ime okrivljenika razvidno je kako je počinitelj prijetio žrtvi da će ju usmrtiti, da je počinitelj žrtvu ranije pratio i uhodio, da ju je ograničavao u kretanju, te da je iskazivao pretjeranu ljubomoru prema žrtvi, da žrtva iskazuje strah od počinitelja, da se počinitelj sve učestalije nasilno ponaša, da je počinitelj ranije evidentiran kao počinitelj kažnjive radnje s elementima nasilja prema bliskoj osobi, da počinitelj inače prekomjerno konzumira alkohol, kao i da je žrtva nasilja bila vidljivo uznemirena, da nije imala vidljivih ozljeda, te da se odselila iz zajedničkog kućanstva i podnijela zahtjev za razvod braka.
4.6. Iz rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj R1 OB-766/2025-3 od 7. siječnja 2026. razvidno je kako je istim razveden brak zaključen između LM i CM dana 3. srpnja 1976., obzirom su isti podnijeli sporazumni prijedlog za razvod.
4.7. Iz izvješća o izvršenoj analizi telefonskih brojeva kojim se koristi okrivljenik CM i kojim se koristi žrtva nasilja LM utvrđeno je da je 21. studenog 2025. žrtva nasilja zvala okrivljenika u 12:35 sati i 12:50 sati kada su bili ostvareni telefonski razgovori između njih, pri čemu je prvi poziv trajao 47 sekundi a drugi poziv je trajao 3 minute i 30 sekundi, dok je lokacija mobilnog uređaja žrtve nasilja i mobilnog uređaja okrivljenika za oboje bila registrirana na repetitoru u Osijeku, Naselje Vladimira Nazora 12. Žrtva nasilja je okrivljeniku tog dana u 13:06 sati, 13:08 sati i u 13:19 sati uputila još tri poziva na koja okrivljenik nije odgovorio pri čemu je lokacija njenog mobilnog uređaja bila registrirana na repetitorima u Osijeku, Naselje Vladimira Nazora 12 i Vijenac Gorana Zobundžije 16, dok je okrivljenik tog dana u 16:37 sati uputio dva poziva na koja žrtva nasilja nije odgovorila. Iz izvješća također proizlazi da se [adresa] u [adresa] nalazi između Naselja Vladimira Nazora i Vijenca Gorana Zobundžije a na kojim mjestima se nalaze repetitori koji pokrivaju [adresa]. Osim što su se okrivljenik i žrtva nasilja kritične zgode međusobno telefonski kontaktirali, žrtva nasilja je telefonski kontaktirala i sa ZM, CMV i KM, a koji imaju prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa].
4.8. Iz potvrde iz prekršajne evidencije razvidno je kako okrivljenik nije kažnjavan.
5. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, imajući u vidu obranu okrivljenika kao i sve provedene materijalne i personalne dokaze, u ovom postupku nije sporno da su okrivljenik i žrtva nasilja bivši supružnici, da okrivljenik i žrtva nasilja više ne žive na istoj adresi u zajedničkom kućanstvu, da je žrtva nasilja osoba starije životne dobi obzirom je rođena 1954. godine, kao što nije niti sporno da je okrivljenik kritične zgode zvonio na vrata od stana u [adresa] i tražio da njihova unuka KM otvori vrata.
5.1. Međutim sporno je mjesto počinjenja terećenog prekršaja, da li se okrivljenik obraćao žrtvi nasilja riječima koje mu se činjeničnim opisom optužnog prijedloga stavljaju na teret, da li je to činio putem poziva preko mobilnog uređaja, kao i na kojoj se adresi nalazi stan u [adresa] na čija vrata je kritične zgode okrivljenik zvonio i tražio da njihova unuka KM otvori vrata. Osim toga, ukoliko bi takvo postupanje okrivljenika bilo dokazano, sporno je da li je navedeno postupanje kod žrtve izazvalo povredu dostojanstva, strah ili uznemirenost, odnosno je li okrivljenik kritične zgode svojim postupanjem ostvario konstitutivna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret.
6. U obrani okrivljenik je osporio počinjenje prekršaja koji mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret, navodeći da je nakon što mu je unučica KM odškrinula vrata stana, u kojemu od kolovoza 2025. živi i njegova bivša supruga, i nakon što je ista zaplakala, njemu zazvonio telefon na koji poziv se javio i čuo je suprugu iz stana kako glasno viče da se makne, pri čemu mu je ista tvrdila da ga zove iz Našica a on je njoj govorio da ne laže jer ju čuje da viče u stanu. Osim toga, okrivljenik je izjavio kako se ne može sjetiti je li suprugu ružno oslovljavao i vrijeđao, obzirom se nikada nisu služili vulgarnim izrazima, pa misli da joj tako nešto ne bi rekao. Žrtva nasilja u svome iskazu potvrdila je da ju je suprug za vrijeme dok su razgovarali na telefon vrijeđao govoreći joj gdje je ona bila i s kim je spavala, a također joj je rekao da je kurva i drolja, a što je nju povrijedilo i uznemirilo, pri čemu je u svome iskazu tvrdila kako je okrivljeniku rekla da se ne nalazi u stanu u [adresa] već u Našicama. Okrivljenik je stavio primjedbu na istinitost iskaza svjedokinje u dijelu da je ista za vrijeme njihovog razgovora bila u Našicama, te u dijelu da ju je vrijeđao kritične zgode navodeći da je ona to izmislila, te je dodao da se on ne sjeća je li joj to govorio, a potom je dodao kako kritične zgode na telefon sa suprugom nije niti razgovarao. Njegove izjave da kritične zgode nije sa suprugom pričao na telefon okrivljenik se držao i tijekom suočenja, kao što se i ona držala toga da se kritične zgode nije nalazila u stanu u [adresa], nego u Našicama, ali je i dalje potvrdila da ju je suprug vrijeđao govoreći joj putem telefona gdje si spavala i s kim, droljo, kurvetino.
6.1. Kako bi sud utvrdio mjesto počinjenja prekršaja, obzirom je u činjeničnom opisu optužnog prijedloga kao mjesto počinjenja navedena adresa u [adresa], te je navedeno da je žrtva nasilja okrivljenika tražila da se makne od stana u [adresa] na adresi [adresa], a okrivljenik je u zapisniku o njegovom ispitivanju u svojstvu osumnjičenika pretpostavljao da se stan u [adresa] nalazi u [adresa] na kbr. 45, dok je žrtva nasilja u svom iskazu tvrdila da živi kod sina na adresi u [adresa], te je li kritične zgode između okrivljenika i njegove supruge bilo poziva putem mobilnih uređaja, tako je sud zatražio od tužitelja izvješće o analizi telefonskih brojeva kojim se koristi okrivljenik CM i kojim se koristi žrtva nasilja LM. Iz navedenog izvješća proizlazi kako je kritične zgode žrtva nasilja zvala okrivljenika u 12:35 sati i 12:50 sati kada su bili ostvareni telefonski razgovori između njih, pri čemu je prvi poziv trajao 47 sekundi a drugi poziv je trajao 3 minute i 30 sekundi, dok je lokacija mobilnog uređaja žrtve nasilja i mobilnog uređaja okrivljenika za oboje bila registrirana na repetitoru u Osijeku, Naselje Vladimira Nazora 12, dok iz istoga proizlazi i da je žrtva nasilja kritične zgode telefonski kontaktirala i sa ZM, CMV i KM, a koji imaju prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa] koja ulica se nalazi između Naselja Vladimira Nazora i Vijenca Gorana Zobundžije a na kojim mjestima se nalaze repetitori koji pokrivaju [adresa].
6.2. Dakle, iskaz žrtve nasilja u pogledu njene lokacije gdje se nalazila kritične zgode kontradiktoran je pribavljenom izvješću o analizi telefonskih brojeva kojim se koriste okrivljenik i žrtva nasilja a iz kojeg nedvojbeno proizlazi da su se i okrivljenik i žrtva nasilja u trenutku kada su telefonski razgovarali u 12:35 i 12:50 sati nalazili u [adresa], obzirom su oba mobilna uređaja prilikom poziva registrirana na repetitoru u Osijeku, Naselje Vladimira Nazora 12. Osim toga, žrtva nasilja je tvrdila da joj se okrivljenik tijekom poziva putem mobilnog uređaja obraćao riječima gdje si spavala i s kim, droljo, kurvetino a koje riječi su ju povrijedile i uznemirile, te je o navedenom istovjetno iskazivala kako pred sudom, tijekom iznošenja iskaza i tijekom suočenja s okrivljenikom, tako i pred policijskom postajom. Okrivljenik je prilikom iznošenja obrane najprije naveo da ga je žrtva nasilja nazvala i da su telefonski razgovarali (iako ju je pritom čuo i iz stana kako viče), kao što je to naveo i u iskazu pred policijskom postajom, kako to proizlazi iz njegovoga zapisnika o ispitivanju u svojstvu osumnjičenika, a onda je prilikom iznošenja primjedbe na iskaz žrtve nasilja i tijekom suočenja sa žrtvom nasilja iznosio to da kritične zgode na telefon sa suprugom nije niti razgovarao, dok je u odnosu na verbalno vrijeđanje i uznemiravanje žrtve nasilja u iskazu pred policijom isto decidirano osporio, dok je prilikom iznošenja obrane naveo kako se ne može sjetiti je li suprugu ružno oslovljavao i vrijeđao, ali je pretpostavio da to nije učinio jer se nikada nisu služili vulgarnim izrazima.
6.3. Postojanje posljedica postupanja okrivljenika u smislu povrijeđenosti i uznemirenosti žrtve konstitutivno je obilježje bića prekršaja iz članka 10. stavka 1. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, bez kojega nema niti prekršaja, obzirom je psihičko nasilje u obitelji materijalni oblik prekršaja nasilja u obitelji i isto je dovršeno tek nastupanjem posljedice, odnosno povredom dostojanstva ili uznemirenošću žrtve. Kako je žrtva nasilja u odnosu na navedena bitna obilježja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret iskazivala dosljedno i pred policijskom postajom i pred sudom (tijekom iznošenja iskaza i tijekom suočenja), a svoj iskaz je iznosila jasno, opisujući sudu detalje ovoga događa, pri čemu okrivljenik na iskaz žrtve nasilja nije imao potkrijepljenih primjedbi u odnosu na bitna obilježja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, tako je sud njen iskaz prihvatio kao istinit i vjerodostojan osim u dijelu koji se odnosi na njenu lokaciju kritične zgode. Naime žrtva nasilja, kako to proizlazi iz izvješća o izvršenoj analizi telefonskih brojeva kojim se koristi okrivljenik CM i kojim se koristi žrtva nasilja LM, u vrijeme kritične zgode nalazila se u [adresa] u [adresa], a ne u Našicama kako je to navodila u svojim iskazima, pa je sud njen iskaz u tom dijelu ocijenio nevjerodostojnim obzirom je zaprimljeno izvješće izdano od strane ovlaštene osobe, a vjerodostojnost kojeg tijekom postupka nije niti dovedena u sumnju.
6.3.1. Međutim, to da je žrtva nasilja u svom iskazu a tako i u iskazu kojega je dala u policijskoj postaji lagala o svojoj lokaciji kritične zgode, ne dovodi automatski u sumnju istinitost njenog preostalog iskaza, kao što niti činjenica da je žrtva nasilja toga dana još tri puta nakon ovog događaja pokušala telefonski kontaktirati okrivljenika ne dovodi u sumnju to da je žrtvu nasilja njegovo ponašanje kritične zgode zaista uznemirilo i povrijedilo. Ovo posebno jer je iskaz žrtve nasilja, osim u odnosu na njenu lokaciju kritične zgode, podudaran svim preostalim materijalnim dokazima koji prileže spisu, izuzev zapisnika o ispitivanju okrivljenika u svojstvu osumnjičenika, a koje dokaze je sud prihvatio kao istinite i vjerodostojne obzirom su isti izdani od strane ovlaštenih osoba, komplementarni su i međusobno podudarni u odnosu na bitna obilježja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, dok na iste okrivljenik nije imao primjedbi, pa njihova vjerodostojnost tijekom postupka nije niti dovedena u sumnju. Iz obrane okrivljenika razvidno je dakle da je okrivljenik navode svoje obrane mijenjao u odnosu na postojanje telefonskog razgovora sa bivšom suprugom, dok se vrijeđanja i ružnog oslovljavanja bivše supruge na način kako mu se to optužnim prijedlogom stavlja na teret nije mogao sjetiti niti sa sigurnošću tvrditi, stoga iz njegove obrane u kojoj je osporio počinjenje terećenog prekršaja, pri čemu je navode svoje obrane mijenjao, a nije ih potkrijepio nikakvim dokazima niti je sudu predložio njihovo izvođenje, dok na iskaz žrtve nasilja nije imao potkrijepljenih primjedbi u pogledu elemenata koji čine bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret, proizlazi kako je okrivljenik samo paušalno osporio počinjenje prekršaja nastojeći izbjeći prekršajnu odgovornost. Slijedom navedenog, obranu okrivljenika i zapisnik o ispitivanju okrivljenika u svojstvu osumnjičenika koji je istovjetan njegovoj obrani, sud cijeni neuvjerljivim, nevjerodostojnim i usmjerenim na izbjegavanje prekršajne odgovornosti za počinjeni prekršaj.
6.4. Tužitelj je kao mjesto počinjenja u optužnom prijedlogu naveo adresu u [adresa], te je naveo da je žrtva nasilja okrivljenika tražila da se makne od stana u [adresa] na adresi [adresa]. Žrtva nasilja je u svojim iskazima nedvojbeno tvrdila kako živi kod sina na adresi u [adresa], dok iz izvješća o izvršenoj analizi telefonskih brojeva kojim se koristi okrivljenik i žrtva nasilja proizlazi da ZM, CMV i KM, unuka okrivljenika i žrtve nasilja, imaju prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa], a iz kojeg također nedvojbeno proizlazi da je žrtva nasilja kritične zgode kada je razgovarala s okrivljenikom putem mobilnog uređaja bila u [adresa] u [adresa]. Stoga je sud po službenoj dužnosti izmijenio mjesto počinjenja i adresu stana od kojega je žrtva nasilja tražila da se okrivljenik kritične zgode makne, obzirom je tijekom postupka mjesto počinjenja i adresa predmetnog stana nedvojbeno utvrđena, a time se ne mijenja skup odlučnih činjenica pa time niti ne utječe na biće prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. Osim toga, sud nije mijenjao vrijeme počinjenja prekršaja obzirom je u činjeničnom opisu navedeno da je okrivljenik prekršaj počinio 21. studenog 2025. oko 12,30 sati, a tijekom postupka je utvrđeno da su se između okrivljenika i žrtve nasilja odvijali telefonski razgovori u 12:35 sati i 12:50 sati, pa je stoga po ocjeni ovoga suda vrijeme počinjenja dovoljno određeno time što je navedeno da je prekršaj počinjen "oko 12:30 sati".
7. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, te imajući u vidu sve izvedene dokaze i obranu okrivljenika i dovodeći ih u međusobnu vezu na način kako je to opisano, po ocjeni ovoga suda nedvojbeno je dokazano da je okrivljenik kritične zgode počinio psihičko nasilje u obitelji prema supruzi koje je kod iste prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost, čime je okrivljenik postupio protivno odredbi članka 10. stavka 1. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
7.1. Materijalna odredba prekršaja za koji se okrivljenik tereti sadržana je u članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i glasi: "Nasilje u obitelji je: 1) primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, 2) tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci, 3) psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, 4) ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci, 5) zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje."
7.1.1. Dakle, nedvojbeno je kako je prekršaj nasilja u obitelji okrivljenik počinio prema supruzi, a kako je u ovom postupku nedvojbeno i da je njegova supruga osoba koja je rođena 1954. godine, a koja se sukladno članku 8. stavku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji smatra osobom starije životne dobi obzirom ima više od 65 godina života, tako ista nepobitno ulazi u krug osoba u odnosu na koje zakon propisuje kvalificirani oblik prekršaja nasilja u obitelji iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji
7.2. Kažnjiva odredba terećenog prekršaja sadržana je, dakle, u članku 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te ista glasi: "Ako je nasilje iz stavka 1. ovoga članka počinjeno na štetu djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi, počinitelj će se kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 1.700,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 70 dana."
8. Kako je okrivljenik svojim postupanjem kritične zgode ostvario sva obilježja prekršaja opisanog u izreci, sud ga je za počinjeni prekršaj oglasio krivim.
8.1. Okrivljenik je u očitovanju o optužbi izjavio kako se ne smatra krivim za terećeni prekršaj. Međutim, očitovanje o optužbi je njegov subjektivan odnos prema počinjenom, te isto ni u kojem slučaju ne može predstavljati razlog za oslobađanje od prekršajne odgovornosti, posebno jer je u ovom postupku nedvojbeno dokazano da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti.
9. Prilikom odmjeravanja kazne okrivljeniku za počinjeni prekršaj, imajući u vidu propisane prekršajnopravne sankcije za počinjeni prekršaj, sud je okrivljeniku cijenio i sve okolnosti iz članka 36. stavaka 1. i 2. Prekršajnog zakona, te mu je kao olakotnu okolnost cijenio da je okrivljenik osoba starije životne dobi i narušenog zdravstvenog stanja koja nije sklona protupravnim ponašanjima obzirom u zadnje tri godine nije prekršajno kažnjavan, kao i njegovo izraženo žaljenje iako nije bio siguran da se supruzi kritične zgode ružno obraćao, dok mu otegotnih okolnosti sud nije našao.
9.1. Stoga je sud, pri odmjeravanju kazne, imajući u vidu stupanj krivnje, opasnost djela i svrhu kažnjavanja, okrivljeniku za predmetni prekršaj izrekao kaznu zatvora u kraćem trajanju, a potom je temeljem članka 44. Prekršajnog zakona primijenio uvjetnu osudu na način da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena, ako okrivljenik u roku šest mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom. Naime, obzirom na stupanj krivnje, težinu djela i navedene olakotne okolnosti na strani okrivljenika, po ocjeni ovoga suda za počinjeni prekršaj i ostvarenje svrhe kažnjavanja nije nužno izvršenje navedene kazne zatvora, već je okrivljeniku, imajući u vidu njegovu prekršajnu nekažnjavanost, dovoljno upozorenje uz prijetnju kaznom zatvora a koje će dovoljno utjecati na njega da ubuduće ne ponovi počinjenje prekršaja.
10. Sud okrivljeniku nije izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve nasilja LM na udaljenosti ne manjoj od 100 metara u trajanju od jedne godine, kako je to predložio tužitelj u optužnom prijedlogu.
10.1. Ovo obzirom okrivljenik i žrtva nasilja ne žive na istoj adresi, dok žrtva nasilja nije izričito zatražila izricanje takve mjere, pa stoga ne postoji opasnost da bi okrivljenik prema žrtvi nasilja mogao ponovno počiniti istovrsni prekršaj. Ovo posebno jer će se opća svrha izricanja prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona kao i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, nedvojbeno ostvariti izrečenom uvjetnom kaznom zatvora, pa imajući u vidu sve navedeno, po ocjeni ovoga suda vodeći se načelom razmjernosti, okrivljeniku nije razmjerno za počinjeni prekršaj izricati i zaštitnu mjeru.
11. Sud je okrivljenika obvezao na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, a koji je odmjeren obzirom na složenost i trajanje postupka.
12. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja odlučeno je kao u izreci presude.
U Našicama 14. kolovoza 2026.
Sutkinja
Marija Marković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude stranke mogu uložiti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku 8 dana po primitku ove presude. Žalba se podnosi pisano, u dva istovjetna primjerka, putem ovoga suda, bez plaćanja sudske pristojbe.
DOSTAVITI:
1. Tužitelju
2. Okrivljeniku
3. Braniteljici okrivljenika
4. Žrtvi nasilja
5. Spis
