REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1213/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 118b, OIB 61995520253, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate iznosa od 137,92 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2566/2025-9 od 23. siječnja 2026., 14. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2566/2025-9 od 23. siječnja 2026. u točkama I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2566/2025-9 od 23. siječnja 2026 naloženo je tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 137,92 EUR sa zateznim kamatama od 21. studenoga 2023. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke), naloženo je tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 238,66 EUR sa zateznim kamatama od 23. siječnja 2026. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka II. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu preostalog dijela troška parničnog postupka u iznosu od 6,63 EUR (točka III. izreke).
2. Tuženik je protiv točaka I. i II. izreke presude pravovremeno izjavio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi kako je tuženik u odgovoru na tužbu osporio aktivnu legitimaciju, pasivnu legitimaciju, osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, a da prvostupanjski sud ne daje nikakve razloge o pasivnoj legitimaciji, zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati. Ističe kako nije jasno temeljem koje police osiguranja se zaht ijeva šteta, da nisu navedeni podaci o osobi i vozilu štetnika i na koji način je došlo do štetnog događaja i u čemu se sastoji odgovornost tuženika. Smatra da je zbog činjenice da tužitelj nije dostavio uz tužbu policu osiguranja, a što je bio dužan sukladno odredbi članka 461.a stavka 2. i članka 219. ZPP-a trebalo odbiti tužbeni zahtjev primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a, pozivajući se pritom na izražena shvaćanja u odlukama viših sudova. Ističe da je zbog navedenog presuda donesena uz osobito teške povrede odredaba parničnog postupka čime je povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu odluku zajamčene Ustavom Republike Hrvatske (članka 14. stavaka 2. i 29.) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (članak 6. stavak 1.). Na kraju navodi da je u odnosu na dosuđenu kamatu pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer taj dio potraživanja nije prenesen cesijom, te da bi tužitelju eventualno mogle pripasti kamate samo od presuđenja. Odluku o trošku osporava zbog odluke o glavnoj stvari. Predlaže da ovaj žalbeni sud preinači pobijanu presudu tako da odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove ili da presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 169,52 EUR.
3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 356. ZPP-a) i vodeći računa o razlozima zbog kojih se može pobijati odluka u sporu male vrijednosti (članka 467. ZPP-a).
6. U ovom se postupku sukladno odredbi članka 502. stavka 1. ZPP -a radi o sporu male vrijednosti, pa se na osnovi odredbe članka 467. stavka 1. ZPP -a prvostupanjska presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP -a. Dakle, presuda u sporovima male vrijednosti ne može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, kao ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a na koju se poziva žalitelj. Suprotno žalbenim navodima u obrazloženju presude su navedeni jasni i valjani razlozi o odlučnim činjenicama za prihvaćanje tužbenog zahtjeva, te su jasno i argumentirano obrazloženi zaključci suda o neosnovanosti tuženikovih prigovora.
8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 137,92 EUR, koji iznos predstavlja razliku između neplaćenog iznosa naknade štete do punog iznosa nastale štete, a koji se odnosi na cijenu radnog sata za obavljene limarske i lakirerske radove, koje je obavio tužitelj popravljajući vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], koje je oštećeno u prometnoj nezgodi koja se dogodila 16. svibnja 2025., a po polici obveznog osiguranja štetnika koju je oštećenik imao sklopljenu za predmetno vozilo s tuženikom.
9. U obrazloženju pobijane presude je navedeno da među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja 16. svibnja 2025. u kojem je oštećeno vozilo marke OPEL ASTRA, reg. oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu HŽ, te da je štetnik osoba koja je osigurana od autoodgovornosti kod tuženika. Također nije sporno da je oštećenik popravio vozilo u tužiteljevom servisu te da je tužitelj sačinio račun, a da je tuženik isplatio oštećeniku dio računa u iznosu od 2.312,41 EUR, dok preostali iznos od 137,92 EUR nije platio. Nije sporan niti broj radnih sati limarskih i lakirerskih radova koji su bili potrebni da se oštećeno vozilo u predmetnoj prometnoj nezgodi vrati u prvobitno stanje.
10. Na temelju rezultata dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da su u izvidu štete naslovljenom kao „oštećenja na vozilu“ sačinjenom na memorandumu tuženika navedeni, između ostalog i podaci o polici osiguranja po kojoj je vršen pregled vozila (broj police [broj police]). Zatim, da je oštećenik HŽ, kao ustupitelj, sklopio s tužiteljem, kao primateljem, Ugovor o ustupanju radi ispunjenja, o čemu je tuženik obavješten, a te činjenice i isprave iz kojih su utvrđene tuženik nije osporavao.
11. Budući da je tuženik naknadio štetu po računu koji je izdao tužitelj za popravak oštećenog vozila u iznosu od 2.312,41 EUR, ovaj sud smatra da tuženikova odgovornost na temelju police od autoodgovornosti postoji jer je platio štetu u pretežitom dijelu i priznao odgovornost dopisom od 20. lipnja 2025. u kojem je naveo da će isplatiti štetu oštećeniku HŽ (…..). Stoga je neosnovan žalbeni navod da sud nije dao nikakve razloge o pasivnoj legitimaciji, jer ukupnosti svih činjenica tuženikova odgovornost nije sporna pa time niti pasivna legitimacija.
12. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj aktivno legitimiran, budući da je utvrdio da je oštećenik sklopio s tužiteljem ugovor o cesiji, o čemu je obavješten tuženik, pa je u odnosu na ustupljeni dio tražbine (preostali neplaćeni iznos iz računa 137,92 EUR), na temelju odredbe članka 80. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), kao i pripadajuće kamate na temelju članka 81. stavka 3. ZOO-a u vezi s člankom 84. stavkom 1. ZOO-a tužitelj stupio na mjesto oštećenika. Dakle, suprotno žalbenim navodima kako ugovorom o ustupanju oštećenik nije ustupio kamate, prema odredbi članka 81. stavka 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, pa i pravo na kamate.
13. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud dosudio kamate primjenom odredbi članka 12. stavaka 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva, prema kojoj oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a tuženik nije osporio da je primio odštetni zahtjev s danom od kojeg se zahtijevaju kamate.
14. U odnosu na žalbu protiv odluke o troškovima postupka, valja istaknuti kako tuženik nije naveo određene razloge zbog kojih smatra da je ta odluka pogrešna nego taj dio presude pobija samo zbog odluke o glavnoj stvari. Stoga je ta odluka potvrđena bez ispitivanja je li donesena pravilnom primjenom materijalnog prava u skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP-a.
15. Kako ne postoje dopušteni žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj, a ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.
Zagreb, 14. kolovoza 2026.
Sutkinja
Ružica Omazić
