Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2608/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici ZBA, zaposlenici tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-490/2020-35 od 26. ožujka 2026., dana 14. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja kao djelomično osnovana i preinačava odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-490/2020-35 od 26. ožujka 2026. u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg troška postupka od 125,00 eura te rješava:

„Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak postupka od 125,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove drugostupanjske odluke pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 dana.“

II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje pobijana odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. Izreke pobijane presude u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg troška postupka od 400,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe od 28,16 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 3.000,80 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2023. do isplate, dok je točkom II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka od 2.868,26 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2026. do isplate.

2. Prema odredbi čl. 129. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem.

3. Protiv navedenog rješenja u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troška postupka od 525,00 eura žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, s prijedlogom da se isto preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Potražuje trošak žalbe.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Prilikom ispitivanja pobijanog rješenja i postupka koji mu je prethodio, nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi čl. 381. ZPP-a.

6.1. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je tužitelju priznat trošak sastavljanja tužbe od 21. veljače 2020. u iznosu 200,00 EUR , odnosno 100 bodova prema Tbr. 7.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023; dalje: Tarifa), trošak sastavljanja podnesaka od 8. lipnja 2020. i 22. travnja 2025. u iznosu od po 200,00 EUR prema Tbr. 8.1 Tarife, sastavljanja podneska od 16. siječnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 8.4 Tarife, trošak zastupanja na ročištima 8. veljače 2021., 12. svibnja 2021., 6. listopada 2021. i 11. veljače 2026. u iznosu od po 200,00 EUR prema Tbr. 9.1 Tarife, sve uvećano za PDV od 25%. Tužitelju je, nadalje, priznat trošak predujma za provođenje prometnog vještačenja od 265,45 EUR, trošak sudske pristojbe za tužbu od 86,27 EUR te trošak sudske pristojbe za presudu od 76,46 EUR. Stoga su tužitelju priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.240,68 EUR. Nadalje, tužitelju su priznati i troškovi postupka osiguranja dokaza u predmetu Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj R1-81/2018, i to trošak sastavljanja prijedloga za osiguranje dokaza od 100,00 EUR (50 bodova prema Tbr. 16.1 Tarife) i zastupanje na očevidu 13. ožujka 2019. od 150,00 EUR (75 bodova prema Tbr. 17.1 Tarife), uvećano za PDV od 25%, kao i trošak predujma za očevid za sudsku komisiju i prometno vještačenje u iznosu od 315,08 EUR. Stoga su tužitelju priznati troškovi postupka osiguranja dokaza u ukupnom iznosu od 627,58 EUR. Slijedom navedenog, tužitelju su ukupno dosuđeni troškovi postupka u iznosu od 2.868,26 EUR sa zakonskim zateznim kamatama .

6.2. Tužitelju pobijanim rješenjem nije priznat trošak sastavljanja podnesaka od 28. veljače 2023., 12. lipnja 2023., 6. ožujka 2024. i 31. prosinca 2024. jer isti nisu bili potrebni za vođenje postupka. Isto tako, tužitelju nije priznat trošak pristupa punomoćnika na ročište za objavu i uručenje presude s obzirom na to da isti nije bio potreban za vođenje postupka jer tužitelj presudu može preuzeti neposredno u sudu ili putem internetske stranice e-oglasna ploča sudova (čl. 335. st. 9. i 10. ZPP-a). Naime, prvostupanjski sud ocjenjuje da to što je u Tbr. 9.3 Tarife određeno da odvjetniku pripada nagrada za ročište na kojem se objavljuje presuda ne isključuje primjenu odredbe čl. 155. ZPP-a. Također, tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na prijedlog za osiguranje dokaza u predmetu Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj R1-81/2018 (u zatraženom iznosu od 200,00 EUR) jer nije dokazao da bi mu takav trošak nastao, a isti nije utvrđen niti uvidom u navedeni predmet putem aplikacije eSpis, kao niti trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu (u zatraženom iznosu od 200,00 EUR) jer tužitelj takvu pristojbu nije platio niti je pozvan na plaćanje iste.

7. Tuženik u žalbi navodi da je sud neosnovano odbio njegov zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na prijedlog za osiguranje dokaza (od 200,00 eura) ističući da obveza plaćanja pristojbe nastaje poduzimanjem radnje u postupku sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18, 51/23; dalje: ZSP) te da nije isključeno da će sud prije arhiviranja spisa pozvati stranke na plaćanje neplaćenih sudskih pristojbi, odnosno sudske pristojbe za odgovor na tužbu (od 200,00 eura) i prijedlog za osiguranje dokaza.

8. Takvi žalbeni navodi u cijelosti su promašeni. Naime, upravo stoga što prema odredbi čl. 4. st. 1. toč. 1. ZSP-a obveza plaćanja pristojbe, ako tim zakonom nije drukčije propisano, za podneske (tužbe, pravne lijekove, prijedloge za ovrhu i dr. – uključujući prijedlog za osiguranje dokaza) nastaje u trenutku kada se predaju, tužitelj je bio dužan odmah uz predaju podneska platiti i sudsku pristojbu za isti. Kako tužitelj navedenu pristojbu nije platio ni odmah ni naknadno tijekom postupka, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da mu je takav trošak nastao pa da posljedično nema ni pravo na naknadu istog. Okolnost hoće li i kada sud pozvati tužitelja da plati dužnu sudsku pristojbu i hoće li i kada tužitelj postupiti po tom pozivu nije od utjecaja na ocjenu pravilnosti i zakonitosti pobijanog rješenja.

9. Nastavno na navedeno, tužitelj također neosnovano potražuje sudsku pristojbu za odgovor na tužbu jer istu nesporno nije platio. Uzgredno tužitelju valja odgovoriti da prema odredbi čl. 4. st. 1. toč. 2. ZSP-a obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, a tužitelj je u sporu uspio u cijelosti.

10. Međutim, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada tužitelju nije priznao zatraženi trošak za zastupanje na ročištu za objavu presude prema Tbr. 9.3 Tarife u iznosu od 50 bodova, uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) uvećano za PDV, jer je riječ o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a. Ovo iz razloga jer pravo svake stranke da sazna sadržaj presude i ishod postupka na ročištu na kojemu sud presudu objavljuje proizlazi iz načela prava na pošteno suđenje, neovisno o dužnosti suda da presudu istakne na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda (čl. 335. st. 10. ZPP-a).

11. Slijedom navedenog, primjenom čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

12. Budući da je tužitelj djelomično uspio sa žalbom, i to u omjeru od 23,81% (za iznos od 125,00 eura u odnosu na pobijani dio od 525,00 eura), istom je valjalo dosuditi nagradu za sastavljanje žalbe u odgovarajućem postotku od 62,50 eura s PDV-om (25 bodova prema Tbr. 10.4. u svezi Tbr. 7.1 i Tbr. 54. Tarife) koliko bi mu pripalo da je sa žalbom u cijelosti uspio, što iznosi 14,89 eura. Tužitelju ujedno pripada trošak plaćene sudske pristojbe za žalbu protiv rješenja o trošku u iznosu od 13,27 eura pa slijedi da ukupan trošak žalbenog postupka iznosi 28,16 eura. Stoga je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 2. ZPP-a odlučeno kao pod točkom III. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 14. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Ksenija Jakovčević