- 1 -

Broj: Ppž-9186/2021

 

                             

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

           Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Miroslava Malacka i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe K.D. j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe M.P., zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1. i 2. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti (NN 61/11, 66/19), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 5. srpnja 2021., broj: 33. Pp-2147/2021, na sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2024.,

p r e s u d i o   j e :

 

I. U povodu žalbe I-okr. pravne osobe K.D. j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe M.P., a po službenoj dužnosti, preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni za I-okr. pravnu osobu na način da se na temelju navedenog propisa, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 2., u vezi članka 33. stavka 1. Prekršajnog zakona  (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), I-okr. pravnoj osobi izriče novčana kazna u iznosu od 1.040,00 eura (tisućučetrdeset eura), koju je I-okr. pravna osoba dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, te ako I-okr. pravna osoba plati dvije trećine novčane kazne u roku određenom ovom presudom, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

 

II. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe K.D. j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe M.P. te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 14,00 eura (četrnaest eura) - svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanima kaznama i to I-okr. pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 8.000,00 kn, te II-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 kn, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1. i 2. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

 

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

 

              3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama, navodeći u bitnom da nikakvu djelatnost u to vrijeme nisu obavljali, što se vidi iz toga da ne postoji ni jedan račun od 14. siječnja 2021. pa sve do 4. veljače 2021. kada su započeli s radom. Također, pogrešno sud navodi da je inspektor zatekao u blagajni 39 kuna, jer inspektor nije pregledavao stanje u blagajni, te je inspektor o stanju u blagajni iznosio na temelju podataka koje su mu oni dostavili. Činjenica je da su održivači kase BIOS ITC prilikom pripremanja kase za rad ispisali pravi umjesto testnog računa, a isti nije storniran, jer im je kasa tek dostavljena 3. veljače 2021. Tako da su bili primorani navedeni račun platiti porez prema Općem poreznom zakonu i Zakonu o fiskalizaciji. Činjenice koje su iznijeli dokazuju da je sud potpuno pogrešno poklonio povjerenje inspektoru, jer ne postoji niti jedan dokaz da su okrivljenici stvarno obavljali rad neregistrirane djelatnosti osim računa od 39 kn od 14. siječnja 2021. Ukoliko se ne prihvati žalba u cijelosti mole da se uzme u obzir da je visina kazne izrazito visoka s obzirom na prekršaj za koji ih se tereti, te da se uzme u obzir i trenutno stanje s pandemijom i da su mala pravna osoba kojoj bi ova visina kazne potpuno ugrozila egzistenciju, a i radna mjesta zaposlenika.

 

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

 

              5. Žalba je neosnovana.

 

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Splitu, točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

 

7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju iskaza svjedoka D.B., višeg tržišnog inspektora, te uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove za utvrditi da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 10. stavka 1. i 2. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti.

 

8. Neosnovano žalitelji poriču počinjenje prekršaja navodeći da nikakvu djelatnost u to vrijeme nisu obavljali, što se vidi iz toga da ne postoji ni jedan račun od 14. siječnja 2021. pa sve do 4. veljače 2021. kada su započeli s radom, te da se radilo o testom računu od 14. siječnja 2021.

 

9. Naime, iz priloženog račun od 14. siječnja 2021. jasno je vidljivo kada je, u kojem iznosu, za koju uslugu je isti izdan, s time da su okrivljenici istaknuli da iako se radi o testom računu, da isti nisu stornirali, te da su na navedeni račun platiti porez prema Općem poreznom zakonu i Zakonu o fiskalizaciji, pa niti iz jednog dokaza ne proizlazi da bi se radilo o testom računu odnosno da okrivljenici nisu pružali usluge frizerske djelatnosti kritične zgode, te stoga pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio takvu obranu okrivljenika, posebno imajući u vidu iskaz svjedoka D.B., višeg tržišnog inspektora, koji je uočio tijekom inspekcijskog nadzora, uvidom u račun od 14. siječanja 2021., da su okrivljenici pružali frizerske usluge 14. siječnja 2021. prije nego što su navedenu djelatnost upisali u sudski registar 4. veljače 2021.

 

10. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da je izrečena novčana kazna II-okr. odgovornoj osobi za navedeno djelo u granicama zakona i da je primjerena težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te ista nije prestroga, time više što je izrečena znatno ispod zakonom propisanog minimuma, jer je za prekršaj iz članka 10. stavka 1. i 2. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti za odgovornu osobu u pravnoj osobi propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 do 20.000,00 kn (663,61 do 2.654,46 eura), pa stoga nema osnove za dodatno ublažavanje izrečene novčane kazne.

 

11. Nadalje, kako je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o izmjenama Prekršajnog zakona (NN 114/22), kojim se mijenja odredba članka 33. stavka 1. Prekršajnog zakona, te je sada opći zakonski minimum za pravnu osobu 260,00 eura (1.958,97 kn), dok je ranije bio propisan opći zakonski minimum od 2.000,00 kn, pa kako je odredbom članka 37. stavka 3. točke 2. Zakona propisano da ako je za prekršaj propisan minimum iznad 1.327,23 eura (10.000,00 kn) ili u točno određenom iznosu novčane kazne iznad 5.308,91 eura, kazna se može ublažiti do četverostrukog iznosa općeg zakonskog minimuma kazne propisanog ovim Zakonom, za odgovarajuću vrstu okrivljenika (članak 33. ovoga Zakona – 260,00 eura za pravnu osobu), a za pravnu osobu za navedeni prekršaj propisana je novčana kazna u rasponu od 20.000,00 do 50.000,00 kuna (2.654,46 do 6.636,14 eura), to je stoga, u smislu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, primijenjen Zakon o izmjenama Prekršajnog zakona (NN 114/22), kao propis blaži za počinitelja I-okr. pravnu osobu, te je u skladu s istim I-okr. pravnoj osobi izrečena novčana kazna u četverostrukom iznosu sada propisanog općeg zakonskog minimumu za pravnu osobu, što iznosi 1.040,00 eura (7.835,88 kuna), dok je četverostruki iznos propisanog općeg zakonskog minimumu ranije iznosio 8.000,00 kuna.

 

12. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

 

13. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 14. veljače 2024.

 

             

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.