REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-299/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kornelije Kallay Blažeković kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Jelene Busija kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog BA, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog BA, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 22. srpnja 2026. broj Kov-260/2026-6, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 13. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog BA kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog BA, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke je okrivljeniku u istražni zatvor uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 25. lipnja 2026. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja je okrivljeni BA podnio dvije žalbe, jednu putem branitelja Zorana Kralja, odvjetnika u Zagrebu, a drugu osobno.
2.1. U žalbi koju je podnio putem branitelja okrivljenik se žali zbog "povrede odredbi" kaznenog postupka, "pogrešne primjene materijalnog prava" te zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ukinuti istražni zatvor, odnosno pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti na ponovno odlučivanje.
2.2. U osobno podnesenoj žalbi, okrivljenik ne ističe žalbene osnove, a predlaže ukinuti mu istražni zatvor ili isti zamijeniti nekom blažom mjerom.
2.3. Imajući u vidu sadržaj ovih dviju žalbi, one će se razmatrati kao jedinstvena žalba okrivljenika.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu žalitelj kada, navodom o "povredi odredbi" kaznenog postupka, smatra da su ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Žalitelj se na ovu žalbenu osnovu samo nominalno poziva, ali ne navodi o kojoj bi se bitnoj povredi iz članka 468. ZKP/08. imalo raditi, što se niti iz žalbe ne može razabrati.
6. Žalitelj nije u pravu niti kada, navodom o "pogrešnoj primjeni materijalnog prava", tvrdi da je počinjena povreda kaznenog zakona. Žalitelj i ovu povredu samo nominalno ističe, ali ne označava o kojoj bi se povredi kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08. imalo raditi, niti se to može iz sadržaja žalbe iščitati.
7. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za odluku su izloženi jasni, određeni i dostatni razlozi i to, kako oni koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbom ni ne dovodi u pitanje, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Isto tako, suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena iteracijska opasnost može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te kako blaže mjere predviđene odredbama ZKP/08. nisu prihvatljiva zamjena za istražni zatvor.
8. Nasuprot daljnjim žalbenim tvrdnjama, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoje je zaključke izložio valjane razloge.
8.1. Postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani okrivljenika, koja se ne može s uspjehom otkloniti primjenom blažih mjera, prvostupanjski sud pravilno nalazi u višestrukoj dosadašnjoj osuđivanosti okrivljenika. Naime, prema uvjerenju Odjela za kaznene evidencije je razvidno da je okrivljenik presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 10. studenog 2021. broj K - 1263/2021, pravomoćnom 8. veljače 2022., zbog kaznenog djela ubijanja ili mučenja životinja, osuđen na kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci, a presudom istog suda od 29. rujna 2022. broj K-335/2022, koja je pravomoćna 17. listopada 2024., proglašen je krivim zbog kaznenih djela prijetnje, prisile prema službenoj osobi u pokušaju i prisile prema službenoj osobi, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, od koje se primjenom djelomične uvjetne osude izvršava deset mjeseci, a osam mjeseci se uvjetuje na vrijeme pet godina, kao što je presudom istog suda od 16. siječnja 2025. broj K-1517/2024, pravomoćnom 22. veljače 2025., zbog kaznenog djela prijetnje, osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, uvjetno na četiri godine, uz izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu. Razvidno je, dakle, da je optuženik ranije osuđen zbog kaznenih djela s elementima nasilja, što je obilježje i kaznenih djela koja mu se aktualno stavljaju na teret, kako je to i prvostupanjski sud pravilno utvrdio. Pored toga je vidljivo da su kaznena djela za koja je okrivljenik sada osnovano sumnjiv u ovom postupku počinjena unutar vremena provjeravanja iz djelomične uvjetne osude i uvjetne osude koje su mu izrečene dvjema ranijim pravomoćnim presudama. Ove okolnosti upućuju na kontinuitet protupravnog ponašanja okrivljenika, na kojeg niti ranije osude zbog počinjenih kaznenih djela niti izrečene kazne, nisu utjecale da svoje postupke uskladi s društvenim normama. Naprotiv, njegovo društveno neprihvatljivo ponašanje se nastavilo te se okrivljenik sada ponovno javlja osnovano sumnjivim u počinjenje, pored kaznenog djela nasilja u obitelji, istovrsnog kaznenog djela prijetnje. Uz navedeno, sud prvog stupnja je pravilno imao u vidu i okolnosti počinjenja inkriminiranih kaznenih djela, jer je iz činjenično opisanog ponašanja okrivljenika razvidna ustrajnost u njegovom protupravnom ponašanju.
8.2. Ove pravilno utvrđene okolnosti žalitelj neopravdano minorizira kada tvrdi da su ranija djela različite činjenične prirode. Isto tako, pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju isticanjem dosadašnjeg vremena koje je okrivljenik proveo u istražnom zatvoru, koje ocjenjuje dovoljnim za utjecaj na okrivljenik da shvati ozbiljnost i posljedice vlastitih postupka. S tim u vezi, ističe se žalitelju kako ovi navodi ne predstavljaju izlaganje odlučnih okolnosti koje bi bile od utjecaja prilikom ocjene postojanja iteracijske opasnosti. Naime, mjera istražnog zatvora je postupovna mjera kojom se otklanja opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. i koja ne predstavlja zatvorsko-tretmansku mjeru kojom se djeluje na zatvorenika, njegovo ponašanje i svijest s ciljem otklanjanja budućeg kriminalnog ponašanja, kao što je to slučaj tijekom izdržavanja kazne zatvora.
8.3. Isto tako, žalbeno upiranje na okrivljenikovo priznanje krivnje te iskreno kajanje i isprike žrtvi, kao i očinstvo dvoje djece te osigurano zaposlenje i namjere promjene adrese prebivališta, ne predstavlja izlaganje relevantnih okolnosti koje su odlučne za zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. O tim okolnostima će biti moguće voditi računa u daljnjem tijeku postupka.
9. Zato je, protivno žalbenim prigovorima, sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je opravdano produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada, ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., pa tako niti nekom od mjera opreza, kako to žalitelj predlaže, a što je pravilno otklonio i prvostupanjski sud.
10. Pri tomu, protivno žalbenim prigovorima žalitelja, neovisno o tomu što je istražni zatvor ultima ratio mjera kojom se osigurava prevencija utvrđene iteracijske opasnosti, iz pobijanog rješenja, protivno žalbenim prigovorima, razvidno je da je prvostupanjski sud, sukladno obvezi iz članka 95. stavka 1. ZKP/08., pazio na načelo razmjernosti, odnosno vodio je računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.
11. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima okrivljenika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 13. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća:
Kornelija Kallay Blažeković
