Broj: Ppž-6726/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Drage Klasnića, kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Nediljka Bobana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika DPR, zbog prekršaja iz članka 43. stavak 1., 2. i 3. u vezi članka 293. stavak 1., članka 176. stavak 3. i 5., članka 286. stavak 5. i 12. i članka 289. stavak 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 114/22), rješavajući o žalbi tužitelja Policijske uprave istarske Postaje prometne policije Pula-Pola, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, broj: Pp-544/2026-8 od 15. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 13. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe tužitelja Policijske uprave istarske Postaje prometne policije Pula-Pola, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u izreci, u odnosu na djela činjenično opisana pod točkama I.3. i I.4. izreke, tako da se djelo okrivljenika činjenično i pravno opisano pod točkama I.3. i I.4. pravno označava kao prekršaj iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te se preinačuje odluka o izrečenoj kazni zatvora, i okrivljeniku EPR, izriče kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) dana.

II. U ostalom dijelu žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i prvostupanjska presuda se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik KPR proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 43. stavak 1., 2. i 3. u vezi članka 293. stavak 1., članka 176. stavak 3. i 5., članka 286. stavak 5. i 12. i članka 289. stavak 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te mu je izrečena kazna zatvora u ukupnom trajanju od 20 (dvadeset) dana, te novčana kazna u ukupnom iznosu od 960,00 (devetstošezdeset) eura.

2. Okrivljenik je upozoren na pravo propisano odredbom članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 290,74 (dvijestodevedeseteuraisedamdesetčetiricenta) eura.

4. Pobijanom presudom privremeno oduzeto osobno vozilo marke Renault Megan 1,5DCI, boj šasije VF1RFB00761836195, reg. oznake [registarska oznaka] vraćeno je vlasnici DP.

5. Na navedenu presudu tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog toga što okrivljeniku nije izrečeno predloženo oduzimanje predmeta, motornog vozila kojima je počinio prekršaj, s obzirom da je isti višestruki počinitelj najtežih prometnih prekršaja. Okrivljenik je uporan u činjenju prometnih prekršaja, nekritičan i prekršaje čini sa izravnom namjerom. Dosadašnje kažnjavanje nije utjecalo na okrivljenika jer i nadalje čini iste prekršaje pa smatraju nužnim oduzeti motorno vozilo.

6. Predlažu da se iz navedenih razloga žalba prihvati, pobijana presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Žalba tužitelja je djelomično bespredmetna, a djelomično je neosnovana.

5. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio naprijed navedene povrede na koje pazi po službenoj dužnosti. Međutim, ovaj sud je utvrdio da je počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava iz jer je u odnosu na prekršaje činjenično opisane pod točkama I.3. i I.4. izreke prvostupanjske presude, primijenjen propis koji se ne može primijeniti, odnosno da je pogrešno primijenjen zakon u pravnoj oznaci prekršaja.

6. Okrivljenik je pod točkama I.3. i I.4. prvostupanjske presude proglašen krivim, i kažnjen za dva prekršaja u realnom stjecaju i to zbog vožnje za vrijeme dok mu je vozačka dozvola oduzeta zbog neobavljenog liječničkog pregleda (članak 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama) i upravljanja vozilom za vrijeme dok mu je vozačka dozvola ukinuta i oduzeta radi prikupljenih 24 negativnih prekršajnih bodova (članak 286. stavak 12. istog propisa). Međutim, u pravni opis (biće djela), jednog od prekršaja i to u prekršaj iz članka 286. stavak 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ulazi svo nepravo navedenoga zbivanja, te nema potrebe kažnjavati okrivljenika i za djelo prekršaja iz članka 289. stavak 4. istog propisa. Prekršaj iz članka 286. stavak 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, čija obilježja činjenično konkretno zbivanje sadrži, konzumira dakle prekršaj iz članka 289. stavak 4. istog propisa.

7. Stoga je, cijeneći naprijed navedeno, trebalo po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

8.  Nadalje, ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja u odnosu na činjenicu da okrivljeniku nije izrečeno oduzimanje motornog vozila, ovaj Sud smatra je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno odbio prijedlog tužitelja za oduzimanje osobnog automobila marke Renault Megan 1,5DCI, boj šasije VF1RFB00761836195, reg. oznake [registarska oznaka]. Neosnovana je tvrdnja tužitelja da će se okrivljenika odvratiti od činjenja najtežih prekršaja oduzimanjem vozila, jer iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je okrivljenik za teže prometne prekršaje kažnjavan 2 puta, kada su mu izricane novčane kazne. Dakle, prvostupanjski sud je ranije ponašanje okrivljenika u prometu, koje kao razlog za oduzimanje vozila ističe tužitelj, u dovoljnoj mjeri cijenio kod odmjeravanja vrste i mjere prekršajno pravne sankcije, a sve u cilju postizanja pravednosti i svrhe kažnjavanja. Naime, prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao strožu sankciju – kaznu zatvora, pa je i ovaj Sud mišljenja da je opravdano za očekivati da će se istom djelovati na počinitelja da se ubuduće kloni takvih i sličnih prometnih prekršaja, te da nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona. Pri tome treba imati na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 5/14.) te mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva.

9. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 13. kolovoza 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Klauda v.r.

Drago Klasnić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.