1                        Poslovni broj: II Kž-53/2024-6

Poslovni broj: II Kž-53/2024-6

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog R. Č., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/2022. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Kov-2/2024-6 od 19. siječnja 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 14. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog R. Č. kao neosnovana.

Obrazloženje

1.Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog R. Č., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. stavka 1.KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog R. Č. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Okrivljeniku je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 20. listopada 2023. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni R. Č. po branitelju, odvjetniku T. M. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da žalbu prihvati i ukine istražni zatvor okrivljeniku, a podredno da istražni zatvor zamijeni s nekom od mjera opreza iz članka 98. stavak 2. ZKP/08.

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu žalitelj kada osporava postojanje osnovane sumnje, jer da iz do sada prikupljenih saznanja ne proizlazi jasan zaključak o odlučnim okolnostima počinjenja kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret. Naime, u stadiju podignute optužnice nesumnjivo je utvrđen dostatan stupanj osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, pa je tako prvostupanjski sud pravilno utvrdio da osnovana sumnja da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret proizlazi iz optužnice i dokaza na kojima se temelji optužnica. Pritom, drugostupanjski sud nalazi valjanim obrazloženje prvostupanjskog suda koji je za svoju ocjenu dao jasne i dostatne razloge, navevši u obrazloženju pobijanog rješenja (strana 2 pasus 7.1. i strana 3 pasusi 7.2., 7.3 i 7.4.) dokaze koji tu ocjenu potkrjepljuju (konkretno iskaze svjedoka i liječničku dokumentaciju za oštećenog M. B.), a time je udovoljeno odredbi članka 124. stavak 3. ZKP/08., budući da su jasno i određeno izloženi dokazi iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje.

6. Neosnovani su navodi žalitelja da na strani okrivljenog postoje okolnosti koje isključuju njegovu krivnju, a s obzirom da je isti dugogodišnji ovisnik sa zdravstvenim poteškoćama, pa da je stoga državni odvjetnik već u ovoj fazi postupka imao dovoljno saznanja da podigne optužnicu protiv okrivljenika kao protiv osobe koja je ostvarila obilježja kaznenog djela u stanju neubrojivosti. Naime, ovakovi žalbeni navodi predstavljaju polemiziranje sa stavovima optužbe i okrivljenik će ih imati prilike iznijeti u kontradiktornom postupku pred raspravnim vijećem u slučaju da optužnica bude potvrđena, dok drugostupanjski sud u iste neće ulaziti, jer nisu od utjecaja prilikom odlučivanja o žalbi na produljenje istražnog zatvora. Pritom, uzgred valja istaći da je bitno smanjena ubrojivost tempore criminis, već utvrđena po vještaku psihijatrijske struke dr. V. N..

7. Žalbeni navodi da je okrivljenik osoba koja se zbog teške životne situacije i posljedičnog depresivnog stanja upustila u prekomjerno uživanje opojnih sredstava (heroina) što mu je u znatnoj mjeri promijenilo osobnost, no da je u trezvenom stanju itekako svjestan svojih problema, te je jasna njegova namjera da otkloni utjecaj heroina na svoj život, navevši pred sucem istrage da mu je potrebna stručna pomoć, nisu od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja. Naime, samo verbaliziranje spremnosti okrivljenika da se podvrgne liječenju od ovisnosti ne utječe na osnovanost zaključka o postojanju iteracijske opasnosti, odnosno ne upućuje na zaključak da bi opasnost od ponavljanja kaznenog djela time prestala. To tim više, što je iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra razvidno da je okrivljenik uz opijate i "psihički ovisnik o alkoholu", te da uslijed te ovisnosti postoji rizik da bi mogao počiniti neko slično ili teže kazneno djelo.

8. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 14. veljače 2024.