REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1110/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja PK d.o.o., Kukuljanovo, Kukuljanovo 317, OIB 07930503403, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Babić i Soča Fruk Morina u Rijeci, Jadranski trg 4/II, protiv tuženika GRADITELJSTVO – ZADAR d.o.o., Zadar, Skročini 15G, OIB 36801729424, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kotlar, Vidov & partneri d.o.o. u Zadru, Ulica Zrinsko - Frankopanska 38, radi isplate iznosa od 2.574,80 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-68/2024-41 od 2. veljače 2026., 13. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-68/2024-41 od 2. veljače 2026. u točki I. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-68/2024-41 od 2. veljače 2026. u točki III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-68/2024-41 od 2. veljače 2026. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirele Paro iz Novalje, Burin bok 14 B, poslovni broj Ovrv-3226/2024, UPP/OS-Ovrv-95/2024 od 29. travnja 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.574,80 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 4. kolovoza 2021. do isplate po stopi koja je propisana za odnose iz trgovačkih ugovora (točka I. izreke), a ukinut navedeni platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR s pripadajućim kamatama i odbijen je tužbeni zahtjev u tom dijelu (točka II. izreke).

2. Uz presudu je doneseno rješenje istog poslovnog broja u kojem je u pobijanoj točki III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.937,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 2. veljače 2026. do isplate po stopi koja je propisana za ostale odnose.

3. Protiv navedenog dijela presude (točke I. izreke) i rješenja (točke III. izreke) tuženik je podnio pravodobnu žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku, te povrede Ustava Republike Hrvatske (čl. 29. st. 1.) i Konvencije za zaštitu ljudskih prava (čl. 6. st. 1.).

4. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud neosnovano odbio sve dokazne prijedloge tuženika pozivom na odredbu čl. 461.a st. 6., 9. i 10. Zakona o parničnom postupku te je time formalistički i mehanički primijenio procesnu prekluziju. Ističe da je punomoćnica tuženika na pripremnom ročištu navela da zbog objektivnih teškoća u komunikaciji sa strankom nije bila u mogućnosti ranije iznijeti dokazne prijedloge, a da tu okolnost sud uopće nije cijenio, te da je na taj način tuženiku oduzeta mogućnost raspravljanja pred sudom i uskraćeno pravo na pravično suđenje. Smatra da je sud primijenio strogu procesnu disciplinu i onemogućio tuženika u dokazivanju i ocjeni njegovih tvrdnji, a istovremeno je prihvatio sve tvrdnje i dokazne prijedloge tužitelja, što upućuje na povredu načela jednakosti oružja. Nadalje, navodi da iz priloženih putnih naloga, koje je sam tužitelj dostavio, proizlazi da su djelatnici tuženika izvodili radove za treće osobe i da se sati navedeni u osporavanim računima ne odnose isključivo na tuženika, a što dovodi u pitanje visinu i opravdanost tražbine. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i rješenje u pobijanom dijelu radi omogućavanja tuženiku da iznese svoje dokazne prijedlog kako bi se osigurao pravičan i jednakopravan postupak. Zahtijeva naknadu žalbenog troška.

5. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene navode i predlaže žalbu kao neosnovanu odbiti. Zahtjeva trošak odgovora na žalbu.

6. Drugostupanjski je sud ispitao pobijanu presudu i rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima spora i imajući u vidu odredbu čl. 467. st. 1. ZPP-a.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 2.574,80 EUR na temelju dva računa ispostavljena na ime naknade za izvršene usluge terenskog servisa i popravka tuženikovog bagera Takeuchi TB1140 s/n 51400142 / 51400254.

8. Prije svega, u predmetnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti iz odredbe čl. 502. st. 1. ZPP-a, a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovog Zakona. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što žalitelj čini u predmetnoj žalbi. Zbog toga ovaj sud nije ispitivao postojanje tog žalbenog razloga.

9. Neosnovan je žalbeni navod o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 461.a ZPP -a i time počinjenoj povredi iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a.

10. Iz podataka u spisu proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Tužitelj je postupio po uputi suda iz rješenja od 2. rujna 2024 (list 48. - 49. spisa) u skladu s odredbom čl. 461.a st. 6. ZPP-a i u određenom mu roku dostavio očitovanje na prigovor tuženika. Međutim, nije sporno da tuženik nije postupio po uputi suda, odnosno da se u određenom roku nije očitovao na tvrdnje i dokazne prijedloge tužitelja sukladno čl. 461.a st. 7. ZPP-a, te da je u pozivu za pripremno ročište od 25. veljače 2025. (list 89. - 90. spisa) tuženik bio upozoren u smislu st. 9. i 10. navedenog članka, prema kojim stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti u podnesku iz st. 6. i 7. tog članka, kao i da nove činjenice i nove dokaze koje su stranka iznijele i predložile na pripremnom ročištu protivno st. 9. sud neće uzeti u obzir.

11. Iz zapisnika s pripremnog ročišta (list 91. spisa) proizlazi da se tuženik tek na tom ročištu očitovao na navode iz podneska tužitelja (iz čl. 461.a st. 6. ZPP -a), odnosno da je iznosio nove činjenice i predlagao dokaze, a tek nakon primjedbe tužitelja na primjenu st. 9. i 10. ZPP-a je naveo da nije postupio po nalogu suda zbog otežane komunikacije sa strankom. Puko pozivanje punomoćnika na „poteškoće u komunikaciji sa strankom“, bez ikakve konkretizacije vrste, trajanja i objektivnog karaktera tih poteškoća te bez prijedloga bilo kakvih dokaza, ne predstavlja dostatno obrazloženje okolnosti iz čl. 461.a st. 6. ZPP-a koje bi isključivale krivnju tuženika za zakašnjelo iznošenje činjenica i predlaganje dokaza. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 461.a st. 10. ZPP-a kada nove činjenice i dokaze tuženika iznesene na pripremnom ročištu nije uzeo u obzir.

12. Na temelju rezultata dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke sklopile ugovor o djelu budući da je tuženik naručio od tužitelja uslugu i prihvatio informativnu ponudu tužitelja za obavljanje terenskog servisa i popravka tuženikovog bagera Takeuchi TB1140 s/n 51400142 / 51400254. Informativna ponuda je tužitelj sačinio na bazi podataka koje mu je dao tuženik, te je na licu mjesta sačinjen radni nalog s podacima o stvarnom vremenu potrebnom za izvršenje usluge i obavljenim radovima sukladno kojim su izdana predmetna dva računa. Tuženik je djelomično platio dug o prvom računu izdanom na iznos od 1.645,94 EUR (platio je iznos od 883,19 EUR naveden u informativnoj ponudi – predračunu), a ostao je preostali dug u iznosu od 762,70 EUR, te nije platio drugi račun izdan na iznos od 1.812,10 EUR. Sud je iz dostavljenih podataka Ministarstva financija – Porezne uprave od 11. travnja 2025. utvrdio da je tuženik po predmetna dva računa koristio pravo na odbitak pretporeza u smislu čl. 221.b st. 2. ZPP-a.

13. S obziriom na navedeno utvrđenje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje u tekstu: ZOO) obvezavši tuženika da ispuni svoju obvezu i plati tužitelju utuženi iznos za izvršenu uslugu terenskog servisa i popravka bagera i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 277. st. 1. i 2. ZOO-a, pritom primijenivši i presumpciju o postojanju tražbine tužitelja iz odredbe čl. 221.b st. 2. ZPP-a.

14. Neosnovano tuženik navodi u žalbi da mi je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14). Naime, u konkretnom slučaju mjerodavno pravo je pravilno tumačeno i primijenjeno, u pobijanoj su presudi izneseni i obrazloženi dostatni i pravno relevantni razlozi za njezino donošenje, tako da učinci pobijane presude ne dovode do povrede tužiteljevih prava zajamčenih Ustavom. Time što je tuženik nezadovoljan odlukom suda, pored pravilno prevedenog dokaznog postupka primjenom odredba parničnog postupka, nisu povrijeđene odredbe Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, te je tuženik dobio obrazloženu odluku prvostupanjskog suda kao i pravo na ulaganje pravnog lijeka.

15. Pravilna je i odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke pobijanog rješenja koju tužitelj osporava samo iz razloga jer smatra nepravilnom odluku o glavnoj stvari.

16. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda i rješenje pobijaju kao i razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na osnovi odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. t. 2. ZPP -a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje u pobijanom dijelu, kako je odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

17. Prema ocjeni ovog suda tužiteljev odgovor na žalbu nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, pa je o tužiteljevim troškovima žalbenog postupka odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Zagreb, 13. kolovoza 2026.

Sutkinja

Ružica Omazić