1              Poslovni broj: II Kž-67/2024-5

Poslovni broj: II Kž-67/2024-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. M., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/2022. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj K-2/2024-7 od 1. veljače 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 14. veljače 2024.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba optuženog Z. M. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog Z. M., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženog Z. M. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Optuženiku se u istraži zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode od 11. lipnja 2023. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Z. M. po branitelju, odvjetniku T. M. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da žalbu prihvati i ukine istražni zatvor optuženiku, a podredno da istražni zatvor zamijeni s nekom od mjera opreza iz članka 98. stavak 2. ZKP/08.

 

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Nije u pravu žalitelj kada ističući žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja osporava postojanje osnovane sumnje, jer da iz do sada prikupljenih saznanja ne proizlazi jasan zaključak o odlučnim okolnostima počinjenja kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret. Naime, u stadiju postupka nakon potvrđene optužnice nesumnjivo je utvrđen dostatan stupanj osnovane sumnje da bi optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, bez ulaženja u kaznenu odgovornost optuženika, pa je tako prvostupanjski sud pravilno utvrdio da osnovana sumnja da bi optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavljaju na teret proizlazi iz optužnice i dokaza na kojima se temelji optužnica.

 

6. Jednako tako neosnovano žalitelj osporava utvrđenje vještaka psihijatrijske struke koji je utvrdio da je optuženi Z. M. tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, te da je državni odvjetnik već u ovoj fazi postupka imao dovoljno saznanja da podigne optužnicu protiv optuženika kao protiv osobe koja je ostvarila obilježja kaznenog djela u stanju neubrojivosti, tvrdeći da su to okolnosti koje isključuju krivnju optuženika koji je dugogodišnji ovisnik o alkoholu. Navedena tvrdnja nije prihvatljiva, s obzirom ulazi u problematiku utvrđivanja činjeničnog stanja što je predmetom postupka koji se protiv optuženika vodi i ne utječe na procjenu o postojanju iteracijske opasnosti kao uvjeta za produljenje istražnog zatvora.

 

7. Nije u pravu žalitelj ni kada tvrdi da je prvostupanjski sud neosnovano ocijenio optuženika kao osobu koja bi s boravkom na slobodi nastavila činiti kaznena djela. Naime, način počinjenja kaznenog djela, upravo suprotno, ukazuje na pojačani stupanj upornosti i kriminalne volje na strani optuženika s obzirom da je isti nakon verbalnog sukoba s oštećenikom otišao u apartman, da bi se nakon nekoliko minuta vratio s nožem i prišao oštećeniku s leđa te ga zarezao po vratu s desne strane prema krvnim žilama, arterijama i drugim vitalnim dijelovima, koje pukom srećom nije uspio prerezati. Pridodavši navedenom da je optuženiku po vještaku psihijatrijske struke dijagnosticirana ovisnost o alkoholu, uslijed čega je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, to sve okolnosti na strani okrivljenika ukazuju na predvidivu opasnost o ponavljanja kaznenog djela.

 

8. Žalbeni navodi da je optuženik osoba koja se zbog teške životne situacije i posljedičnog depresivnog stanja upustila u prekomjerno uživanje alkohola što mu je u znatnoj mjeri promijenilo osobnost, no da je u trezvenom stanju itekako svjestan svojih problema, te da je jasna njegova namjera da otkloni utjecaj alkohola na svoj život, a što je razvidno iz njegovog iskrenog iskazivanja pred policijskim istražiteljima i državnim odvjetnikom, nisu od utjecaja na pravilnost rješenja. Naime, samo verbaliziranje spremnosti optuženika da se podvrgne liječenju od ovisnosti ne utječe na osnovanost zaključka o postojanju iteracijske opasnosti. To tim više, što je iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra razvidno da su na strani optuženika ispunjeni uvjeti za izricanje sigurnosne mjere liječenja od ovisnosti.

 

9. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 14. veljače 2024.